Bivši dubrovački gradonačelnik Vido Bogdanović za portal Dubrovnikpress.hr iznio je razloge zbog kojih je zajedno s bivšim gradonačelnikom Androm Vlahušićem i predsjednikom dubrovačkog SDP-a Jadranom Baračem na Općinskom sudu u Dubrovniku podnio tužbu kojom će pokušati dokazati kako su ugovori, kao i svi sklopljeni dodaci ugovora između Grada i DPDS-a ništetni.

- Već dugo javno izjavljujem kako bi bilo dobro preispitati zakonitost, odnosno zakonsku utemeljenost odnosa Grada i DPDS-a. Nažalost, jedini način, koliko toliko ozbiljan, za utvrđivanje određene zakonitosti ili nezakonitosti jest sudski spor čiji pravorijek bi trebao biti potvrda određene zakonitosti ili nezakonitosti i to je moj razlog i motiv zašto sam u ovoj kolektivnoj tužbi i očekujem da će sve zainteresirane strane imati prostora za iznijeti svoj stavove. - rekao je Bogdanović.

Izjavu gradonačelnika Mata Frankovića, koji mu je poručio da zajedno s Vlahušićem „s ćesom na vratu zaputi put Remetinca”, Bogdanović nije želio komentirati.

- Budući da sam stranka u postupku neću odgovarati na gradonačelnikove provokacije. Inače, moje sudjelovanje u ovoj tužbi nema nikakve veze s mojim stavom o uspješnosti dugogodišnjeg upravljanja zidinama od strane DPDS-a. No, vodim se legalističkim načelom da čak i društveno korisni projekti ili pothvati moraju biti u skladu sa zakonom. - kazao je Bogdanović.

N.Metković

Dvoje bivših gradonačelnika Dubrovnika, Vido Bogdanović i Andro Vlahušić i predsjednik SDP-a Dubrovnik Jadran Barač tužili su Društvo prijatelja dubrovačke starine i Grad Dubrovnik zbog ugovora o zidinama, o čemu je jutros Barač odaslao priopćenje koje možete pročitati OVDJE.

Trojac tužitelja traži poništavanje ugovora pozivajući se na to kako jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Dubrovnik nije mogao dati zidine na upravljanje DPDS-u bez javnog natječaja, o kojoj je zakonskoj odredbi Dubrovnikpress.hr inače već pisao nekoliko puta.

Zanimljivo je naravno kako je Vido Bogdanović potpisnik ugovora iz 1998. godine, a Andro Vlahušić potpisnik dodatka ugovora iz 2009. godine. odnosno 2010 godine. No, zajedno s Baračem navode pak u tužbi kako se i za te njihove potpisi treba utvrditi da su ništetni i bez pravne važnosti kao i posljednji dodatak ugovora koji su potpisali DPDS i aktualni gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković.

Cijeli sadržaj tužbe pročitajte u nastavku:

Načelnik Općine Župa dubrovačka Silvio Nardelli održao je sastanak s predstavnicima tvrtke Metro koja uskoro Čibači otvora vrata novog veleprodajnog centra.

Nardelli je izrazio zadovoljstvo činjenicom da je jedna renomirana tvrtka poput Metroa izabrala Župu dubrovačku za poslovni poduhvat na ovom području. Predstavnicima tvrtke je zaželio dobrodošlicu i poslovni uspjeh, na obostrano zadovoljstvo.

DPP

Bivši dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić zapravo je, unatioč potpisivanju dodataka ugovora s DPDS-om, od početka svog gradonačelničkog mandata 2009. jasno zauzeo stav kako dubrovačkim zidinama treba upravljati Grad Dubrovnik, stoga ni ne čudi što je s bivšim gradonačelnikom Vidom Bogdanovićem i prvim čovjekom dubrovačkog SDP-a Jadranom Baračem pokrenuo tužbu u kojoj će pred Općinskim sudom u Dubrovniku tražiti povrat zidina pod gradsku kapu.

Za portal Dubrovnikpress.hr Vlahušić je istaknuo kako, iako više nije gradonačelnik, još „ratuje s DPDS-om”, a s ciljem da dubrovačkim zidinama upravlja Grad Dubrovnik. Iznio je i kronologiju njegova višegodišnjeg „ratovanja”.

