Psi su svojim vlasnicima jedna od najbitnijih stvari u našem životu. Volimo ih svim srcem i obasipamo ljubavlju i osjećajima.

Ali koliko biste bili spremni platiti za svoje štene?

Činimo razne stvari za svoje pse i svaki dan trošimo puno novaca na razne stvari poput igračaka i kvalitetne hrane. Život sa psom može biti skup, pogotovo ako ste vlasnik velike pasmine.

Cijene čistokrvnih pasa mogu se vrtoglavo popesti i nabava takvog psa sigurno je skuplja od nabave psa iz skloništa. Uvijek postoji pitanje koliko bi netko bio spreman platiti za svog čistokrvnog psa te smo vam radi toga odlučili donijeti listu 5 najskupljih svjetskih pasmina.

Azawakh
Kao jedna od najnovijih pasmina u 2019. godini, azawakh je ujedno i jedna od najskupljih. Dolazeći iz zapadne Afrike, uglavnom su se koristili kao lovački psi te su u bliskom srodstvu s pasminama Bliskog istoka i Južne Indije.

Popularnost ove pasmine je u izrazitom porastu nakon što ju je Američki kinološki klub priznao te tamošnji vlasnici odvajaju u prosjeku 10.500 - 45.000 kuna za štence ove pasmine. Kao lovački pas, azawakh se brzo oporavlja od ozljeda i ima malo nasljednih problema.

Tibetanski mastif
Ovaj masivni pas rodom je s Tibeta gdje je štitio ovce od grabežljivaca poput vukova, leoparda i medvjeda. Tibetanski mastif može doseći više od 80 kilograma te služi za obranu nekih od najžešćih svjetskih predatora. Vlasnici u zapadnim zemljama u prosjeku izdvajaju 13.000 - 50.000 kuna za njih.

Zanimljiva stvar kod ovih pasa je da je najskuplji pas ikad prodan bio upravo tibetanski mastif. Njegov budući vlasnik izdvojio je vrtoglavih 2 milijuna američkih dolara.

Chow chow
Chow chow potječe iz sjeverne Kine i jedna je od najstarijih i najrjeđih pasmina na svijetu. Samog psa je skupo kupiti, ali troškovi posjedovanja chow chowa tu ne staju. Plaćat ćete račune za hranu, poslastice, veterinara, njegu i zdravstvene probleme, koji se vrtoglavo penju kod ove pasmine. Vlasnici će svog psa platiti u prosjeku 20.000 - 40.000 kuna.

Ovi psi zahtijevaju dobru količinu redovitog vježbanja, minimalno četiri šetnji dnevno. Pasmina je također po prirodi tvrdoglava, što može utjecati na sposobnost treninga i potencijalno otežavati odnos između vas i vašeg psa.

Mali lavlji pas (Löwchen)
Löwchen je popularan među Europljanima više od 500 godina, jer je rodom iz Francuske. Jednom je to bio najrjeđi pas na svijetu - 1973. godine kada je na svijetu ostalo samo 65 živih primjeraka. U današnje vrijeme oko 300 pasa godišnje je registrirano u kinološkim savezima te i dalje ima status pasmine koja je blizu izumiranja. Vrtoglava prosječna cijena ovih pasa sigurno im ne ide u prilog a budući vlasnici bi se trebali spremiti na odvajanje oko 70.000 kuna za ove pse.

Samojed
Pomalo iznenađujuće, samojed je zasjeo na prvo mjesto ove liste. Ovi popularni psi relativno su rijetki u SAD-u te je prosječna cijena tamošnjih pasa 25.000 - 75.000 kuna. Štenci ovih rijetkih samojeda nisu najskuplji u početku, no radi njihove delikatne građe i čestih zdravstvenih problema ovi psi koštaju svoje vlasnike oko 12.000 - 20.000 kuna godišnje!

Popularni su radi svoje mekane dlake koja je prekrasne, čiste bijele boje. Bijela dlaka obično se povezuje s problemima sa sluhom i vidom te bi svi budući vlasnici samojeda trebali biti spremni i upoznati na potencijalne probleme ove pasmine.

World Dog Finder

Na 19. Međunarodnom festivalu klapa Perast 2020. koji je održan u subotu na Placi Sv. Nikole u Perastu, ženska klapa Cavtajke dobila je prvu nagradu stručnog žirija, te postala ovogodišnjim laureatom u kategoriji ženskog pjevanja.

