Sve je u nas u odnosu na 8. mart, taj Dan žena, pobrkano, recimo kao neka najvažnija stvar u zaboravljenoj pjesmi. Sjećamo li se danas uopće suštine i poruke ovoga praznika, kojega se društvo onomad odreklo?

Onda, kad smo ga se odrekli, tobože bili smo određeni prema progresu. U godinama demokratskog svanuća zaključeno je valjda da bi slavljenje tog datuma bilo nostalgičarsko podsjećanje; jugokomunistički retaj koje slave valjda niže službenice i proleterski orijentirana ženska čeljad.

Kao takvom, jasno više nije bilo mjesta za ovaj praznik te ga je bilo potrebno izbrisati iz sjećanja. U međuvremenu su se „krali“ tuđi datumi, poput Valentinova, ili onoga uz koji su se nekoć samo obilazila počivališta najmilijih, a danas se i tikvama kopaju oči, taman da cirkus novog doba bude sadržajniji.

Počeo se taj zaboravljeni praznik Dana žena pomalo migoljiti i zauzimati staro značenje. Dobro, ima nešto prokleto u nostalgiji, odnosno tom fenomenu jugonostalgije. Poanta lijevoga trebala bi biti u modernome, a ne onome što je nekoć bilo moderno.

No, sama činjenica da su ti mnogi jugoslavenski artefakti živi i nisu bačeni s parobroda suvremenosti, kao i o tome da smisao u jugonostalgiji ne vide samo partizanske službenice, govori pak o državi u kojoj se danas živi.

Naime, ironično, današnje vrijeme nepogodnije je za žene od onoga socijalističkoga. Trenutno u Hrvatskoj govori se tako o demografskoj obnovi, o abortusima pričaju oni koji nemaju maternicu, muškarci, razglabaju s "da ili ne", i sve to uvijek sa ženom u trećem licu jednine, jer nju kao da se to ne tiče. Dogurali smo do situacije da nam u novoj Hrvatskoj treba datum za zaštitu žena jer ih samo u prošloj godini od strane svojih najmilijih stradalo najmanje 22.

Nakon tog, figurativno rečeno, „ekocida“ crvenih karanfila početkom devedesetih, današnji povratak prazniku nekako je tužan i promašen. Ne zbog sistema u kojemu je nekada bio "najživlji", nego zbog svakodnevice koja je onakva kakva jest.

Pa se čini da bi Danu žena trebalo izbrisati stranicu iz kalendara. I, to, gle čuda, zbog žena. Poštedimo ih barem tog užasnog licemjerja.

Donedavni gradonačelnik Andro Vlahušić za Dubrovnikpress.hr prokomentirao je posljednje istupe njegove dojučerašnje najbliže suradnice, odnosno njegove zamjenice, a sada aktualne SDP-ove kandidatkinje za gradonačelnicu Dubrovnika Tatjane Šimac Bonačić.

Naime, svoju je gradonačelničku kandidaturu, nakon što je potvrđena od strane Gradskog odbora SDP-a, Tatjana Šimac Bonačić započela na Facebooku, navevši na svojoj stranici kako "Dubrovnik traži da ga se vodi drukčije". Takva objava ne bi ni najmanje čudila da ju je napisao bilo koji od gradonačelničkih kandidata koji s Vlahušićem nije do jučer bio u koalciji i nije blisko surađivao s Vlahušićem duži niz godina.

Kad objava da "Dubrovnik traži da ga se vodi drukčije" nastane iz pera nekoga tko je Vlahušića do jučer gorljivo zastupao, iz nje se ne može iščitati ništa drugo osim da se vizija Dubrovnika koju ima Šimac Bonačić uvelike razlikuje od vizije Andra Vlahušića. Iako se tijekom njihove šestogodišnje suradnje nije mogao steći dojam kako Šimac Bonačić Dubrovnik vidi drukčije od Vlahušića, jer dok ga je pratila i podupirala na brojnim događanjima, ali i projektima, iz njezinih se izjava nije dalo naslutiti da se u nečemu ne slažu, pa izgleda da se strategija predizborne kampanje Tatjane Šimac Bonačić ne zasniva samo na podilaženju određenim skupinama birača, već je njezin osnovni cilj kroz sljedeća dva mjeseca zaraditi što više glasova baš preko leđa Andra Vlahušića.