GRAD JE IMAO 70 MILIJUNA KUNA MINUSA

Kad sam 2009. postao gradonačelnik prvo sam razgovarao s Denisom Orlićem. Naime, proračun Grada iznosio je 270 milijuna kuna. Imali smo dug od 70 milijuna kuna, pa nisam se ja natjecao za gradonačelnika, a da unaprijed nisam osmislio način na koji ću djelovati. Znao sam da je novac Grada u njegovoj imovini. Tijekom tog razgovora s Orlićem nismo se dogovorili jer htio da se nastavimo ponašati na način „reci koliko treba, ja plaćam”. Doživio sam taj razgovor da će oni davati Gradu koliko mu treba novca, a vjerojatno je i on tako mislio. Nakon toga sam tražio potporu svih u Gradskom vijeću i bio sam sam k'o ćuk u toj mojoj borbi da zidine vratim Gradu. - govori Vlahušić.

- Kako su zidine gradske i ne mogu se dati nekome na upravljanje bez koncesije, pokrenuo sam izmjene ugovora s DPDS-om. Kad smo taj prijedlog stavili na Gradsko vijeće, za su bile samo stranke koje su tada činile moju vladajuću koaliciju. HDZ je bio protiv, a Dubravka Šuica nije došla na tu sjednicu. Znači, HDZ je bio protiv i javno su zagovarali raspisivanje referenduma s pitanjem treba li DPDS upravljati zidinama. - kazao je Vlahušić, prisjetivši se Zakona o obnovi spomeničke cjeline Dubrovnika, koji je na njegovo inzistiranje usvojila Vlada Zorana Milanovića.

U Zakonu koji je usvojio Hrvatski sabor i predložilo Ministarstvo kulture na više desetaka stranica teksta navode se zakonski uvjeti za njegovo usvajanje, a osnova svega je da se mora da prekinuti način upravljanja zidinama i vratiti ih Gradu. Suglasnost za usvajanje Zakona dalo je Ministarstvo pravosuđa, Ured za zakonodavstvo pa Vlada i Sabor. Zidine su se trebale vratiti Gradu kao i Zavod za obnovu Dubrovnika, a DPDS bi za obnavljanje baštine dobio novca koliko im treba, ali tada se Orlić žalio Ustavnom sudu koji je u svom obrazloženju potom naveo kako se ugovori ne mijenjanju zakonima nego dogovorom i onda te je to srušeno i vraćeno na staro stanje. Kad je vraćeno na staro stanje morao sam poštivati odluku Ustavnog suda. Za bilo što drugo trebala mi je većina u Gradskom vijeću, a ja je nisam imao jer je HDZ imao oba puta predsjednika Gradskog vijeća. - rekao je Vlahušić.

- Ugovori koje smo mijenjali 2009. godine, mijenjali smo ih da preživimo jer smo imali financijsku katastrofu. Zatekao sam posudbe Vrtlara, posudbe od Atlantske plovidbe, štrajkove u gradskim tvrtkama, radnike koji su radili bez adekvatne radne opreme, uniforma, alata. Imali smo 70 milijuna kuna minusa. Gledaš kako gradske pare stoje, a ne možeš do njih. Bio sam usamljen u ideji da zidine vratim Gradu. Moj rat za zidine i dalje traje traje, a zbog tog rata ja nisam gradonačelnik jer je dio stranačke države koji kontrolira HDZ u to vrijeme podržao Kristićev prijedlog izmjena Zakona o lokalnim izborima, povjerovao DPDS-u i išao protiv mene. Da nije tako bilo Mata Frankovića građani nikad ne bi izabrali za gradonačelnika i drago mi je da je Jadran Barač krenuo u ovu priču samostalno, a da je Vido Bogdanović pristao podržati ga. - rekao je Vlahušić.

TRAGIČNO JE DA MINISTRICA KULTURE PODRŽAVA OVAKVO STANJE

Zar sam trebao ostaviti stanje kakvo je bilo prije nego sam postao gradonačelnik? Zar sam trebao podržati stav da Grad Dubrovnik od svojih zidina nema niti lipe, da se ništa od zidina ne daje Gradu ili da se daje na način kako se davalo do 2009. godine? - pita se Vlahušić i dodaje:

- Oni bi se bahato ponašali, a Grad bi bio na umoru, i da bude potpuno jasno, jedna trećina mjesečne plaće gradonačelnika Mata Frankovića je Androva plaća. Ta jedna trećina Matove plaće je rezultat moje borbe za zidine. Poručuje mi da se zaputim u Remetinec zbog borbe da Gradu vratim ono što mu pripada, što je njegovo. - kaže Vlahušić.