Klapa je nagradu zaslužila izvodeći napjeve „Nevina djeva polako hodi“ u obradi Matije Novakovića i „Prolećele bijele vile“ u obradi Krešimira Magdića.

dpp

Turistička zajednica grada Dubrovnika i ove godine organizira sedmi po redu Good Food Festival, gastronomsko događanje za sve ljubitelje dobre hrane, koji će se održati od 24. do 27. rujna, u skladu s propisanim mjerama zbog epidemiološke situacije.

Ovogodišnji program uključivat će tradicionalni Tjedan restorana s festivalskim menijima, posebnu ponudu doručaka, vinokušnje, slatku festivalsku ponudu, gastro ture, kulinarske radionice u Deši, festivalska kućica na Pilama, festivalski ljetni gastro kino program, pivske večeri uz dobar street food u Dubrovačkoj pivovari, koncert Ines Tričković Sextet: Runjić in blue te ostala zanimljiva događanja.
Detaljan program pogledajte na www.tzdubrovnik.hr.

Tijekom cijelog festivalskog tjedna, od 21. do 27. rujna, održavat će se Tjedan restorana, slatka ponuda, vinokušnje, festivalski doručci i festivalska kućica na Pilama. Vrijedni kuhari tridesetak dubrovačkih restorana posebno su za Good Food Festival kreirali festivalske menije po promotivnim cijenama do 150 kuna, a moći će se kušati tijekom cijelog Festivalskog tjedna. Iskoristite ovu sjajnu priliku i posjetite restorane u kojima do sad niste bili, dopustite da vam dubrovački ugostitelji pokažu koliko su jela iz njihove ponude ukusna, kreativna i primamljiva.

Restorani koji sudjeluju su: Restoran Banje Beach - Bistro 49 - La Capella Terrace & Restaurant - Cantina Mexicana Chihuahua - Restoran Dalmatino – Restoran Fat Cats - Restoran Gusta me - Food Bar Guloso – Bistro Izvor - Restoran Kopun - Restoran LAJK – Kavana Lazareti - Hotel Lero, Piano bar - Restoran Maskeron - Moskar Street Food - Restoran Momenti, Hotel Valamar Collection Dubrovnik President - Restoran Orka – Restoran Orsan - Restoran Pantarul - Restoran Porat - Bistro pizzeria Prova - Rhea Silvia, Wine & Tapas bar - Sunset Beach Dubrovnik - Restoran Stara Loza, Prijeko Palace - Restoran Taj Mahal, Hotel Lero - Restoran Taj Mahal (Grad) - Bistro Tavulin - Restoran More, Hotel More - Shizuku Japanese cuisine / Trinity Oriental Fusion Lounge - Konoba Veranda - Restoran Zuzori
Slatku festivalsku ponudu nude Pastićerija Pupica, Slastičarna Gianni, Pool & Loby Bar hotela Lapad, Pastry & Cocktail bar Slatki kantun te Kavana Lazareti.

Festivalske doručke nude: Cele gourmet & lounge bar, Restoran Orsan, Cafe Royal, The Pucić Palace
Restaurant Stara Loza, Prijeko Palace, Restoran Sesame, Konoba Veranda, a vinokušnju Vinarija Škar I Bakus Wine Bar.

Svakako nemojte propustiti radionicu Udruge Deša na kojoj će se pripremati sočni kolač od mjendula, agruma i lavande. Voditeljica radionice je nutricionistica Mirna Sarić koja je svoje umijeće pripreme hrane usavršila na prestižnoj kulinarskoj akademiji Gastronomicom u gradiću Agde na jugu Francuske.
Na Dešinim radionicama uživajte u degustaciji kolača od smokava i kozje skute, tradicionalnog kolača iz doline rijeke Neretve te lumbliju, tradicionalnu slasticu otoka Korčule za koju se veže zanimljiva legenda.

Osim slastica, moći ćete uživati u slow food delicijama restorana Orsan gdje će se održati „Ribareva večera“. Pripremati će se jela s lokalno uzgojenim namirnicama proizvođača iz dubrovačkih Gornjih sela odakle ovaj poznati restoran nabavlja svo povrće, voće, sir i maslinovo ulje.
Također, možete uživati u tematskom objedu restorana Veranda koji nosi naziv Dalmacija u mom oku i time najavljuje užitak u dalmatinskim specijalitetima. Ovom prilikom prezentirat će se tradicionalna priprema soparnika, a sve uz dalmatinsku pjesmu.
Ljubitelji brze hrane također će doći na svoje uz jela azijskog street food-a koji će se pripremati u restoranu Urban& Veggie gdje i vegetarijanci mogu pronaći jela za svoj ukus. Nemojte propustiti ponudu ukusnih BarBaQ burgera koji odlično idu uz craft pivo Dubrovačke pivovare.

