Kameni kapiteli klaustra Male braće imaju svoju statičku funkciju. Poslužili su oni klesarima i da izraze svoje umjetničke sposobnosti. Kapitele su ukrasili različitim likovima. Upravo po toj specifičnoj kamenoj ornamentici ova je građevina prepoznatljiva i postala je na daleko poznata.
Piše: fra Stipe Nosić
Kapitel koji se po više osobina razlikuje od ostalih jest onaj posljednji s brojem 60, a nalazi se odmah uz pilon broj 1, na kojemu je natpis graditelja klaustra. Na kapitelu je prikazano šest ljudskih glava, od kojih su tri muškarca i tri žene.
Riječ je o „obiteljskoj“ kombinaciji likova kakve nema na drugim kapitelima. Ako se uzme u obzir da se uz taj kapitel nalazi pilon na kojem je „potpis“ graditelja klaustra Miha Brajkova, i na kojemu je, kako se procjenjuje, najstariji zapis iz prve polovice 14. stoljeća koji govori da je tu „grob majstora Miha“, onda se može pretpostaviti da je klesar, prije nego je umro, sebi tu rezervirao grob i na pilonu uklesao natpis.
Zato, među glavama na ovom kapitelu, zbog blizine groba i grobnog natpisa, treba „tražiti“ ovjekovječene likove članova Mihove obitelji. Njegov autoportret u kamenu, sudeći po izgledu i po mogućoj dobi tada, zasigurno je onaj okrenut prema grobu, odnosno šetnici. Do njega, u smjeru zapada, mogao bi biti lik njegova oca Brajka iz Bara (Braichi de Antibaro) s mnogo većim brkovima i bradom. Ženska osoba na toj strani kapitela, koja gleda prema vrtu, zacijelo je klesarova supruga Mirna. Ona je bila gostioničarka i spominje se kao udovica u nekim dokumentima 25. i 28. kolovoza 1348.
Do majstora, sa strane šetnice, prikaz je glave ženskog djeteta posve ovjenčanog stiliziranim listovima raznih biljaka i cvijetom magične biljke perunike, pa je vjerojatno riječ o Mihovoj kćeri. Ona se u zapisima uopće ne spominje, pa nije isključeno da je umrla kao dijete. Do nje je prema izgledu njena baka, odnosno majka umjetnika, a šesti muški lik na kapitelu vjerojatno je Mihov sin Maroje.
Ako je Miho u klaustru sebi i svojima rezervirao grob i to zapisao na kamenoj ploči koju je ugradio u pilon, i ako je na kapitelu riječ o prikazu članova njegove obitelji, onda je vrlo vjerojatno klesar ovaj kapitel namjerno stavio blizu toga mjesta, i to je možda prvi napravljeni kapitel, odnosno kod montaže stavljen baš na mjesto kod rezerviranog obiteljskog groba.
Po istoj logici glave na kapitelu br. 56, kojih je očito bilo šest, mogle bi predočavati obitelj jednog od Mihovih suradnika, ali strana prema vrtu ovog kapitela s tri lika oštećena je i nadomještena žbukom, te više nije čitljiva. Ako se pažljivo pogleda i usporedi pokrivalo za glavu mladića na ovom kapitelu vidi se da ono sliči onom Mihovom.
Čini se da samo ta dva pokrivala za glavu, od mnogih tipičnih srednjovjekovnih pokrivala koje nose muškarci prikazani na kapitelima, imaju iznad čela slične rupice, što bi možda moglo označavati status majstora, iako su rupice kod klesara mogle imati i praktičnu funkciju kod učvršćivanja pokrivala, radi zaštite od vrlo agresivne kamene prašine.
U slučaju da je riječ o majstoru, moglo bi se raditi o Bokši Radomilović iz Bara s kojim je Miho Brajkov radio i druge poslove u Dubrovniku. Lik s dugom bradom i brkovima mogao bi u tom slučaju biti njegov otac.
Kapiteli klaustra, osim toga što svjedoče o velikom umjetničkom umijeću klesara, govore mnogo o ljudima onog doba, o vjeri u Boga i zagrobni život, o skrbi za vječno počivalište, o običajima, o nošnji, o praznovjerju u magičnu moć biljaka, i još mnogo toga.