- Izjave Tatjane Šimac Bonačić zaista nema smisla komentirati. Što se tiče SDP-a, poštujem njihovu odluku da na izbore u Dubrovniku izađu samostalno te imaju svoju kandidatkinju za gradonačelnicu. - rekao je Vlahušić.

T.Š.Bonačić inače je na konferenciji za novinare rekla kako neće komentirati, ali ni demantirati mogućnost da ona povuče svoju kandidaturu ako se Vlahušić u konačnici bude mogao kandidirati. Znači li to da bi Vlahušić ponovo prihvatio T.Š.Bonačić kao zamjenicu?

Andro Vlahušić naglasio je kako se HNS neće priključiti nekakvoj "platformi Grad za nas" koju će valjda do kraja kampanje Tatjana Šimac Bonačić izgraditi i osmisliti.

- HNS je u Dubrovniku stranka toliko jaka da može dobiti izbore sa mnom ili bez mene. HNS neće ovisiti o bilo kojem drugom kandidatu. Rad HNS-a od 2009. do danas zrcali se kroz moje gradonačelničke mandate i sve ono što je napravljeno za bolji i napredan Grad, za Dubrovnik kojemu se divi i s respektom na njega gleda cijeli svijet. Što se tiče HNS-ova kandidata za gradonačelnika, to ću biti ja. Ukoliko ne budem ja, bit će to osoba koju ću ja predložiti i tada će biti potpuno jasno da je to osoba koja će nastaviti Dubrovnik voditi i razvijati onako kako sam ja to sve donedavno radio. Bit će jasno da ta osoba nastavlja moj program. Kad su u pitanju moguće kolicije i zajednički izlazak na izbore s nekim od programski bliskih stranaka, HNS se ne priključuje nego okuplja, a takvu mu poziciju omogućuje moj pozitivan rad kroz sedam godina kroz koje sam uspješno vodio Grad. U Dubrovniku su pred nama veliki izazovi i HNS i ja ne možemo dozvoliti osrednjost i priključivanje nekakvim platformama bez početka, kraja i bilo kakvih jasnih smjernica i okosnica. - jasno je istaknuo Vlahušić.

Kad je u pitanju eventualna koalicija sa SDP-om na županijskoj razini, Vlahušić je potvrdio gotovo sve ono što je predsjednik ŽO SDP-a i kandidat za župana Davor Penić kazao na konferenciji za novinare predstavljajući svoju kandidaturu.

- Pregovarački tim HNS-a već neko vrijeme vodi pregovore sa SDP-ovim timom. Na razini županije smo gotovo utanačili sve pojedinosti kao i okosnice našeg programa kojega ćemo uskoro detaljno predstaviti biračima. Na tragu smo dogovora da HNS podrži Davora Penića kao kandidata za župana. - rekao je predsjednik dubrovačkog HNS-a.

Donedavni gradonačelnik Dubrovnika Andro Vlahušić koji jedini nije na Upravnom vijeću podržao imenovanje Blaža peza za ravnatelja za portal Dubrovnikpress.hr istaknuo kako ne može podržati imenovanje osobe koja nema niti dana iskustva na pomorskim poslovima.

- Da, glasao sam protiv imenovanja Blaža Peza. Da budemo posve jasni ravnateljem LUD-a imenovali su ga Most i HDZ u dogovoru sa županom. Nisam mogao podržati imenovanja Peza ravnateljem Lučke uprave Dubrovnik kad čovjek nema ni dana iskustva u pomorsko - prometnim poslovima. On ne zna ni gdje se Lučka uprava Dubrovnik nalazi. Do jučer je obavljao poslove u Uredu župana. Diplomirani je ekonomist, o LUD-u i velikim projektima koje treba realizirati ne zna ništa, a nekmoli da ima pet godina iskustva koliko se traži prema Statutu LUD-a. - kazao je Vlahušić.

