Sa svih dijelova Jadrana stižu vijesti o dobrom ulovu vrnuta, skuši, ne samo kočama na njihovim uobičajenih dubinskim zimovalištima, nego i udičarskim alatima u priobalnim kanalima i valama. Neki tvrde da je to zbog natprosječno toplog mora, a neki da je to redovito ciklično pojavljivanje vrnuta u većim količinama svakih nekoliko godina. No, bez obzira zašto se u priobalju pojavio već sada, a ne, kao što je uobičajeno, sredinom ili krajem proljeća, to je prilika za izdašan i nimalo dosadan ribolov, najčešće najdalje stotinjak metara od obale.

Naime, ovisno o području, vrnut se sad dobro lovi na dubinama od 10 do 30 metara, u pravilu „na pola dna“, između površine i dna. Njegov plov je najlakše naći pendulom. Vrnut je poslije igluna najbrža jadranska riba, može postići brzinu od skoro 83 km/h, brzom se plovidbom u relativno kratkom vremenu može otkriti gdje se trenutačno nalazi.

Umjesto nastaviti s pendulom, nakon toga je puno lakše loviti bulentinom i tehnikom „ultra light vertical jigginga“. U oba slučaja najbolje završnjakom tipa „paternoster“, „očenaš“.

Završnjak za bulentin najbolje je izraditi s dva priveza, primule ili pjoka od „FC“ strune debljine 0,18 do 0,28 mm. Dužina im treba biti 100 do 150 cm, a međusobni razmak 130 do 180 cm. Na njihovim krajevima trebaju biti dugovrate i tanke udice oblika „crystal“ veličine 14 - 10, odnosno širine luka 7 - 10 mm. Odmah ispod spoja donjeg priveza s predvezom debljine 0,20 do 0,30 mm, trebaju biti omča za spajanje s olovnicom težine 5 do 30 grama. Kada se lovi suvremenom opremom, dovoljan je štap brze akcije, osjetljivog vrha i težine bacanja do 50 grama na kome je rola veličine 30, a na kojoj je najlonska struna debljine 0,30 mm.

Kao za lov bulntinom, tako i za uspjeh „ultra light vertical jigginga“, nije važno što je na udici. Zato je najbolje koristiti najjeftinije, varalice poznate pod japanskim imenom „sabiki“, na jugu poznate kao grmjelice. One se izrađuju vezanjem pera, niti i traka uz tijelo udice, ali i od mekane plastike u obliku račića, crvića i ribica. Za lov do 30 - tak metara dubine u bistrom moru i pri dobroj vidljivosti najprikladnije su bijele, transparentne i svjetlucave varalice.

Završnjak za sabiki varalice najbolje je izraditi s tri priveza male dužine, čak i tek 10 cm, pa i manje, raspoređena na jedan do 1,5 m dužine. Olovnicu treba postaviti barem pola metra ispod spoja najnižeg pjoka. Takve završnjake s već montiranim „sabiki“ varalicama najbolje je kupiti. Oni na tržištu dolaze s 5 - 8 varalica pa ih treba „potkresati“ jer naš zakon sportsko -rekreativnim udičarima dozvoljava istodobnu uporabu najviše tri udice na jednom priboru.

Umjesto olovnice, na kraj pribora je dobro postaviti „jigg“ varalicu, a može se loviti i samo s njom. U oba slučaja najbolje je na gornju stranu varalice postaviti „assist“, a na donju stranu trokuku udicu. Na taj se način smanjuje broj zakačenih, a izgubljenih vrnuta.

Loviti je najbolje sa štapom i rolom posebno pravljenim za vrlo lako skosavanje, no, poslužiti može i oprema za druge načine udičarenja. Primjerice „bolognese“ štap, ali lov s njim zahtjeva velike napore i uzrokuje dugotrajne bolove u ramenima. Bolje rješenje je štap za „spinning“ težine bacanja 40 do 60 grama, a još bolje štap specijalno pravljen za lagani lov iz broda bulentinom i to nešto sporije akcije. Ipak, poslije specijalnih „ultra light vertical jigging“, najbolji su štapovi za lov oliganja.

