Spremajući se obići grob svoga oca, Ana Dalmatin nije mogla ni naslutiti što će je dočekati na groblju Samostana svetoga Vlaha u Pridvorju. Naime, po dolasku na groblje ona je zatekla nekoliko radnika koji su, u prisutnosti ravnateljice Muzeja i galerija Konavala Antonije Rusković Radonić i Nika Kapetanića, dizali nadgrobnu ploču sa starog groba koji dijele nekoliko obitelji, među kojima je i njezina, a s namjerom da se ploča premjesti i služi kao eksponat u muzeju u samostanskom kompleksu.
U pismu koje je uputila portalu Dubrovnikpress.hr dr.sc. Ana Dalmatin, opisuje:
"Prigodom obilaska groba moga oca Boža Prokurice i njegova brata, moga dunda, Pera Prokurice, okrutno likvidiranog jedne ledene zime koncem Drugog svjetskog rata, bez suda i suđenja, na groblju Samostana svetoga Vlaha u Pridvorju, naišla sam na irealno-makabričnu scenu usporedivu s pjesničkim slikama iz engleske predromantičarske grobljanske poezije. Skupina je radnika dizala nadgrobnu ploču, a dekor su činili gospar Niko Kapetanić (naslonjen na zid crkve) i tri gospođe koje su sjedile na ogradnom zidu groblja. Zapazila sam da su gospar Kapetanić i nepoznata gospođa (kasnije sam saznala da je to bila ravnateljica Antonia Rusković Radonić),koja je, s obzirom da je svijet moja književna predodžba, izazivala asocijacije na šefa iz Kafkina Preobražaja, glavni protagonisti ove inscenacije. Trenutačno sam uočila jednolike, sive ploče na mjestima bivših nadgrobnih ploča koje su podsjećale na ploče bezimenih, neznanih ratnika poginulih u davnim vojnama." - napisala je Ana Dalmatin.
ZJAPILA JAMA S LIJESOM
"Poslije kratkotrajne, stresne zaprepaštenosti, u "bljesku evidencije", shvatila sam da je ploča, koju su radnici skidali, u trenutku moga dolaska na groblje, zapravo, nadgrobna ploča našega staroga obiteljskoga groba iz 1684.godine, kojega smo dijelili s još tri obitelji, čija su prezimena uklesana na ploči. Obitelji Krešpotović i Zečević su izumrle, dok pripadnici obitelji Dimnić i Prokurica žive u Hrvatskoj i inozemstvu. S jezično-povijesnoga, odnosno fonološkoga, grafematičkoga i leksikološkoga gledišta, ploča ima posebno značenje." – navodi u pismu Ana Dalmatin.
"U namjeri da zaustavim skidanje ploče, vratila sam se na početak groblja, gdje se nalazi naš stari grob. Ispred mene je zjapila jama na čijem se dnu vidio smeđi, spljošteni, djelomično oštećeni lijes. Obratila sam se gospođi Rusković Radonić, koja je iz neposredne blizine sve ovo nadgledala, pokušavajući joj analogijski ukazati na arheološke lokalitete na kojima se nalaze arhitektonska i kiparska djela koja predstavljaju civilizacijske vrhunce, a na kojima su originali, preneseni u muzeje, zamijenjeni replikama (karijatide na Erehtejonu na atenskoj Akropoli) ili su u većini slučajeva, posebno kada se radi o nepokretnim kulturnim dobrima, ostavljeni na mjestu na kojem su i bili (ostaci delfskog Tolosa IV.st. pr. Kr., spomenici na rimskom Forumu, u Pompejima, nekropole stećaka)." - piše Ana Dalmatin.
"Budući da me gospođa Rusković Radonić autoritativno negirala, vehementno mi se obraćajući, pošla sam gosparu Kapetaniću i pitala ga temeljem kojih pravnih, etičkih i stručnih normi uklanjaju nadgrobne ploče s natpisima namijenivši im uloge eksponata u muzeju, koji bi se, prema njegovim riječima, uskoro trebao otvoriti. 