- Da je proračun Grada ostao na 320 milijuna kuna Mato i gradski zaposlenici teško da bi imali tolike plaće, teško bi HDZ imao priliku zapošljavati tolike ljude jer bi tih 320 milijuna kuna bilo dostatno tek za vrtiće i škole i obvezne projekte. Moj cilj bio je da se ono što je nekad bilo društveno vlasništvo ne krade. Zidinama je do devedesetih upravljao Socijalistički savez, znači DPDS je bio u to vrijeme izraz volje društveno - političkog trenutka u Gradu. Komitet je u to vrijeme kontrolirao DPDS. Nautika, Atlas, sve je bilo društveno vlasništvo i nitko nije mogao vjerovati da će se zidinama, koje su gradske, upravljati na način da netko uzima sve za sebe, a Gradu ne daje ništa. Opće je poznato da se na preprodaji ulaznica zaradi više nego na prodaji svih suvenira u Gradu jer ulaznice nisu fiskalizirane. Naravno da ljudi nisu mogli vjerovati da ulaznice nisu fiskalizirane i da će se triput preprodavati jer je to najveća pljačka što postoji. Legalna pljačka za koju svi znamo i zato zahvaljujem i Vidu i Jadranu i svima koji su pokrenuli ovu tužbu, a HDZ je ostao sam, a ovi koji vrludaju teško mogu reći da ne bi podržali ovu inicijativu. - rekao je Vlahušić.

Zidine će ove godine donijeti Gradu oko 130 milijuna kuna, a kad bi Grad upravljao zidinama imali bismo na raspolaganju godišnje 300 milijuna kuna pa bismo mogli kupovati Dubravku, Mimozu, zemljište Zaklade Mihanović kod policije i ne bi se događalo da nismo u stanju da ne možemo zaštiti svoj prostor i svoje područje. Imali bismo za izgradnju tunela kroz Gruž i brojne druge projekte jer se toliki novac kojim bismo raspolagali ne bi mogao tako lako potrošiti. Nije mi jasno zašto netko, tko već prima trećinu moje plaće, ne želi zidine pod Gradom Dubrovnikom i ne želi novac kojim bi realizirao sve projekte Grada. Zaposlenici Grada koji svake mjesec prime trećinu plaće za koju sam se ja izborio, trebali bi svaki od njih držati moju sliku na zidu u uredima i trebali bi mi reći „hvala gradonačelniče što ste osigurali jednu trećinu moje plaće”. - rekao je Vlahušić.

Istaknuo je kako je tragično da ministrica kulture podržava aktualni model upravljanja zidinama prema kojemu sav prihod utržen od prodaje karata za zidine nije gradski.

- Tragično je da ministrica Nina Obuljen, dijete Grada, kćer bivšeg gradonačelnika, podržava stanje da novac od gradske imovine ide privatnicima, a ne u gradsku blagajnu. Dubrovnik će bit grad ljudi koji vjeruju u budućnost tek Zaklada Blaga djela bude pod kontrolom građana, a ne pojedinaca, kad zidine budu naše, kao i žičara koje je prodao HDZ i Pave Župan Rusković, kad zemljište u Zatonu i zemljište Zaklade Mihanović bude naše i kad nam javni interes bude ispred privatnog interesa. - rekao je Vlahušić.

Predsjednik dubrovačkog SDP-a Jadran Barač zajedno s bivšim gradonačelnicima Vidom Bogdanovićem i Androm Vlahušićem, kako piše u priopćenju kojeg je uputio danas, „pred Općinskim sudom u Dubrovniku pokrenuo je postupak radi poništenja Ugovora o održavanju i korištenju gradskih zidina zaključenog između Grada Dubrovnika i Društva prijatelja dubrovačke starine (DPDS)“.

„Motiv pokretanja ovog postupka nije suzbijanje aktivnosti obnove spomenika kulture na području Dubrovnika, već dovođenje djelatnosti gospodarenja i upravljanja zidinama u zakonske okvire jer sadašnji način upravljanja zidinama koje provodi DPDS nije u skladu s postojećim zakonskim propisima.“ – piše u priopćenju.