Prevarene ribe ne treba odmah izvlačiti nego je puno bolje dozvoliti da zauzmu sve udice na priboru. Što više, dobro je i posve zauzeti pribor ostaviti još kratko vrijeme u moru, a sve u nadi da će ulovljene vrnute napasti krupnije ribe, ponajprije kovač.

Kad vrnuti dobro „rade“ čak i manje spretan rekreativac tijekom nekoliko sati može ostvariti dozvoljeni dnevni ulov od pet kilograma plus jedan trofejni primjerak. No, pritom treba voditi računa da svaki vrnut kraći od 18 cm treba vratiti u more jer tako nalaže Zakon o zaštiti nedoraslih riba.

U Dubrovniku je danas bilo ugodnih 14 stupnjeva Celzijevih na uru popodne, uz naoblaku, a prije tri godine, na ovaj datum u isto vrijeme Dubrovčani su se sanjkali i skijali po gradskim ulicama okovanim snijegom i ledom.

Dubrovačke prometnice čistile su se od snijega, Libertas je pokrenuo „drvenka” s lancima na rotama, sastao se krizni stožer, a Konavle su već par dana prije toga, od 5. siječnja, posebno Konavoska brda, bile u pravom alpskom ugođaju, a dio Konavala i bez struje, sa snježnim pokrivačem ponegdje debelim i pola metra.

dpp

U moru između Mljeta i Svetog Andrije ribari broda Marian II izvukli su u mreži s dubine od 140 metara neoznačenu plutaču nepoznatog porijekla i namjene s elektronskom opremom, u dobrom stanju, piše danas portal Morski.hr.

Ribari su za morski.hr ispričali kako je riječ o plutači koja je opremljena utegom i elektroničkom kukom, odnosno opremom koja omogućava njeno spuštanje na željenu dubinu.

Na plutači su samo dva natpisa, „TC-2” i „DHL” i sitnim slovima „DHL HR ZAG – RJK”.

Najzastupljenija teorija nakon pronalaska plutače s uređajima jest kako su ga postavili Amerikanci, odnosno specijalizirani brod američke mornarice za oceanografska istraživanja USNS Bruce C. Heezen.

Cijeli napis možete pročitati na portalu morski.hr OVDJE.

dpp

Ovogodišnja manifestacija Festa 2020. bit će posvećena prošle godine preminulom maestru Đelu Jusiću te je tako središnji događaj koncert „La musica di notte” koji će se održati 26. siječnja, u 20 sati, na rođendan Đela Jusića u kongresnoj dvorani hotela Valamara Lacroma.

Festa 2020., koju su danas na konferenciji za novinare predstavili organizatori iz Udruge Festa Dubrovnik predsjednik udruge Slobodan Nano Vlašić i umjetnička direktorica feste 2020. Darija Mikulandra s partnerima, počinje inače 23. siječnja kada će se u Kazalištu Marina Držića održati tradicionalni koncert klapa uz prethodno grličanje sudionika u crkvi svetoga Vlaha.

Dan prije središnjeg događaja upravo u crkvi sv. Vlaha, 25. siječnja bit će održan koncert diva uz nastup Dijane Hilje, Dubravke Šeparović Mušović, Jelene Štefanić, uz klavirsku pratnju Alberta Frke.

U sklopu Feste 2020. bit će otvorena i izložba Grad i sveti Vlaho, održat će se i Festa od vina, Dubrovačka rock parada...

Prvog dana veljače praizvedbu na Festi 2020. imat će Misa svetoga Vlaha, autora Vicka Dragojevića u izvedbi klape Kaše.

I ovogodišnja manifestacija je humanitarnog karaktera,a sredstav će biti usmjerena Ligi protiv raka Dubrovnik i obnovi crkve svetoga Vlaha.

Cijeli program možete vidjeti u nastavku:

dm

Tiha noć... Otkad Božić nije bio tiha noć... E pa dogodine bi ponovo mogao biti jer Ministarstvo unutarnjih poslova izradilo je prijedlog izmjena Zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja prema kojem bi se u potpunosti zabranila prodaja i uporaba petardi tijekom cijele godine, dakle uključujući i adventsko i novogodišnje razdoblje u kojem je prodaja i uporaba bila dosad dopuštena. Prijedlog ide prvo u javnu raspravu.

