Rezervat Lokrum će se za posjetitelje otvoriti 15. svibnja 2021. umjesto 8. svibnja kako je bilo planirano. Naime, na otoku Lokrumu utvrđeno je kako je dio kunića zaražen hemoragijskom bolesti. Detaljnom analizom koju je proveo Hrvatski veterinarski institut potvrđena je navedena bolest kod kunića, izvijestili su danas iz Rezervata Lokrum.

„O nalazu je obaviješten Državni inspektorat Republike Hrvatske te je veterinarski inspektor izvršio nadzor. Odlučeno je provesti dodatni detaljni pregled cijelog otoka kako bi se identificirala prisutnost oboljelih jedinki.” - piše u priopćenju Rezervata Lokrum.

„Naglašavamo kako se ova bolest ne može prenijeti na čovjeka ni na druge životinje, ali se i putem indirektnog kontakta s patogenom, primjerice putem odjeće ili obuće, on može iznijeti s otoka i ugroziti druge kuniće. Kako bi se maksimalno umanjio rizik obolijevanja kunića - kućnih ljubimaca ili jedinki u komercijalnom uzgoju naših posjetitelja, Rezervat Lokrum je donio odluku o odgodi otvaranja do 15. svibnja budući da će se do tada zaraznost i mogućnost kontakta s preostalim biološkim materijalom značajno umanjiti.” - stoji u priopćenju.

„Iskreno se ispričavamo posjetiteljima zbog ove odgode, međutim smatramo kako smo na ovaj način zaštitili i sve naše sugrađane koji kod kuće imaju kuniće s obzirom na to da je ova bolest visoko prijenosna i smrtonosna za kuniće.” - navode iz Rezervata Lokrum.

dpp

Dubrovački gradonačelnik Mato Franković primio je danas Erika Antolovića prvaka Hrvatske u višeboju i predsjednicu Atletskog kluba Dubrovnik, Anu Perović-Alamat.
 
Gradonačelnik Franković uputio je ovom prilikom čestitku mladom atletičaru i treneru Vedadu Đugumu, pod čijim je vodstvom Erik Antolović ostvario izvanredan uspjeh na pojedinačnom prvenstvu Hrvatske u konkurenciji mlađih kadeta, koji se održao proteklog vikenda u Varaždinu.
 
Tijekom prijema, gradonačelnik Franković zaželio je atletičaru Antoloviću ostvarivanje sjajnih rezultata u narednim razdobljima. Također, gradonačelnik je  istaknuo da se predani rad uvijek prepozna, dodavši kako je Erik Antolović pravi primjer i poticaj svim mladima za bavljenjem atletikom i sportom općenito.
 
Podsjetimo, trinaestogodišnji Antolović na državnom natjecanju ostvario je pobjede u četiri discipline: utrci na šezdeset i osamdeset metara s preponama, skoku u dalj i bacanju kugle, ostvarivši pritom osobne rekorde. U utrci na 600 metara došao je do vrlo visokog četvrtog mjesta, a treće mjesto postigao je u skoku u vis.

dpp

Na pojedinim portalima senzacionalistički su preneseni podaci s web stranice numbeo.com prema kojima je Dubrovnik 52. najskuplji grad na svijetu prema troškovima života. Život u Dubrovniku jest skup, ali podaci s navedene web stranice u mnogočemu ne odgovaraju stvarnosti, pa se tako navodi kako je mjesečni trošak četveročlane obitelji u Dubrovniku skoro 25 tisuća kuna, preciznije, 24964,73 kune i to bez stanarine.

Mnogi od nas bili bi sretni da imaju za potrošiti 25 tisuća kuna mjesečno, imali bi na što, lijepo bi bilo kada bi uistinu četveročlana obitelj u Dubrovniku mogla svako malo izaći na objed od tri slijeda, u restoran koji bi ih, prema toj stranici, u srednje rangiranom objektu, koštao 1346 kuna, odnosno 673 kune za dvoje, kako su oni naveli.

Kad se pregledaju podaci stranice numbeo.com ispada da građani Dubrovnika deboto umiru od gladi, jer ako su troškovi života 25 tisuća kuna, a prosječna plaća, navedena na toj stranici, je u Dubrovniku 7621 kunu neto pa kad se uzme u obzir da se pri spominjanju troškova četveročlane obitelji misli na dvoje odraslih i dvoje djece, znači da prosječnoj obitelji svaki mjesec nedostaje skoro deset tisuća kuna za osnovne potrebe života.

K tome, osim što su pojedine cijene prenapuhane, pogrešne su i neke lako provjerljive, pa tako piše kako je cijena mjesečnog prijevoza, u nas znanog kao abonamenat, 300 kuna. Također ista stranica u cijenu predškolskog odgoja navodi privatne vrtiće s cijenom od 1125 kuna po djetetu, iako većina dubrovačke djece ide u gradske vrtiće i plaća znatno manju cijenu. Prema toj stranici Dubrovčani također ne kupuju jeans gaće ispod 700 kuna po paru niti teniske ispod 800 kuna, a cipele ispod 766 kuna valjda po toj stranici Dubrovčanima nisu opcija.

Bilo bi zapravo uistinu lijepo kad bi Dubrovčani imali takav standard, no taj standard nemaju ni građani puno bogatijih zemalja od Hrvatske, osim ako netko uistinu vjeruje da neki Nijemac npr. baš mora kupiti teniske od 800 kuna ili jeans od 700 kuna, jer Nijemci ili Francuzi, pa eto ni Dubrovčani ne nose ništa jeftinije.

Podaci sa stranice numbeo.com zapravo jer tek nekakva idealizacija koja odskače od stvarnosti, ne samo dubrovačke.

Stoga nije sasvim jasno čemu zapravo služi to kad se takve gluposti bez ikakvog komentara prenose s takvih stranica, dokazivanju čega?!