Nadalje predsjednik GO SDP-a Dubrovnik navodi:
„Ovo rješavanje pravnog problema odnosa između Grada Dubrovnika i DPDS-a treba se tretirati kao zalaganje za ostvarivanje javnog interesa te transparentnosti u upravljanju javnim dobrima, a nije napad ni na pojedince, tradiciju ni samu Udrugu. Vjerujem kako je javnosti već poznato da DPDS kao udruga građana nije obveznik fiskalizacije, nije dužna raspisivati javne natječaje za izvođenje radova. Takvi uvjeti u Republici Hrvatskoj su hranjiva podloga za korupciju i kriminal. Temelj svake pravne države je provođenje zakonskih propisa i ravnopravnost pred zakonom.“

Sadržaj tužbe možete pročitati OVDJE.

DPP

Majka desetogodišnjeg dječaka nedavno je na Facebooku objavila post kako je u školskom autobusu njezina sina, koji se vraćao iz škole, zlostavljalo jedan šestaš jer mu se desetogodišnjak nije htio dignuti sa sjedala. Inače, sjedalo do desetogodišnjaka bilo je prazno, ali je šestaš poželio sjesti baš na mjesto desetogodišnjeg trećaša pa mu je prvo odbrojavao da se digne, ali tu se nije zaustavio. Nakon što je odbrojao, počeo se derati na desetogodišnjaka, udarati ga i vući po autobusu. Dok je ovaj šestaš divljao, šofer, iako upozoren što se događa, nije reagirao. Nastavio je on i dalje voziti svoj autobus, kazavši kako ne smije reagirati jer će ostati bez posla.

Ovaj tjedan je obilježen i Nacionalni dan borbe protiv vršnjačkog nasilja, a učenici diljem zemlje obilježili su ga noseći ružičaste majice. Naime, Dan borbe protiv vršnjačkog nasilja odlukom Hrvatskog sabora od 2017. obilježava se posljednje srijede u veljači zbog čega škole pozovu svoje učenike da na nastavu dođu u ružičastim majicama.

No djeca, ona koja su te majice obukla, baš kao i ona koja nisu, jer su možda zaboravila, a možda i nemaju baš ružičastu majicu, pojma nemaju zašto su pozvani da na nastavu dođu baš u ružičastoj majici.

ZAŠTO RUŽIČASTE MAJICE...

U ružičastoj majici 2007. na nastavu u Novoj Škotskoj u Kanadi došao je učenik 9. razreda tamošnje Central Kings Rural High School. Dok je doma, spremajući se za školu oblačio tu svoju ružičastu polo majicu, nije mogao ni slutiti što će mu se zbog te majice dogoditi, jer nedugo nakon što je stigao u školu grupa nasilne djece počela ga je vrijeđati, govoriti mu da je homoseksualac, da bi mu na kraju i fizički zaprijetili.
Dok su dječaku u ružičastoj majici nasilnici prijetili, stojeći sa strane slušali su ih dvojica starijih učenika. Kad je nastava završila zaputili su se u trgovinu u kojoj su kupili 50 ružičastih majica. Potom su svoje školske kolege pozvali da sutradan u školu dođu u ružičastim majicama. Ne samo da je onih 50 majica koje su dan prije kupili u lokalnoj trgovini ujutro planulo u trenu nego su brojni učenici u školu došli u ružičastim majicama, a neki od njih u ružičasto su se odjenuli od glave do pete.

David Shepard, učenik zbog kojeg je većina njegovih kolega sutradan na nastavu došla u ružičastim majicama tada je kazao: „Ako možeš pokrenuti što više ljudi da im se suprotstave, kako bismo nasilnicima pokazali da nasilje nećemo trpjeti i da ćemo podupirati jedni druge, tada će shvatiti da nisu toliko jaka grupa koliko smatraju da jesu.”
Nakon što je događaj u toj kanadskoj školu na televiziju plasirala popularna američka voditeljica Ellen DeGeneres, njihovu otporu priključile su se i druge škole, i tako se oblačenjem ružičastih majica diljem svijeta obilježava Dan borbe protiv vršnjačkog nasilja kojega od 2017. obilježavaju i hrvatske škole.