Zakon je već jednom bio pooštren, ali nedovoljno, a u MUP – u su konačno shvatili ono što većina normalnih građana odavno zna – petarde nemaju nikakve veze s Božićem pa nema razloga ni da budu dopuštene u to vrijeme.

Prije dvije godine zabranjena je prodaja i uporaba petarda i redenika više, tzv. F3 kategorije, a u prodaji su ostale samo petarde i redenici slabijeg intenziteta pucanja kategorije F2. Sada će i to biti zabranjeno, ukoliko izmjene zakona budu usvojene, a moći će se kupiti samo pirotehnička sredstva za manje vatromete. Razdoblje prodaje bi bilo od 15. prosinca do 1. siječnja, a smjeti će se koristiti u razdoblju od 27. prosinca do 1. siječnja. Mlađima od 18 godina neće biti dopušteno kupiti bilo kakva pirotehnička sredstva.

Kazne za prekršitelje bi bile do 30 tisuća kuna za pravne osobe koje prodaju petarde, a do 15 tisuća za fizičke osobe koje bi pirotehniku koristile protivno zakonu.

dpp

Pregršt zabave za mališane, ali i odrasle bilo je jutros u Uvali Lapad uz program „Šarena zima”, a posebna atrakcija nedjeljnog programa bio je nastup gluhonijemih violinista Violinmusic4all.

Naime, Violinmusic4all je projekt hrvatske violinistice Renate Novoselec koji počiva na značajnoj inovaciji i predstavlja metodologiju učenja sviranja violine posvećene gluhima, te obuhvaća širi spektar djece i odraslih s mentalnim i fizičkim poteškoćama.

dpp

Jedan od originalnijih kapitela klaustra Male braće onaj je 14., a koji se nalazi u trećoj heksafori, na južnoj strani klaustra.

Piše: fra Stipe Nosić

Na njemu je, sa strane prema vrtu, prikazan čovjek vidljivo otečene desne strane lica. Deformacija na licu te skulpture nije naravno mogla nastati slučajno. Ona se odavno tumači kao klesarova umjetnička sloboda izražavanja. Pretpostavlja se da je majstora, dok je radio na ovom kapitelu, bolio zub.

Zasigurno nije mogao otezati s radom, morao je klesati, možda već i u ono doba zbog neumoljivih rokova izvršenja posla ili pak iz potrebe da prehrani obitelj, pa je svoju muku ostavio tako vidljivo uklesanu u kamenu.

Po tome bi glava s otečenim zubom mogla biti autoportret jednog od majstora koji su radili u klaustru. Do sebe, sa strane prema vrtu, u skladu s prvom pretpostavkom, ovjekovječio je klesar lik svoje žene.

Da je ovaj majstor u svom prikazu poseban pokazuju na tom kapitelu dvije očito mitološke figure okrenute prema šetnici. U jednoj od njih, u starcu s dugom bradom, može se prepoznati slavenski Bog Perun, a druga muška glava s kozjim ušima vjerojatno predočava Pana, također mitološko biće.

Sa strana kapitela, između spomenutih figura u sredini, stilizirani su u reljefu s jedne i s druge strane po dva režnja palmina lista koji se u vrhu pretvaraju u veliki list loze.

Na stopi dva stupa koji nose taj kapitel nalaze se i dvije minijaturne glave. U onoj koja gleda prema istoku može se prepoznati djevojčica, a u onoj prema zapadu dječak. U njima se možda mogu „tražiti“ djeca, odnosno sin i kći, ovog iznimno maštovitog majstora.

Slične minijaturne glave nalaze se i na drugim stopama stupova te heksafore, pa nije isključeno da je na tom dijelu klaustra radio majstor čija je obitelj imala više djece.

Klesar je svoj lik na kapitelu 14 izdigao iznad lika žene, tako da kompozicija daje privid da njegova figura nosi više tereta. Očito je svojim radom htio poručiti da je on u svojoj kući taj koji pridržava važni kut kuće i da kod njega ne vrijedi narodna poslovica po kojoj „žena drži tri kantuna od kuće“. Ovdje treba imati na umu da je majstor živio u srednjem vijeka, a da on danas kleše kapitel, bez obzira na umjetničku slobodu izražavanja, takvo nešto ipak se ne bi usudio napraviti.