- Do sada su Lučkom upravom Dubrovnik ravnale osobe s ogromnim iskustvom, ljudi koji su se školovali za pomorske djelatnosti, od Vlaha Đurkovića, koji je bio veliki profesionalac, preko Kristijana Pavića koji je sada direktor ACI-a, do Antuna Asića, doktora i sveučilišnog profesora koji je dugo godina proveo u Atlantskoj plovidbi. Sve su to ljudi s velikim znanjem i iskustvom u pomorsko - prometnim poslovima, a Pezo o svemu tome ne zna ništa. - kazao je Vlahušić.

- S obzirom da Pezovo imenovanje treba potvrditi i resorni ministar, evo pitam i ministra Butkovića hoće li i u ovom slučaju primijeniti obrazac kakav su primijenili kad je Most kuma Boža Petrova pokušao ugurati na visoku funkciju u Hrvatske vode ili kada je brat ministra Gorana Marića postavljen u Upravu HŽ-a jer Pezo nema dana iskustva na pomorskim poslovima. Zanima me hoće li Most i HDZ tako provoditi natječaje i za ostala imenovanja koja tek trebaju uslijediti? Mostov kandidat za župana Nikola Grmoja u svojim istupima često kritizira župana pa bi bilo zanimljivo čuti hoće li ga kritizirati oko Pezova imenovanja ravnateljem LUD-a. Za Most je ovo imenovanje idealna prilika da pokažu da su drukčiji od HDZ-a, da drže do principa o kojima često javno govore jer je prilikom sastavljanja ovog natječaja falilo samo da se jasno napiše da budući ravnatelj LUD-a treba biti član HDZ-a i tajnik županova kabineta. - kazao je Vlahušić.

Najteže mi je gledati djecu koja pate jer mi se čini mi se da je najgora stvar uzeti čovjeku djetinjstvo, rekao je na današnjem predavanju fotograf i snimatelj Zoran Marinović, koji je obavljajući svoj posao prošao brojna svjetska ratišta te svjedočio upravo patnjama onih najmlađih. Na predavanju o dokumentarnoj fotografiji, koje je održano u dvorani kina Visia, Marinović se dotaknuo brojnih tema povezanih s fotografijom, kazavši "kako je ona možda i njegov trofej, način na koji se može izraziti".

- Kažu da su loša vremena dobra za fotoreportere, nažalost. No, ja smatram da vrhunsku fotografiju može napraviti svatko. To zvuči banalno, ali može je napraviti svatko. Prenijeti pravu emociju je puno teže, dakle treba znati ispričati priču, poznavati način kako je ispričati. Fotografija je zapravo divan posao. I fotografski posao je divno zanimanje, a fotoaparat te može odvesti na različita mjesta. Kad hodaš s fotoaparatom Stradunom ili bez njega nisi isti čovjek. - rekao je Marinović.
- Kažu da fotografija nije umjetnost, da je to oponašanje stvarnosti, paradoks je da je s njom lako manipulirati. No, ona je moj izražaj. Bavim se fotografijom cijeli život i lakše osjetim stvari kroz fotografiju. Osjetim je, mogu pročitati tri kartice teksta koje će me informirati, ali kad vidim fotografiju to definitivno mogu osjetiti. Snimam i videa, nekad mi je teško izvaditi kameru i snimiti "frame", a za fotografiju sam spreman na grani od drveta čučati cijeli dan. Puno bolje ću osjetiti čovjeka preko fotografije nego da mi se napiše sto stranica teksta. Recimo, proganjaju me fotografije koje nisam napravio. Postaju u mojim mislima sve bolje i bolje kad mislim o njima, a tko zna, da sam kliknuo možda to ne bi bilo tako dobro - kazao je Zoran Marinović.