USPUTNO OBILJEŽAVANJE

Uoči Dana borbe protiv vršnjačkog nasilja, razrednica jednog osmog razreda jedne dubrovačke osmoljetke, onako je usput, sjetivši se valjda u zadnji tren, učenicima putem Vibera u 22 sata navečer poslala poruku da sutradan na nastavu dođu u ružičastim majicama.

Igrom slučaja, učenica iz njezina razreda ujutro je prespavala i u školi se pojavila tek na velikom odmoru. Čim se priključila svojim kolegama jedan od njih dočekao ju je riječima: „Kurvo, gdje si dosad?“ I tu se nije zaustavio već je nastavio obasipati salvama uvreda. Djevojčica koju se nitko od njezinih kolega nije niti usudio obraniti, oplakavši, u suzama se zaputila razrednici. Što je razrednica poduzela nije poznato.

Tu je istu školu prije nekoliko godina pohađao jedan učenik koji se ponašao nešto drukčije od ostale djece u razredu. Malo je iskakao iz onih ustaljenih okvira. Među roditeljima se šuškalo da je hiperaktivan. Varate se ako mislite da su roditelji učenika s kojim je išao u razred, baš kao i nastavnica koja ih je vodila, za takvo dijete imali razumijevanja. Štoviše, učini su sve da se to dijete odstrani iz njihova razreda. Ali nije on samo odstranjen iz razreda, odstranili su ga iz te osmoljetke i prebacili u drugu. Danas se može čuti kako je to dijete uzorna ponašanja. Vjerojatno zato što mu se netko, uočivši njegov problem, u toj drugoj školi posvetio.

VAŽNO JE OBILJEŽITI, ŠTO PRIJE I NAKON TOGA, NIJE VAŽNO

I tako su naša djeca osnovnoškolci i srednjoškolci nosili ružičaste majice. No, je li im netko objasnio zašto ih nose? Jesu li nešto naučili? Jesu li, nakon što su nosili te ružičaste majice, prihvatili svoje kolege s kojima uopće ne razgovaraju jer im eto iz nekog razloga ne odgovaraju, ne sviđa im se njihov fizički izgled, način odijevanja. Jesu li se možda ispričali onime koje su na neki način povrijedili? Ne, nisu!

Pa cijela je država nedavno gledala i slušala izjave ravnatelja jedne zadarske škole u kojoj je učenik učenicu, svoju školsku kolegicu koja je sjedala ispred njega na školskom satu žigosao upaljačem. Je li dijete koje svoju kolegicu žari i žigoše upaljačem normalno? Odgaja li ga itko, bavi li se s njime i ukazuje li mu na normalne oblike ponašanja? Zar nitko od roditelja do nastavnika nije bio u stanju svih tih godina primijetiti devijantne oblike ponašanja kod tog djeteta? Primijetili bi ih itekako da ih je briga, da im je stalo.

Jeste li ikada čuli nekog od ravnatelja dubrovačkih škola ili nastavnika da otvoreno progovaraju o vršnjačkom nasilju kojega ima napretek, svakodnevno se događa, ne prestaje i poprima sve teže oblike. Da, govore oni o nasilju onda kad se ono dogodi, ali nevoljko. No, važno je valjda nešto obilježiti, što prije i nakon toga, valjda nije važno, obucimo ružičasto i pravimo se da je sve ružičasto.

BIVŠA RAVNATELJICA LAPADSKE ŠKOLE PRAVILA SE GLUHA, SLIJEPA I MUTAVA, NOVA ANGAŽIRALA ZAŠTITARE

Prije nekoliko je godina portal Dubrovnikpress.hr, objavivši fotografije, pisao o učenicima lapadske osmoljetke u kojoj je u to vrijeme dio učenika bila zahvatila groznica pozdravljanja s uzdignutom desnicom. Znate li koje je salve uvreda toga dana na telefon odslušao novinar portala Dubrovnikpress.hr od pedagoginje koja se javila na telefon u uredu ravnateljice dok je ova stajala pored nje… Varate se ako mislite da se ravnateljica novinaru ispričala kad joj je konačno pedagoginja dozvola da uzme telefonsku slušalicu.

