Završene su sve planirane volonterske akcije volonterskog projekta „72 sata bez kompromisa“. Projekt se odvijao od četvrtka do subote, a u Dubrovniku je sudjelovalo preko dvjesto volontera koji su prethodnih dana, podijeljeni u ekološke, radne i socijalne akcije, napravili preko trideset volonterskih akcija.

Akcije su se odvijale diljem Grada i okolice, a volonteri su dolazili na akcije prethodno ne znajući što će raditi i gdje će ići, što je i čar beskompromisnog volontiranja, dati cijelog sebe na raspolaganje sa svim svojim talentima i vještinama.
 
U petak je volontere je poslužilo lijepo vrijeme pa su uspješno napravili sve predviđene akcije. Od ranog jutra krenuli su s čišćenjem odmorišta krenuvši od Mosta prema Bistrini gdje su očistili deset autobusnih stanica i dva odmorišta, uređenju prostora Društva multiple skleroze Dubrovačko-neretvanske županije gdje su se bavili osposobljavanjem prostora za pituranje i samim pituranjem prostora. Dio volontera okupio se ispred dječjeg vrtića kako bi i najmlađim sugrađanima sredili okoliš i igralište kojim se svakodnevno koriste. Nekolicina volontera ostala je pomoći u Caritasu Dubrovačke biskupije pri podjeli hrane. Jedna skupina volontera uređivala je obiteljski stan kako bi omogućili jednoj obitelji normalne životne uvjete, a ostatak volontera bavio se uređivanjem vrtova, čupanjem korova, izvlačenjem drače i ostalim ekološkim akcijama.
 
U subotu je nastavljeno nekoliko akcija od prethodnog dana, a održane su i neke nove. Među novim akcijama su bile akcije uređenje i čišćenje okoliša sportskih terena u Gospinom polju te uređenje okoliša i dječjeg igrališta drugog vrtića. Iako volontere vrijeme nije poslužilo cijeli dan, uspjeli su napraviti skoro sve predviđene akcije. Dio kreativnih volontera pozabavio se izradom kreativnih predmeta dok su drugi izrađivali kolače kako bi ih poklonili štićenicima Doma za starije i nemoćne. Također, volonterskoj akciji su se pridružili i skauti odreda Sv. Benedikta koji su pripomogli pri uređenju vrtova i okoliša Caritasa Dubrovačke biskupije.

Glavni organizator projekta u Dubrovniku bio je Studentski katolički centar Dubrovnik uz suradnju Vijeća za mlade i  Caritasa Dubrovačke biskupije.

dpp

Početkom jeseni ljubitelji lova krupnijih grabljivice s morske obale ponovo mogu uživati u omiljenom način udičarenja. Naime, sitne plave ribice se sve više primiču kopnu, a za njima, svojom omiljenom hranom, u priobalje pristižu i srednje te velike grabljivice ponajprije lice, polande, pa sve brojnije strijeljke i škarmi.

Iako se zadovoljavajući rezultati mogu postići i varaličarenjem, prirodni, osobito živi mamac pruža barem duplo veće šanse za ulov spomenutih grabljivice s obale. Što više, u lovu s kamenite obale uz malo sreće uloviti se može i zubatac, čak i orhan, na terenima gdje se obala strmo spušta u more.

Žive ribice, mogu se ponuditi na razne načine – ometcem, plovkom i tzv. žičarom. Međutim, kad god je moguće prednost treba dati najprirodnijem i najjednostavnijem načinu lova - metodi slobodne strune, odnosno slobodnom puštanju ribice -mamca. Za statičnu prezentaciju - pomoću plovka ili olovnice - odlučit se treba na teškim, terenima s podvodnim kamenjem ili vegetacijom, odnosno tamo gdje postoji opasnost od zapinjanja strune i gubljenja sistema, ali i kada se grabljivice zadržavaju neposredno uz obalu.

Za lov puštanjem ribice - mamca živa iglica je izbor broj jedan, ne samo zato što predstavlja omiljenu poslasticu svih navedenih riba, nego i zbog toga što pliva daleko od obale, tako tražeći grabljivice. Nije neobično da odmakne i stotinjak metara, uslijed čega je neophodno imati pribor s minimalno 150 metara strune.

Pored iglice, dobro rješenje je i cipol. I on je, poput iglice, omiljena hrana većine morskih grabljivica, posebice lice i smuduta, a prednost mu je velika izdržljivost. Umjesto njih, koristiti se mogu ukjata, bukva, vladika... Ma koja se koristila, ribici je dobro odrezati dio repa kako bi joj se ograničile kretnja i time umanjila mogućnost petljanja pribora.