Sigurno ste barem jednom u životu naletjeli na reklamu za neku vrstu propolisa. Bilo da dolazi u spreju ili u obliku kapi, oglas je sigurno upućivao na činjenicu da ovaj dodatak prehrani iznimno pozitivno utječe na vaše zdravlje. 

I zaista, radi se o nevjerojatno zdravoj tvari koju mogu konzumirati svi, bez obzira na dob, a prednosti uzimanja propolisa zaista su mnogobrojne. To se prvenstveno odnosi na gornje dišne puteve, ali blagotvoran učinak propolis može imati čak i na debelo crijevo.

Ako još niste uzimali ovaj dodatak prehrani, jako je preporučljivo da s time krenete što prije jer vam to može samo pomoći da se osjećate bolje i budete zdraviji. A ako trebate još informacija o ovom proizvodu, ovaj članak pravo je mjesto za to. Ostanite s nama i saznajte sve o propolisu!

Što je propolis?

Krenimo s osnovama. Propolis je tvar koju prikupljaju pčele kako bi izgradile svoje nastambe. Ovi kukci oblijeću oštećene biljke ili stabla u potrazi za biljnim nektarom koji im služi za stvaranje propolisa. Dakle, radi se o potpuno prirodnom proizvodu.

Propolis je u većini slučajeva žute ili zlaćane boje, a pošto se prilično brzo stvrdne, pčele njime zatvaraju pukotine na košnicama i osiguravanju njihovu čvrstoću. Osim toga, propolis će košnicu držati zdravom i čistom jer spriječava propuh i omogućava održavanje stabilne razine vlažnosti, a pčele će njime čak i balzamirati uljeze koji se uspiju ušuljati u njihovu košnicu.

Kako to propolisu točno uspijeva?

Ljekovita svojstva propolisa

Već smo rekli da propolis ima mnoge blagotvorne učinke na naše tijelo, no isplati se malo dublje proučiti tu temu jer ono što ćete otkriti je zaista impresivno.

Ljekovita svojstva propolisa bila su poznata još u starom Egiptu, a najčešće se koristi kod grlobolje ili za općenito jačanje imuniteta. Uz to, odličan je za borbu protiv gljivičnih infekcija, a ima čak i antibiotsko djelovanje koje je posebno učinkovito protiv streptokoka i stafilokoka. Ne samo to, nego je odličan i za borbu protiv herpesa. Stoga nije ni čudo da ga pčele koriste u košnicama - iznimno im je važno da se nikakva bolest ne proširi, a propolis je idealan za to.

Ono što je posebno impresivno jest činjenica da propolis ima čak i antikancerogeno djelovanje, a neka istraživanja pripisuju mu i pomoć kod napadaja astme. A to je tek početak liste zdravstvenih problema kod kojih vam propolis može biti od pomoći!

Nakon svega ovoga, sigurno će vas razveseliti činjenica da propolis možete kupiti u bilo kojoj ljekarni, i to bez recepta. Jednostavno uđite i zatražite prirodni propolis od ljekarnika.

Uporaba propolisa u prošlosti i danas

Kao što smo već rekli, uporaba propolisa seže daleko u povijest. Nisu ga koristili samo stari Egipćani, nego i stari Grci i Rimljani, kao i narodi Mezopotamije. Zapravo, vjerojatno nema narodne medicine u kojoj ga nećete naći u nekom obliku.

Često se koristio u mješavini s drugim zdravim prirodnim proizvodima poput meda i mlijeka, ali se žvakao i sirov. U svakom slučaju, u organizam se unosio oralnim putem, a činjenica da je ovaj sastojak prepoznat već tisućama godina dovoljno govori o njegovoj učinkovitosti.

Danas propolis možete kupiti kao dodatak prehrani u mnogim oblicima: spreju, kapima ili kapsulama, a na tržištu je prisutan čak i propolis za djecu koji mališanima omogućava da lakše podnose napore i održava njihov imunitet na potrebnoj razini.

Kako dobivamo propolis?

Naravno, postavlja se pitanje: kako se proizvodi od propolisa točno dobivaju? Pčele smo već pokrili, no što je s nama ljudima?

Kao što smo već rekli, radi se o potpuno prirodnom proizvodu, a to vrijedi i za proces njegovog prikupljanja. Propolis se može prikupljati na dva načina - struganjem sa košnice ili korištenjem posebnih mrežica. Potonja metoda mnogo je efikasnija i jednostavnija, pa se većina pčelara odlučuje za nju.

Mrežice se ubacuju u košnicu, a pčele zatim rupe na njima zatvaraju propolisom (ako su rupe dovoljno male, za veće koriste vosak). Jednom kada je mrežica puna, jednostavno se uklanja u košnice i zamrzava. 

Tako zamrznuti propolis koristi se za stvaranje ekstrakta propolisa, što je zapravo ono što se danas koristi u svim proizvodima. Ekstrakt se dobiva na način da se zamrznuti propolis pomiješa s etilnim alkoholom i nakon tri dana procijedi. 

Dakle, sve je u potpunosti prirodno, a proizvod koji u konačnici dobijete jednostavan je i vrlo učinkovit način održavanja vašeg imunosnog sustava na optimalnoj razini. Za vaš i vašu cijelu obitelj, kupnja bilo kojeg proizvoda koji sadrži propolis bit će odličan potez koji će očivati zdravlje vaših najbližih. Pronađite ga u najbližoj ljekarni!

Marketing

Nekad su na obljetnicu njegove smrti, koja je bila jučer, točno u 15:05 sati svirale sirene, zvali su ga drugom, ponosili se njime kao komunističkim revolucionarom, političarem i državnikom, a i danas ga se mnogi sjete. Prije 41 godinu, 4. svibnja 1980. preminuo je Josip Broz Tito, u zemlji je proglašena sedmodnevna općenarodna žalost, a tadašnje novine odmah su tiskale izvanredna izdanja, a iznimka nije bio ni tadašnji List Socijalističkog saveza radnog naroda Općine Dubrovnik Dubrovački vjesnik. U svom izvanrednom izdanju posvećenom preminulom maršalu Dubrovački vjesnik je 5. svibnja tako donio naslov: „Druže Tito, mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrećemo!”

