Grad Dubrovnik i gradsko trgovačko društvo Čistoća započeli su s radovima postavljanja modernih, podzemnih spremnika za otpad u naselju nova Mokošica. U pitanju je šest javnih odlagališta s podzemnim spremnicima za miješani komunalni otpad, ukupnog kapaciteta 49.000 litara.

Nova odlagališta uređuju se na sljedećim lokacijama:

Ulica Bartola Kašića - pored pristupne ceste za školsko igralište (nova lokacija)
Ulica Bartola Kašića - ispod poštanskog ureda Mokošica (već postojeća lokacija odlagališta)
Ulica Od Izvora - preko puta trgovine Muller (već postojeća lokacija)
Ulica Od Izvora - prije poslovnih garaža (već postojećeg lokacija odlagališta)
Ulica Marina Kneževića - iznad caffe bara Kiss (nova lokacija)
Ulica Između dolaca - na donjoj cesti, makadamski dio pored ceste (nova lokacija)

Novi spremnici imaju veći kapacitet od dosadašnjih, nadzemni dio je košarica od nehrđajućeg čelika modernog dizajna, a prazne se posebnim vozilom s ugrađenom dizalicom. Primjenom ovakvih novih tehnoloških rješenja podiže se kvaliteta življenja u naselju Mokošica.

DPP

Župan Nikola Dobroslavić, njegov zamjenik Joško cebalo i gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković održali su danas u Ranjini sastanka s predstavnicima Croatia Airlinesa, izvršnim direktorom za operativno poslovanje Krešimirom Vlašićem, menadžerom za sigurnost operacija Tomislavom Dolovskim i rukovoditeljem zemaljske operative Slavenom Žabom te direktorom Zračne luke Dubrovnik Franom Luetićem. Na sastanku se razgovaralo se o problemima u zračnoj povezanosti uslijed radova na rekonstrukciji uzletno-sletne staze u Čilipima.

Na sastanku je usuglašeno kako je zbog nužnih radova na pisti zračne luke Dubrovnik koji se planiraju završiti do 9. prosinca objektivno onemogućen redovan zračni promet. Istaknuto je kako je od dvije mogućnosti, potpunog zatvaranja zračne luke i prometovanja uz teškoće i ograničenja odabir ove druge bio jedini pravilan odabir u korist putnika.

„Svi sudionici sastanka su se složili kako je propušteno detaljno i na vrijeme obavijestiti javnost, posebno potencijalne putnike o svim pojedinostima, posebno manjkavostima u odnosu na redovni režim zračnog prometa iz Dubrovnika i u Dubrovnik.

Revolt građana zbog otkazivanja i preusmjeravanja letova, kao i zbog neobavještavanja putnika o promjenama na letovima je razumljiv i opravdan, a Croatia Airlines će razmotriti mogućnost uvođenja manjih zrakoplova koji imaju manji sigurnosni rizik pri slijetanju na kraću stazu.“ – navodi se u priopćenju pristiglom iz ureda župana Dobroslavića nakon sastanka.

„Također, rečeno je na sastanku, Croatia Airlines će pravovremeno obavještavati putnike o promjenama u redu letenja, a zahtijevat će od agencija koje prodaju avionske karte da te obavijesti dobiju i putnici koji nisu rezervirali karte izravno kod zračnog prijevoznika. Zračna luka Dubrovnik poduzet će sve što je u njenoj moći da se radovi na uzletno-sletnoj stazi završe u predviđenom roku kako bi se maksimalno smanjile smetnje u redu letenja.“ – piše u priopćenju.

Na sastanku je dogovoreno i kako će se nastaviti kontakti po ovom pitanju, a uslijedit će i sastanci o redu letenja, cijenama i drugim otvorenim pitanjima.

DPP

Povodom obilježavanja 140. obljetnice humanitarnog rada Gradskog društva Crvenog križa Dubrovnik i 65. obljetnice dobrovoljnog darivanja krvi u organizaciji Crvenog križa svečano obilježavanje ove velike obljetnice humanitarnog rada Crvenog križa održat će se u petak s početkom u 19 sati u Kazalištu Marina Držića.

Ove godine Hrvatski Crveni križ, obilježava velike datume, 140. obljetnicu postojanja nakon što su davne 1878. godine u Hrvatskoj osnovana i počela s djelovanjem prva društva Crvenog križa, u Dubrovniku, Zadru i Zagrebu, a krajem 1878. godine u Dubrovniku djeluje „Pripomoćna patriotična zadruga gospođa" koja se naziva i „Društvo gospođa Crvenog križa".  Društvo se osniva kao pripomoć ranjenim i bolesnim vojnicima i njihovim udovicama, zatim  65. obljetnicu dobrovoljnog davanja krvi kao sjećanje na dan 25. listopada 1953. godine kad je u Željezari Sisak održana prva akcija dobrovoljnog davanja krvi u organizaciji Crvenog križa i 25. obljetnicu priznanja Hrvatskog Crvenog križa kao samostalnog nacionalnog društva Crvenog križa Republike Hrvatske.