Pošto postoji velika šansa da mamac napadne neka zubata grabljivica, preporučljivo je koristiti završnjak od žičane sajle ili udvojenog monofila. Ako se očekuje ulov strijeljke sajla je skoro obvezna, jer nema tog najlona koji „morska pirana“ neće pregristi kao od šale.

Obično se za nadijevanje živih ribica koriste dvije udice kratkog vrata. Najbolje oblika „live bait“, veličine od oko 1/0 do 3/0, odnosno širine luka 15 do 21 mm, ovisno od dimenzija mamca i očekivanog plijena. Jedna udica se kači za leđa, a druga otprilike na pola rastojanja između nje i repa. Iglica koja je pažljivo nataknuta na udice može poživjeti i pet do šest sati, ako je, naravno, u međuvremenu nešto ne pojede.

Kako je ova tehnika namijenjena lovu krupnijih grabljivica, pribor treba biti prilično robustan. Osnovna struna debljine 0,40 do 0,60 mm na koju se preko vrtilice s kopčom postavlja pola do metar dugi završnjak. Loviti se može „preko prsta“, ali je puno lakše sa suvremenim priborom za teško varaličarenja. Čine ga štap dužine 3,0 do 3,9 m, srednje akcije, težine bacanja oko 80 do 120, odnosno 50 do 150 ili 100 do 200 g. U obzir dolazi i rola namijenjena „surfcastingu“. No, ma koje vrste bila, rola mora biti jaka, odnosno kapacitet oko 200 m najlonske strune promjera 0,40 do 0,50 mm.

Tehnika puštanja ribice - mamca je sasvim jednostavna. Ribicu u pravilu uopće ne treba odbacivati, pogotovo ne kada se koristi iglica. Dovoljno ju je spustiti u more. To je u startu velika prednost, jer mamac neće doživjeti stres ili povredu od udarca u vodu, a uz to su šanse da spadne s udice minimalne. Mamac polako pliva od obale, skidajući strunu s role, čiji preklopnik sve vrijeme držimo otvorenim. Bolje je rješenje koristiti rolu sa slobodnim hodom kalema, mehanizmom koji je izmišljen upravo da bi se olakšao lov puštanjem žive ribice, a u međuvremenu su ga preuzeli specijalisti za lov ovrata.

Preporučljivo je štap stalno držati u ruci tijekom cijelog lova, a strunu puštati da klizi kroz prste, kako se ne bi zamrsili, ali i zbog brzine reagiranja. Kad uslijedi udarac, treba sačekati desetak sekundi da grabljivca posve prihvati mamac, a onda zatvoriti preklopnik, namotati višak strune i udariti energičnu kontru, pogotovo ako je do napada došlo daleko od obale. Po potrebi, kontru treba ponoviti.

Najbolji tereni za lov puštanjem mamca su lukobrani, posebno njihovi vrhovi, rtovi i druge isturene obalne pozicije, te kamenite obale s dubokom vodom, gdje mogu naletjeti zubatac i orhan. Loviti se može cijeli dan, čak i noću.

Za većinu jadranskih udičara mamac broj jedan je – veliki morski crv. Može poslužiti za lov svih riba, a posebno ga rado i neoprezno uzimaju najcjenjenije. Razlog tome je njegov izvanredni ukus, intenzivni privlačni miris, svjetlucanje u noći...

Veliki morski crv je čekinjasti grabežljivac koji u kanalima živi u površinskom sloju šljunkovitog, koraljnog, pjeskovitog i blatnog dna, mahom u plićem sloju mora. Zbog te dostupnosti izrazito je prorijeđen pa dok su se nekad lovili primjerci dužine i preko šest, danas se crv od tri metra smatra velikim primjerkom, dok su prosječni lovni oni od oko metra i debeli oko 25 mm.

Osim vlastitim lovom, ovaj se mamac može pribaviti kupovinom. Prodaje se na komade, ali od dužine puno je važnije njegovo stanje, je li živ, koliko je živahan i tvrd, što ovisi o tome koliko je davno i u kojem dnu ulovljen. Neusporedivo je najkvalitetniji najtvrđi ulovljen u kamenitom dnu, zatim u pijesku. Prepoznaje se po žarkim crvenim nijansama, dok je crv iz mekanog tla tamnih nijansi.