Dubrovački vjesnik je, kao i ostale tiskovine, prenio Proglas
CK SKJ i Predsjedništva SFRJ u kojem se navodi: „Teška bol i duboka tuga potresa radničku klasu, narode i narodnosti naše zemlje, svakog našeg čovjeka, radnika, vojnika i ratnog druga, seljaka intelektualca, svakog stvaraoca, pionira i omladinca, djevojku i majku.”

"Čitav ljudski vijek Tito je borac za interese i historijske ciljeve radničke klase i svih radnih ljudi, za najplemenitije ideale i težnje naših naroda i narodnosti." - navodi se u Proglasu kojeg prenosi i tadašnji Dubrovački vjesnik.

Između ostalog u dugom proglasu koji je zauzeo prve dvije stranice izvanrednog izdanja Dubrovačkog vjesnika piše također: „Čast je pripadati revoluciji i vremenu u kome je djelovao drug Tito , pripadati zajednici koju smo s njim stvarali na bojnom polju i gradili u miru. Čast je pripadati zemlji koju je on tako sjajno predstavljao . Čast je i ponos imati u svojoj historiji – Tita. Bilo je čast boriti se i živjeti s Titom. Današnje i buduće generacije, duboko zahvalne drugu Titu nastavit će njegovo neumorno djelo.”

Ostatak izvanrednog izdanja Dubrovačkog vjesnika posvećen je naravno Titovom liku i djelu pa je tako tu opisan Titov životni put, a najveći dio izdanja odnosi se na njegov lik i djelo upravo sa sličnim nadnaslovom „Titova riječ i djelo”.

Uostalom, u fotoprilogu „prelistajte” sami izvanredno izdanje nekadašnjeg Dubrovačkog vjesnika, Lista Socijalističkog saveza radnog naroda Općine Dubrovnik.

Dubrovnikpress.hr prenio je i raritetno izvanredno izdanje lista "Hajduk" koje možete vidjeti OVDJE.

nm

U ovo doba godine većina iskusnih udičara uz obalu pokušava uloviti ovratu, jer je sad najbolje vrijeme njenog lova. No, na istim terenima sada je moguće dobro loviti i drugog vladara plićaka – smuduta, brancina, lubina. Što više, obje ribe mogu se loviti istom tehnikom, opremom i mamcima, ali je bolje ciljano loviti jednu od njih i tome prilagoditi ribolov.

Kad je u pitanju mamac, za ciljani lov brancina najbolje je koristiti rakove. Naime, duž naših obala rakova je u izobilju, pa veliki dio hrane brancina čine rakovi svih vrsta i veličina. Nerijetko se u ulovljenom brancinu nađe više raznih rakova, jer bez obzira na snagu oklopa i kliješta te obrambeni stav većih rakova pa i većih, brancin je odlučna grabljivica sposobna savladati bilo kojeg raka. Ipak, zato što nema snažne i tvrde čeljusti kao ovrata, koja može lako zdrobiti i najtvrđeg raka, brancin kad god može radije nego s tvrdim, bira rakove s mekšim oklopom.

Od mekših rakova, brancin najviše jede najbrojnije - razne vrste kozica, ali su mu poslastica rak pjeskulj (gambor) te samac, jasno, bez kućice u kojoj se skriva. Ma koji se koristio, udicu obvezno cijelu treba prekriti mamcima. Od 2 do 4 sitnija račića nanižu se kroz glavu na krivinu i tijelo udice. Veliki se nadijevaju pojedinačno probadanjem kroz cijelo tijelo, od repa prema glavi da vrh udice viri između njenih nožica. Nadijevati je najbolje na tanke i dugačke udice oblika „Aberdeen“ i „Crystal“, širine luka 7 do 10 mm, odnosno 15 mm kad se žele loviti samo krupniji primjerci.

Kad su u pitanju rakovi tvrdog oklopa, idealni su oni koji su u fazi presvlačenja, mijenjanja oklopa. Osim što su mekani, u toj fazi tada luče sluz koja ribama atraktivno miriše. No, njih je vrlo teško pribaviti, ali je lako škarama izrezati oklop da izgleda kao da je puknuo u prvoj fazi presvlačenja. Tako pripremljenog raka najbolje je nadijevati cijelog. No, kad se radi o većim primjercima, bolje ih je nadijevati kako je prikazano na slikama.

Rak se najprije oslobodi noga, kliješta te dijela oklopa. Nakon toga se uzdužno prepolovi, natakne na udicu pa obmota elastičnom niti.

Na terenima gdje obitava i ovrata, ciljanom lovu brancina pridonosi i odabir mikro lokacije za polaganje mamca, ali i tehnika lova. Radije nego ovrata, brancin se zadržava u struji mora pa je u nju i najbolje spustiti mamac. Manji u pravilu plivaju, a krupniji mirno plutaju, osobito rado u zavjetrini kakve prepreke. Osim toga, krupniji te ostarjeli, podjednako rado love u „džepovima“ - mjestima slabijeg kurenta, odnosno iza neke uzvisine ili iznad manje udubine. Također, rado lijeno plivaju mutnim uvalama skupljajući hranu. No, osim u položitim plićacima, gdje je najradije, lubin zalazi i u dublje prolaze, obilazi rtove koji strmije poniru, ali samo ako na tim mjestima ima kurenta. Završnjak, najprikladniji sistem za lov na svim tim navedenim pozicijama čini osnovna struna na kojoj je privez dužine 30 cm pričvršćen približno 70 do 100 cm poviše olovnice, a koji se baca blizu stijene ili koje druge prepreke kurentu.