Lapadska inače slovi za najgoru dubrovačku osmoljetku, ali bivšoj ravnateljici te škole u posjet su redovno dolazili novinari i kamere. Iz te su se škole redovito radile reportaže o svemu i svačemu, danima kruha, priredbi ovoj priredbi onoj, a gledateljima se putem tv ekrana iz te škole plasiralo sve samo ne ono što je trebalo.

Inače, svojevremeno se bivšoj ravnateljici gruške osmoljetke Mari Papac od strane njezinih kolega iz ostali škola itekako zamjeralo što stalno zove novinare. Samo, Mara Papac je tu grušku školu za svoga ravnanja od škole s najgorom reputacijom pretvorila u najbolju. Uostalom, Mara Papac nije se pred novinarima nikada libila govoriti o stvarnim problemima, onima koji joj često i nisu išli u prilog, ali Mara Papac je promijenjena s promjenom vlasti kojoj nije odgovarala.

S posljednjom promjenom vlasti proventala se i lapadska škola pa je dobila novu ravnateljicu. Njoj pak nije dugo trebalo da u školi angažira zaštitarsku službu. Vjerojatno je za takvo što imala itekako dobrih razloga. Ona ih je barem angažirala zaštitare, znači da joj je stalo, spremna je mijenjati stvari, suočiti se s problemima i rješavati ih. Uostalom i da je u toj školi sve idealno, nije baš normalno da se u školu ulazi kako je koga volja dok na ulazu dežura osmaš, dijete nemoćno da se bilo kome suprotstavi.

ŠTO ČINIMO KAO ZAJEDNICA? JEDNO VELIKO NIŠTA

Što smo mi kao društvo, kao zajednica učinili po pitanju suzbijanja vršnjačkog nasilja? Gotovo ništa ili malo toga. Jesu li profesori i nastavnici, kad se problem dogodio, o tome progovorili pred cijelim razredom pa onda i pred roditeljima na roditeljskom sastanku, jesu li zlostavljača osudili ili su problem sakrili između školskih zidova, rješavajući ga da nitko ne vidi i ne čuje? Pa rješavali su ga isto kao i onaj ravnatelj u Zadru.

Da priča nije došla do medija ne bi se ni riješio. Ravnatelj bi ga zataškao i još bi uvijek ravnao tom školom. Uostalom, vidjeli ste i čitali kako su njegovi kolege profesori u priopćenju za javnost stali na stranu tog ravnatelja jer njima je izgleda normalno da jedan učenik drugoga žigoše upaljačem dok je nastavnik u razredu. Ne bi li svi ti profesori koji su ovog ravnatelja javno podržali, da smo mi uređena zemlja, danas bili bez posla?

Ma neka su naši školarci obukli ružičaste majice. Nema veze što sami nisu imali pojma zašto ih nose. Nema veze što se nasilju među djecom s djecom uopće ne razgovara. Nema veze što se nasilje, zlostavljanje i maltretiranje svakodnevno događa i što se sustavno prikriva. Neka su se naši profesori zajedno s djecom obukli u ružičaste majice. Neka su opalili selfije, da se vidi da su djecom u ružičastom. Neka su te selfije plasirali na društvenim mrežama, omiljenom im Facebooku. Neka su oni u trendu. Neka su „in“ jer „in“ je i vršnjačko nasilje. Koga briga što će i danas brojni među tim đacima izvrijeđati i izudarati svoje kolege. Samo neka je selfija na Facebooku dok se djeca i dalje međusobno degenjaju, mlate, zlostavljaju, izoliraju i vrijeđaju. Posebice na tom Facebooku i inim društvenim mrežama po kojima su njihovi profesori lijepili slike u ružičastom. Čemu „talasati“ kad je sve tako idealno ružičasto.

Nakon što je s dvojicom bivših dubrovačkih gradonačelnika Vidom Bogdanovićem i Androm Vlahušićem na Općinskom sudu u Dubrovniku podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti svih ugovora i dodataka ugovora između Grada Dubrovnika i Društva prijatelja dubrovačke starine, predsjednik dubrovačkog GO SDP-a Jadran Barač za portal Dubrovnikpress.hr ističe kako je tužba zapravo samo logičan slijed u provođenju hrvatskih zakona.

- Ovdje se radi o provođenju zakonskih propisa. Imamo važeće hrvatske zakone koji jasno navode tko je za što nadležan i kako se gospodari javnim i općim dobrom, a mimoilaženje zakona je udar na pravnu državu. – kaže Barač.

