Iako su prisutne u svim morima i oceanima, ponegdje i vrlo brojne te ih lovimo i proučavamo stoljećima, još uvijek je puno toga što ne znamo o hobotnicama. Tako nam je do prije deset godina bilo nepoznato zašto se unatoč stotinama prijanjalki na osam krakova i ostalim predispozicijama, hobotnice nikada same ne „zapetljaju”.
Zašto je to tako otkrili su znanstvenici sa sveučilišta u Jeruzalemu. Pošli su od poznatih činjenica da su krakovi prekriveni stotinama pipaka koji će se zalijepiti za bilo što osim međusobno te da žive sat vremena nakon što su odsječeni, samostalno se kreću i savijaju te protežu u beskonačnom broju kombinacija. Istraživanjem su spoznali da je koža ta koja sprječava hobotnicu da se „svežu u čvor”.
Zapravo, kožne izlučevine su te koje sprječavaju krakove da se hvataju za drugi krak. Kako bi pronašli odgovor na svoje pitanje, znanstvenici su hobotnicama prvo amputirali krakove i pustili ih da „komuniciraju”. Nisu dodirivali jedan drugoga - sve dok s njih nije skinuta koža.
Očito je bilo nešto u koži hobotnica što je razdvajalo krakove, ali trebalo je otkriti što. Znanstvenici su posumnjali u nekakvu kemijsku izlučevinu, a kako bi testirali svoju ideju iskoristili su kemikalije za izdvajanje tvari iz kože. Izdvojenim ekstraktom premazali su jednu posudu, a druge dvije premazali su ekstraktom s riblje kože i neutralnim gelom. Hobotnice su izbjegle povezivanje s prvom posudom.
Dio istraživanja proveden sa živim hobotnicama pokazao je da će u 95 slučajeva hobotnica iskoristiti svoje krakove kako bi dohvatila krak neke druge hobotnice, dok bi u manje od 40 posto dohvaćale svoje krakove.
Također su utvrdili da tri četvrtine hobotnica jede krakove drugih jedinki, a četvrtina jede i svoje. Tako su spoznali i da je kemikalija koju hobotnice koriste kako se ne bi zapetljale individualna za svaku jedinku.
Znanstvenici još uvijek nisu identificirali kemijski sastav izlučevine te njezin mehanizam „samoizbjegavanja”. Kada to učine, to bi moglo dovesti do stvaranja nove i impresivne klase mekanih robota, strojeva koji samoinicijativnim fleksibilnim manipulacijama mogu zaobići prepreke u nepoznatom okruženju, primjerice unutrašnjosti ljudskog tijela. Dosadašnje svoje spoznaje istraživači su podijelili s projektom Europske komisije koji radi na razvoju fleksibilnog kirurškog manipulatora.