Prema ugovoru otpad iz peljeških općina trebalo bi zbrinjavati na pločanskom odlagalištu otpada Lovornik jer bivši se gradonačelnik Ploča Mišo Krstičević ugovorom obvezao primati pelješki otpad. No, unatoč toj ugovornoj obvezi na temelju koje je saniran Lovornik, vrata tog odlagališta za pelješke općine su zatvorena pa općine Trpanj i Orebić svoj otpad odvoze na zbrinjavanje u daleki Otočac. Zbog ogromnih troškova odvoza otpada u orebićkom KTD-u Bilan bit će prinuđeni povećati cijene.
- Je li Općina Orebić kriva što Centar za gospodarenje otpadom Lučino razdolje već 20 godina tapka u mjestu? Je li Općina Orebić kriva što mora voziti otpad u Otočac? - pitanja su koja postavlja direktor KTD-a Bilan Tomislav Jurjević, a na koja je odgovor negativan.
Niti je Općina Orebić kriva što CGO na Lučinu razdolju nije izgrađen, niti je kriva što svoj otpad mora odvoziti na zbrinjavanje izvan Dubrovačko – neretvanske županije.
Otpad iz peljeških općina trebao bi se zbrinjavati u Pločama na Lovorniku jer bivši je pločanski gradonačelnik Mišo Krstičević sredstva za sanaciju tamošnjeg odlagališta dobio uz uvjet da mora primati pelješki otpad. No nakon što je ugovor potpisao, nakon što je Lovornik saniran, Krstičević je pelješkim općinama zatvorio vrata pločanskog odlagališta. Dok je od Pločana uvjete ugovora krio kao zmija noge, u prošlom sazivu Županijske skupštine kao vijećnik SDP-a bavio se dubrovačkim odlagalištem Grabovica.
Dok je Krstičević zamagljivao istinu Pelješčani su se morali snalaziti. Smeće su prvo odvozili u Polaču, a zatim u Otočac. Troškovi odvoza i odlaganja otpada na udaljena odlagališta izvan Dubrovačko – neretvanske županije sve su veći, ističe Jurjević.
- Mi smo jedina općina s Općinom Trpanj koja vozi otpad izvan naše Županije. Prošle godine, kad smo vozili u Polaču, imali smo 65 eura odlaganje po toni, a ove godine u Otočcu imamo 135 eura po toni. To je duplo više. Dakle, dvije tisuće tona, znači 140 tisuća eura plaćamo više, a cijenu još nismo podigli, samo cijene pražnjenja, a na sljedećem Vijeću bi trebala biti cijena paušala. Znači, morat ću, kao što sam najavio proljetos, dignuti cijene jer su ogromni troškovi odlaganja otpada, a neće nitko da nas primi. Sad nam i Otočac kaže da više nećemo moći voziti. Sad mi vi recite ko je tu lud. U Zakonu o gospodarenju otpadom postoji načelo blizine, postoji članak 13. gdje mi nosimo smeće u Dubrovnik, odnosno u Lučino razdoblje, a toga nema, nije izgrađeno. I svi ti sastanci na kojima sam bio gore u Fondu, u Ministarstvu, a bio sam puno puta, ali kad se vraćaš doma, druže, snađi se i mislim se di ćemo s otpadom. - kazao je Jurjević, dodavši:
- Naši građani i pravne osobe, tvrtke, hoteli, restorani, kampovi, plaćaju istu cijenu, a mi imamo 200 tisuća eura veći trošak, ali, nažalost, proceduru moramo poštivati. Odradit će se savjetovanje, Općinsko vijeće će na jednoj od idućih sjednica, ja se nadam, već na prvoj idućoj, donijeti odluku o povećanju cijena, jer drukčije nećemo moći raditi. - rekao je.
- Mislio sam da bude jedna tematska sjednica o problematici rada KTD-Bilan i svim ovim izazovima s kojima se susrećemo. Što se tiče otpada, nisam optimist, tu će biti jako puno problema i dok se god ne riješi CGO, a da sve bude kao po loju, sigurno još tri sezone ćemo morati muku mučiti s otpadom i kao prosjaci ići i moliti primite nam smeće jer inače uvijek tuđe smeće smrdi više nego naše, a smeće je smeće. - kazao je Jurjević.
Osvrnuo se i na radove na obilaznici Orebića od kojih bi KTD Bilan, u čijem sastavu djeluje kamenolom „Podvlaštica”, trebao imati koristi. Ukoliko bi od strane izvođača bili angažirani, spremni su ulagati u nabavku strojeva.
- Zasad je tvrtka Texo Molior s nekim Turcima, turskim konzorcijem dobila taj posao. Kad bi mi imali potpisan nekakav predugovor da ćemo mi isporučiti u naredne dvije godine 200 ili 300 tisuća tona tampona, toga će i najviše trebati jer tampon je materijal koji kad prodaš po nekih desetak eura po toni, uz sve troškove mljevenja, drobljenja, sigurno može ostati četiri eura po toni. Znači to bi bilo nekih 800 tisuća do milijun eura i tada vjerujem da bi s vlasnikom, odnosno Općinom, dogovorili i potpisali nekakav ugovor i krenuli u nabavu tih strojeva. Ti strojevi, rabljeni, koštaju 500 tisuća eura, može se naći vrlo kvalitetne strojevi i sigurno ćemo ih moći isplatiti od tog ugovorenog posla. Bit će tu još konkurencije, ali mi smo najbliži i kad bi dobili taj posao, išli bismo u nabavku vlastitog postrojenja. – kazao je Jurjević.
- Ako taj posao dobije netko drugi, e onda mi imamo godišnje 20 do 25 tisuća tona koje možemo prodati, a s takvom količinom nećemo nikad isplatiti te strojeve koje bi uzeli, odnosno to drobilišno postrojenje koje uključuje drobilicu, sijačicu i mlin. Znači, dotad je bitno osigurati nekih 15 do 20 tisuća tona, da građani, ljudi s ovog područja imaju materijal. Kad je zamišljen ovaj posao bio je cilj da zadovoljava lokalne potrebe. Imate čudne situacije na tržištu. Kad je građena Ribola posao je dobio netko koji je 80 kilometara daleko, a ova betonara Obšivačeva tu, koja je 200 metara bila od mjesta ugradnje betona, izgubila je taj posao. - rekao je direktor KTD-a Bilan Tomislav Jurjević.