Varalice od mekane plastike vrlo su lagane pa, da bi se prezentirale iole dalje od površine, na pribor kojim se plasiraju ili direktno na njih treba postaviti dodatno opterećenje. Za tu namjenu puno je vrsta utega, olovnica, od univerzalnih do specijalnih. Jedna od potonjih je i cheburashka. Ta varijanta jigga, nastala u Rusiji, danas se koristi diljem svijeta, kako na slatkim, tako i slanim vodama. No, tko zna zašto, kod nas je skoro posve nepoznata iako je u mnogim situacijama najbolje rješenje, osobito za pendulu i spinning u plićaku.

Za razliku od ostalih vrsta jiggova, cheburashka nije kruto spojena na udicu nego ima uzdužni provrt u koji se postavlja žičana spojka na čiji se jedan kraj spaja udica, a na drugi osnovna struna. Zbog toga nudi puno više mogućnosti kombiniranja. Na nju je mogućne montirati razne tipove udica, od standardne jednokrake, preko dvokrakih i trokrakih do „worm“, specijalnih udica bez kontra kuke za montažu crva.

Spoj glave i udice, a preko nje i varalice, u izvornoj verziji je pomoću „split ring-a“, alkice, ali spoj s kopčom olakšava zamjenu varalica. Ta pokretna zglobna veze spojke i udice omogućava ribi lakše usisavanje varalice. Lakšem uzimanju udice pridonosi i mogućnost montaže posve male varalice na prilično veliku cheburashku. Nasuprot tome, klasičnu jigg glavu nije moguće normalno koristiti ako je jako mala udica na većoj glavi jer prilikom usisavanja varalice veličina glave smeta udici da se zakači za ždrijelo, čak i usne ribe. Zbog toga se sa veličinom jigg glave mora povećati i veličina udice, a samim tim i veličina varalice.

Prednost cheburashke je i to što se može, 10 do 20 posto, odbaciti dalje od klasične jigg glave iste težine. Osim toga, cheburashka nema tendenciju rotiranja pri odbačaju jer je varalica zajedno s udicom pri odbačaju, zahvaljujući zglobnom spoju, prilijepi uz strunu i ne remeti let.

Još jedna prednost cheburashke je točka kačenja s osnovnom strunom, postavljena na prednjem, a ne gornjem dijelu utega, što omogućava puno bolju prolaznost kroz travu i preko kamena.

Mana cheburashke je što njena montaža traje duže nego klasičnog jigga. Osim toga, cheburashka u većini situacija brže tone od klasičnog jigg iste težine pa je varalica na njoj kraće vrijeme izložena pogledu riba. Također, cheburashka se češće pri odbačaju zakači za osnovnu strunu, što ometa pravilan rad varalice. Uplitanje se češće događa i prilikom vrlo sporog „shore jigginga“, lova skosavanjem s obale o kome smo pisali prije tjedan dana. No, s iole iskustva, ti se problemi lako izbjegavaju pa cheburashka dolazi do izražaja u lovu skosavanjem s obale. Osobito u situaciji kada treba na brzinu pretražiti veliko nepoznato lovno područje. U takvim prilikama idealna kombinacija je cheburshka i „worm“ udica, koje prolaze skoro svuda, atraktivne su za sve predatore i omogućavaju više prezentacija, od klasičnog pravolinijskog povlačenja, skokova iniciranih pokretanjem štapa do standardnog brzog namotavanja rolom.

Cheburashke se proizvode najčešće u težinama od 0,5 do 20 grama i oblika kugle. No, ima ih još nekoliko oblika, ali takve nisu nimalo bolje, ali jesu osjetno skuplje. Vrlo rijetke teške do 30, najviše 40 grama koriste se za lov pendulom, a pogodne su i za „light vertical jigging“, lagani ribolov skosavanjem iz plovila.