Posljednjih 15 godina, Marinović, kao stalni suradnik brojnih svjetskih magazina poput National Geographica, New York Timesa ili The Telegraph,, snima fotografije, reportaže i dokumentarne filmove iz brojnih zemalja, dokumentirajući i ratne sukobe iz Afganistana, Liberije, Sierra Leonea, Konga, Sirije... U pravo za vrijeme predavanja, u pozadini bile su prikazivane njegove fotografije nastale za vrijeme konflikata na najvećim ratištima svijeta.

- Doživim puno više lijepih stvari nego loših. U to nema sumnje. No, ljude uvijek zanima ono najgore, ono što je šokantno... Na mjestima najekstremnijih emocija fotografije mogu biti najdominantnije i najjače. Da vam ovdje prikazujem fotografije prelijepih fotografija konja iz Patagonije vjerojatno bi svi zakunjali. Svijet je prepun lijepih mjesta, ali pokazivanje lošeg ulijeva mali tračak nade da i takva mjesta možemo napraviti malo boljima. - dodao je Marinović.
- Nitko ne može biti imun na ljudsku patnju. Ali, razlika između mene koji snimam te ljude i njih je u tome što sam ja to odabrao. Svi ti ratovi ipak nisu moji ratovi. I tu je teško reći gdje prestajem biti ja, a gdje počinje fotografija. Postoje dani kad se osjećam loše, postoje dani kad bih fotoaparat razbio o zid. No, sutra budem najsretniji čovjek na svijetu jer si svijet učinio milimetar boljim i ljude malo informirao o događanjima. To je krug kad ti u 30 sekundi ne možeš fotografirati od suza u očima pa do toga da si najsretniji čovjek na svijetu. - objasnio je Marinović.

Posebno se dotaknuo rata u Siriji. Kazao je kako zapadni mediji o njemu ne izvještavaju realno te je te medije usporedio sa sjevernokorejskom propagandom. Istaknuo je kako je od "ISIL-a napravljen demon, što on i jest, ali da se ne smije misliti da je druga strana nešto bolja". No, osvrnuo se i na izbjeglice, naglašavajući kako je o tome sve ispričano, ali i napominjući kako ga stavovi nekih ljudi tjeraju da se iznova objašnjava.

- Ljudi govore, kao u smislu, zašto se ne bore, zašto dolaze u Europu. Ako imaš 20 godina i ako si iz Alepa prvo pitanje je za koga se boriti. A posebno ako ti je u ratu poginula obitelj. Svatko tko ne uzme pušku i pobjegne za mene je pobjednik. Postoje strahovi od izbjeglica, kao u smislu da će se slika Europe promijeniti. Slika svijeta se uvijek mijenja. Po meni, ne bih imao ništa protiv da je u Zagrebu ili Splitu postoji kineska četvrt ili da u Dubrovniku idemo poslušati večeras bend iz Bejruta. - pojasnio je Marinović

Odgovorio je i na pitanje iz publike je li ga Domovinski rat nagnao da se bavi fotografijom. Kazao je da je utjecao, ali je njegov prvi rat kojega je fotoreporterski radio bio onaj iz 1998. u Sierra Leoneu. Inače, rekao je i kako je dokumentarna fotografija u Hrvatskoj trenutno "i nije u nekom zavidnom položaju". Pojasnio je kako je Pavo Urban bio vrhunski dokumentarni fotograf "čije je mjesto dan danas ostalo prazno". Rekao je više i o razlikama u bavljenju ovim poslom nekad i sad.