Najbolji rezultati ribolova se postižu živim crvom. Takvim se može održati desetak dana čuvanjem u kakovoj posudi potopljenoj u more, no nikako u boćatoj vodi jer ga ona ubija. Posuda treba biti tamna i s brojnim malim rupicama koje omogućavaju dotok svježeg mora, ali je ne treba držati u jakom kurentu jer to crvu ne paše. Treba ih držati zasebno jer više njih u jednoj posudi se mogu zaplesti i puknuti. Čuvati se može i izvan mora uz dnevnu izmjenu dijela mora u posudi ili upumpavanjem kisika. Pomoću akvarijske pumpice na hladnom i tamnom mjestu živim se može održati i nekoliko mjeseci bez hranjenja jer zapadne u neku vrstu „zimskog sna“.

Neiskorištenog ili uginulog crva može se konzervirati jer je i takav vrlo učinkoviit mamac. Ako se nije očistio tijekom čuvanja, stiskanjem od glave prema repu treba ga osloboditi fekalija. Nakon toga ga valja posložiti na novinski papir, posoliti krupnom morskom soli i staviti u hladnjak. Kada papir upije vodu, crva treba prebaciti u kakvu posudu s poklopcem, posoliti i na duže vrijeme pohraniti u hladnjak. Lošije, ali još uvijek dobro je zalediti crva.

Iako je skup mamac, crva treba mamčiti obilato. U lovu sitnijih i srednje krupnih riba bulentinom i odmetom treba ga rezati od repa na komade dužine 2 do 3 cm i njima posve prekrivati udice. Za lov s obale ili barke čekanjem ovrate i ostalih najcjenjenijih riba, mamčiti treba veće, komade dužine desetak centimetara. Kroz njih nije dovoljno samo jednom nego dva puta kroz isto mjesto provući udicu i strunom poviše nje načiniti omču oko mamca, a sve kako mamac ne bi klizio po udici i struni.

Zadnji, komad od glave najbolje je iskoristiti za lov najkrupnijih orada, smuduta, zubataca, krunaša, pagra i ostalih najcjenjenijih riba, kako čekanjem, tako i povlačenjem. Komade duge 15, a za pendulu i do 30 cm, treba nadijevati na više udica.

Veliki crv je posebno pogodan za noćni ribolov jer od svih takvih mamaca najduže i najintenzivnije svjetluca. Osim toga, krv mu intenzivno miriše po jodu zbog čega također privlači ribe koje ga mogu pronaći i u potpunom mraku. Za noćni ribolov ga je najbolje uzdužno razrezati i mamčiti tako da mu najsvjetliji dio, iznutrica, bude s vanjske, vidljive strane. Iako je dosta žilav, da bi se tako pripremljen bolje držao na udici treba ga omotati elastičnom niti tako da poprimi oblik kobasice.

Nema puno ljudi koji nisu čuli za ove točkaste pse. Točno porijeklo dalmatinskog psa još uvijek je nepoznato, no postoje mnoge teorije o tome kako su ovi psi nastali.

Nazvani su po regiji Dalmaciji koja je smještena u priobalnom području Republike Hrvatske. Dalmacija je poznata po svojim plažama, suncu, ljudima i ovim psima koji su nazvani po ovoj poznatoj povijesnoj regiji. Neki pseći povjesničari tvrde kako su ovi psi nastali upravo u toj regiji, dok drugi tvrde kako su ovi psi stari kao egipatski faraoni te da je to zapravo i mjesto njihovog nastanka.

Ono u što možemo biti sto posto sigurni je da su ovi psi postali izuzetno popularni diljem Velike Britanije u 18. stoljeću te su se najčešće mogli sresti kako prate kočije plemića na njihovim putovanjima. Dalmatinski psi su postali veoma vrijedni jer su postali statusni simbol te su svi htjeli ove pjegave pse u svom društvu. Također ih se koristilo i za zaštitu, pogotovo noću na farmama.

Ono u što možemo biti potpuno sigurni je da apsolutno obožavamo ove pse. Izuzetno ih je zabavno imati u blizini te čine odlične ljubimce, pratitelje i prije svega - prijatelje. Donosimo vam listu stvari koje možda niste znali o ovim psima.

Različita imena

Prije nego što su ovi psi dobili svoje moderno ime, ovi psi bili su nazivani raznim imenima. Neka od tih imena uključuju pas za kočije, vatrogasni pas, “puding od šljiva” pas, i pjegavi Dick.
Oni su bili najpoznatiji po tome što su bili smireni u ne tako mirnim situacijama. Kad su slijedili kočije bili su poznati po tome što su svojom prisutnošću smirivali konje te su bili sjajni čuvari ljudi i tereta. Upozoravali su ljude na grabežljivce ili potencijalne lopove i svaku prijetnju koja bi im se mogla približiti. Najviše od svega bili su poznati po tome što su bili dio vatrogasne brigade. Dok su konji postali uznemireni u blizini vatre, dalmatineri su bili mirni pa su i sami postali počasni vatrogasci. Nekada su pratili vatrogasna kola, a povjereno im je da čuvaju vatrogasnu stanicu od štetočina i glodavaca. Vatrogasci su toliko voljeli ove pse da su ih učinili i svojom maskotom.