Uz sva ova zanimljiva događanja možete odabrati neki zanimljiv film s gastro temom u Kinematografima Dubrovnik, uživati u živoj glazbi ili odabrati zanimljivu gastro turu koja će vas kroz šetnju Gradom upoznati sa specijalitetima dubrovačke kuhinje.

Prvu večer Good Food Festivala opustite se na platou Lazareta uz jazz verziju pjesama Zdenka Runjića koncertom Ines Tričković Sextet: Runjić in blue.

Posebne pogodnosti u pozno ljeto u Dubrovniku

Promotivna akcija Grada Dubrovnika i Turističke zajednice grada Dubrovnika „Pozno ljeto u Dubrovniku“ – “Dubrovnik, tamo gdje je srce”, od 15. do 30. rujna, uključuje popuste i pogodnosti za posjetitelje Dubrovnika na brojne turističke usluge iz niza raznih kategorija: znamenitosti, muzeja, galerija, ponuditelja smještaja i ugostitelja.

U tijeku je promotivna kampanja Turističke zajednice grada Dubrovnika za hrvatsko tržište, u online i tiskanim objavama nekoliko hrvatskih medija, čiji je cilj privući domaće turiste da pozno ljeto provedu u Dubrovniku, dok je vrijeme još uvijek lijepo za kupanje i kada mogu ostvariti brojne pogodnosti i popuste te osjetiti okuse, mirise i boje rujanskog juga na Good Food Festivalu u Dubrovniku – tamo gdje je srce.  

Sve pogodnosti i popuste potražite na www.tzdubrovnik.hr

U okviru promocije Good Food Festivala Turistička zajednica grada Dubrovnika objavila je petodnevni nagradni natječaj na popularnoj hrvatskoj Facebook stranici Savjetnik za putovanja (koja broji oko 100 000 članova) i Upoznaj Hrvatsku te su sretni dobitnici bračni par iz Gornjeg Stupnika, u blizini Zagreba, koji slavi svoju 39. godišnjicu braka, kojima je želja posjetiti Dubrovnik.

U razdoblju od 1.siječnja do 9. rujna turisti iz Hrvatske bili su na prvom mjestu na top listi najbrojnijih turista u Dubrovniku. Od početka godine bilo je 33 864 turista iz Hrvatske (83 % od prošlogodišnjeg turističkog prometa u dolascima za isto razdoblje), a ostvareno je 113 453 noćenja ( 5 % više nego u istom razdoblju prošle godine).

TZ grada Dubrovnika

Ugodno vrijeme, koje će prema prognozama još dugo potrajati, pruža mogućnost uspješnog i ugodnog udičarenja, osobito s obale. Po utihi, koje u ovo doba godine mogu trajati satima, najbolje je loviti plovkom. Tijekom dana, noću po mjesečini, ali i po mraku u zoni obalne rasvjete najbolje će se loviti cipoli, osobito štapom i rolom.

Kad se lovi unutar luka i lučica najprikladniji su „bolognese“ i „match“, štapovi dužine do 6 m, ali je bolje koristiti nešto kraće, između 4 i 5 m. Na njima treba biti lagana i brza rola. Za lov u dubljem, osobito s vanjske strane lukobrana gdje dno naglo ponire, puno je bolji „direktaš“, štap bez provodnika strune. On treba biti dugačak 6, 7 ili 8 metara, ali se mogu rabiti i duži. Da bi se mogao držati stalno u ruci, štap mora biti što lakši. Na direktaša se postavlja vrlo malo strune. Osnovna i završnjak smiju biti dugi najviše koliko i štap, ali je bolje da su kraći od njega. Ne više od jednog metra. Zbog velike osjetljivosti takvog štapa i struna na njemu mora biti manje nosivosti. I najteže cipole u stanju je savladati osnovna struna od kvalitetnog najlona promjera 0,16 mm.