Umjesto opisanim klasičnim priborom na dnu, puno je bolje loviti priborom s plovkom, između dna i površine jer brancin više nego ovrata lovi u gornjim slojevima mora. Pribor za lov plovkom može se kompletirati na više načina. Na kalemu role je dovoljno namotati 100 metara, najbolje višenitne „PE“ strune, najbolje plivajuće kako ne bi zapinjala za dno i ostale prepreke. Osim toga, plivajuća PE struna osigurava bolji kontakt s plovkom.

Na osnovnu strunu se postavlja plovak te otežanje, najbolje u vidu jedne duguljaste olovnice težine tri četvrtine nosivosti plovka. Posredstvom vrtilice s kopčom, na osnovnu strunu se postavlja završnjak, zapravo samo metar dugi privez od “FC“ strune promjera 0,28 do 0,40 mm. U ekstremnim slučajevima, poput lova u polju morske trave može se koristiti struna debljine 0,50 mm. Za lov s otvorene obale i u luci prilično otvorenoj prema pučini dovoljan je plovak nosivosti 1-2 g oblika mrkve ili kapi, ovisno o uvjetima mora.

Prije 41 godinu, 4. svibnja 1980. preminuo je predsjednik tadašnje SFRJ Josip Broz Tito, a osim dnevnih i tjednih novina koje su tiskale izvanredna izdanja za 5. svibnja, jednako tako izvanredno izdanje svog lista „Hajduk” tiskao je i istoimeni nogometni velikan koji je, nije tajna, pokojnom Brozu bio omiljeni nogometni klub, što je uostalom i istaknuto upravo u tom izvanrednom izdanju.

Nogometni klubovi danas imaju web stranice, a uglavnom su samo velikani nekada imali svoj list, među njima i Hajduk. Dubrovnikpress.hr kao raritet donosi danas cijelo izvanredno izdanje lista „Hajduk” koji je klub tiskao povodom smrti druga Tita s naslovom „Umro je naš drug Tito”. Cijelo izdanje moćžete vidjeti u fotoprilogu ispod teksta.

Tito je inače bio nositelj u to vrijeme najviših Hajdukovih priznanja – zlatne značke s brilijantom, partizanskog spomen štita, zlatne jubilarne značke, zlatnog prstena s amblemom kluba i zlatne jubilarne plakete. Tito je inače bio i počasni predsjednik splitskog Hajduka.

Na duplerici tadašnjeg Hajdukova lista, tiskanog u povodu smrti Josipa Broza, nazvanoj "Naši najdraži susreti" u tekstu "S Titom u ratu i miru", istaknuto je "šest nezaboravnih susreta s drugom Josipom Brozom TITOM", za koje se navodi da će "ostati trajno zapisani zlatnim slovima u povijesti Hajduka".

"Genijalni tvorac svih pobjeda jugoslavenskih naroda predsjednik Josip Broz TITO, u tim susretima želio je, u prvom redu, izraziti priznanje Hajduku za njegov nesumnjiv doprinos oslobodilačkoj borbi naših naroda i dostojno reprezentiranje u svijetu veličanstvene borbe za slobodu i ljepšu i sretniju budućnost. I za ne male zasluge u razvijanju i unapređenju sporta u slobodnoj socijalističkoj Jugoslaviji, za gajenje istinskog sportskog duha i posebno za brižno njegovanje bratstva i jedinstva - najveće tekovine naše Revolucije.

Veće i ljepše nagrade za časno obavljenu ratnu misiju i doprinos u izgradnji Titove Jugoslavije Hajduk nije mogao dobiti. U bezgraničnom ponosu na ta najdraža priznanja, koja je Hajduku ukazao velikan i neimar Josip Broz TITO, neraskidivo je utkana i obaveza svim pokoljenjima igrača, funkcionera i prijatelja da smjelo i dosljedno, zajedno s čitavom našom zajednicom, koračaju naprijed Titovim putem." - navodi se u tekstu na duplerici tadašnjeg Hajdukova izvanrednog izdanja.

Inače, prvi susret Tita i hajdukovaca bio je 5. rujna 1945., kako se navodi "neposredno nakon završetka velikog oslobodilačkog rata", a "u povodu održavanja Prvog armijskog sportskog sleta u Beogradu".

Na tom su događaju u nogometnoj reprezentaciji Jugoslavenske armije protiv reprezentacije Narodne Republike Srbije igrala četvorica igrača Hajduka, Frane Matošić, Ljubomir Kokeza, Ivo Mrčić i Petar Brkljača. Na utakmici je bio i Tito.

"U vojničkim uniformama s titovkom na glavi, Frane Matošić, Ljubomir Kokeza, Ivo Mrčić, Petar Brkljača i dr. Šime Poduje našli su se toga dana u Bijelom dvoru pred legendarnim i velikim vođom naših naroda." – stoji u tekstu.

Tito je inače za susreta s tadašnjim hajdukovcima često znao isticati kako mu je Hajduk u srcu, a vodstvu i igračima poručivao je da njeguju bratstvo i jedinstvo.

Inače, baš u trenutku kad je 4. svibnja 1980. objavljena vijest da je umro Josip Broz Tito na poljudskom stadionu Hajduk je protiv Crvene zvezde igrao utakmicu 25. kola nogometnog prvenstva Jugoslavije.

U tekstu se navodi kako je utakmica prekinuta u 42. minuti. Tada je delegat utrčao na teren, sudac i igrači su zastali, a u prepunom gledalištu zavladala je tišina.

