Ministar obrazovanja, znanosti i sporta Pavo Barišić unatoč "aferi plagijat" ostaje u Vladi. Naime, Sabor je nakon jučerašnje rasprave većinom glasova odbio zahtjev zastupnika oporbe o opozivu ministra.
Podsjetimo, Pavo Barišić, kako je ustanovio Odbor za etiku u znanosti, plagirao je dijelove tuđeg rada. I očito, uzaludan je tu bio krik i bijes znanstvenika na čelu s Ivicom Đikićem, kao i generalno negativan stav javnosti po ovome pitanju.
U sretnim zemljama o tome se ne raspravlja, u tim državama student koji je uhvaćen u prepisivanju gubi pravo na školovanje, a u Hrvatskoj dokazani plagijator dobiva povjerenje Sabora.
E sad, tko je tu kriv? Oni koji o njemu uopće raspravljaju ili on koji se drži funkcije usprkos svim zakonima logike? Kako bilo, pitanje na koje će se okrenuti želudac svim mislećim stvorenjima u zemlji.
Postoje krimeni na koje je javnost oguglala, pa da akteri tih afera ustvari i ne osjećaju odgovornost ispred iste te javnosti. S druge strane, postoje grijesi koji će uvijek označavati bezuvjetnu sramotu. I tu svakako spada i prepisivanje, posebno kad je ono dokazano ministru obrazovanja i znanosti, dakle prvom čovjek u Hrvatskoj po pitanju ovih oblasti.
I tu je ključno pitanje, je li ministra Barišića sram? Zbog onoga što mu je dokazano trebalo bi ga itekako biti sram jer nije baš normalno da onaj tko bi trebao stajati na braniku poštenja biva optužen za prepisivanje.
Samo on zna je li ga sram i kako se mjeri ta sramota. Ali, osnovni problem je u državi koja tako još jednom dokazuje da se isplati držati za fotelju nogama, zubima i rukama. Pa i na uštrb vlastitog obraza.