Njihova zamjena s bezličnim, ogoljenim pločama bez imena i slova, kao i čin otvaranja groba u kojemu se još nalaze ostaci pokojnika, bez prisutnosti njihovih potomaka koji nisu ni obaviješteni o ovim radnjama, zahtijevala bi posebnu usporednu analizu literarno-hermeneutičkog karaktera. Naime, ova stanja i djelovanja mogla bi biti polazni poredbeni korelati u odnosu na starogrčki kult groba i dostojanstvo pokojnika, posebno u odnosu na značenjske slojeve Sofoklove Antigone i Eshilove Žrtve na grobu." – napisala je Ana Dalmatin, koja je naposljetku uspjela u naumu da se originalna ploča vrati na grob.
No, Ana Dalmatin dalje naglašava:
"Životne realije nas opominju da se ovaj slučaj ne može svesti samo na eshatološke, etičke i literarne refleksije, pa se stoga referiram na Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, koji potvrđuje opravdanost moga inzistiranja na provedbi "mjera pravne i stručne naravi propisanih zakonom, a sukladno pravilima konzervatorske struke". Tako između ostaloga prethodno navedeni zakon nalaže prijavu nepokretnoga kulturnoga dobra (u ovom slučaju groba čija nadgrobna ploča i unutrašnjost čine nedjeljivu cjelinu) kao kulturnoga dobra, njegovo upisivanje u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, kao i utvrđivanje vlasnika. Prema zakonu nadležno tijelo treba stalno pratiti stanje kulturnog dobra i obavještavati vlasnika o njegovim obvezama; izvijestiti ga o, eventualnom, izvlaštenju. Također se precizira da se radnje konzerviranja, restauriranja, premještanja nepokretnog kulturnog dobra, u koja spadaju i groblja, odnosno grobovi, ne mogu poduzimati bez prethodnog odobrenja nadležnog tijela i bez prisutnosti vlasnika. Rješenje izdaje Ministarstvo kulture, kao i rješenja za poslove istraživanja, proučavanja, čuvanja, konzerviranja, restauriranja i korištenja kulturnih dobara, koje mogu obavljati samo specijalizirane pravne i fizičke osobe." - piše Ana Dalmatin.
"Pretpostavljam da prezentnost zakonskih propisa nije ni misterij ni anagogija, niti je kritičko sagledavanje nedodirljivih, "sakrosanktnih" udruga i pojedinaca iz više olimpske perspektive, a ne iz panegiričkih, lokalno - pragmatičnih vizura, zabranjen i heretičan oblik djelovanja. Stoga je neprihvatljivo je da se etički i vrijednosni parametri samovoljno uspostavljaju ili da se relativiziraju zakonska načela." - navela je u pismu portalu Dubrovnikpress.hr dr.sc. Ana Dalmatin.
ANTONIA RUSKOVIĆ RADONIĆ: ISPRIČAVAM SE GOSPOĐI ANI DALMATIN
Ravnateljica Muzeja i galerija Konavala Antonia Rusković Radonić kazala je za portal Dubrovnikpress.hr kako se ploče sa starih grobova, u koje se više od stotinjak godina nitko ne zakopava, prenose temeljem dogovora Općine Konavle, ondašnjeg gvardijana i Nika Kapetanića od prije dvadesetak godina.
- Ja se zaista ispričavam gospođi Dalmatin što je doživjela neugodnost u Pridvorju kada je došla obići grob svoga oca. Upravo zato sam naložila da se ploča sa staroga groba, koji se nalazi u blizini groba u kojem počiva otac gospođe Dalmatin, ne premješta nego da se vrati na svoje mjesto. Inače, stare ploče na grobovima u koje se već odavno nitko ne ukopava zapravo su prvi i gotovo jedini tragovi pismenosti na području Konavala. Natpisi na grobovima su gotovo izblijedjeli, što zbog starosti, što zbog vremenskih uvjeta i naš cilj bio je vratiti ih u sakristiju samostana.