- Što se jednom dozvoljava, drugome se brani. S druge strane, siguran da će DPDS i ubuduće, ako ugovor koji ima s Gradom u konačnici bude proglašen nevažećim, pronaći odgovarajući model s Gradom o skrbi nad dubrovačkom baštinom. - rekao je još Jadran Barač za Dubrovnikpress.hr.

N.Metković

Dubrovačko-neretvanska županija s Odborom regija EU organizira u ponedjeljak, u Hotelu Palace u Dubrovniku domaćin je seminara Povjerenstva za politiku teritorijalne kohezije i proračun EU (COTER) ”Upotreba instrumenata kohezijske politike za rješavanje nedostatka ulaganja u europskim regijama”.

Na seminaru će među ostalim govoriti ministrica regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Republike Hrvatske Gabrijela Žalac, župan Dubrovačko-neretvanske županije Nikola Dobroslavić i predsjednica povjerenstva COTER Isabelle Boudineau.

Dan nakon, u utorak, također u hotelu Palace u Dubrovniku, održat će se ministarska konferencija ”Kohezijska politika i strukturne reforme nakon 2020.” na kojoj će uvodni govor održati i župan Nikola Dobroslavić.

Na konferenciji će biti i ministrica regionalnog razvoja i fondova EU Republike Hrvatske Gabrijela Žalac, Povjerenica Europske komisije za regionalnu politiku Corina Cretu te drugi visoki predstavnici EU.

DPP

Grad Dubrovnik pokrenuo je postupak javne nabave za izvođenje radova na ugradnji osobnog dizala u zgradi Grada Dubrovnika, na adresi Pred dvorom 1. Procijenjena vrijednost nabave je 2,24 milijuna kuna bez PDV-a.

Ugradnjom dizala olakšat će se pristup javnim prostorima Grada Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije svim građanima, posebice osobama s invaliditetom. Dizalo je projektirano kao panoramsko s kabinom nosivosti do 900 kg, do 12 osoba. Konstrukcija je čelična sa sigurnosnim staklom, opremljeno led rasvjetom i  ventilacijom. Konstrukcija će se ugraditi u stubišnom prostoru između krakova i podesta stubišta.

Zgrada u kojoj će se ugraditi dizalo je zaštićena Rješenjem o registraciji povijesne cjeline grada Dubrovnika, upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Zbog toga je ovaj zahvat u prostoru pomno projektiran na način da minimalno utječe na postojeće stanje te da izvođenje radova ne utječe na normalno funkcioniranje građevine. Projekt je odobrio Konzervatorski odjel u Dubrovniku.

DPP

Bivši gradonačelnici Vido Bogdanović i Andro Vlahušić te predsjednik SDP-a Dubrovnik Jadrana Barač tužili su Grad Dubrovnik i Društvo prijatelja dubrovačke starine, odnosno traže poništavanje ugovora Grada i DPDS-a o zidinama. Bivši gradonačelnici u tužbi traže i da se njihovi potpisi, na ugovor iz 1998. (Bogdanović) i dodatke ugovora iz 2009. i 2010. (Vlahušić) proglase ništetnim i bez pravne važnosti kao i dodatak ugovora koji je potpisao prošle godine aktualni gradonačelnik Mato Franković.

A Franković pak bivšim gradonačelnicima poručuje, kad je već tako, kaže Franković, da idu pravac u Remetinec.

- Definicija ništetnosti ugovora koju oni spominju govori da je to ugovor koji u sebi sadržava odredbe protivne zakonu, odnosno pozitivnim zakonskim propisima. Bivši gradonačelnik Dubrovnika Vido Bogdanović tako u biti tvrdi da je ugovor koji je potpisao 1998. godine štetan po Grad, a također bivši gradonačelnik Andro Vlahušić koji je s Društvom prijatelja dubrovačke starine potpisao dva dodatka ugovora sada tvrdi kako su oni pravno nevaljali i štetni po Grad… Dakle, ako je to tako kako oni navode predlažem im ćesu na vrat i neka pođu pravac u Remetinec. – komentirao je tužbu za Dubrovnikpress.hr gradonačelnik Franković.