DPP

Grad Dubrovnik, putem trgovačkog društva Vodovod Dubrovnik, obavlja rekonstrukciju vodovodne cijevi u Ulici od Tabakarije u Pilama. Riječ je o rekonstrukciji polietilenskog cjevovoda u dužini od 100 metara, koji je polagan 80-ih godina prošlog stoljeća.

Predmetni cjevovod se rekonstruira zbog učestalih kvarova, a paralelno s ovim radovima na glavnom cjevovodu obavlja se i rekonstrukcija 14 kućnih priključaka. Procijenjena vrijednost radova je 100.000,00 kuna. Izvođač je Miletić d.o.o., a dovršetak radova planiran je do 14.12.2018.

DPP

Dan dubrovačkih branitelja i ove će se godine obilježiti prigodnim programom u trajanju od 1. do 8. prosinca.

Program obilježavanja, kojim će se odati počast svim poginulim braniteljima i civilima koji su sudjelovali u obrani Grada, započinje malonogometnim turnirom "Hladnica" i memorijalnim turnirom u nogometu "Josip Zvono", a nastavlja se satom povijesti o Domovinskom ratu u dubrovačkim osnovnim i srednjim školama.

U sklopu programa, u utorak, 4. prosinca u samostanu Sv. Klare predstavit će se najnovija knjiga Ante Nazora, hrvatskog povjesničara i ravnatelja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, pod nazivom „Domovinski rat - Pregled političke i diplomatske povijesti“.

Program u srijedu, 5. prosinca započet će odavanjem počasti poginulim braniteljima Domovinskog rata na cijelom gradskom području, nastaviti se središnjom proslavom 150. obljetnice osnivanja hrvatskog domobranstva i tradicionalnim križnim putem na Srđ u organizaciji dubrovačke HVIDRA-e, nakon kojeg će se u Muzeju Domovinskog rata u tvrđavi Imperijal na Srđu otvoriti izložba „Stradanje sakralnih objekata na dubrovačkom području u Domovinskom ratu“. Kinematografi Dubrovnik prikazat će film „Štafeta smrti“ u kinu Sloboda, dok će program obilježavanja Dana branitelja 5. prosinca završiti koncertom Dubrovačkog simfonijskog orkestra, Dubrovačkog komornog zbora i Mješovitog zbora Libertas u crkvi Male braće.

Na sam Dan dubrovačkih branitelja, nakon odavanja počasti svim poginulim braniteljima na Boninovu, ispred zgrade Policijske uprave, Liechtensteinovom putu, Srđu i Sustjepanu, u 18 sati u dubrovačkoj katedrali služit će se sveta misa zadušnica za sve poginule branitelje i civile u Domovinskom ratu.6. prosinca s početkom u 20 sati na Stradunu će se održati i koncert Prljavog kazališta.

Obilježavanje Dana dubrovačkih branitelja završit će utrkom "Stazom deva" koja će se održati u subotu 8. prosinca s početkom u 11 sati na serpentinama uz Srđ.

Grad Dubrovnik

Počasni građanin Dubrovnika, umirovljeni general Hrvatske vojske Ante Gotovina, susreo se danas s dubrovačkim gradonačelnikom Matom Frankovićem i dubrovačko-neretvanskim županom Nikolom Dobroslavićem.

General Gotovina u Dubrovniku boravi na godišnjem sastanku Međunarodne komisije za zaštitu atlantskih tuna – ICCAT, koji se do 19. studenog 2018. godine održava u Dubrovniku.

Ovom je prigodom Gotovina je izrazio veliko zadovoljstvo organizacijom jednog ovako velikog skupa u Hrvatskoj, u Dubrovniku, ističući izvrsnu organizaciju i zadovoljstvo svih sudionika, njih više od 750 iz 52 države svijeta. Naime, general Ante Gotovina nakon vojničkog umirovljena bavi se uzgojem tuna, a upoznao je gradonačelnika Frankovića i župana Dobroslavića s procesom uzgoja tune, naglašavajući kako je naša jadranska tuna izuzetno cijenjena na svjetskom tržištu.

Zanimala ga je i trenutačna situacija u Dubrovniku i Županiji te je zahvalio gradonačelniku i županu na prijemu.

D.M.

Dubrovački Crveni križ večeras je u Kazalištu Marina Držića obilježio velike obljetnice, 140 godina postojanja, odnosno humanitarnog rada, 65. obljetnicu dobrovoljnog darivanja krvi u organizaciji Crvenog križa i 25. obljetnicu priznanja Hrvatskog Crvenog križa.

Sudionici proslave prisjetili su se povijesti Gradskog društva Crvenog križa Dubrovnik koje se godinama ističe svojim radom, kao što su se Dubrovkinje i Dubrovčani i kroz povijest isticali, pa i vremenima kada im se, u vrijeme Austro – ugarske čak i zabranjivalo da pomažu suprotnoj strani u balkanskim ratovima iako, što je osnova djelovanja Crvenog križa, ti humanitarci ne poznaju razliku između ljudi koji trebaju pomoć.

Inače, davne 1878. godine u Hrvatskoj su osnovana i počela s djelovanjem prva društva Crvenog križa u Dubrovniku, Zadru i Zagrebu. Krajem 1878. godine u Dubrovniku djeluje „Pripomoćna patriotična zadruga gospođa" koja se naziva i „Društvo gospođa Crvenog križa". Društvo se osnovalo kao pripomoć ranjenim i bolesnim vojnicima i njihovim udovicama.