"Službeni spiker najavio je predsjednika Izvršnog odbora Skupštine općine Split i predsjedavajućeg Hajduka Antu Skataretika, koji je boreći se sa suzama i jedva kontrolirajući glas, nijemom auditoriju prenio najtužniju vijest da je umro veliki čovjek, veliki vođa i drug, strateg i kormilar svih naših pobjeda i uspjeha Josip Broz Tito! Pedeset tisuća ljudi ostalo je bez glasa, a onda su provalili osjećaji tuge, suze i jecaji. Kao po neko nevidljivoj komandi i dirigentskoj palici, taj ogromni ljudski zbot zapjevao je sa suzama u očima i tugom u srcima tužno ali odlučno: Druže Tito, mi ti se kunemo!" - stoji zapisano u izvanrednom izdanju lista Hajduk tiskanom u svibnju 1980. povodom Titove smrti.

nm

Na Srđu je započela posljednja etapa 1100 kilometara duge akcije za bračku djecu s teškoćama u razvoju, a humanitarna akcija „1100 kilometara za 1100 terapija“ već sada premašila cilj

Uzbuđenje raste iz dana u dan jer znamo da smo vrlo blizu konačnog odredišta, a posebno nas dirne svaki rast na računu Crvenog križa Brač preko kojega se skupljaju donacije za naše male suotočane. Završetkom svake sljedeće etape jasnije nam je da je organizacija humanitarne akcije „1100 kilometara za 1100 terapija“ bila izvrsna odluka zbog količine ljudi koji su se odazvali i na bilo koji način podržali ili nas ili naše male suotočane s teškoćama u razvoju. Nešto najljepše što čovjek može učiniti jest pomoći onome kojemu je to zaista potrebno, a mi se nadamo da će naše stope pratiti još mnogi te isto tako biti podrška Udrugama poput Bračkih pupoljaka i senzibilizirati javnost o ovoj temi. - rekli su Daniel Lončar i Ranko Dragičević, organizatori humanitarne akcije „1100 km za 1100 terapija“.

„1100 kilometara za 1100 terapija“ humanitarna je akcija kojom se prikupljaju financijska sredstva za besplatne terapije štićenika Udruge „Brački pupoljci“ uz pomoć stručnjaka poput logopeda ili fizioterapeuta. Daniel i Ranko hrabri su dvojac koji već više od mjesec dana uspješno svladava poznatu planinarsku rutu „Via Adriatica“ duž koje će prijeći 14 planina, 12 rijeka, 2 jezera, 18 zaštićenih područja, 7 županija i 52 općine. Od Istre na sjeveru do Prevlake na jugu Hrvatske, ruta je podijeljena u 13 duljina, od 58 do 110 kilometara, a svaka metaforički predstavlja jedan od izazova s kojima se susreću obitelji djece s teškoćama u razvoju.

„Brački pupoljci“ pružaju prosječno 3200 sati besplatnih terapija za gotovo 70 djece na otoku Braču. Kako bi neophodne terapije korisnicima ostale dostupne, nužno je osigurati stabilan financijski priljev Udruge. Jedan sat terapije prosječno iznosi 100,00 HRK, a nesebični dvojac s Brača kampanjom nastoji prikupiti sredstva za njih 1100. Svi ljudi velikog srca mogu pomoći sponzoriranjem kilometara, a donacije se uplaćuju na račun Crvenog križa Supetar, IBAN: HR4723600001502881925, otvorenog u Zagrebačkoj banci, uz opis ‘Donacija za akciju „1100 kilometara za 1100 terapija“‘. Podržite ovaj dobrotvorni pothvat te pratite Daniela i Ranka u njihovom osvajanju Via Adriatice putem web stranice akcije „1100 kilometara za 1100 terapija”, Facebook stranice te na Instagram profilu akcije.

Posljednju etapu planinari će obilježiti hodajući 74 km od Srđa do Prevlake. Ovom dionicom predstavit će konačan cilj Udruge „Brački pupoljci“, a to je otvaranje Centra za odgoj i obrazovanje „Juraj Bonači“ na Braču. Ovaj Centar obučava vrhunski stručni kadar, a ima i podružnice u Sinju i Makarskoj u kojima se nude nužne usluge korisnicima, poput rane intervencije, savjetovanja i pomaganja, individualne, grupne i obiteljske psihosocijalne podrške te pomoći pri uključivanju u programe odgoja i redovitog obrazovanja. Dolaskom u Prevlaku, planinari će prikazati metaforu dostizanja najviših ciljeva i tako apostrofirati da vjeruju u postizanje još jednoga cilja Udruge „Brački pupoljci“.

Srđ je bio i točka završetka dvanaeste, ujedno i predzadnje etape akcije „1100 kilometara za 1100 terapija“, koja je iznosila je 68 km, a simbolizira borbu Udruge „Brački pupoljci“ vezanu za ugovaranje socijalnih usluga. Udruga je, naime, prikupila i predala svu potrebnu dokumentaciju, no svaki je put dobila odbijenicu od države uz obrazloženje da sredstava nema. Iz tog razloga, Bračani Daniel i Ranko odlučili zajedničkim snagama svoju strast prema planinarenju iskoristiti u humanitarne svrhe te prikupiti novac za dječje terapije. Na ovome dijelu trase, iz Stona su se uspeli na 410 mnv, zatim nastavili put po obali sve do Zatona odakle su nastavili put do izvora rijeke Dubrovačke. Uz samu rijeku došli su do mjesta Sustjepan odakle su se uspeli na najviši vrh brda Srđ, na 415 mnv.

dpp

Zbog sve veće popularnosti montažne gradnje i praktičnosti montažnih kućica, izdvojili smo njihovih 10 najvećih prednosti u odnosu na klasične zidane kuće.

Ako ste još uvijek neodlučni oko kupnje ili gradnje montažne kuće te se dvoumite trebate li se, ipak, držati dobro poznate procedure izgradnje klasične kuće, nakon ovih ćete se činjenica zasigurno odlučiti na isprobavanje novog trenda.

Pročitajte koje Vam sve pogodnosti dolaze s montažnim kućama! 

