Pojava „FC“, struna od fluorougljika prije dvadesetak godina oduševila je udičare. Ponajprije zbog njene praktične „nevidljivosti“ u vodi, ali, u odnosu na najlon, i znatno veće površinske otpornosti i manje rastezljivosti.
Jedino što tada nije oduševilo ribolovce bila je visoka cijena nove strune. U međuvremenu je pojeftinila, ali je još uvijek višestruko skuplja od najlona pa se još uvijek koristi samo za izradi završnjaka ili tek njegovih dijelova, priveza (primula, pjoka).
No, pojavio se novi, znatno veći problem. Naime, s vremenom se otkrilo da čvorovi vezani fluorougljičnom strunom imaju manju nosivost od onih izrađenih najlonskim strunama iste debljine.
Na sreću, taj je problem znatno manje izražen nego kod „PE“, višenitnih struna. Ipak su brojni ribolovci i tvrtke potražile rješenje tog problema. Za sada, još nije izmišljen čvor za vezivanje udice s pločicom, ali jest nekoliko njih za vezivanje udice i ostalog pribora s alkom, a koji će imati istu nosivost kao i onaj vezan najlonskom strunom. Jedan od najjednostavnijih i najjačih je „Owner čvor“.
Kao što se na osnovu njegovog imena može pretpostaviti, ovaj je čvor plod rada stručnjaka čuvene japanske tvornice udica „Owner“. Nosivost mu je vrlo visoka, do 95 posto nosivosti strune kojom se izrađuje. Najbolji poznavatelji izrade čvorova znaju da se zapravo radi o pojednostavljenom „Jansik“ čvoru. Naime, umjesto s pet, ovaj se čvor izrađuje samo s dva navoja, zbog čega je pogodan i za vezivanje debljom strunom, a ne samo onom promjera do 0,50 mm, kao što je slučaj s „Jansik“ čvorom.
Postupak izrade „Owner“ čvora je vrlo jednostavan, a na fotografijama je prikazan pomoću užeta kako bi bio jasniji.
Najprije je potrebno živi kraj strune dva puta istim smjerom provući kroz alku udice, vrtilice ili kopče tako da nastanu dva navoja.
Zatim se živi kraj dva puta obmota oko oba navoja.
Nakon što se tako izrađeni čvor snažno, ali bez trzanja zategne potrebno je 2 mm dalje od čvora odrezati višak živog kraja.