Ovim povodom dodijeljene su jubilarne plakete Crvenog križa, te jubilarne zahvalnice Gradskog društva Crvenog križa Dubrovnik, a glavni odbor Hrvatskog Crvenog križa proglasio je dr. Vicka Mihaljevića počasnim članom Hrvatskog Crvenog križa.

Dr.Vicko Mihaljević dugogodišnji je vrlo aktivni član i volonter Dubrovačkog Crvenog križa koji je svojim humanitarnim djelovanjem i dobrotvornim radom dao izuzetan doprinos u razvoju i prepoznavanju uloge Crvenog križa u Dubrovniku. Dr. Mihaljević primjer je svima kako živjeti Crveni križ. Radi na unapređenju i zaštiti zdravlja, potiče solidarnost i volonterstvo, međusobno pomaganje i socijalnu sigurnost svih sugrađana. A posebnu brigu vodi o najranjivijim skupinama. Neumorni je zalagatelj življenja s načelima Crvenog križa kao i promotor svih zdravih stilova života. Dr. Mihaljević volontira u Crvenom križu Dubrovnik i to posebno u aktivnostima vezanim uz rad s mladima. Licencirani je predavač prve pomoći, član Gradskog interventnog tima te direktno sudjeluje u programima "Crveni križ brine o Vašem zdravlju", a na projektu "Crveni križ u Gradu" ove je godine volontirao više od 1.300 sati.

Dobitnici jubilarne plakete Hrvatskog Crvenog križa su: Grad Dubrovnik, Županija dubrovačko – neretvanska, Opća bolnica Dubrovnik - Služba za transfuzijsku medicinu, Dubrovačka biskupija, dr. med. Vicko Mihaljević, prim. mr. sc. Marija Radonić, Tripo Rundo, dr. med. Mladen Kuzmić, prim. Vesna Lasica Polanda, Miho Katičić, Stanka Kodelli i Pave Ogresta.

Zahvalnice Gradskog društva Crvenog križa Dubrovnik dobili su:
Grad Dubrovnik - Upravni odjel za obrazovanje, šport, socijalnu skrb i civilno društvo, općine Dubrovačko primorje, Janjina, Konavle, Mljet, Ston, Trpanj i Župa dubrovačka, Policijska uprava Dubrovačko – neretvanska, Centar za socijalnu skrb – Dubrovnik, Zavod za hitnu medicinu Dubrovačko - neretvanske županije, Dom zdravlja Dubrovnik, Državna uprava za zaštitu i spašavanje - područni ured Dubrovnik, Hrvatska gorska služba spašavanja - Stanica Dubrovnik, Javna vatrogasna postrojba "Dubrovački vatrogasci", Društvo prijatelja dubrovačke starine, Turistička zajednica Grada Dubrovnika, Javna ustanova Rezervat Lokrum, Caritas Dubrovačke biskupije, Bošnjačko dobrotvorno društvo Merhamet.

Osnovne škole Antuna Masle - Orašac, Cavtat, Dubrovačko primorje, Gruda, Ivana Gundulića, Janjina, Kuna, Lapad, Marina Držića, Marina Getaldića, Mljet, Mokošica, Slano, Ston, Trpanj i Župa dubrovačka, srednje škole Biskupijska klasična gimnazija Ruđera Boškovića, Ekonomska i trgovačka škola Dubrovnik, Gimnazija Dubrovnik, Medicinska škola Dubrovnik, Obrtnička škola Dubrovnik, Pomorsko-tehnička škola Dubrovnik, Privatna gimnazija Dubrovnik, Turistička i ugostiteljska škola Dubrovnik i Umjetnička škola Luke Sorkočevića Dubrovnik

Luka Dubrovnik, Italia mobili, Dubrovački vjesnik, DuList, Glas Grada, HRT-Radio Dubrovnik, UNIDU Radio; Soundset Ragusa, PortalOko, Libero portal, Libertas televizija, HRT- centar Dubrovnik, Dubrovačka televizija, Dubrovački dnevnik, Dubrovniknet.hr, Nportal, Dubrovnikpress

Mirjana Beg, Boško Bender, Gorki Bilušica, Vesna Boras, Lenka Boroje, Jele Bošković, Josip Božiković, Amir Brkić, Hrvoje Brnas, Nina Brunsko, Pero Bupić, Mato Bupić, Dario Crnić, Augusta Čikor, Stanka Čurlin, Ana Dalmatin, Tanja Franić, Antun Franković, Ružica Glavić, Ana Greget, Nikica Greguš, Nikša Ivančević, Mihaela Ivanković, Nada Ivanković, Ana Jovančević, Mladen Juras, Niko Kesovija, Antun Klečak, Marija Kola, Lidija Kola, dr.med., Nikša Končić, Perica Kopanica, Dalia Kralj, Miho Krečak, Zdravka Kulaš, Marko Kulidžan, Roko Lobrović, Ružica Lobrović, Nikola Lovrić, Antun Machiedo, Gordana Marković, Krešimir Marković, Dolores Martinović, dr.med., Jerko Matana, Nikola Matić, Pero Milković, Maro Miljević, Silvestra Mladošić, Josip Oblizalo, Vlado Obradović, Kate Pendo, Neda Perković, Luce Popović, Antonia Prišlić, Jakov Račić, Dragica Rikalo, Dubravka Roko, Ljuba Siničić, Ivica Soldo, Luce Šalja, Blaženka Šeparović, Draga Škoro, Nikša Špilj, Jasna Tarocco, Cvijeto Tolja, Ana Veršić, Franica Vidović, Ivica Vojvodić, Emanuel Volarić, Branko Vuković, Antun Zec i  Mate Zeljko.