Financijska isplativost

Ono što će svih prvo zanimati, a što je zagarantirano ako se odlučite na kupnju ili gradnju montažne kućice, je njezina financijska isplativost. Iako je često tema rasprave i neki smatraju da montažne kuće nisu uopće jeftina opcija, valja istaknuti kako su jeftinija opcija od klasične gradnje.Upravo se iz tog razloga kao prednost ističe financijska isplativost, a ne nužno jeftina cijena.

Primjerice, prosječna cijena za metar kvadratni u klasičnoj kući iznosi oko 700 eura, dok je u montažnoj kući prosječna cijena kvadrata 600 eura. Računica stoji - montažne su kuće isplativija opcija! U prosjeku su montažne kuće jefnitije za 10 do 20% od zidanih klasičnih kuća, ali sa sobom donose i čitav niz drugih prednosti. 

Energetska učinkovitost

Među najistaknutijim se prednostima montažnih kućica svakako najčešće navodi njezina energetska učinkovitost. Montažne kuće su niskoenergetske kuće. Iako je i kod klasične zidane izgradnje moguće postići niskoenergetske standarde, u tom slučaju morate biti spremni na neke zahtjevne promjene i adaptaciju.

Primjerice, da bi klasičnu kuću pretvorili u niskoenergetsku, minimalna promjena je dodavanje barem 10 cm toplinske izolacije, a što će dovesti do debljine zidova od 40 cm ili više. Posljedično će se smanjiti i korisna površina objekta.

Općenito govoreći, niskoenergetske kuće su one koje godišnje troše do 40 kWh/m2 energije za zagrijavanje.

Ovdje valja istaknuti i još dvije varijante - pasivne i nulte kuće.

Pasivne su kuće one koje štede još i više, odnosno troše oko 15 kWh/m2, dok nulte kuće samostalno postižu cijelu energetsku pokrivenost (nekad čak proizvode i višak energije).
U montažnim kućama se čak preko 20 cm vanjskih zidova koristi za toplinsku izolaciju.

Time se svakako može potkrijepiti tvrdnja da su montažne kuće uistinu energetski učinkovitije od klasičnih, sa 50 do 70-postotnom uštedom energije.

Ekološka prihvatljivost

Ekološka prihvatljivost montažne gradnje se nadovezuje i nadopunjuje s njenom energetskom učinkovitosti. Najčešće korišten materijal pri gradnji montažne kuće je drvo, odličan izolator, obnovljiv izvor energije i u skladu s prirodom. Osim toga, kao materijal je otporan na potrese, požare i ekstremne vremenske uvjete, odnosno otporniji je od klasične zidane gradnje.

U montažnoj kući od drva ćete se osjećati ugodno, toplo i kao da pripadate - dat će Vam pravi osjećaj doma kakvog svi zaslužujemo.

Princip „ključ u ruke”

Zbog načina njihove gradnje, u slučaju montažnih kuća vrijedi princip ključ u ruke. On se odnosi na to da ćete unaprijed znati točan izgled i raspored montažne kuće, čiji su se dijelovi u potpunosti gradili u tvornici, nakon čega će se spojiti u cjelinu.

Vaša je uloga, stoga, samo uzeti ključeve u ruke i useliti se u novoizgrađenu, gotovu i kuću baš po Vašoj mjeri, spremnu za trenutno korištenje.

To znači da nećete morati stalno nadzirati radove, raditi ispravke i promjene kao kod izgradnje klasične kuće.

Brzina i kvaliteta gradnje

Također jedna od prednosti koja se nikako ne smije zaobići je brzina gradnje montažne kuće.

Vrijeme izgradnje klasične zidane kuće prosječno je jedna do dvije godine. Iako i ne zvuči toliko loše na prvu, svi znamo da gotovo nikada to ne bude zaista gotovo u navedenom periodu. 
Često se dogodi situacija produljivanja rokova, bilo zbog manjka radnika, bilo zbog vremenskih uvjeta.

S druge strane, zbog činjenice da se gradi u tvorničkim uvjetima, montažna kuća može biti gotova u samo dva mjeseca.

Točnije, zbog nepostojanja vremenskih neprilika, odnosno zbog kontroliranja uvjeta u tvornicama, montažna se kuća gradi ‘’u jednom dahu’’, bez stalnih pauziranja i čekanja bolje vremenske prognoze. To ujedno znači i da za montažnu kuću nije potrebno čekati proljeće ili ljeto, već se može izgraditi i po najhladnijoj zimi!

Osim toga, Ugovorom o gradnji se definiraju svi rokovi izvedbe, radovi i cijene od strane izvođača, a koji su svi fiksni i ne smiju se mijenjati (osim po Vašim željama i zahtjevima).

Personalizirane karakteristike

Montažne je kuće u potpunosti moguće prilagoditi vlastitim željama i potrebama. U konkretnom smislu to znači da ćete moći sudjelovati ne samo u dekoraciji svog interijera nego i u osmišljavanju cijelog vanjskog izgleda Vaše montažne kuće.

Iako je ovo moguće i kod klasičnih kuća, one dozvoljavaju puno manju fleksibilnost i prilagodljivost od montažnih kuća.

U konačnici ćete, stoga, moći svoj vlastiti pečat ostaviti na cijeloj kući kroz personalizirane karakteristike i individualiziran izgled.

Otpornost na požar 

Montažne se kuće najčešće grade od drveta, zbog čega mnogi pomisle kako ovo ne može biti istina jer, koliko svi znamo, drvo gori, zar ne?

U gradnji montažnih kuća koristi se prethodno posušeno drvo, spremno za korištenje. Svi drveni elementi su zaštićeni nezapaljivim materijalima u skladu sa strogim zahtjevima za osiguravanje od požara.

Iz tog su razloga u konačnici montažne kuće sigurnije i otpornije na požar od klasičnih upravo zbog drvene konstrukcije. Stoga, iako drvo kao materijal gori, ono je zaštićeno te gori polako i predvidivo. 