Svestrani psi

Dalmatineri su kroz povijest imali mnogo zaduženja. Osim pratitelja kočija i vatrogasnih kola, bili su i iskusni lovački psi. Oni su se istaknuli u lovu na krupnu i sitnu divljač poput zečeva, jelena, divlje svinje i peradi. Oni također imaju oštar osjet mirisa, pa su također izvrsni u ulozi koje tradicionalno igraju goniči poput krvosljednika. Povrh toga, oni se mogu obučiti i preuzeti tradicionalnu ulogu retrivera i aportirati plijen bez da ga oštete.

Ovi su psi također vrlo inteligentni te imaju sjajno pamćenje. Te osobine uz atraktivnu i lijepu dlaku, učinile su ih vrlo traženim i izvrsnim izvođačima u cirkusu.

Moderne tradicionalne uloge

Neke moderne kompanije još uvijek čuvaju tradiciju da ovi psi prate njihove kočije. Američka pivovara Budweiser još uvijek koristi 3 dalmatinska psa za praćenje njihovog tradicionalnog prijevoza kočijom te kao svoju maskotu. Ovi psi imaju 70-godišnju tradiciju s ovom pivovarom koja potječe još 1950. godine. Tada su ovu pasminu i njezin povijesni rad predstavili vlasnicima tvrtke koji su se odmah zaljubili u nju. Odlučili su zadržati ove pse kao dio njihove marke i imidža te se ta uspješna veza koja i dalje održava.

Gluhoća se povezuje s točkama

Općenito je poznata činjenica da su bijeli psi skloni nekim zdravstvenim problemima i obično su to oštećenje sluha ili sljepoća. Poznato je da ova pasmina pati od gluhoće i ako steknete osjećaj da vas vaš dalmatiner ignorira ili ne sluša vaše naredbe, to bi mogao biti razlog.

Zanimljivo je da psi s većim crnim mrljama imaju manje vjerojatnosti da će razviti probleme sa sluhom. Što je bijelo područje na njihovom tijelu veće, to je veći i rizik od razvoja ovih zdravstvenih problema. Psi s ovom vrstom dlake također imaju nedostatak zrelih melanocita (stanica koje proizvode melanin) u svom unutarnjem uhu. Manjak ovih stanica izravno utječe na sposobnost psa da čuje.

Pop kultura je oštetila ove pse

Skoro svi mi koji smo u psećem svijetu, upoznati smo s nevjerojatno popularnim Disneyjevim filmom pod nazivom "101 Dalmatinac". Kako mu ime alinuira, film prikazuje ovu pasminu i vrti se oko nje. Taj je film učinio ove pse toliko popularnima da su gotovo svi štenci dalmatinskog psa prodani čim su se rodili. Međutim, takva velika popularnost također dolazi s velikim rizikom.

Mnogi od ovih pasa završili su u skloništima ili na ulicama kao rezultat javnih dezinformacija o ovim psima. Potrebno im je puno rada i nisu najbolja pasmina za djecu, puno se linjaju i trebaju ih se pravilno trenirati, socijalizirati i svakodnevno istrčavati kako ne bi došlo do problema u ponašanju. Njihova popularnost omogućila je neodgovornim uzgajivačima da proizvode veliki broj pasa loše kvalitete i bili su sigurni da će ih prodati zbog bezumne potražnje. Kvaliteta genetskog bazena ozbiljno je narušena i uzgajivači su zajedno s nacionalnim kinološkim udrugama i pasminskim klubovima morali poduzeti ekstremne mjere kako bi se razvoj pasmine vratio na pravi put.

Dalmatineri bez pjega

Ako vas zanima ova pasmina, vjerojatno ste već čuli da se ovi psi rađaju bez svojih poznatih mrlja. Istina je da se rađaju potpuno bijeli, a mrlje se razvijaju kasnije (4+ tjedana).

Međutim, zanimljivost koju mnogi ljudi ne znaju jest da ovi psi imaju mrlje na nepcu. Imaju mrlje po cijelom tijelu, na trbuhu, nogama, njuškama, stopalima i repu.

Pasmina po izboru osnivača modernih SAD

Da istina je, ova pasmina je bila izbor ni manje ni više nego samog Georga Washingtona. Jedan od osnivača modernih Sjedinjenih Američkih Država imao je psa pratitelja kočije koji je bio dalmatiner, a taj se pas zvao "Madame Moose".