Završnjak za lov cipola može biti s jednom udicom na kraju ili dvije vezane za dva priveza spojena na kraj osnovnu strunu. Dužina im mora biti različita, od dva do tri pedlja. Završnjak s jednom udicom teže zapinje pa mu treba dati prednost u lovu tamo gdje ima puno prepreka ispod površine mora. Završnjakom s dvije udice može se loviti različitim mamcima, barem dok se ne utvrdi koji je trenutačno učinkovitiji. Ma kako izgledao, završnjak je nužno potrebno praviti od kvalitetnog najlona, još bolje „FC“ strune, promjera 0,08 do 0,14 mm, tanji u bistrom moru i po sunčanom vremenu.

Osim strune, i udica mora biti što tanje udice, zato što cipol ima iznimno mekane usne kojima se najčešće zakači. Zbog toga što cipol ne guta mamac i ima mala usta, udica treba biti kratka i relativno mala. I za lov krupnih dovoljne su one širine luka 4 do 7 mm. Najbolje je rabiti udice oblika „Crystal“ i „Aberdeen“.

Direktašem se može i bez, ali s plovko je lov lakši, dok je „bolognese“ i „match“ praktično nemoguće loviti bez njega. Okrugli je najprimjereniji kad se lovi na malim dubinama i po valovitom moru. Vretenasti plovak je najprikladniji za lov u dubokom i posve mirnom moru, a jajoliki je plovak najprimjereniji lovu bliže površini i po nemirnom moru. Dovoljni su plovci nosivosti 3 do 5 i vlastite težine 1,5 do 2 grama.

Kako bi stajao okomito i što prije potonuo do ili blizu dna gdje su cipoli pribor treba biti opterećen, najviše s 2 ili 2,5 grama grama olova. Najbolje s više sitnih olovnica. Njihova težina, oblik i raspored ovisi o raspoloženju riba za ishranu. Ako cipoli lijeno čekaju na dnu, opterećenje treba činiti jedna ovalna i nekoliko ispod nje raspoređenih rascjepnih okruglih olovnica. Ako, pak, cipol krene k mamcu i uzima ga na pola dna, ne treba stavljati ovalnu, nego samo rascjepne olovnice raspoređene na nešto većem razmaku.

Od ješkI se u lovu cipola mogu koristiti mesne i biljne, često s poprilično podjednakim uspjehom. Od mesnih najlovnija su crijeva srđele pa fileti od srđele, gire, modraka i bukve. Od biljnih se mogu koristiti razne pastele na bazi brašna, oplemenjene uglavnom sirnim ili ribljim aromama, pri čemu je najlovnija i najzastupljenija ješka oduvijek običan bijeli kruh.

Naravno, u skladu s mamcima mora biti i abruma, bez koje je kvalitetan lov cipola praktički nezamisliv. Brojne su recepture abruma za cipole, no pogriješiti se ne može sa starim kruhom koji prije abrumavanja valja dobro natopiti.

Za cipole koji se drže dna treba formirati teže kugle pomiješane s pijeskom koji će ih odvući do dna gdje će se polako raspadati. Problem s tvrdim kuglama koje plasiramo na dno leži u činjenici da će se cipoli u kratkom vremenu nakon što ih pronađu do sita najesti, nakon čega im ješka više neće biti zanimljiva. Stoga je kao vezivo idealno koristiti nemirisni pijesak za kućne ljubimce s kojim se lako formiraju teške kugle koje mogu biti siromašne kalorijama, a bogate aromom. Za površinske vrste je najpraktičnije koristiti gotovo tekući abrum koji će se na površini rasplinuti u oblak sitnih čestica koje neće nahraniti već samo razdražiti ribu.

Ribolov treba početi spuštanjem mamca na dno, pa njegovim postupnim dizanjem, sve dok ne zagrize prva riba. Tad treba fiksirati plovak da udice drži na toj dubini. Dogodi li se da cipol skine mamac, a plovak to ne signalizira, treba smanjiti opterećenje pribora ili zamijeniti plovak osjetljivijim.

Svo vrijeme lova ribolovac mora biti što nevidljiviji za oprezne cipole. Plijen je najbolje iz mora izvlačiti mrežnom prihvatnicom, a skliske ribe je iz njih najbolje vaditi rukom obmotanom krpom. Na kraju, lovinu obvezno treba izmjeriti i ako je kraća od 16 cm, odnosno 20 ako se radi o batašu, vratiti u more.