Otpornost na potres i vremenske uvjete

Težina montažnih kuća je neusporedivo manja od težine klasičnih zidanih kuća. Upravo joj ta karakteristika uvelike smanjuje vjerojatnost nastajanja štete prilikom potresa. Točnije, zbog svoje 4 do 5 puta manje površinske mase, otpornije su na potres. Također, drvo je elastični materijal koji se može lako prilagoditi svim uvjetima.

U tom kontekstu, ono se prilikom potresa savija, održavajući čitavu konstrukciju stabilnom, bez štetnih posljedica i urušavanja. To omogućuje postavljanje montažnih kuća i na potresom ugrožena područja!

Zbog svega navedenog te zbog odlične toplinske izolacije, montažne kuće su prilagodljive i svim vremenskih uvjetima, od izrazito hladnim do izrazito toplim temperaturama te naletima vjetra.

Manja težina i lakše postavljanje

Svakako je među najpraktičnijim prednostima montažnih kuća njezino lakše postavljanje na teško dostupna područja, na kojima izgradnja klasične zidane kuće nikako ne bi bila moguća.

Zbog svoje manje površinske mase moguće ih je prevesti, odnosno dovesti i postaviti na željeno mjesto bez poteškoća. Tako ćete, u konačnici, u svojoj montažnoj kući moći uživati na osamljenom mjestu ili u neposrednoj blizini centru grada. 
 
Izdržljivost i dugotrajnost montažnih kuća

Konačno, posljednja, ali ne i manje važna prednost montažnih kuća je njihova dugotrajnost. Naravno, svi objekti vremenom pokazuju neke promjene. Iako se može činiti kako klasična zidana kuća traje stoljećima, pri boljem uvidu u situaciju će svima biti jasno koja je cijena takvog trajanja.

Drugim riječima, klasičnu zidanu kuću potrebno je kontinuirano održavati, popravljati, nadograđivati i poboljšavati kako bi nastavila funkcionirati još niz godina.

Montažne kuće nisu vječne, one prosječno traju oko 150 godina. Međutim, njihovo je održavanje jeftinije, mijenjanje instalacija je brže i jednostavnije te je, naravno, i uklanjanje montažnog objekta jeftinije od uklanjanja klasične zidane kuće.

Još jedino valja naglasiti kako je nakon uklanjanja montažne kuće, istu moguće u potpunosti reciklirati.

Marketing

Rezervat Lokrum je za posjetitelje otvoren od subote, 8. svibnja 2021. godine. Prvi brod prema otoku polazi u 10 sati, a za građane Dubrovnika ove sezone pripremljena je posebna pogodnost, dok će za sve posjetitelje do 30. lipnja vrijediti promotivne cijene ulaznica.
 
Naime, građanima je dostupan potpuno besplatni prijevoz i posjet Lokrumu, a ovogodišnju pogodnost mogu koristiti bez ograničenja u broju odlazaka. Nije kao prethodnih godina potrebno izrađivati pokaz, a dovoljno je samo predočiti dokaz o mjestu prebivališta.
 
Odluku o pružanju pogodnosti građanima Grada Dubrovnika, ali i o sniženju cijena za sve posjetitelje Lokruma donijelo je Upravno vijeće Javne ustanove.
 
Uživanje u prirodnim ljepotama posebnog rezervata šumske vegetacije Otok Lokrum tako je moguće ostvariti po promotivnim cijenama svih ulaznica uz akcijski popust od 50 posto u razdoblju od 8. svibnja do 30. lipnja 2021.
 
Cijena glavne ulaznice s povratnom brodskom kartom iz gradske luke i ulaznica u Rezervat iznosi 100 kuna, a sama ulaznica kupljena u Lugarevoj kući na otoku, ukoliko se dolazi vlastitim plovilom ili drugim aranžmanom, iznosi 75 kuna.
 
Rezervat Lokrum možete posjetiti svaki dan od 10 do 18 sati uz pridržavanje epidemioloških mjera, a ulaznice se mogu kupiti na prodajnim mjestima Peskarija i Lugareva kuća.

Sadržaj Grada Dubrovnika

Nakon što je proteklih mjeseci kontakt s publikom održavao putem virtualnih koncerata, Dubrovački simfonijski orkestar najavljuje početak nove koncertne sezone u Kneževu dvoru. Prvi koncert održat će se u petak, 7. svibnja s početkom u 21 sat. Gudačkim komornim sastavom ravnat će maestro Ivan Hut, dok će kao solist nastupiti Vid Veljak, vođa violončela DSO-a. Na programu su Rossinijeve Sonata za gudače u A duru (u aranžmanu Pavla Dešpalja) i Une Larme za violončelo i gudače gdje ćemo imati priliku čuti solista Vida Veljaka. Na programu su i Respighijeve Stare arije i plesovi.

U nastavku koncertne sezone kroz svibanj, očekuje nas koncert DSO-a i mladih glazbenika s područja Dubrovačko-neretvanske županije, nastup violončelistice Mihaele Čuljak, suradnje s dirigentima poput Ivana Huta, Pavla Zajceva, Marca Tardua i Uroša Lajovica te niz koncerata komorne glazbe i nastupi na otvorenom.

Program je objavljen na web stranici Dubrovačkog simfonijskog orkestra.