Ovogodišnji Dubrovački zimski festival ušao je u svoju završnu fazu, a u svojim zadnjim danima donosi zanimljive i zabavne sadržaje za djecu i mlade u Uvali Lapad, Stanici Sjeverni pol te šatoru na igralištu u Mokošici dok će odrasli moći uživati uz zvuke Klape Malfi.

Subota 4. siječnja bit će vesela u Uvali Lapad. U 11 sati Udruga Le Petit Festival du Theatre održat će radionicu za djecu „Nacrtaj zimsko sunce“ u kupoli kod fontane, a u isto vrijeme održat će se i program koji uključuje mađioničare, animatore, žonglere, oslikavanje lica i igre za djecu u organizaciji agencije Zagi Eventi. Subotnji program Šarene zime u Uvali Lapad zaključit će mladi dubrovački bend 50 Shades of Rock'n'Roll.

Pregršt zabave mališane očekuje i u nedjelju, 5. siječnja. U Uvali Lapad od 11 do 13 sati održat se program Zec iz klobuka uz animatore, mađioničare, igre za djecu i oslikavanje lica, a od 13 do 15 sati dobrom glazbom prisutne će zabavljati dubrovački bendovi Nianse i EZ Money.

Posebna atrakcija nedjeljnog programa u Uvali, u 11:30 sati, bit će nastup gluhonijemih violinista Violinmusic4all. Violinmusic4all je projekt hrvatske violinistice Renate Novoselec koji počiva na značajnoj inovaciji i predstavlja metodologiju učenja sviranja violine posvećene gluhima, te obuhvaća širi spektar djece i odraslih s mentalnim i fizičkim poteškoćama.

Također, tijekom nedjelje moći ćete pogledati i završnu izložbu fotografija "Šarena zima u Uvali" mlade dubrovačke umjetnice Katarine Radonić koja će biti izložena u Sunset Beach Baru. U Mokošici, u organizaciji Eko centra Zeleno Sunce i Eko Omlića od 15 do 18 sati održat će se kreativna božićna radionica, a u Stanici Sjeverni polu u Teatru Bursa od 16 do 19 sati održat će se radionica čokolade, Slatki praznici koju organiziraju Poeticacao i Tinitilinići Dubrovnik.

Također, ne zaboravimo da će se i ovo nedjeljno prijepodne obilježiti klapskom pjesmom koju će od 11 do 13 sat Klapa Malfi pjevati u điru od Brsalja, preko Straduna do Gundulićeve poljane.

Tijekom trajanja festivala, svakog dana od 17 sati pa do posljednjeg noćnog polaska u voznom redu, Libertasovi autobusi voze besplatno na svim linijama u gradskom prometu (uključujući linije 26, 28 i 35), a prometuje i besplatni XMAS BUS  na relaciji A. Kolodvor - Grawe - Pile - Vojnović - P. Lapad, te P. Lapad - Vojnović - Pile - A. Kolodvor.

Također, tijekom trajanja festivala, lapadskom šetnicom prometuje Adventski vlakić, besplatan za sve putnike, a klizalište u Uvali je otvoreno svakim danom od 9 do 22 sata.

Više informacija o svim događanjima dostupno je na internetskoj stranici i društvenim mrežama Dubrovačkog zimskog festivala, ali i na Kalendaru događanja Grada Dubrovnika.

Marketing

Sedma opća specijalizacija animatora Dubrovačke biskupije održana je od 2. do 8. siječnja u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku. U programu je sudjelovalo dvadeset i troje sudionika koji su prije završili jednogodišnju temeljnu formaciju animatora. Uz vodstvo Antuna Tomaševića, animatora instruktora, tridesetak animatora je osmišljavalo, vodilo i realiziralo program specijalizacije.
 
Novi animatori specijalci Dubrovačke biskupije su : Ivana Andričić, Petra Bosnić, Petra Bošković, Jelena Car, Antea Ćorić, Maja Daničić, Karla Gabrieri, Josipa Jukić, Jelena Kordić, Ana Kovačić, Lucija Kušar, Marin Martić, Marinea Martić, Ena Martinović, Matiana Matana, Anna Miletić , Mauro Mratinović, Marija Mustapić, Ana Nikše, Lucija Rašić, Ilar Savinović, Nikolina Šilježar te Nikolina Tomaš.
 