- Mladima je teže danas nego što je bilo nama starijima kad smo počinjali. Konkurencija je prejaka. Iako svaki period nosi svoje probleme. Onda je bilo skupo imati filmove i razvijati ih, Danas je problem što postoje tisuće i tisuće mladih fotografa koji će fotografije medijima davati besplatno da se objave. Skloni su improvizaciji. U ratu u Siriji poginulo je najviše fotoreportera od Drugog svjetskog rata baš zbog toga. Kad nemate novca, a skloni ste improvizaciji, lako se nađete na mjestu gdje ne želite biti. - dodao je.
- No, može se raditi i na suptilniji način. Tako mi stariji imamo "fiksere", koji su jako bitni, bitni poput samih fotografa. Dakle, ja sam bez njega ništa. On me dočeka, pokaže mi gdje mogu otići, gdje se što dogodilo... Mi njima potpuno predamo svoj život. Mislim da bi ih trebalo potpisivati na puno materijala. Potrebno je naglasiti da se ratna fotografija smatra romantičarskim "che guevarskim" zanimanjem, a zapravo toliko je toga što treba odraditi, od same organizacije putovanja, ostvarivanja kontakata... Ne može se doći samo da dođeš, treba imati odobrenja vojske i generala. To je sistem koji je dugotrajan, a mladi pokušavaju improvizirati. Svako vrijeme nosi svoje probleme. Od fotoreportera se očekuje da riješe te probleme. - zaključio je Zoran Marinović.

Predavanje je održano u organizaciji Foto kluba Marin Getaldić Dubrovnik, Fujifilma, Bratulića i Zajednice tehničke kulture Grada Dubrovnika.

Grad uvijek usmjerava onaj koji ga vodi i zbog toga kao gradonačelnica želim donijeti bitne promjene i zato se i kandidiram, kazala je SDP-ova kandidatkinja za gradonačelnicu Dubrovnika na svibanjskim lokalnim izborima Tatjana Šimac Bonačić, predstavljajući svoju kandidaturu koja zapravo ne zna još uvijek ni hoće li izaći na izbore u slučaju da se Andro Vlahušić (HNS) bude mogao kandidirati pa je samo predstavljanje bilo još grotesknije. Naime, u nastupu nesigurna, nepripremljena Šimac Bonačić novinarima nije bila u stanju objasniti je li "Grad za nas" njezin predizborni slogan, platforma koja okuplja slične skupine ili programska okosnica, niti suvislo odgvooriti na bilo koje od pitanja. Ni programske okosnice nije ukratko predstavila, tek je opetovano ponavljala: "Grad za nas."

- Grad u svom rastu i razvoju često dođe u opasnost da se ugrozi jedna fina ravnoteža između rasta i razvoja Grada, ali i disbalansa osjećajima zadovoljstva njihovih građana. U tim trenucima je najbitnija ta jedna fina ravnoteža, da građani budu zadovoljni, da se osjećaju da je to Grad za nas. Svjedoci smo i u prošlosti da bez obzira što su investitori jako poželjni i važni za svaku sredinu, pa tako i naš Grad, vrlo često se dogodi se život Grada, njegove okolice, sve više udaljava od javnog interesa, da se primiče interesu investitora koji preko svake mjere određuju život građana. Bez obzira što je turizam jako važna grana, nekad nam se čini da se u Dubrovniku sve više odvija život turista, a manje život svih nas. Grad za nas, što je ime našeg projekta, programa, podrazumijeva uključiti što više građana da odlučuju i o gradskom prostoru i životu, naravno da smo mi "support", odnosno servis njima, jer građanima se ne sviđa što se gubi s jedne strane sklad, što se vrlo često dogodi da zgrada niče ispred neke vrlo bitne stoljetne lokacije i mislimo da se ne može niti vizura mijenjati bez razgovora i bez dobrog infomiranja s građanima. - kazala je Šimac Bonačić.
Premda nije u ingerenciji Grada Dubrovnika već Županije, Šimac Bonačičć osvrnula se i na radove na plaži u Uvali Lapad. Kao da se kandidirala za županicu, a ne gradonačelnicu.
- Imali smo nedavno i primjer u Lapadu i pozive građana što se događa tamo, najprije s onim što je bilo, to je sa smećem. Kad se išlo u obnovu onda je bilo problema da li je sječa stabala, da li je trebalo sve to posjeći, da je bilo više informiranja građana, komunikacije s njima, vjerojatno bi to prošlo na jedan drugi način. Presudno je zapravo da Dubrovnik ostane Grad za nas, da i ova generacija političara i građana ostavi sačuvani Dubrovnik i za one koji dolaze. Može netko reći da je to floskula, ali to je jedna velika istina koje se moramo držati. S ovim naslovom ja ne svojatam grad, ne govorim da je naš u smislu pripadnosti jednoj političkoj ideologiji. Kad kažem drugačije voditi to znači brinuti kako zajednički funkcionira grad, da vidimo koja su nam zajednička dobra, da imamo kolektivno pravo na grad. Svjesni smo da živimo od turizma, ali možemo i drugačije. Grad za nas, grad otvoren za turiste, ali i za nas, a da na plažama imamo mjesta i za naše šugamane. - rekla je Šimac Bonačić.