U franjevačkoj crkvi dvije su kamene posude za blagoslovljenu vodu. Po jedna je kod svakih vrata koja sa Straduna vode u crkvu. Također na ulazu u crkvu iz klaustra, s vanjske desne strane, kamena je umjetnička škropionica.

Piše: fra Stipe Nosić

Njezina visina, zajedno sa stupom iznosi 177 cm, a širina na najširem dijelu je 75 cm. Sastoji se od više dijelova. Pri podu je vitki stup visine 63 cm, čija debljina je otprilike za trećinu ugrađena u zid. Iznad stope (koja je trenutno zbog promjene razine poda nekoliko centimetara odvojena od njega) stup je ukrašen reljefnim listovima palme, od čega su jedni okrenuti u smjeru zemlje a drugi u smjeru neba. Sredina stupa ovijena je ukrasnim izbočenim prstenom sa sitnim reljefnim kuglama, takozvanim „astragalom“.

Drugi dio škropionice je zdjela, vanjskog promjera od oko 57 cm, sa šupljinom oko 42 cm u vrhu, ugrađena je oko 35 cm u zid, a nešto manje od toga izlazi u prostor. I tijelo škropionice ukrašeno je reljefnim motivima a ispod same zdjele s jedne i s druge strane je simbol perunike u reljefu.

Treći dio škropionice je njezin plašt koji štiti zdjelu, a ukrašen je različitim reljefnim motivima. Među njima se ističu dva ukrašena stupa sa strane a na svakom od njih u plitkom reljefu uklesano je po jedno škropilo s prikazom četkica na dršku. Neki detalji, uočljivi na ovom dijelu, upućuju na činjenicu da sadašnje mjesto škropionice ipak nije izvorno, a kod prijenosa montirana je s malom greškom. Njezin treći dio je, čini se, previše odvojen od zida i izvučen u prostor.

Četvrti dio škropionice kao baldahin prekriva zdjelu, a izrađen je u obliku školjke, što je hodočasnički znak. Širina joj je 60 cm a visina oko 55 cm. Po rubovima gornjeg dijela školjke sitne su reljefne kugle kao i na sredini stupa, a iznad su dvojne spirale iz kojih se diže perjanica prema nebu.

Ova škropionica bila je zasigurno negdje drugdje, odakle je skinuta i ugrađena na sadašnje mjesto. Njezina veličina i bogati ukrasi upućuju na zaključak da je bila na nekoj većoj crkvi.

U lapidariju je posve sačuvana relativno velika jednostavna kamena škropionica, čija zdjela je također izvana ukrašena velikom školjkom. Nije isključeno da je ona demontirana da bi na njezino mjesto došla ova vrijedna današnja.

Onome koji ulazeći u crkvu umakanjem vrška prstiju ruke uzima vodu iz škropionice i s njom pravi znak križa, pri čemu korača po grobovima drugih, škropila prikazana na stupićima otkrivaju o kakvom se predmetu radi, a simbol školjke želi poručiti da je i on hodočasnik na zemlji i da je njegov život prolazan.

Pred nama je sezona oliganja, koje sve više naših ribolovaca lovi štapom i rolom zbog brojnih prednosti takovg u odnosu na lov „preko prsta“. No, kako bi dobre osobine tog pribora došle do izražaja valja znati pravilno ga odabrati. Evo kako to učiniti za lov „tataki“, tehnikom skosavanja iz plovila.

Prvo o čemu treba voditi računa pri odabiru štapa za lignjolov je njegova težina bacanja. Ta vrijednost, koja se označava kraticom „CW“ , ovisi od toga na kojoj će se dubini, odnosno koliko teškim varalicama loviti. S obzirom da se lignje kod nas najčešće love na dubinama do 30 - ak metara, a ne love u jakoj morskoj struju, da bi pribor stajao okomito, što je preduvjet lova skosavanjem, ukupni teret na priboru ne treba biti veća od 50, najviše 60 grama. Zato je univerzalno rješenje štap težine bacanja 20 - 60 grama.

Skoro podjednako je važno pravilno odabrati i dužinu štapa. Kao i kod svakog drugog, osim pendulaškog, ona ovisi najviše o raspoloživom prostoru u plovilu. U ponudi su štapovi dužine od 1,1 do 3,5 metara. S kraćim se lakše manipulira, osobito u plovilu s tendom, a duži omogućava veću zonu lova s jednog mjesta. Ne samo kompromisno nego i optimalno rješenje za prosječno vještog ribolovca je štap dužine 2,1 do najviše 2,7 m.