D.M.

U Umjetničkoj galeriji Dubrovnik u subotu se, u 20 sati, otvara izložba pod nazivom „Tragovi vremena“ Ide Blažičko, jedne od najzapaženijih imena hrvatske suvremene scene.

Izložba mlade suvremene zagrebačke kiparice Ide Blažičko obuhvaća ambijentalni postav autoričinih skulptura - tekstilnih fragilnih struktura vegetabilnog ishodišta u prostor atrija i drugog kata građevine, čime se ostvaruje dijalog između formi organskog porijekla, modernističke arhitekture Umjetničke galerije Dubrovnik (vile Banac), te sveukupnog mediteranskog okruženja.

Ambijentalnu skulpturu umjetnica naziva Tragovi vremena sugerirajući krhkost i privremenost tvorevine, ali i njenu životnost i promjenjivost. Potpuno nenametljivo, ali u velikim zamasima, prostorna instalacija Ide Blažičko usmjerava na taktilno-vizualno iščitavanje ambijenta; u zatvorenom prostoru vodi promatrača u prepoznavanje silnica unutarnje dinamike i međuigre vanjskog i unutarnjeg prostora, a na otvorenim punktovima kroz poetične verzije „visećih vrtova“ nad atrijem i na terasi Galerije navodi na novu doživljajnost kamena građevine i brončanih skulptura postavljenih na otvorenom.

Ida Blažičko je na hrvatskoj likovnoj sceni prisutna od 2006. godine, a prepoznatljiva je po „biomimetičkim“ skulpturama u kojima se prepoznaju utjecaji estetike i filozofije Dalekog Istoka.

Kustosica izložbe je dr. sc. Rozana Vojvoda, viša kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik.Izložba ostaje otvorena do 12. prosinca.

DPP

Konferencija „Pod pritiskom“ o problemima Dubrovnika kao lokaliteta svjetske baštine otvorena je danas na Sveučilištu u Dubrovniku u sklopu 10. Susreta zavoda za prostorno uređenje jadranskih županija.

Konferenciju je otvorio župan dubrovačko – neretvanski Nikola Dobroslavić. On je istaknuo kako baštinu treba čuvati, ali i omogućiti normalan život građana u dodiru s njom.

- Kulturna baština je naše bogatstvo i dio identiteta. Moramo je očuvati, ali moramo imati na umu da je ona nastala od ljudi i bila u funkciji života i to treba biti u budućnosti. Mora se naći mjera u očuvanju baštine i osiguranja života i novih radnih mjesta. U Dubrovniku živimo na kulturnoj baštini koja nam je ostavljena, ali moramo osigurati dnevni život. Prije nekoliko dana sam vidio djecu kako se igraju loptom ispred crkve sv. Vlaha. O tome govorim, nećemo čuvati te spomenike da bi ih turisti samo slikavali, Grad mora biti živ, a ne muzej. - rekao je župan Dobroslavić.

Ravnateljica županijskog Zavoda za prostorno uređenje Marina Oreb istaknula je kako je, za razliku od zakonom zaštićene baštine koja je pod nadzorom konzervatora, evidentirana baština koja se štiti smjernicama prostornog plana vrlo često slabo kontrolirana te je ostavljena na svijest građana.

- Stalan je pritisak da se obuhvat zaštite suzi, a uvođenjem tzv. buffer zone zaštitit ćemo sliku grada. Jer Dubrovnik nisu samo gradska jezgra, već i okruženje, koji zajedno čine iznimnu univerzalnu vrijednost. - rekla je Oreb.

Deseti Susret zavoda za prostorno uređenje jadranskih županija, na kojem sudjeluju predstavnici Hrvatskog zavoda za prostorni razvoj, Ministarstva kulture te Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, od 14. do 16. studenog organizira Zavod za prostorno uređenje Dubrovačko-neretvanske županije.

D.M.

„U prvih sedam dana izvođenja ključnih radova u Zračnoj luci Dubrovnik, odnosno u razdoblju od 8. do 14. studenoga, Croatia Airlines je, unatoč ograničenjima postavljenim radovima na trenutno najvećem gradilištu u Republici Hrvatskoj, a pridržavajući se svih potrebnih načela sigurnosti putnika, obavio 86 posto planiranih letova u sklopu reduciranog opsega letenja u Dubrovnik i iz Dubrovnika, što konkretno znači 42 od ukupno 49 planirana leta te prevezao 4400 putnika.“ – piše danas u priopćenju Croatia Airlinesa nakon vala nezadovoljstva putnika na linijama prema i iz Dubrovnika.

