Objavu su slušali i Dubrovčani pa je ubrzo uslijedilo na Stradunu čestitanje, ljubljenje, opće veselje, piše u knjizi povjesničara Franka Miroševića "Dubrovački kotar u Nezavisnoj državi Hrvatskoj" o društvenoj atmosferi u Dubrovniku 10. travnja 1941. godine kad je Slavko Kvaternik u ime poglavnika Ante Pavelića putem radio postaje Zagreb pročitao proglas o uspostavi NDH. Dakle, radi se o događaju koji danas bilježi svoju 76. obljetnicu.
"Dubrovčani su u prvi mah s priličnim zadovoljstvom prihvatili vijest o proglašenju NDH, najprije radi toga jer je to došlo kao olakšanje poslije potpunog ratnog poremećaja, poslije opetovanog bombardiranja grada te poslije more koja je ležala u dušama Hrvata uslijed držanja četnika. Međutim, velikog oduševljenja nije bilo jer je tu stajao stoljetni mrski dušmanin Italija, koji je u prvim danima htio pokazati svoju silu i ponašao se kao apsolutni gospodar". - piše Mirošević.
STRADUN KAO ŠETALIŠTE DR. ANTE PAVELIĆA
I, Dubrovčani su bili u pravu. Naime, nakon proglašenja NDH, a nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije, u Dubrovnik su 17. travnja 1941. ušle okupatorske trupe njemačkog Wermachta. Iza Nijemaca u Grad su ušle okupatorske trupe Italije koje su tu ostale do kapitulacije fašističke Italije 13. rujna 1943. godine.
"Na dan proglašenja NDH u Dubrovniku se sastalo čelništvo kojeg su činili Ivo Rojnica, Mladen Kaštelan, Luka Butigan, dr. Herman Katić i Frano Banić. Na sastanku nisu donesene nikakve odluke, najviše zbog straha od intervencije snaga jugoslavenske vojske i naoružanih Srba. Već sutradan, 11. travnja 1941., Rojnica je osobno posjetio zapovjednika dubrovačkog redarstva dr. Bubića, zamjenika Zapovjedništva oružnika Matešića i zapovjednika Obrane grada Maksa Miloševića. Zatražio je priznavanje uspostave NDH i suradnju s dubrovačkim ustaškim čelništvom. Svi su zahtjev prihvatili, a zapovjednik Redarstva dr. Bubić pristao je i na polaganje ustaške zakletve. Do prihvaćanja je zasigurno došlo radi toga što su ustaše, bez poteškoća i otpora, inicirali uspostavu vlasti u Dubrovniku, imajući uza se desno orijentirano krilo HSS-a. Kako bi preduhitrili Talijane, potaknuli su formiranje ustaških organizacija na dubrovačkomu području, pa su putem ustaških povjerenika uspostavili provizornu ustašku vlast prije ulaska talijanskih vojnika na područje dubrovačkog kotara." - piše u knjizi.
Nadalje, navodi se kako su ustaše uklonili sve ćirilične natpise, između vrata od Pila podigli velike drvene skele i s unutrašnjeg zida skinuli i razbili dvije spomen ploče; jednu posvećenu Dubrovčanima koji su, kao jugoslavenski dobrovoljci u Prvom svjetskom ratu poginuli u borbi protiv Austro-ugarske i onima koji su živjeli u ovoj monarhiji, a bili su protiv nje te drugu koja je bila posvećena srpskoj vojsci koja je 1918. ušla u Dubrovnik nakon završetka Prvog svjetskog rata. Tih dana je uklonjen i reljef Ivana Meštrovića na kojemu je bio prikazan lik kralja Petra I. Karađorđevića. Piše i kako je za vrijeme NDH Placa, odnosno Stradun, preimenovan u Šetalište dr. Ante Pavelića. Pak, Ulica od puča preimenovana je u Kvaternikovu ulicu, a Porat se nazivao Ustaškom obalom.
"Prvih dana ustaške vlasti u Gradu se bila okupila skupina ustaša (Marčelo Brkan, Luka Butigan, Petar Bakić, Frano Banić, Ivo Juvančić, Vlaho Matičević i drugi) koja se isticala u provođenju terora nad Srbima i Židovima. Predvodio ih je prijeratni ustaša Antun Dužević." - stoji u knjizi.
TALIJANSKA OKUPACIJA
Zatim, nakon što su njemačke snage prodrle na dubrovačko područje, nedugo iza došao je i talijanski motorizirani armijski korpus Druge armije. Dobrodošlicu im je poželio dubrovačko gradonačelnik dr. Josip Baljkas. Nedugo nakon ulaska Druge armije, stigla je i talijanska divizija "Marche". Iako je zapovjednik te vojske Giuseppe Pafundi u Kneževom dvoru Baljkasu kazao kako je u Dubrovnik došao surađivati s hrvatskim vlastima, to nije bila istina pa se vladavina NDH u Dubrovniku stalno kretala u prisustvu okupacijskih trupa, prvo talijanskih, a nakon sloma fašističke Italije i onih njemačkih. No, barem figurativno, u Dubrovniku su Talijani 23. svibnja 1941. predali vlast ustašama, točnije kad su u Grad došli general Ivan Prpić, ustaški zapovjednik za BiH Jure Francetić i ravnatelj Oružništva u Sarajevu Franjo Vidas.
"O oduševljenju vezanom za ustaško preuzimanje vlasti list Hrvatski narod, između ostaloga, bilježio je: Dubrovnik je doživio najveće slavlje koje će pamtiti u svojim višestoljetnim analima. nepregledno mnoštvo iz Dubrovnika i okolice dočekalo je predstavnike hrvatske države s neopisivim oduševljenjem. Dubrovnikom su se neprestano razlijegali gromski poklici: "NDH"!" - piše u Miroševićevoj knjizi, u kojoj se još navodi kako je narod vojsku NDH zasipao cvijećem, a kako je tom prilikom gradonačelnik Baljkas kazao "kako su Dubrovčani sretni što u svojoj sredini vide predstavnike hrvatske vojske kao jedino jamstvo svoje budućnosti".
No, o pravoj prirodi svih ovih zbivanja najbolje je zaključio Mirošević.
"Sve navedeno, osobito opisani skup u Dubrovniku, izazivalo je čuđenje jer je, na jednoj strani, slavljena sloboda i snaga vlastite vojske, a neposredno nakon završetka te svečanost hrvatsko je poslanstvo, zajedno s talijanskim majorom Puoom, krenulo u talijansko zapovjedništvo Dubrovnika na poklonstvo. Kao da su svi bili zaslijepljeni i kao da nisu uočili farsu navedenog čina budući da se očito nije radilo o slobodi i nezavisnosti, nego o stvarnoj okupaciji. Bilo je očigledno da će narod u dubrovačkom kraju, pa i ustaška vlast, imati toliko slobode koliko im Talijani budu dopustili". - zaključio je Mirošević.
Pak, na konačno oslobođenje od fašističkih i nacističkih okupatora Dubrovčani su morali još neko vrijeme, točnije do 18. listopada 1944. godine, kad su Dubrovnik oslobodili partizani
Druge dalmatinske brigade, među kojima njih gotovo tisuću i pol Dubrovčana..
Politbiro Komunističke partije Kine vrhovno je upravljačko tijelo stranke koje broji 25 članova dok partija broji oko 80 milijuna članova. Delegacija je svoj posjet Republici Hrvatskoj počela posjetom Dubrovniku te nastavljaju za Zagreb gdje se sutra trebaju sresti s predsjednicom Republike Hrvatske Kolindom Grabar-Kitarović.