Nadamo se da ćete više cijeniti ovu pasminu sada kada znate ove zanimljivosti o našoj omiljenoj pjegavoj pasmini.

World Dog Finder

Brojni maslinari ne mogu baš biti zadovoljni ovogodišnjim urodom, na pojedinim područjima manji je od prošlogodišnjeg i za više od pedeset posto. Urodom maslina ne može biti zadovoljna ni brojna naša čeljad koja čini ulje za osobne potrebe.

U takvoj situaciji uistinu je šteta da bilo koje stablo ostane neobrano, a jedna naša sugrađanka, vjerojatno kako bi načinila tučene masline, danas se bacila na posao u gruškoj luci, i neka je, nadamo se da će uživati u gruškim maslinama.

dm

Članovi Hrvatskog planinarskog društva Sniježnica su u subotu čistili Gizmotovu špilju u selu Popovići, točnije na predjelu zaseoka Rudine. Speleološki objekt se pruža ispod trase bivše željezničke pruge čija dužina iznosi 115 te dubina 43 metra. Ulazni dio objekta i prva vertikala u objektu su uvelike bili zagađeni otpadom razne vrste, plastičnih kućanskih predmeta, posuđa, staklenih boca, higijenskih potrepština, bijele tehnike, tkanina, strvina, pirotehnike...

Planinari i speleolozi su neumorno izvlačili otpad iz špilje koristeći zahtjevne metode uz pomoć speleoloških sprava i konopa. Izvađeno je ukupno sedam kubičnih metara otpada koji se godinama potpuno nelegalno deponirao u špilji. Članovi društva i volonteri apelirali su na prestanak zagađenja konavoskog podzemlja, posebice pirotehničkim i eksplozivnim sredstvima koji mogu biti pogubni pri u daljnjim speleološkim istraživanjima.

Čišćenja špilje se provelo kroz „Javni poziv za donacije udrugama u području prikupljanja otpada iz krškog podzemlja“, a kojeg provodi Zagrebački speleološki savez kroz projekt „Čisto podzemlje”. Projekt financira trgovački lanac Lidl Hrvatska pod zajedničkim sloganom „Čuvajmo vode – izvor naše budućnosti”.

Trenutačno je u Hrvatskoj evidentirano 778 onečišćenih i 53 očišćena objekta, a podaci se još prikupljaju. HPD Sniježnica je prijavilo onečišćene objekte s područja Pelješca i Konavala. Projekt „Čisto podzemlje” je 2016. godine dobio nagradu tadašnjeg Ministarstva zaštite okoliša i energetike te su podaci ušli u Nacionalni plan gospodarenja otpadom.

IZ HPD Sniježnica su zahvalili svim sudionicima u čišćenju, Općini Konavle na izvrsnoj suradnji, Čistoći i zelenilu Konavala na košenju pristupnog puta, dopremi kontejnera i saniranju izvađenog otpada te stanici Hrvatske gorske službe spašavanja Dubrovnik na ustupljenoj opremi.

dpp

Akcije volonterskog projekta „72 sata bez kompromisa”, koji se već šestu godinu održava u Dubrovniku, započele su u petak, a želja organizatora u Dubrovniku bila je ove godine osmisliti više ekoloških akcija, nastavljajući tako konkretizirati duh enciklike „Laudato si“, no zemlja natopljena kišom ih je prisilila na privremeno odustajanje od nekih i osmišljavanje zamjenskih akcija.

Među prvim prijepodnevnim akcijama je čišćenje odmorišta, a volonteri s voditeljima će to raditi dok ih vrijeme pusti. Jedna skupina se okupila u prostorijama Društva multiple skleroze Dubrovačko-neretvanske županije u Dubrovniku kako bi im pomogla urediti prostorije. Mladi volonteri okupili su se i u bivšem Biskupskom dvoru, gdje su sada prostori biskupijskog Caritasa, kako bi radili na uređivanju i sortiranju knjiga u knjižnici te kako bi volontirali pri podjeli hrane u Caritasu. Također, skupina volontera okupila se u kako bi jednoj obitelji kroz ova 72 sata omogućili normalne životne uvjete, dok se druga skupina volontera okupila ispred Dječjeg vrtića kako bi uredili sami okoliš i igralište pred vrtićem. Već iza podneva volonteri će se rasporediti na još par lokacija gdje će raditi raznorazne poslove od izbacivanja šuta, gletanja, pituravanja, uređivanja i organiziranja prostora te izvlačenja korova i uređenja raznoraznih vrtova.