Štapovi te dužina zbog lakšeg transporta moraju biti višedijelni, najbolje dvodijelni, a najlošije rješenje teleskopski. I dvodijelni rukohvat je najbolje rješenje jer omogućava ugodno držanje štapa pod pazuhom. Međutim, dvodijelni držač role je lošije rješenje od jednodijelnog, revolver držača s jednom navrtkom.

Kako u trenutku kad oliganj ispliva na površinu trzajem ne bi uzrokovao kidanje kraka kojim se zakačio štap ne smije biti krutog vrha, odnosno „brze“, akcije „A“. Nije dobro ni ako je posve savitljiv - „spor“ (akcije „D“), jer se s takvim teško kontrira, odnosno udica zabada u žilavo meso glavonošca. Zato je za lov oliganja najbolje koristiti štap srednje, akcije „B“ ili „C“. Kad je osnovna struna od neistezljive „PE“ višenitke, bolje je korsititi štap akcije „C“, dok je onaj akcije „B“ prikladniji kad je osnovna struna od najlona, koji kako bi se što manje petljao mora biti što podatniji pa je zato i istezljiviji.

U lovu skosavanjem pribor se svo vrijeme drži u rukama pa je važno da štap bude što lakši kako ne bi izazivao bolove u rukama. A štap ne može biti lagan ako je izrađen od „fiberglasa“- staklenih vlakana. Male težine može biti samo onaj od ugljičnih vlakana, čija upotreba, međutim, znatno poskupljuje štap. Kompromisno rješenje, kako cijene tako i težine, je štap od kombinacije tih vlakana.

Kad je u pitanju vršnjak - vršni dio štapa, ako je on višedjelan, kompromisa ne bi trebalo biti. Vršnjak izrađen od stakloplastike je osjetljiviji i otporniji na pucanje, pa mu treba dati prednost nad onim ugljičnim.

Za kvalitetu štapa nije važno od čega mu je izrađen rukohvat. Međutim za cijenu jest. Pluteni rukohvat je znatno podiže, baš kao i broj dijelova štapa. Višedijelni teleskopski su skuplji, ali, što je još gore, i skloniji pucanju. Zato je jbolje i ako su kraći jednodijelni, a oni duži od najviše dva dijela.

O težini treba voditi računa i pri odabiru role. Iako je dovoljna i najmanja, prednost treba dati nešto većim, veličine veličine 20 ili 30. Broj kugličnih ležaja u njoj je posve nevažan.

Radionica M.U.Z.A. namijenjena mladima srednjoškolske dobi s ciljem obogaćivanja i razvijanja njihovog kreativnog izražavanja održat će se, u organizaciji Dubrovačkih ljetnih igara i pod pokroviteljstvom zaklade Caboga Stiftung, ovu subotu, 19. rujna od 10 do 14 sati u ljetnikovcu Bunić-Kaboga.

Radionica je tematski vezana uz kulturni život dubrovačkih ljetnikovaca, a osmišljena je kao edukacija kroz koju će se mladi polaznici upoznati s važnom ulogom ljetnikovaca i njihovih salona kroz povijest, promatrajući ih kao mjesta kreativnog stvaralaštva u sadašnjosti. Polaznici će tako aktivnim sudjelovanjem u osmišljavanju koncepta i pripremi završne izvedbe, zajedno sa svojim mentorima, dati svoj prikaz suvremenog dubrovačkog salona koji će biti povijesno osviješten, ali okrenut budućnosti.

Uz autoricu i voditeljicu radionice Ivanu Jelaču na M.U.Z.A radionici će kao suradnici-mentori sudjelovati voditeljica dramske skupine Gimnazije Dubrovnik Matilda Perković, Zrinka Japunčić iz Plesnog studija Lazareti te Igor Miošić iz Udruge za promicanje medijske kulture Luža.

Završna izvedba radionice planirana je za periodu od polovice listopada do početka prosinca kada će se javnosti predstaviti svi prikupljeni materijali.

kl

„Dvije filmske produkcije snimat će ovu jesen u Dubrovniku”, objavio je danas na svom FB profilu gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković.