D.Mladošić

U organizaciji Inner Wheel kluba Dubrovnik u One Suite hotelu u četvrtak je održana Večer crvenih haljina. O specifičnostima moždanog udara kod žena govorila je prim.doc.dr.sc. Mira Ivanković, spec. neurologije iz Opće bolnice Dubrovnik.

U svom predavanju upozorila je na pogubne posljedice zanemarivanja simptoma ove bolesti od koje godišnje umre dvostruko više žena nego od karcinoma dojke te ukazala na važnost poznavanja čimbenika rizika kao ina potrebu promjene životnih navika.

Moždani udar je izlječiv, ali je vrlo važno na vrijeme doći u bolnicu. Nakon predavanja dame u crvenom nastavile su druženje u opuštenoj atmosferi restorana Lokal.

DPP

Nakon što su se oporbeni vijećnici izjasnili o tome treba li Grad Dubrovnik kupiti većinski državni udjel u UTD Ragusi, a kojega sačinjavaju restorani Mimoza i Dubravka te neki d njih zauzeli stav kako država svoje udjele u tom društvu treba prepustiti Gradu, priopćenjem za javnost oglasi se i gradonačelnik Mato Franković.

Istaknuvši kako njegova oporba plasiranjem dezinformacija, javnost dovodi u zabludu. Franković je naveo kako su pravila igre oko otkupa udjela definirana Zakonom o upravljanju državnom imovinom i Uredbom o načinu raspolaganju dionicama i udjelima. Istaknuo je kako oporba ne razumije da je direktna prodaja nemoguća, odnosnom moguća je tek u slučaju ako na dva uzastopna postupka prodaje javnim nadmetanjem ili javnim prikupljanjem ponuda ne pristigne niti jedna valjana ponuda, a što zasigurno neće biti slučaj s prodajom udjela UTD Raguse.

Podsjetio je Franković kako je u nekoliko navrata jasno rekao da neće prodavati gradske nekretnine, već naprotiv, da će sticati vlasništvo na njima i drugom imovinom na korist zajednice, a što je već pokazano kupnjom Vile Čingrije i negdašnje poslovnice Zagrebačke banke na Gundulićevoj poljani.

Otkup nekretnina u korist Grada Dubrovnika i povrat gradske imovine Gradu prvi je zagovarao i potaknuo bivši gradonačelnik Andro Vlahušić. Kada je u pitanju sticanje na korist Grada, Franković i Vlahušić izgleda isto razmišljaju, no očito se razilaze po pitanja davanja Grada na korist države. Vlahušić, naime smatra kako je Grad Dubrovnik dovoljno dao i daje državi, dok država, ističe, Gradu ne daje ništa.

- Grad Dubrovnik daje samo ove godine 40 milijuna kuna PDV-a od zidina bespotrebno, 30 milijuna kuna za Studentski dom, 20 milijuna kuna za zgradu branitelja u Mokošici koja nije u cijelosti za branitelje, 14 milijuna kuna za Državni arhiv, dva milijuna kuna za Sud u Dubrovniku. Mi ćemo njima dakle ove godine dati 106 milijuna, kuna, a oni nama? Prodali su nam Čingriju za 16 milijuna kuna, dionice Luke Dubrovnik za četiri milijuna kuna, a sad prodaju našu Dubravku i Mimozu za 17 milijuna kuna. Prodaju naše zemljište u Zatonu koje treba mještanima za parking za 350 tisuća kuna. - rekao je Vlahušić.

Bivši gradonačelnik ističe kako se stav države prema Gradu Dubrovniku najbolje zrcali kroz njihov novi pokušaj da za potrebe izgradnje javnog zahoda prodaju prostor na Stradunu, koji je, navodi Vlahušić, apsurd bude veći, nekad bio u vlasništvu Grada.

- Prema Frankovićevoj izjavi prostor za zahod u povijesnoj jezgri, koji je zapravo nekad bio u vlasništvu Grada, od Ministarstva države imovine otkupit ćemo za 803 tisuće eura, znači još ćemo šest milijuna kuna dati državi. To se zove uspješna gradska vlast. Svaka čast. Mi državi sve, država nama ništa. Ah, da ne ispadne baš da nam nisu dali ništa, dali su nam zemljište za vrtić u Komolcu koje nije građevinsko i nije ucrtano u GUP. - zaključio je Vlahušić.