Moto ovogodišnje akcije je „Budi promjena“, a njime se želi osvijestiti kako mladi mogu donositi promjene u svoje lokalne zajednice i biti u teškim vremenima oni koji će mijenjati na dobro.

Nositelji ovog programa u Dubrovačkoj biskupiji je Studentski katolički centar Dubrovnik (SKAC_DU) u suradnji s Vijećem za mlade i Caritasom Dubrovačke biskupije. Na početku tjedna organizatori i volonteri su se okupili na misi u zbornoj crkvi sv. Vlaha moleći za Božji blagoslov akcija. Projekt će završiti večernjim misnim slavljem u nedjelju, 18. listopada u 18 sati u crkvi sv. Mihajla u Lapadu.

Projekt „72 sata bez kompromisa” je osmišljen i pokrenut u Njemačkoj 2015. godine među nekoliko kreativnih mladih koji su htjeli smisliti učinkoviti način na koji bi potaknuli svoje vršnjake na volontiranje i beskompromisno, bezuvjetno davanje drugima, posebno onima na marginama društva, diskriminiranima, siromašnima, potrebitima.
Iz godine u godinu projekt se širi i u Hrvatskoj te se u njega uključuje sve više mjesta. Ove godine održava se u 14 hrvatskih gradova (Osijek, Slavonski Brod, Križevci, Sisak, Zagreb, Karlovac, Rijeka, Krk, Zadar, Šibenik, Split, Sinj, Metković, Dubrovnik) i jednoj općini (Suhopolje), 3000 mladih volontira na 350 volonterskih akcija. Cilj projekta je promovirati volontiranje među srednjoškolcima, studentima i radničkoj mladeži, te kroz konkretna djela pružiti ruku onima potrebitima. Sve volonterske akcije podijeljene su u tri kategorije: socijalne, radne i ekološke, a odvijaju se uz pridržavanje svih epidemioloških mjera.

at

„Pod jugoslavenskim nebom”, serijal je dokumentarnih isječaka Jugoslavenske kinoteke koji je objavljen i na YouTube – u.

Među snimkama nalazi se i ona o proslavi Feste svetoga Vlaha u Dubrovniku 1934. godine koju je Dubrovnikpress.hr prenio OVDJE, a danas vam donosimo isječak koji je, sudeći po dekoraciji Grada, također nastao u vrijeme Feste sv. Vlaha.

Video i „screenshoti” su u prilogu.

dm

Na netom završenoj državnoj Reviji filmskog stvaralaštva djece, koja se ove godine s bazom na Malom Lošinju održala uglavnom u online formi, prošlogodišnji film radionice igranog Ljetne škole filma Šipan „Ljetna lektira” osvojio je prvo mjesto u kategoriji igranog filma.

Film „Ljetna lektira” je nastao na 16. Ljetnoj školi filma Šipan 2019. pod mentorstvom Zorana Zoke Ćatića i Mirze Ajnadžića, a u produkciji Mira Bronzića i Nilsa Neuberta. Polaznici radionice koji su po sistemu od ideje do premijere osmislili, režirali, snimili i montirali ovaj petnaestominutni film bili su: Ivo Krističević, Petra Bibica, Đive Đurović, Ivan Marković, Antonija Đurković, Klara Bašić, Ante Urđević, Zita Marković, Pero Boroje, Andrea Đurović, Nika Bibica, Margita Labaš, Maro Simunović i Lara Marčinko.

Revija se održavala online i u Malom Lošinju od 1. do 4. listopada. Revija filmskog stvaralaštva djece najveća je i najstarija dječja filmska manifestacija u Hrvatskoj. Ove godine zajednički su je organizirali Hrvatski filmski savez, OŠ Maria Martinolića Mali Lošinj i Pučko otvoreno učilište Mali Lošinj.

Za program 58. Revije hrvatskog filmskog stvaralaštva djece prijavljeno je čak 245 filmova autora osnovnoškolskog uzrasta. U progam konkurencije odabrano je 86 radova u šest kategorija od kojih je 22 animiranih, 11 dokumentarnih i 19 igranih filmova. Ostale kategorije broje 13 radioničkih, 12 filmova u slobodnom stilu te devt TV reportaža.

Nagrade na Reviji dodijelio je stručni ocjenjivački sud koji su činili redateljica Čejen Černić Čanak, animatorica Petra Zlonoga te novinarka i savjetnica u uredu pravobraniteljice za djecu Maja Flego. Uz njih, o nagradama je odlučivao i ocjenjivački sud djece iz Malog Lošinja.

dpp

Dubrovački zimski festival priprema se unatoč koronavirusu, no u konačnici njegovo održavanje ipak se u ovom trenutku ne može potvrditi. Grad Dubrovnik inače je danas objavio i natječaj za zakup kućica za vrijeme održavanja Dubrovačkog zimskog festivala, a njih će, ukoliko se Festival uopće održi, biti znatno manje nego prošlih godina.