Frankovićm nije otkrio o kojim se filmovima ili srijalima radi, ali je još napisao:

„Za Dubrovnikom i dalje vlada interes. Unatoč činjenici da nam je korona kriza donijela brojne nedaće kako na zdravstvenom, tako i na turističkom planu interes za Dubrovnikom ne prestaje. Uskoro počinje snimanje prve filmske produkcije u ovoj godini u Dubrovniku, a za mjesec dana dolazi i druga s zvučnim filmskim imenima. Siguran sam kako će o našem Gradu u idućim mjesecima međunarodni mediji vrlo afirmativno pisati. Pripremamo se za 2021. godinu!” - napisao je Franković.

dpp

Fizioterapeuti diljem svijeta danas su proslavili svoje dan, pa tako i fizioterapeuti Opće bolnice Dubrovnik,

Svjetski dan fizioterapeuta i ove godine je prilika za promicanje fizioterapeutske profesije i podizanje svijesti o djelovanju i uspjehu fizioterapeuta u prevenciji liječenju različitih oboljenja i stanja u svim životnim dobima ljudi.

Tema povodom obilježavanja ovogodišnjeg Svjetskog dana fizioterapeuta je uloga fizioterapeuta u oporavku od COVID – a 19.

Uloga fizioterapeuta je omogućiti što raniji povratak bolesnika u aktivnosti svakodnevnog života.

dpp

Na nedavno otvorenoj Facebook stranici „Za Gogin korak” - https://www.facebook.com/ZAGOGINKORAK pokrenuta je hvalevrijedna akcija pod nazivom „Umjetnici za Gogin korak”. Naime, kroz petnaestak dana na spomenutoj stranici bit će predstavljeni radovi najmanje trideset akademskih umjetnika koji su darovali svoje likovne  radove. Svoje prijatelje i kolege je okupila dubrovačka likovna umjetnica Iris Lobaš Kukavičić, a Facebook stranicu „Za Gogin korak” u ime male Goge i njene mame Magde Knego, vodi profesorica Davorka Bronzić, jedna od voditeljica Volonterskog kluba OŠ Župa dubrovačka.  

Podsjetimo, malena Gordana Knego (6) rođena je u 30. tjednu trudnoće, a kad je imala samo 21 dan, mlijeko je ušlo u njena pluća zbog čega je došlo do gušenja. Liječnici su je reanimirali tri puta te joj je dijagnosticirana aspiracijska pneumonija, uslijed čega je tri i pol mjeseca bila na respiratoru.

Malena Gordana tada je dobila vrlo važne životne bitke koje su se nastavile i danas, a u svemu tome je prati njena hrabra majka Magda. Njen suprug Pero, Gogin tata, iznenadno je preminuo prije dvije godine te se Magda za svaki napredak svoje kćeri nastavila boriti sama, no pomažu joj i dobri ljudi. Jedan od njih svakako je i dr. Joško Glavić koji  je poklonio ovoj maloj, ali hrabroj obitelji besplatnu terapiju. Ciklus koji im je darovao vrijedan je 30.000 eura, a terapija je napravila čudo.

Goge je tako ojačala trup, motorika je znatno napredovala, kompletno je otvorila šačice, može samostalno sjedati i jesti te je propričala, a uz pomoć hodalice radi i svoje prve korake. Kako bi dodatno napredovala, početkom listopada trebala bi  nastaviti  s trećim ciklusom terapije koja košta 120 tisuća kuna. Kroz različite akcije taj novac je prikupljen tijekom proteklih nekoliko mjeseci i Gogi će biti omogućena primarna neuroterapija lokomatom. Međutim, dio novca još nedostaje za dodatne vježbe.

Stoga je neumorna ekipa, koja se okupila pod geslom „Za Gogin korak”, ovaj put u pomoć pozvala likovne umjetnike. Odazvalo ih se preko 30, a ono što slijedi je svakodnevno predstavljanje dva umjetnika i njihovih djela.  Naime, početna cijena svakog djela je 1500 kn, a zainteresirani kupci u svojevrsnoj on line aukciji mogu ponuditi svoj iznos u komentaru na fotografiju samog djela ili putem poruke u Messanger stranice.

Akcija se odvija pod geslom „Smisao života je pronaći svoj dar, svrha života je dati ga”, čiji je autor jedan od najvećih likovnjaka svih vremena Pablo Picasso.