Tijekom sedam dana polaznici su kroz interaktivne i predavačke radionice, igre, ples, glumu i druženje učili o načinima na koje mogu animirati mlade na svojoj župi ili u projektima na razini biskupije. Imali su priliku upoznati se s oblicima rada s mladima i načinom djelovanja animatora u Dubrovačkoj biskupiji. Također stjecali su znanja o načinu organizacije, timskom radu te radu s različitim dobnim skupinama. Svakog dana su imali priliku za ispovijed i razgovor s duhovnikom te svakodnevna euharistijska slavlja koja bi svakoga dana predvodio drugi svećenik. Na raspolaganju mladima su bili dvojica mladomisnika don Robert Karačić, kapelan župe sv. Mihajla u Lapadu i don Tonći Ante Prizmić, kapelan župe sv. Petra na Boninovu. Uz mladomisnike tu su bili i don Josip Lebo, ravnatelj Biskupijske klasične gimnazije te don Hrvoje Katušić, generalni vikar Dubrovačke biskupije.
 
Posljednjega dana euharistijsko slavlje je predvodio dubrovački biskup Mate Uzinić u koncelebraciji s generalnim vikarom i lapadskim kapelanom. Biskup je mladima poručio kako je bit kršćanskog vjerovanja da je Bog ljubav te da je to temeljna razlika između kršćanstva i ostalih religija. Kazao je kako Bog baš kroz Sina ljubi te naglasio da je njegova ljubav sveprisutna i nije uvjetovana njihovim sposobnostima i količinom truda koju ulažu u svoje animatorsko djelovanje. Potvrdio je to primjerom čuda umnažanja opisanog u evanđelju u kojem je dječak koji je dao svojih pet ječmenih kruhova i dvije ribe na raspolaganje Isusu, zapravo pokazao da ako ljudi sebe i svoje talente daju Isusu na raspolaganje, može se utoliti duhovna glad društva. Time Isus pokazuje da su i oni potrebni kako bi se ljubav umnažala.
 
Pročelnica Vijeća za mlade Ana Marčinko novim animatorima specijalcima je poručila kako su sada postali članovi animatorske obitelji te kako je ovo tek početak. Na završetku misnog slavlja biskup je polaznicima dodijelio certifikate.
 
Luciana Lonac/Dubrovačka biskupija

Misteriozna plutača koju su na dubini od 140 metara u akvatoriju između Mljeta i Svetoga Andrije u mrežu „uhvatili” ribari s broda Marian II vraćena je Amerikancima. Naime, točnim su se pokazala nagađanja kako je plutača vlasništvo američke mornarice.

Ribar Darko Kunac Bigava potvrdio je za Morski.hr kako su ga Amerikanci kontaktirali radio stanicom i zatražili uređaj natrag, a on im ga je predao tek nakon što su se dogovorili oko odštete za oštećenu ribarsku opremu.

Prije no što su se ribar Darko Kunac i Amerikanci dogovorili oko povrata plutače, Morski.hr donio je zanimljivu priču kako ej sve teklo, a što možete pročitati OVDJE.

dpp

Skosavanjem, okomitim podizanjem i spuštanjem mamca iz plovila glavonošci se love od pamtivijeka, a za ribe u našem moru ta tehnika počela se upotrebljavati tek prije dvadesetak godina. Posljednjeg desetljeća tom se tehnikom ribe sve više lovi i s obale. Ova tehnika, u svijetu poznata pod engleskim imenom „shore jigging“, vrlo je zahtjevna, ali dinamična i uzbudljiva, bez obzira lovi li se krupna ili sitna, odnosno riba koja se kreće pri dnu ili u površinskom sloju mora.

Osnovni preduvjet za kvalitetan lov tehnikom skosavanja s obale adekvatna je oprema visoke kvalitete. Najprikladniji su štapovi duljine između 2,70 i 3 metra te težine izbačaja od 50 do 100 grama. Znači teški bacački štapovi kako bi u svakom trenutku odgovorili naprezanjima, jednako pri vođenju varalice, kao i tijekom borbe sa zakačenom ribom. Oni moraju, s jedne strane, omogućiti dalek izbačaj varalice, po toj su osobini nalik „surf casting“ štapovima, ali i izdržati dugotrajno zamaranje velike ribe.