„Grad Dubrovnik i Dubrovačke ljetne igre rade na pripremi i organizaciji Dubrovačkog zimskog festivala 2020., koji se planira u dosta manjem obimu nego ranijih godina. Iako će realizacija ovisiti o epidemiološkoj situaciji te je jedan od mogućih scenarija da se ništa neće moći održati, u ovom trenutku radimo pripremu kao da će se Zimski festival održati.” - odgovorili su na upit portala Dubrovnikpress.hr o održavanju Zimskog festivala i dočeku Nove godine iz Turističke zajednica grada Dubrovnika.
„Upravo danas raspisan i natječaj za zakup „kućica” na javnim površinama. Njihov broj će biti nešto manji nego prethodnih godina. Primjerice, prošle ih je godine, na području od Straduna, preko Gundulićeve poljane, Pila, Gruža i Mokošice bilo ukupno 33, a ove je godine javni natječaj raspisan za njih 20, za period od 28. studenog 2020. do 6. siječnja 2021. Planira se i glazbeni program, no, dosta skromniji u odnosu na prethodnu godinu. Uz glavnog izvođača za doček Nove 2021. za sada su u planu još neki koncert te manji glazbeni, ulični nastupi.” - naveli su iz TZ – a.

„Ne planiraju se nikakvi sadržaji u zatvorenim prostorima, pa se neće organizirati ni šatori u tu svrhu, kao ni klizalište. Ukoliko okolnosti dozvole, za programe za najmlađe bit će organiziran prostor u Lapadu u vidu natkrivene pozornice.” - napisali su još iz TZ grada Dubrovnika napominjući kako će pratiti upute Stožera Civilne zaštite i, ukoliko bude moguće organizirati ova događanja, uvjete prilagoditi uputama, sve u skladu s tada važećim epidemiološkim mjerama.

dm

Ako svoj brod želite podijeliti sa psom koji će istinski uživati u iskustvu, morate donijeti kvalitetno informiranu odluku i odabir pasmine. Postoji opis ovih plemenitih životinja koje je dala gospođa Lori Murdock, žena kojoj je dijagnosticiran rak te je odlučila jedrilicom obići cijelo Ujedinjeno Kraljevstvo. Gospođa Murdock je za pse rekla da su “...skromni psi zvjerke vrijedne velikih priznanja.”

Druženje, komedija, odanost, zaštita, nesebična usluga - sve se to spoji kako bi stvorili životinju koju nije samo sjajno imati u kući, već je idealno imati kao člana posade na brodu. Međutim, pronalaženje pravog psa može biti vrlo nezgodan posao.

Donosimo vam pet pasmina koje neće samo tolerirati život na brodu, već će u potpunosti uživati u svojoj ulozi punopravnog člana posade.

Labrador retriver

Labrador retriver vrlo je popularan i pouzdan izbor za prvog časnika. Voli provoditi vrijeme s obitelji i izvrsno se slaže s djecom. Ima reputaciju odanosti i postojanosti, a također je i veliki ljubitelj vode, što je prirodno, s obzirom da je njegova prvotna svrha bila izvlačenje ribarskih mreža iz mora na obali Newfoundlanda. Labrador je izuzetno inteligentan pas, s gotovo neusporedivom sposobnošću upijanja treninga.

Portugalski vodeni pas

Portugalski vodeni pas izvorno je uzgajan kao ribarski radnik, kako bi pomogao u svakodnevnim poslovima, pa čak i tjerao ribu u mreže. Ovaj pas je kao razigrani suputnik s čupavim, vodonepropusnim kaputom i nezasitnom željom za vodom. Dobar je s djecom, prijateljski raspoložen prema drugim psima i lak za dresuru. Ima pomalo kuštravu frizuru gdje je stražnji kraj obrijan za “pedaliranje”, a prednji kraj dlakav kako bi im pružio toplinsku izolaciju, ali njegova kompaktna veličina (16-25 kg), pouzdano zdravlje i osobine prilagođene brodu čine ga jakim natjecateljem za odličnog člana posade.

Koker španijel

Ako tražite poslušnog psa koji vam ne zadaje puno tegoba i uživa u obiteljskoj naklonosti, mogli biste proći puno gore od koker španijela. Budući da je aporter sitne divljači, lansirat će se sretno u vodu kako bi se 'igrao' s pticama. Možda ima tendenciju prema neobičnom nasljednim zdravstvenim tegobama, tako da morate pažljivo provjeriti podrijetlo.