Pozvala je "progresivne političke i građanske inicijative da se mobiliziraju", da zajedno izađu na izbore.
- Pozivam građanske inicijative i građane da se mobiliziraju, da formiraju nezavisne liste, da se priključe platformi Grad za nas. Pozivam isto tako i građane da predlože, da se kandidiraju skupa s  nama i za izvršnu vlast i na taj način zapravo želimo s tom plaformom upravljati još šire. Moram samo reći nešto, da ćemo raditi puno na jačanju mjesne samoprave jer je i to vezano za našu platftomu Grad za nas je stanovnici svakog dijela grada trebaju dobiti još jaču i veću ulogu djelovanja što se tiče dijelova grada u kojemu žive. Pozivam i sve progresine političke stranke da se pridruže platformi Grad za nas. Zajedno možemo više. - rekla je Šimac Bonačić.
Na novinarsko pitanje hoće li u slučaju da se Andro Vlahušić bude mogao kandidirati za gradonačelnika, povući svoju gradonačelničku kandidaturu, Šimac Bonačić nije željela konkretno odgovoriti, ali ni demantirati takvu mogućnost.
- Ja ne mogu sada komenirati, ne mogu komentirati nešto što bi bilo kad bi bilo. Neću niti demantirati niti ću komenirati, to je odluka Gradskog odbora i držat ćemo se odluke Gradskog odbora za dalje. Sad mogu reći da sam se kandidirala ispred Gradskog odbora i da je to odluka Gradskog odbora SDP-a. - rekla je Šimac Bonačić

Konkretan odgovor nije ponudila ni na pitanje koja stranačka obilježja nose tzv. progresivne stranke koje je pozvala na zajednički izlazak na izbore.
- Dalje ćemo vidjeti prema situaciji. Uzela sam odgovornost za to da idemo sami sada. Tko se osjeća takav. Političke progresivne stranke su one koje podržavaju projekt Grad za nas. Imat ćemo tim za pregovaranje. Ići ćemo u pregovore. Mi nismo ništa pripremali, nikakve liste, mi nismo nikoga čekali, mi smo rekli da idemo s našim kandidatom. - odgovorila je.
Izostao je i dogovor na pitanje kakav je to Dubrovnik drukčiji od onoga kojega je kao njegova zamjenica vodila s donedavnim gradonačelnikom Androm Vlahušićem. Nije bilo odgovora na pitanje što je to drukčije što može sama, a nije mogla s Androm Vlahušićem.
- Imala sam jako dobru suradnju s gradonačelnikom. Mislim da vi svi znate, primjer su mediji, novinar može imati svoje mišljenje, ali urednik odlučuje. Zakon definira što znači zamjenik gradonačelnika, a što znači gradonačelnik. Gradonačelnik donosi odluke, ja sam imala i primjer izdvojenog mišljenja oko UPU-a golfa na Srđu. Izdvojeno mišljenje možete imati, a odluke donosi onaj koji vodi grad. - rekla je.