I role su, dakako, izvanredno važan dio sustava. Najprimjerenije su one veličine 6.000 do 8.000, sposobne da namotaju do 300 m strune. Nekom će se učiniti da je to previše, ali na moru iznenađenjima nikad kraja. Rola obvezno mora biti predviđena za rad s „PE“ višenitkom, a poželjno je da joj kočnica bude prednja, prvenstveno zbog težine opterećenja koju mora svladavati. Jeftini modeli u ovakvom ribolovu ni „pod razno“ ne prolaze test izdržljivosti.
Kada je u pitanju osnovna struna dileme nema - „PE“ višenitka je neusporedivo najbolje rješenje. Za lov u gornjem sloju mora dovoljna je ona deklarirane jakosti od 15 lbs, a do 30 lbs za manevriranje teškom varalicom u dubini podmorskih hridi, olupina i jakih struja, koja su omiljena staništa mnogih ribljih vrsta.

Završnjak, sistem za lov ovom tehnikom je vrlo jednostavan jer ga čini samo komad strune, ne duži od metra i pol. Najbolje ga je izraditi od „FC“ strune, obvezno što kvalitetnije budući da je ta vrsta strune u pravilu manje nosiva i sklonija oštećenjima i abraziji od ostalih struna. Spoj predveza, sistema, s osnovom može se riješiti preko klasičnih čvorova za spoj „PE“ i „FC“ strune, no puno je praktičnije koristiti vrtilicu koji će eliminirati sukanje strune do kojeg u ovoj tehnici neizbježno dolazi.

U lovu ovom tehnikom odgovarajuću pažnju treba posvetiti i naoko sporednim dijelovima pribora čak onom najsitnijem, jer će uspjeh jednako ovisiti o svakom od njih. Ponekad i o tako banalnom detalju kao što je mogućnost brze zamjene varalice.
Posebnu pozornost treba posvetiti izboru varalica, o čemu ćemo uskoro pisati detaljno. Naime, u ovoj tehnici lova koristi se velik raspon njih, jednako kad je riječ o veličini, odnosno težini, kao i obliku, boji i „odori“. Važno je znati da boja i forma igraju veću ulogu u varaličarenju površinskim slojem mora, jer je tada važno, budući da riba savršeno vidi varalicu, da ona bude što više nalik uobičajenoj hrani velikih predatora, dakle sarđeli, inćunu i slično. U dubinskom ribolovu, pak, najvažnije je da varalica svojim kretanjem izaziva promjene u strujanju mora koje što više sliče onima kakve stvaraju ribice u bijegu. U pridnenim slojevima mora dobro se lovi i imitacijama glavonožaca, primjerice lignjića, opremljenim trokukama, a takva je varalica fatalna i za krupnije ribe iz obitelji tunida, ali samo u zoru i predvečerje.

Od ostalih dijelova opreme dobro je imati rukavice. Jednako će dobro doći za zaštitu prstiju pri baratanju varalicama, zabacivanju i vođenju varalice, kao i u trenucima izvlačenja ribe.

Kao i u ostalim načinima ribolova varalicama, važan dio opreme je praktičan prsluk, s dovoljno džepova i alkica za vješanje varalica, jer je uvijek najbolje sve ono što vam treba imati što bliže ruci.

Sama tehnika skosavanja s obale, nakon što se usvoji nekoliko osnovnih pokreta, uopće nije komplicirana. Ribolov počinje izbacivanjem varalice što je moguće dalje od obale, daleko od nazubljenog dna kakvo je u pravilu samo u uskom pojasu uz obalu. Nakon što varalica potone u neposrednu blizini ili dotakne dno, pokretom štapa se odiže i, uz postepeno cimanje i energično povlačenje vrhom štapa, uz konstantno namatanje privlači obali. Na ovaj se način u kratkom vremenu mogu pretražiti svi slojevi mora u svim pravcima. U zavisnosti od sloja mora koji pretražujemo i lovine koju očekujemo, vođenje varalice može biti različito, o čemu ćemo, također, detaljnije pisati uskoro.