Chesapeake bay retriverI
Izvorno uzgajan za aportiranje vodenih ptica, Chesapeake bay retriver dobra je opcija za skipera koji je u potrazi za 'pravim psom'. To je plemeniti pas sa iznimnom fizičkom sposobnošću. Svakako može biti tvrdoglav, ali objeručke će prihvatiti svaku brodsku avanturu koju mu možete baciti i nagraditi vas odanošću i poslušnošću. U osnovi je to labrador retriver, ali fizički tvrđi, psihološki zanimljiviji i socijalno ekskluzivniji.

Standardna pudla

Da, znamo o čemu razmišljate, ali uzmite vremena da pogledate pored smiješnog šišanja i otkrit ćete psa koji je najbolji izbor za sve ljubitelje vode i mora. Poznati po svojoj inteligenciji, ljubaznosti i ljubavi prema plivanju, srednja pudla idealna je za mali čamac, ali ako imate prostora, mnogo bolji odabir je standardna pudla. To je odlična pasmina - mirna, pouzdana, poslušna i građena za vodu. Samo veličina, čudna dlaka i potreba za dotjerivanjem vas mogu odbiti.

World Dog Finder

Slika Blažene Djevice Marije s djetetom Isusom, koju ima samostan Male braće, naslikana je na limu, dimenzija 28,5 x 39 cm.

Piše: fra Stipe Nosić

Slika je s poleđine malim vijcima učvršćena za profilirani metalni okvir, tako da s okvirom ima dimenzije 28,5 x 39 cm.

Ona geometrijskom strukturom i kompozicijom odgovara slici koju je 1537. na drvu naslikao Lucas Cranach stariji (Kronach, listopad 1472. – Weimar, 16. listopada 1553.) jedan od značajnijih njemačkih slikara prve polovice 16. stoljeća. Lucasov otac bio je također slikar, a nosio je prezime Sünder (grešnik).

Prve pouke u slikarstvu Lucas je dobio od oca, a onda je od 1501. nastavio učiti u Beču. Tu je već 1503. napravio svoja poznata djela u stilu takozvane „Donauschule“.

Na slike se 1504. počeo potpisivati „Lucas Cranach“ (Luka iz Cranacha, jer se njegovo rodno mjesto tada tako zvalo). Vjerojatno je to učinio i stoga što mu je otac zbog „čudnog prezimena“ često koristio i potpise: Meister, Moler ili Maler.

Lucas je imao dva sina (jedan je Lucas Cranach mlađi) oba slikara, i tri kćerke. Dvorski slikar u Saskoj postao je 1505. i na tom poslu ostao je punih pet desetljeća. Radio je slike i portrete sakralne i profane tematike. Od njega je i 1520. prva slika Martina Luthera (kao augustinskog monaha). Uz to Cranach je vodio ljekarnu u gradu Wittenbergu, kao i tiskaru, odnosno papirnicu, što znači da je imao tri unosna posla.

Original Cranachove Gospe s djetetom Isusom nalazi se danas na glavnom oltaru, kao središnji dio oltarne pale, u katedrali Svetog Jakova u Innsbrucku. Slika je tu došla 1650. iz Dresdena kao dar Erzherzoga Leopolda V. Slika je nazvana Marija Pomoćnica kršćana i postala je jedna od najomiljenijih slika Blažene Djevice Marije, koja je na tisuće puta kopirana po čitavom svijetu.

Po toj slici slikar Michael Waldmann mlađi (Freiburg im Breisgau, 1605. – Innsbruck, 1658.) izradio je dvije slike, a ona koju je naslikao 1654. danas se također nalazi u Innsbrucku umetnuta u oltarnu palu u crkvi Majke Božje Pomoćnice (Mariahilf). Napravljeno je i više različitih grafika ove Cranachove slike.

Od njih je jednu izradio Schenk Pieter (1660-1711), a jednu Nicolas Bazin (1633-1710), a obje se odnose na sliku Marije Pomoćnice iz Passau. Stari naziv Marija Pomoćnica za Gospu korišten je posebno često za križarskih ratova, kao i kod bitke s Osmanlijama za Beč. Brojne slike, koje su nastale kao kopije Cranachove Gospe nalaze se po srednjoevropskim zemljama.

U Zemun su ovu sliku, koju tamo zovu „Zemunska Gospa“, donijeli franjevci poslije oslobođenja od Turaka i Požarevačkog mira 1718. Kopije Cranachove slike čuvaju još neki franjevački samostani u Hrvatskoj.