„Više od 80 posto putnika pritom je izravno zrakoplovom doputovalo do krajnjeg odredišta, dok je alternativni prijevoz autobusima osiguran za manje od 20 posto putnika i to nakon što je pet letova (10,2 posto ukupnog broja letova) otkazano, a četiri leta (8,2 posto ukupnog broja letova) preusmjerena u Split, isključivo zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta u Zračnoj luci Dubrovnik.“ – tvrde iz CA.

„Sigurnost letenja i letačka ograničenja isključivi su razlog preusmjeravanja ili otkazivanja manjeg broja planiranih letova, jer je sigurnost svakog putnika uvijek bila i ostat će prioritet u poslovanju Croatia Airlinesa. Slijedom navedenog u kompaniji se svakodnevno obavljaju i posebne pripreme s letačkim posadama, kako bi se letovi u Zračnu luku Dubrovnik i u ovom razdoblju restriktivnih uvjeta obavili potpuno sigurno.“ - ističu su iz Croatia Airlinesa.

„U navedenom je razdoblju Croatia Airlines, također, uveo i dva dodatna leta s ciljem da se što većem broju putnika omogući dolazak do odredišta u najkraćem mogućem vremenu i usluga zračnog prijevoza kakvu očekuju, sukladno čemu je i 14 letova (s ukupno 1003 putnika) preusmjereno sa zrakoplova Airbus na zrakoplov Dash 8-Q400, koji ima manja letačka ograničenja u navedenim restriktivnim uvjetima te može zadovoljiti sve potrebne uvjete koje pred Croatia Airlines postavljaju radovi na uzletno-sletnoj stazi ZL Dubrovnik.

Podsjetimo, Croatia Airlines, hrvatski nacionalni avioprijevoznik, u razdoblju od 8. studenoga do 9. prosinca ove godine obavlja reducirani red letenja u Dubrovnik i iz Dubrovnika, koji je usklađen i dogovoren sa Zračnom lukom Dubrovnik i kao takav prilagođen svim letačkim ograničenjima uzrokovanim radovima na obnovi uzletno-sletne staze Zračne luke Dubrovnik.

Svjestan važnosti svakodnevne izravne povezanosti stanovnika Dubrovačko-neretvanske županije sa Zagrebom, kao i svoje odgovornosti nacionalnog avioprijevoznika, Croatia Airlines je odlučio prilagoditi letačke operacije vrlo restriktivnim uvjetima letenja u Zračnoj luci Dubrovnik, umjesto otkazivanja svih letova u navedenom razdoblju, što je također bila jedna od mogućnosti.“ – piše dalje u priopćenju nacionalnog avioprijevoznika.

Dalje iz CA navode:
„Reducirani red letenja u navedenom je razdoblju dodatno podložan promjenama zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta, što se ponajprije odnosi na buru. Riječ je o specifičnom vjetru, čiju jačinu nije moguće točno predvidjeti i koji zrakoplovima Airbus uvelike povećava zaustavni put na trenutno dostupnu dužinu uzletno-sletne staze te tako izravno ugrožava sigurnost letenja.

Jednako je važna i činjenica da kompanija, u skladu s europskom i hrvatskom zakonskom regulativom, vodi skrb o svakom od putnika s letova zahvaćenih poremećajima te im, na vlastiti trošak, osigurava ostvarenje njihovih korisničkih prava.

Kompanija će stoga i nadalje, kad god za to bude postojala potreba i bude moguće, unaprijed obavještavati putnike o neplaniranim poremećajima, dok pritom zahvaljuje svim putnicima i javnosti na razumijevanju i uvažavanju činjenice da određene poremećaje, nažalost, nije moguće točno predvidjeti i o tome unaprijed obavijestiti korisnike usluga. Croatia Airlines ulaže najviše moguće napore da svoju uslugu održi na razini koju putnici s pravom očekuju i to unatoč svim letačkim ograničenjima u Dubrovniku, kapacitetima flote i cjelokupnoj mreži domaćih i međunarodnih letova, o kojima ovise svakodnevne letačke operacije i aktivnosti kako Croatia Airlinesa tako i Zračne luke Dubrovnik.“ – zaključili su u priopćenju iz Croatia Airlinesa.

DPP

„Grad mora biti živ, a ne muzej“, kazao je jučer župan dubrovačko – neretvanski Nikola Dobroslavić otvarajući konferenciju „Pod pritiskom“ o problemima Dubrovnika kao lokaliteta svjetske baštine. Ima župan Dobroslavić pravo, nije uostalom prvi koji to govori, govorili su to mnogi političari prije, a govorit će i mnogi političari poslije njega.

No, lako je reći, ali kako to uraditi, kako ostvariti taj naum da Grad ne postane samo i jedino muzej, a za one koji ne znaju pod to „Grad“ podrazumijeva se onaj dio Dubrovnika uokviren u gradske mire, zidine, onaj što se naziva još i povijesna jezgra, ali za Dubrovčane vazda Grad i samo Grad. Kako, mogli smo to pitanje puno puta čuti, vratiti život u Grad? Ali odgovora nema. Jer, jedno je o tome govoriti, a drugo je ponuditi rješenje koje još nitko nije ponudio.

