Skupini najboljih mamaca za dubinski ribolov ljeti, o kojima smo pisali prije tjedan dana, od riba pripada samo širun. Naime, zbog žilave kože i koštunjavih bočnih linija, širun se odlično drži na udice, cijeli ili u komadima. Osim toga, učinkovit je na svim terenima, na mekanim će za njim posegnuti golub, grdobina, raže i psi, moli… Teškim bulentinom, cijelim ili izrezanim na veće komade ili filete, njime se na kamenitom dnu love kijerne, grujevi, murine, orhani, pagri… Cijeli, živi ili uginuli, osim za lov morskih pasa, tuna, luca, polanda i njihovih srodnika čekanjem na dnu i puštanjem u morsku struju, širun je iznimno učinkovitu za lov cijenjene bijele ribe: zubaca, pagra, krunaša, kijerne, ovrate…
Dobra osobina širuna je i što ga je lako nabaviti jer je brojan i izraziti predator koji se lakomo baca na sve što mu se učini jestivim. Zato osim za mamčenje širun je idealan cilj za zabavan i obilati ribolov udicom.
U obalnom sportskom ribolovu se najčešće lovi sporadično, u prvom redu bulentinom i omecima raznih konstrukcija. Stoga se bulentin i ometac za lov širuna zapravo uopće ni ne razlikuje od tih alata namijenjenih lovu ostalih riba. Za uspješan je lov važno samo da ješka bude u pokretu, što zbog kurenta, a što zbog pomicanja pribora. To potvrđuje i većina ulova ostvarenih u tonjenju ili pak u podizanju i izvlačenju sistema, a što dovoljno govori o njegovoj predatorskoj naravi.
Zbog toga je glavni alat za lov širuna i varaličarska montaže, s obale spinning, a iz barke pendula. Poseban izazov i test upornosti i vještine predstavlja obalno varaličarenje. Ovaj način ribolova zahtijeva poznavanje cijelog niza sitnica i detalja koji zajedno ukomponirani donose puni uspjeh, od poznavanja terena, doba dana, mjesečevih mijena, plime i oseke, do konačnog odabira pribora i načina vođenja varalice.
U principu, širuna varaličarimo na pomno odabranim lokacijama, pri čemu se najbolji uspjesi postižu u sumrak i noću.
Širun se voli zadržavati oko rtova koji su izloženi kurentima pri čemu bira pozicije na kojima se kurenat lomi. To su mjesta na kojima može u „zavjetrini” čekati nailazak obroka po kojega se strelovito zalijeće da bi se već idućeg trenutka vratio u zasjedu.
U trenutku kada naiđe jato sitnije ribe, širuni prakticiraju nešto drugačiju taktiku. Love plivajući ispod jata i naizgled nezainteresirano se okreću na bokove, izvijajući se prema površini dok ne progutaju prvu rubnu ribu nakon čega se vraćaju u donji sloj. Takav način lova ne rastjeruje jato i ne unosi paniku što širunima omogućuje duži lov.
Za svaku od tih situacija postoji barem jedna najučinkovitija tehnika, ali je univerzalno rješenje privlačenje varalice kombiniranim tehnikama, često mijenjajući brzinu povlačenja. Ne treba se bojati prebrzog izvlačenja varalice jer i najbrže povlačenje širun s lakoćom sustiže.
Klasična kombinacija pribora je „spinning“ štap dužine 2,70 metara i lagane role naoružane najlonskim monofilom promjera do 0,25 milimetara ili „PE“ višenitkom promjera 0,10 – 0,18 milimetara s „FC“ fluorokarbonskim predvezom promjera do 0,25 milimetara. Fluorokarbonski je predvez potreban jer uvijek postoji realna šansa za napad kakvog amuduta koji bez fluorokarbona od varalica bježi glavom bez obzira.
Mogući izbor varalica za lov širuna je uistinu bogat, no ono čime se moramo prvenstveno rukovoditi je veličina. Modeli ne bi trebali biti ispod 5 i iznad 7 centimetara. Da li će se upotrijebiti teturavac, mekana ili pak neki treći tip varalice, stvar je osobnih sklonosti i trenutnih uvjeta. Još jedan detalj s kojim ne možemo pogriješiti jest dekor varalice. Širun će uvijek radije od svih drugih napasti svijetle, po mogućnosti bijele modele. Još ako su dodatno opremljeni kakvim holo-elementima to je siguran zgoditak.