Uz Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja na Stradunu je održan koncert na kojem je nastupio Dubrovački simfonijski orkestar i klapa Subrenum, recitirala se i domoljubna poezija, a nešto prije na Srđu otvorena je izložba fotografija.
Istina, nije koncert privukao previše domaćih ljudi, kao niti braniteljske populacije, bili su tu većinom stranci, okupljeni oko improvizirane ograde pokraj Orlanda, kojima je ionako svejedno gostuje li tu nekakav KUD iz nekakve Štajerske ili se radi o domoljubnom koncertu, no to je ionako dio priče Dubrovnika ljeti. I to je u redu, odnosno jednostavno je takvo kakvo jest.
No, ono što ne mora biti takvo kako jest to što se koncert umjesto na Dan pobjede održao dan ranije. Na sami Dan pobjede na Stradunu se pak održala zabava koju su zajednički organizirali kafići Cele, Congo i La Bodega, reklamirana ne samo kao "party sezone", već i doslovno kao zabava koja se održava uz ovaj državni praznik, a zbog koje svoje mjesto na Stradunu očito nije mogao pronaći niti koncert predvođen DSO-om.
Jedna je to od onih zabava, što se ljeti održe svako nekoliko, a uz koju Dubrovnik misli kako valjda ima dobar noćni život. Pretvara se tu Stradun u nekakav šareni plesni podij što drma o moždanima građanima povijesne jezgre. Nekima je to strašno, nekima dobro, svakako dostojno promptne rasprave u kontekstu onih koji u Gradu žive, za sve ostale tek ovisno o ukusu.
Kako god, nastupili su tu stanoviti DJ Ines i DJ Zokky, Stradun je dakako bio pun, a iz Cele su dakle stvar promovirali kako se sve to događa uz Dan pobjede i domovinske zahvalnosti. Od takve najave, u međuvremenu, elegantno su eskivirali obrisavši je s Facebooka, kao što je obrisan i sami događaj na kalendaru ove društvene mreže. Naposljetku najava nije obrisana s Instagrama, a u nijednom trenutku niti samo održavanje nije bilo upitno već su se stolovi normalno mogli rezervirati.
Sad, je li se najave po Facebooku brišu po onoj „koga svrbi taj se češe“ ili se tu radi ustvari o nekakvim tehničkim problemima, manje je važno. Bitna je tek činjenica da se događaj u organizaciji Grada Dubrovnika održava valjda kao nekakva uvertira u „središnji događaj“, eto baš, "party sezone uz DJ Ines i DJ Zokkya".
Nije to možda ništa niti neobično kad se i vijenci, uz državne blagdane koji padaju u subotu i nedjelju, polažu u petak, ali je gledajući širi kontekst simptomatično čemu je točno Dubrovnik ipak okrenut, posebno ljeti.
Ono što oskrvnjuje logiku zapravo je kolonijalni odnos unutar zidina Grada prema svemu onome što nije povezano sa zaradom, odnosno što više i ne postoji pouzdana vrijednost pred kojim bi mogla uzmaći histerija koja se može svesti pod zajednički nazivnik stolova i stolica. Pa sve do te mjere da se sve to skupa prezentira kao nešto što se održava uz obljetnicu Oluje, iako se radi o događaju koji se može održati svakog dana u godini, kojemu uostalom ne treba niti suština niti sadržaj.
I, ne radi se tu o osporavanju turističkog zanosa, radi se tek o zanimljivom rasporedu vrijednosti uz koji je tako i na Dan pobjede, zapravo oksimoronski, pobjeđuje zabava polugolih ljudi gdje po pravilu, taman prikladno, veliki mozak zabušava, a mali komandira.