ISTINA JE ČESTO (PRE)BOLNA, A GLASI: SAMI GRAĐANI UBILI SU GRAD

U svakodnevne svrhe i nesvrhe o Gradu palamudi svatko kome padne pamet, od onih što u Gradu dalje od Straduna i Ulice od Puča ili Prijekoga nisu bili, do onih koji su odselili u Amerike pa izdaleka diktiraju što oni misle da je za Grad najbolje, pa tako ni političari nisu iznimka. Slušajući političare reklo bi čeljade, evo sutra će iznjedriti fenomenalnu ideju kako Dubrovčane vratiti u njihov Grad, djecu i nogomet u Novu ulicu ili Iza gospe pa da opet igraju Karmen kontra Svete Marije (ma da se ocrtaju opet bare mogli bi skočit konzervatori), tiramole ispod funjestre od tinela raspečene preko ulice na zidine ili na susjedov zid da se suše gaćice i majice.
Ali takvih ideja nema, ima samo floskula u dnevno političke interese, no nekog ozbiljnog promišljanja o vraćanju života u Grad i konkretnih mjera nema ni na tir od puške. Političare se zapravo nema što za to kriviti, jer pravo je pitanje može li se uopće život u Grad, onakav kakav bismo mi priželjkivali vratiti. A odgovor je, koliko bolan, toliko i istinit – ne može.

Političare dakle, koji to ne mogu ni ostvariti, kao što ne može ni bilo tko drugi, stoga ne treba kriviti za to što se život u Grad ne može vratiti, ali ih treba kriviti za to što svojim riječima, u koje valjda ni sami ne vjeruju, zavaravaju javnost da misle ozbiljno na taj problem, ako je to uopće problem, jer svako vrijeme nosi svoje, pa tako i 21. stoljeće, dok im se zapravo „zviždi“ za život u Gradu znajući da ne mogu uraditi ništa.

Da ih je briga možda bi prodali stanove u novogradnji ili kuće pa kupili što među mirima, preselili u Grad, dali primjer. Ali nije ih briga, niti itko realan očekuje od njih da takvo što učine. Pa kad je već tako, poštenije bi i jednostavnije bilo da o tome šute i priznaju da se Grad pretvara u ono što građani ne žele ili možda ipak žele, jer sami građani su doveli do toga da Grad postaje muzej, a ne grad živih ljudi. Neki to ne žele prihvatiti kao fakt, pa ni čuti da tko to spomene, ali istina je (pre)često bolna.

TKO BI DANAS ŽIVIO U GRADU AKO NIJE HTIO NI DOK JE DISAO PUNIM PLUĆIMA U SVOM MIRU I NEMIRU

„Ne bi ti ja živio u Gradu“, riječi su, ponekad čak i podrugljive konotacije, koju su Dubrovčani iz Grada, sami sebe (uglavnom milenijska generacija), u međuvremenu prozvavši „getanima“, puno puta čuli i prije Domovinskog rata, nakon čijeg je završetka započeo pravi egzodus iz Grada.

E baš u tim „ne bi ti ja živio u Gradu“ riječima leži suština problema. Tko bi to danas preselio u Grad, da mu stranci urliču i pišaju pod prozorom 24 sata dnevno, ako i kad u Gradu nije želio živjet ni kad je Grad imao svoj mir i nemir, disao punim plućima i njime kucala žila života jedne zajednice koja je bila specifična po mnogočemu, pa i po tome da bi onima što bi govorili „ne bi ti ja živio u Gradu“ većina odgovarala kako ne bi ni oni u Gružu ili Lapadu i to s gnušanjem.
Nažalost mnogi od tih koji su živjeli u Gradu i odgovarali kako iz Grada ne bi nigdje išli, na koncu su bili prisiljeni svoje kuće i stanove u mirima prodati i preseliti u Gruž, Lapad, Rijeku dubrovačku… Prisiljeni jer su razlozi najčešće bili egzistencijalne prirode. Naime, ne otkriva se topla voda kad se kaže da se za cijenu obnove kuće u Gradu, a većina kuća u Gradu, posebice nakon rata, vapila je i još vapi za obnovom, u nekim drugim dijelovima Dubrovnika moglo svojedobno stambeno osigurati i sebe i potomke potomaka.

BEZ PRODAJE „POLA“ GRADA DO DANAS BI SE RASPALO, KAO ŠTO SE RASPADAJU NEKRETNINE U VLASNIŠTVU DRŽAVE I GRADA

U Gradu su u drugoj polovici 20. stoljeća živjeli različiti društveni slojevi s različitom poviješću naseljavanja u Grad, od onih koji su u obiteljskom nasljeđu imali kuće i stanove, preko onih koji su ih kupovali, do onih koje su vlasti u bivšoj državi, pretvarajući kuće i palače u objekte s više stambenih jedinica, ponekad i bez zahoda ili banje, uz zajedničko korištenje WC-a negdje u nekom hladnom hodniku, naselili u eri dodjele društvenih stanova nakon što je privatna imovina u poraću 40.-tih i 50.-tih konfiscirana ili nacionalizirana.