Uključite se i vi u ovu aukciju, a  samu akciju “Za Gogin korak” uvijek možete podržati i uplatom na račun mame Magde Knego - TEKUĆI RAČUN OTP BANKA: HR5324070003262082133 / ŽIRO RAČUN HR8724070003106675881, ZA UPLATE IZ INOZEMSTVA SWIFT CODE:OTPVHR2X 
 

Mnogi ljudi obožavaju velike pasmine poput labrador retrivera i njemačkih ovčara zbog njihove energije, sportskog karaktera i prilagodljivosti. Ali velike pasmine nisu za svakoga. Ako živite u stanu, imate malu djecu ili niste dovoljno snažni da se nosite s psom teškim više od 30 kilograma, možda biste trebali razmisliti o malom psu.

Ljubitelji velikih pasmina obično “frkću” na ideju male pasmine. To što je pas malen ne znači da je pas za krilo ili da ne može raditi sve stvari koje i veliki pas može.

Pronašli smo 5 malih pasmina koje su jednako aktivne sa sportskim karakterom kao i njihovi veći rođaci.

Jazavčar

Nemoguće je ne prepoznati te kratke noge i duga tijela. Jazavčar je najmanji iz porodice goniča, ali je zasigurno pasmina koja ima veliku osobnost. Smjela i neustrašiva pasmina koja se nikada ne predaje te je poznata po svojoj odlučnosti. Te mu osobine mogu otežati trening, pa ćete morati pronaći nešto što ga motivira.

Jack Russell terijer
Jack russell terijer možda je težak samo 6 do 8 kilograma, ali nemojte očekivati da će provesti puno vremena u vašem krilu - smiren. Ovoj energičnoj pasmini potreban je posao na puno radno vrijeme kako joj ne bi postalo dosadno te da ne bi uništili vašu kuću ili dvorište. Jack russell terijeri su prirodni “kopači”. To je ono za što su uzgojeni, pa ćete morati pronaći način da budete zadovoljni - a ne da kaznite - njihov nagon za kopanjem.

Šetlandski ovčar
Jeste li ljubitelj šetnje, trčanja ili planinarenja? Tada je šetlandski ovčar pasmina za vas. Ovaj izvrsni pseći sportaš, koji teži 13 ili manje kilograma, ima tendenciju da se istakne u okretnosti, natjecanjima u ovčarenju i drugim psećim sportovima. Osim toga, općenito ih je lako trenirati i mogu naučiti jako puno zabavnih trikova.

Bigl (Beagle)
Sa svojih 10 do 15 kilograma, popularni i prijateljski bigl kompaktni je pas koji može biti izvrstan izbor za obitelji s djecom. Unatoč malom rastu, kvalitetan je lovački pas. Moćan osjet njuha ove pasmine, u kombinaciji s njezinom tendencijom selektivnog sluha, ponekad može značiti da neće pretjerano pažljivo slušati baš sve vaše naredbe.

Koker španijel
Pun ljubavi i nježan, koker španijel može biti izvrstan obiteljski pas. S manje od 13 kilograma, ova pasmina je prilično mala, pa vjerojatno neće slučajno srušiti malu djecu, ali dovoljno je velik da mu djeca ne mogu slučajno nauditi. Koker španijel treba svakodnevno vježbanje i obično cijeni igru s lopticom ili kupanje u vodi.

World Dog Finder

Objavljen je video projekta Blumed koji je, uz ostale partnere, provodila Regionalna agencija DUNEA na pilot području podmorja Cavtata.

U sklopu projekta Bluemed u Dubrovačko - neretvanskoj županiji istraživane su dvije lokacije s amforama i dolijama, a tijekom zarona na nalazištu s antičkim dolijima kod otočića Supetar otkriveni su ostaci broda iz 1. stoljeća. Kroz projekt je bogato arheološko nalazište podmorja Cavtata postalo dostupno široj javnosti kroz virtualni muzej Bluemed Cntra za promicanje znanja koji se nalazi u franjevačkom samostanu sv. Vlaha u Pridvorju.

Također, ronilački centar Epidaurum na korištenje je dobio opremu vrijednu oko 200 tisuća kuna s kojom će kroz sustav podvodnih tableta ponuditi interaktivni posjet nalazištima svim zainteresiranima.

Centar za promicanje znanja dio je Bluemed projekta koji kroz aktivnosti planiranja, testiranja i upravljanja podvodnim muzejima, ronilačkim parkovima i centrima za promicanje znanja nastoji poduprijeti razvoj strategija, planova i smjernica za održiv i odgovoran model razvoja turizma u obalnim i otočnim područjima Mediterana.

dpp