Ovisno o sazivu, u Hrvatskom saboru obično sjedi oko 150 zastupnika. Od njih 150 isprofiliraju se tek rijetki, oni koji svojom probitačnošću, idejama, vizijama i radom uspiju zaintrigirati novinare, izboriti se za svoj medijski prostor. Svjetla reflektora u Saboru često se okrenu i prema onima koji nisu toliko radišni, ali su vješti govornici i obično su iznimno desno orijentirani. Medijsku pozornost dobiju i oni koji lupnu pa ostanu živi. Dakako, među zastupnicima ima i onih koji ni ne progovore. Nađe se među zastupnicima i pokoji koje nitko ne razumije kad govore.
Saborska zastupnica u dva mandata bila je i SDP-ovka Tatjana Šimac Bonačić. No, možete li se i uz najveće napore, sjetiti njezina upečatljivog nastupa? Možete li se sjetiti neke njezine izjave ili replike koju su prenijeli mediji, na koju se netko referirao ili je analizirao?
Boje Grada nije bila u stanju braniti ni kad se u Saboru raspravljao zakon o zidinama ili zakon o žičarama.
Kao zamjenica gradonačelnika Andra Vlahušića šest godina se šlepala uz njegovo rame. Održala bi doduše tu i tamo nekakvu konferenciju za novinare tijekom koje bi pozornost novinara umjesto na Šimac Bonačić bila usmjerena na natuknice složene u power point prezentaciju koju bi pripremila ciljano, kako bi sa sebe skrenula pozornost.
Tijekom svog šestogodišnjeg zamjenikovanja gradonačelnika nikada na sebe nije preuzimala odgovornost. Gradonačelnik je bio taj koji je novinarima davao izjave o nadogradnji i rekonstrukciji škola i vrtića, listama čekanja za upis djece u vrtiće, uređenju dječjih igrališta. Kad to nije mogao gradonačelnik, izjave je davao resorni pročelnik Miho Katičić jer Šimac Bonačić je često boljela glava ili se nije javljala na pozive novinare.
Odgovornost za bilo koji projekt u njezinu resoru sa sebe je skinula nedavno na konferenciji za novinare kada je izjavila kako je bila druga u tročlanom Vlahušićevu timu.
Kako sada, natječući se na izborima za gradonačelnicu ima ambiciju biti prva, nužno mora na sebe skrenuti svjetla reflektora. Ne bi li joj to pošlo za rukom služi se jeftinim spinovima. Tako svakog od svojih protukandidata koji pred javnost izađe s nekim od segmenata svog predizbornog programa, proziva za prepisivanje.
Naime, ususret kampanji višerangirani SDP-ovci raštrkali su se po državi. Podupirući svoje kandidate, predstavljaju nekakav svoj obrazovni program pa je iz dubrovačkog HNS-a jučer odaslano priopćenje u kojem SDP-ovce pozivaju da prepišu od najboljih jer je „dubrovačka obrazovna vertikala“, koju je osmislio upravo Andro Vlahušić, prepoznata i viskorangirana od uglednog Financial Timesa.
I eto prilike da se Šimac Bonačić malo besplatno promovira, da bude u krupnom planu u ovo vrijeme pred kampanju. Iako se na nju nitko u tom HNS-ovu priopćenju nije referirao, ona se osjetila prozvanom nju je uhvatila manija da svi prepisuju od nje. Odaslala je čak pojedinim medijima i priopćenje u kojem navodi kako „nije riječ o prepisivanju u ovome slučaju, nego o pripisivanju zajedničkih zasluga samo jednoj strani, a za što nema potrebe“.
Iako je donedavno javno tvrdila kako je bila druga, u priopćenju navodi: „Izravno sam kao dogradonačelnica bila odgovorna za područje obrazovanja i zajedno s kolegama iz HNS-a provela sam sve ove dobre projekte u dubrovačkim školama i vrtićima koje mislim nastaviti i u svome gradonačelničkom mandatu“.
Za prepisivanje je optužila čak i HDZ čiji je kandidat za gradonačelnika Dubrovnika Mato Franković tijekom svog govora ne jednom HDZ-ovu skupu stavio naglasak na turizam, POS stanove i dovođenje pitke vode do svake kuće.
Kaže Šimac Bonačić kako sad već i papige znaju njezin program „Grad za nas“ dok njezini protukandidati ponavljaju za njom da treba zaustaviti devastaciju Grada, da nam je bitan održivi turizam, da pod hitno treba rješavati pitanje stanovanja za mlade.
No, papige i sve da žele, ne mogu ponavljati nešto što još nisu čule, jer Tatjana Šimac Bonačić, osim floskula još ništa konkretno nije rekla ni iznijela.
Uostalom, čemu prepisivati od Tatjane Šimac Bonačić, koja novinarima u tri prosto proširene rečenice nije znala objasniti svoj predizborni slogan „Grad za nas“. Nije znala priča li o programu, predizbornom sloganu ili platformi. A poželjela je biti gradonačelnica Dubrovnika.
Josip Škerlj rođen je u Dubrovniku 1941. godine gdje je završio osnovnu i srednju školu i gdje je od Koste Strajnića dobio prve poduke o slikarstvu. Na Akademiju likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu upisao se 1961. godine. Diplomirao je u klasi Otona Postružnika 1965. godine. Po završetku studija vratio se u Dubrovnik i zaposlio se kao nastavnik likovnog odgoja. Uz slikanje bavi se pisanjem proze i poezije. Izlagao je na mnogobrojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Dubrovniku.