Pripadali intelektualcima, umjetnicima, profesorima, nekadašnjim funkcionerima ili radničkoj klasi, da ne govorimo sirotinji koja je živjela u magazinima pretvorenima u vrijeme Jugoslavije u nekakve garsonijere, osim što je većini ipak bilo zajedničko što su život u Gradu voljeli, nakon Domovinskog rata zajedničko im je bilo da, ako nije bila riječ o ratnim profiterima i lupežima iz bivšeg sistema, u špagu nisu imali dovoljno solada ni da promijene persijane, a kamoli obnove kuće koje su ratna vremena dodatno rovinala, makar i ne bile izravno pogođene.

U kakvom je stanju bio Grad i koliko su se cijenile nekretnine u Gradu u neposrednom vremenu nakon i za vrijeme Domovinskog rata najbolje govori činjenica da su se stanovi i kuće prodavali i kupovali čak i po cijeni od oko 800 tadašnjih njemačkih maraka po kvadratu. Tko se ne sjeća odnosa marke i eura, to bi danas bilo manje od 400 eura za metar četvorni.

Posljedice rata i činjenica da je masu nekretnina imalo neriješene imovinsko - pravne odnose, kumovale su svakako takvim cijenama, kao i opće stanje neimaštine u državi, ali te cijene nisu mogle trajati vječno… Došlo je vrijeme kad su cijene kvadrata u Gradu odletjele u nebo, a čeljad iz Grada i dalje financijski nije bila dovoljno stabilna da kuće obnovi, posebno ne uz konzervatorske zahtjeve i smjernice.
Da su vlasnici ostali isti, jer teško je bilo doći do novca za tako skupu obnovu, „pola“ Grada do danas bi se vjerojatno raspalo, kao što se raspadaju pojedine nekretnine u vlasništvu države i Grada Dubrovnika s kojih otpadaju fasade i kameni blokovi pa i Crkve. No, vlasnici su učinili su ono što su u to vrijeme smatrali ispravnim, riješili se onog za što su u to vrijeme mislili da je rupa bez dna i prodali onima koji su imali novca za obnovu.

Za solde koje su dobili od dvosobnog ili trosobnog stana negdje drugdje kupili su ili izgradili dvokatnice i trokatnice. Jesu li falili? Neki danas vjerojatno zbog toga žale, ali takva su vremena bila, a svako vrijeme, rekli smo, nosi svoje. Da danas - sutra krahne turizam i prihod od afitavanja apartmana, vjerojatno ponovo ne bi žalili što su svojedobno prodali. Kolo sreće se okreće, a i ljudi.

ODJEDNOM JE POSTALO JAKO TEŠKO I NAPORNO POĆ' U GRAD PO CREVJE ILI MAJICU

Dakle, građani su sami učinili to da se život u Gradu polagano gasi, jer bez njih nema ni života. A oni, njih oko četiri tisuće čija adresa stanovanja više nije među mirima, u Gradu više, najčešće iz već spomenutih razloga vezanih uz financije i obnovu, nisu mogli ili nisu htjeli živjeti, baš kao što ni 50 godina prije njih onih preostalih 40-tak tisuća Dubrovčana nije željelo živjeti u Gradu, jer sjetimo se, „ne bi ti ja živio u Gradu“.

Treba li one koji su prodali imovinu kriviti zbog toga? Nipošto, učinili su ono što su smatrali da je najbolje za njih, a nikakva prava za kriviti ih posebno nema onih preostalih 40-tak tisuća Dubrovčana od kojih je, je li, većina govorila, „ne bi ti ja živio u Gradu“.

E pa danas i neće živjeti sve i da žele, jer preostalih neprodanih nekretnina je malo, a krivi su, je li tako, tako je, stranci. Ti zločesti Irci, Nijemci, Britanci, Amerikanci i ostala zapadna bagra sve su pokupovali i zamislimo samo – ne žive tu, nego su napravili apartmane. A znamo da njihovi apartmani i gosti naravno smrde, a apartmani Dubrovčana i njihovi gosti npr. u Lapadu mirišu i obogaćuju naše društvo.
Tako im je isto, onoj većini od 40-tak tisuća „ne bi ti ja živio u Gradu“ Dubrovčana još i u vrijeme prije no što su dubrovački nerezidenti pokupovali nekretnine, počeo „smrdit“ i Grad. Odjednom je iz Lapada ili Gruža, sačuvaj Bože iz Mokošice, puno prije konopa u Vratima od Grada, postalo jako teško i naporno poć' u Grad kupiti crevje u Borova, Peka, Alpine ili bokun robe, majicu ili gaće, bokun štofa, škapine, CD, udice ili vite i svu ostalu robu široke i uske potrošnje. Ali naravno, današnji vlasnici suvenirnica, restorana, slastičarna i sličnih objekata su ingordi smradovi, valjda zato što svojedobno nisu svojim sugrađanima Dubrovčanima slali pismene molbe da dođu u Grad kupovati vite i škapine, pa su otvorili ono od čega mogu živjeti i bolje nego dok su prodavali robu koju u Grad nitko više nije želio doći kupiti. Možda bi i željeli, ali eto, ne može se s autom ući na butigu na Stradunu, sorry but jebiga.
Tko je uostalom vidio pješačiti po Stradunu, đir učinit gore – dole bez posebnog cilja. Ma ke, boljeti će noge kad se ostari. A tek sjesti na izlog. Ma ni u ludilu, mogla bi se uhvatiti upala mjehura, pa zato toga više nema, a ne zato što odavno više skoro nikoga, puno prije konopa u Vratima od Grada, nije briga za Stradun, nego se valja prizentat na Vojnoviću ili gdje već. Možda da se i procesija na Festu sv. Vlaha prebaci na Vojnović?!