Naime, još je prije 20-tak godina, kada se nakon Domovinskog rata obnavljalo Pridvorje, donesena odluka da se ti spomenički epigrafički zapisi vrate natrag u sakristiju te da se naprave replike poklopnica za grobove. Dakle, jedini razlog zamjene ploča bio je završiti posao započet prije dvadesetak godina, odnosno očistiti te epigrafičke spomenike. Kako oni nemaju svoje vlasnike mi nismo nikoga kontaktirali. Neosporno je da se gospođa Dalmatin ustresla kad je po dolasku na groblje vidjela kako se skidaju ploče, ali mi joj se nismo ni trebali obratiti i tražiti dozvolu jer ona nad tim grobom nema pismeno vlasništvo.- kazala je Rusković Radonić.
Također ističe kako je cijeli prostor Samostana u Pridvorju, a time i groblje, kao i nadgrobne ploče pod zaštitom Ministarstva kulture.
- Samostan i cijeli taj prostor, pa tako i groblje su pod zaštitom Ministarstva kulture i zato Samostan svetoga Vlaha u Pridvorju posebno pazimo. Naravno da je cijeli taj prostor zaveden u Registar kultrunih dobara Republike hrvatske. - rekla je Antonia Rusković Radonić.
Odgovorila je i na pitanje zbog čega je s njome tijekom skidanja ploča na groblju Samostana svetoga Vlaha u Pridvorju bio Niko Kapetanić.
- Niko Kapetanić je davno napravio katalog nadgrobnih ploča, jer je on u to vrijeme kada su se ploče naručivale znao koja je za koji grob. Zna dimenzije ploča, koja je bila slomljena ili oštećena i koja datira iz kojeg stoljeća. - ispričala je Rusković Radonić.
KAPETANIĆ PRIMITIVNO VIKAO U SLUŠALICU
Što je radio na groblju Samostana svetoga Vlaha u Pridvorju i kakav je to katalog nadgrobnih ploča napravio, portal Dubrovnikpress.hr pokušao je doznati od samog Nika Kapetanića. No, taj hobi povjesničar, inače po zanimanju inženjer biotehnologije, nije dozvolio niti da mu se postavi pitanje, već je primitivno vikao: "Neće biti nikakve izjave, naročito ne u predizborno vrijeme jer ja u tom vremenu ne živim."
Da je postojao dogovor oko premještanja nadgrobnih ploča s dijela grobova Samostana svetoga Vlaha u Pridvorju potvrdio je i načelnik Općine Konavle Luka Korda. No, naglasio je kako ga u posljednje vrijeme nitko nije kontaktirao niti tražio dozvolu da se taj projekt nastavi.
- Pazite, dogovor između Općine i ondašnjeg gvardijana Zlovečere je postojao, ali taj dogovor datira još od prije 20 godina. Dogovorili smo to negdje nakon rata. Kakav Niko Kapetanić? Njega nije bilo ni u tragovima niti je sudjelovao u ikakvim dogovorima. Kad su u pitanju ploče na starim grobovima, one su zaista za prošlost Konavala i previše vrijedne i treba ih zaštiti, ali pijetet i pristojnost, pa ako hoćete i zakon, nalažu da se prije njihova premještanja kontaktiraju vlasnici grobnica i traži njihova suglasnost. I barbari su prije 26 godina razorili Konavle ma nijesu otvarali grobove. Mene, oko zamjene ploča, nitko nije kontaktirao niti sam potpisao ikakvu suglasnost za takvo nešto, osim ako je umjesto mene nije netko drugi potpisao. - kazao je za portal Dubrovnikpress.hr načelnik Općine Konavle Luka Korda.