O glazbenicima koji nastupaju na koncertu otvaranja sezone:

Maestro Ivan Hut osvojio je brojne nagrade na državnim natjecanjima još tijekom svog školovanja. Od 2005. do 2010. godine bio je profesor viole, komorne glazbe i voditelj gudačkog orkestra u Glazbenoj školi „Josipa Hatze“. Od 2000. do 2009. godine bio je stalni član Splitskog komornog orkestra gdje se, uz konstantnu prisutnost i inspiraciju Mo. Pavla Dešpalja, izrodila ljubav prema dirigiranju. U kazališnoj sezoni 2013./2014. bio je ravnatelj Opere HNK Split. Nakon uspješnog završetka magisterija 2018. godine kao najbolji student generacije dobiva priliku nastupiti na jubilarnom 30. Gergiev festivalu u Rotterdamu uz Maestrovo usavršavanje pred prepunom dvoranom De Doelen. Među najzapaženijim suradnjama izdvajaju se Sinfonia Rotterdam, Zagrebačka filharmonija, Simfonijski orkestar HRT-a, Zadarski i Varaždinski komorni orkestar te Orchestra Sinfonica della Universidad del Guanajuato. Od prosinca 2020. dirigent je u Dubrovačkom simfonijskom orkestru.

Vid Veljak violončelo je počeo učiti u trećoj godini života, a zapazivši njegov talent u vrlo ranoj dobi, prof. Valter Dešpalj poziva ga u svoju klasu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje kao četrnaestogodišnjak uspješno polaže prijemni ispit.  Pobjednik je brojnih natjecanja među kojima su i međunarodna natjecanja Antonio Janigro u Poreču te Daleki akordi u Splitu, a 2015. godine bio je finalist prestižnog violončelističkog natjecanja “Guilhermina Suggia” u Portugalu. Kao solist nastupao je uz pratnju Stuttgartskog komornog orkestra, Dubrovačkog simfonijskog orkestra, Zagrebačke Filharmonije, Zagrebačkih solista, Riječkog komornog orkestra, Simfonijskog orkestra HRT-a i Cantus ansambla. Od ožujka 2019. godine zaposlen je kao vođa violončela u Dubrovačkom simfonijskom orkestru, a iste godine objavljen je i njegov album Resonance(s).

rrd/DSO

Ribolovci su oduvijek najradije lovili mekanim varalicama jer su takve u pravilu ribama primamljivije od tvrdih. Poput prirodnih mamaca su manje ili više mekane na dodir te savitljive. Prve su pravljene od gume, ali nisu bile osobito učinkovitije od tvrdih sve dok se netko sredinom prošlog stoljeća nije dosjetio napraviti varalicu od vrlo mekanog i savitljivog gumenog crijeva za podvezivanje ruke pri transfuziji krvi. Tako je nastala varalica koja je i dan danas veoma učinkovita, ali kod nas skoro nepoznata.

Da bi im još više povećali elastičnost, prve su varalice pravili od relativno dugačkih, a tankih crijeva. Zbog toga su one oblikom oponašale jeguljice i iglice, omiljenu hranu svih srednjih i krupnih morskih grabljivica. Sada se proizvode i od još podatnijeg materijala, kao što su mekani PVC, silikon i latex. Tako nove i znatno deblje cjevaste varalice još vjernije oponašaju sinusoidno lelujavo plivanje ranjene ribice što je razlog njihove učinkovitosti.

Konstrukcija cjevastih varalica vrlo je jednostavna pa ih mogu izrađivati i prosječno vješti ribolovci. Osim od medicinskog crijeva koje se može nabaviti u bolje opremljenim ljekarnama, izraditi se može i od mekane vrtlarske cjevaste vezice. Najmanje se prave samo od udice i crijeva, a duže i s vrtilicom. Na zatvorenu (bačvastu ili valjkastu) vrtilicu postavlja se udica, direktno ili posredstvom žice ili strune, ovisno o dužini varalice. Na sve se to navlači crijevo. Prednjim krajem crijevo stiska tijelo i zadnju alkicu vrtilice, a zadnji mu je kraj ukoso odrezan i iz njega viri krivina i vrh udice. Kod nekih modela kraj je zasječen u obliku lastinog repa.

Poboljšana verzija jest ona s jigg udicom na koju je navučena cjevčica približno istog promjera kao i crijevo od koga je napravljena varalica. Na vrat udice nataknuta je alkica vrtilice. Ovakva varalica ima privlačan rad i može se dalje zabaciti, zahvaljujući težini olovne glave jigg udice. Osim toga, zbog još jedne udice na prednjem dijelu osigurava sigurno kačenje, pogotovo kad je brancin u pitanju, jer on plijen hvata za glavu. Za njega je najbolje rabiti varalice dužine 100 do 150 mm, s udicama broj 1/0 do 6/0, ovisno o očekivanoj veličini plijena.

Varalica namijenjena dalekom bacanju i dubokom vođenju umjesto jiggom može biti opterećena i običnom, okruglom ili ovalnom šupljom olovnicom, koja se također stavlja na prednji kraj varalice. Umjesto klasičnim neki proizvođači svoje varalice namijenjene dubinskoj penduli opremaju olovnicama u obliku glave sa „spojlerom“, poput onih na teturavcima.

Za lov orhana, zubaca, tune i ostalih krupnih grabljivica izrađuju se vrlo dugački, maksi modeli s po dvije jednokrake ili čak trokrake udice, na sredini i kraju tijela. Žicom ili sajlicom povezuju se udice broj 2/0 do čak 12/0, kad su u pitanju jednokrake, odnosno trokrake broj 2/0 do 4/0. Dužina takvih varalica iznosi 160 , 180, 200, 240 čak i 300 mm.

Manji modeli ovih varalica, osim za lov malih grabljivica, koriste se i za poboljšavanje akcije metalnih varalica - „pilkera“ i žlica.

I varalice od crijeva se proizvode u više boja. Najčešće su bijele, crvene, narančaste i prozirne, ali i žute, plave i zelene. Ima ih višebojnih. Najčešće se koriste kombinacije crvenog ili plavog prednjeg i bijelog zadnjeg dijela. Međutim, ribolovci koji dugo love ovim varalicama tvrde da njihov dekor nije presudan za uspjeh u ribolovu. Ipak, slažu se da su najučinkovitije prozirne varalice koje u tijelu i iza njega imaju svjetlucave konce.