NEMOJ DA SE VIDE GAĆICE NA SUŠILU, A AKO TKOGOĆ ĐEGOĆ ZABIJE ČAVO ODMAH ZOVI KONZERVATORE

Misli li dakle tih preostalih 40-tak tisuća Dubrovčana koji nikad nisu živjeli u Gradu da su, dok pojedini popuju onima koji su prodali nekretnine među mirima, nešto manje krivi ili pravi što život u Gradu odumire?! Jesu li manje krivi ili pravi za sadržaje koji se nude u Gradu od onih koji te sadržaje nude?!

Najžalosnije od svega je ipak da bi oni koji nikad u Gradu nisu živjeli niti su htjeli živjeti, ali bi da Grad oživi, čak i danas onim preostalim „domorodcima“, njima hiljadu i kusur, pokušavaju nametnuti kako bi se trebalo živjeti u Gradu. Tako bi oni život u Gradu, ali ne bi tiramole s gaćicama, jer što će kazati stranci, oni stranci što mirišu i spavaju u Lapadu, a i treba odmah zvati konzervatore ako tkogoć đegoć zabije čavo. Tako bi oni živi Grad, ali „domorodci“ ne bi smjeli imati klime itd.

KOGA VRATITI U GRAD? ONE ŠTO SU PRODALI NEKRETNINE ILI ONE „NE BI TI JA ŽIVIO U GRADU“ DUBROVČANE

I onda, nakon svega ovoga, a nije u ovom napisu otkrivena topla voda da se to već ne zna, svako malo netko izvali kako treba vratiti život u Grad. Tko će ga vratiti i koga će vratiti, one što su prodali nekretnine ili one preostale koji su vazda govorili „ne bi ti ja živio u Gradu“?

Stoga su izjave političara i Facebook prdoklačenja o povratku života u Gradu upravo i samo to – prdoklačenja, sve dok se ponovo nešto u glavama samih građana ne okrene, pa i onih 40-tak tisuća „ne bi ti ja živio u Gradu“ Dubrovčana, a sreća, život i ljudi se okreću, nekad nabolje, nekad nagore, čeka se ono – nabolje.

Eto, solada, kažu, u Dubrovniku ne fali, puno je danas dovoljno bogatih Dubrovčana da mogu ponovo pokupovati stanove i kuće u Gradu da bi, ne afitavali, nego živjeli u njima, može se npr. prodati i kakav trokatnica u Gružu i kupiti trosobni stan u Gradu, a sa stanarima doći će i butige od crevaja, škapina, majica, udica i vita, možda onda ni onima preostalima neće biti teško arivat u Grad po bokun robe. Ili će se dogoditi to ili će se, što je vjerojatno, ipak većina i dalje držati one „ne bi ti ja živio u Gradu“ i nastaviti prdoklačit kako vratiti život u Grad kojeg su sami učinili takvim kakav danas jest.

U organizaciji Dubrovačko-neretvanske županije već mjesec dana je u tijeku Inicijativa samostalnog plasmana mandarina na javnim površinama jedinica lokalne samouprave diljem Hrvatske. Inicijativa s jedne strane uključuje proizvođače mandarina iz doline Neretve a s druge strane jedinice lokalne samouprave u RH, preko kojih se dolazi do krajnjih kupaca. Provodi se u suradnji s LEADER mrežom Hrvatske i Udrugom gradova RH u vidu prodaje s kombija ili kamiona.

Pozivu Dubrovačko-neretvanske županije odazvalo se preko pedeset OPG-ova i preko četrdeset jedinica gradova i općina koji službenim odobrenjima ustupaju javne površine iz svoje nadležnosti našim proizvođačima mandarina, u cilju što većeg plasmana mandarina putem direktne prodaje na domaćem tržištu.

U okviru ove Inicijative u tijeku je manifestacija „Zagreb Neretvi, Neretva Zagrebu“ gdje dvadeset pet proizvođača mandarina iz doline Neretve plasira svoje proizvode na devet atraktivnih lokacija u gradu Zagrebu, putem štandovske prodaje.

Ova rastuća Inicijativa iz dana u dan svjedoči o pozitivnim iskustvima s terena. S jedne strane imamo zadovoljne proizvođače kojima je pružena prilika da u direktnom načinu prodaje, po dobrim cijenama, plasiraju prvoklasne proizvode mandarina. S druge strane su zadovoljni kupci diljem Hrvatske koji u ovom načinu kupnje ne samo da konzumiraju kvalitetne proizvode mandarina već u direktnom kontaktu s proizvođačima, možda po prvi puta, imaju priliku čuti priču o uzgoju, zaštiti i berbi mandarina iz doline Neretve, što ovoj Inicijativi prilaže i dodatnu promidžbenu vrijednost.

DPP