Još jednom uz Grušku noć svakodnevni život ustupit će mjesto janjetini i zabavi. Gruška noć održat će se u subotu, nastupit će Giuliano, a kako to već standardno ide, moći će se popiti i pojesti, ali i promet će se zatvoriti od kružnog toka na Solskoj bazi do semafora na Lapad stanici.
Vozit će se tako već od 17 sati Ulicom Andrije Hebranga do Ulice dr. Ante Starčevića preko Splitskog puta i Ulice Vladimira Nazora. Trajat će to do pet sati ujutro, kad će se promet opet normalno uspostaviti.
Radi se tu o "gruškoj tradiciji", a koja korijene vuče iz proslave Dana Jugoslavenske ratne mornarice. Traje to od jutra uz pečenje janjaca na asfaltu, a kako bi se navečer puk mogao proveseliti uz janjetinu, pljeskavice srđele ili hamburgere. Koliko god se tu radilo o nevinoj zabavi za sve osim za nesretne janjce, vuče to za sobom neke druge konotacije, kao kruna posljednjih događanja o onome što jesmo i što bi htjeli biti.
Slika prva. Sevdalinke u izvedbi Boža Vreća u Kneževome dvoru. Koncert je to koji je u Dvor privukao i brojne Dubrovčane, što si tepaju pridjevom fetivih. No, većini istih tih smetala je slika druga, odnosno, "narodnjaci" koji su se kasnije ispostavili Miroslavom Škorom, koji je odzvanjao s tarace Umjetničke galerije Dubrovnik gdje se održala svadba, pa je čak žalosno reagirao i ravnatelj Marin Ivanović, poručivši još žalosnije kako će od sad glazbene liste, ubuduće biti sastavni dio ugovora o najmu tarace.
Na stranu sad radi li se tu o ravnateljevom nesnalaženju ili u stvari promptnoj reakciji ozbiljne ustanove, gledajući širu, dubrovačku sliku, radi se o licemjerju uz koji ne smeta sevdah u Dvoru, a smeta "narodnjak" Škoro ili što je već sviralo te noći u Galeriji. Može se raspravljati muzikološki o razlici između sevdaha i "narodnjaka", koja je očita, ali simbolički nebitna. Naime, nije baš da se broj gledatelja za Vreća proširivao zbog svih onih koji znaju glazbeno razlikovati glazbene pravce...
Radi se tu o pobrkanim odnosima gdje Vrećo u Dvoru biva u redu eto zato jer je dio trenda, a istočniji melos s Galerije ili Škoro su valjda dio terora. A samo zato jer su dvostruka mjerila, uz standarde koji se mogu svesti pod - ništa ne čuti, ništa ne osjetiti i ništa ne razumjeti, kao nekima jedinom načinu opstanka.
No, kad eto toliko smeta zvuk s Galerije, čemu onda zatvaranje prometa kako bi se čerečili janjci? Valjda baš da neke u njihovoj pozamašnoj kontradiktornosti podsjeti kako se ipak vrlo rado uživa u pečenoj janjetini, ćevapima s lukom ili lakim notama. Htjeli, ne htjeli, taman lijepo podesenim po ukusu Dubrovčana.