Koje je to tri konkretne odluke donio Vlahušić kao gradonačelnik, a s kojima se ona nije slagala, naravno da nije odgovorila.
- Danas ne govorim o odlukama, odnosno ne govorimo o bivšem gradonačelniku Andru Vlahušiću, danas predstavljamo kandidata SDP-a za gradonačelnicu, ali moram naglasiti da onaj dio koji sam s njime radila, a to su društvene djelatnosti, obrazovanje, socijala, tu smo se jako dobro slagali. Nikada nije došlo do konfliktnih situacija, niti da sam imala ideju da je gradonačelnik rekao da to ne može. Mogu reći samo za taj segment. Ja sam bila druga, a sad se kandidiram za prvu. - kazala je, izbjegavši konkretno odgovoriti na postavljeno pitanje.  

Na novinarsku opasku kako je na predstavljanje kandidature i programskih smjernica došla bez programa, kao i na pitanje na osnovu kojeg je programa podržana njezina kandidatura na GO SDP-a također nije odgovorila.
- Imam program. Danas je samo predstavljanje kandidature i bit ćete pravovremeno obaviješteni za program. - rekla je.
Na pitanje što bi to radila drukčije od Vlahušića, također nije odgovorila već je kazala "da mora gledati naprijed."

Iako je na njezinoj Facebook stranici nedavno objavljen status o kandidaturi i razlozima kandidature u kojem je napisala kako se u Dubrovniku "pogoduje interesnim klikama", Šimac Bonačić na novinarsko pitanje da odgovori na koje je klike mislila i da reče imena njihovih vođa i pripadnika totalno se pogubila. Pravila se da ne zna da to stoji na njenom FB zidu.
- Ne Znam što bih rekla. - kazala je.

Na pitanje tko piše njezine objave na Facebook profilu kazala je da ih piše ona sama.
Na svom je Facebook profilu prokomentirala kako je zapazila jedan seksistički komentar. Napisavši za samu sebe da je "baba", navela je kako će predstaviti kandidaturu.

Zamoljena da iz teksta s portala Dubrovnikpress.hr, ako je na FB-u aludirala na taj napis kojeg možete pročitati OVDJE, navede seksistički obojane rečenice, upitana da pojasni u kojem ju je to dijelu teksta njegov autor nazvao babom, totalno se pogubila istaknuvši kako to nije tema danas. Dodala je kako "svatko tko čita može interpretirati na svoj način", a novinarska opaska je bila da osim što je nesposobna i nema program kako je uz to i nepismena.
Točno da svatko tko čita pročitano može interpretirati na svoj način. Današnje predstavljanje SDP-ove kandidatkinje za gradonačelnicu, ako se tekst čita s razumijevanjem nema smisla interpretirati jer bi u ovom slučaju svaki pokušaj interpretacije mogao biti krivo shvaćen. Zaista je samo dovoljno pročitati što je kazala Tatjana Šimac Bonačić i svima će sve biti jasno.

Upravno vijeće lučke uprave Dubrovnik danas je za ravntelja LUD- a imenovalo pročelnika Upravnog odjela za poslove župana i Županijske skupštine Blaža Peza. Da će Pezo biti imenovan ravnateljem LUD-a još je prije nekoliko mjeseci pisao portal Dubrovnikpress.hr. Ipak, Pezovo imenovanje ravnateljem nije bilo jednoglasno. Jedini koji ga nije podržao bio je Andro Vlahušić.

Inače, prema natječaju, od kandidata za ravnatelja Lučke uprave Dubrovnik osim visoke stručne spreme tehničkog, pravnog ili ekonomskog smjera, tražilo se i pet godina radnog iskustva na pomorsko-prometnim poslovima te aktivno poznavanje jednog stranog jezika. Pezo nije ispunio uvjet o radnom iskustvu. Od kandidata se također tražila i programska vizija rada i razvoja Lučke uprave za naredne četiri godine.

Ako je Dario Barbarić kao Pezov protukandidat zadovoljio uvjete natječaja jer osim visoke stručne spreme tehničkog smjera ima i potrebno iskustvo na pomorsko-prometnim poslovima, a Pezo ne zadovoljava uvjete, jasno je da je imenovan sukladno političkoj podobnosti.

Iz Zagreba bi ponovo krojili i prekrojavali dubrovačku svijest. Jedini je to mogući zaključak nakon što se pročita takozvani "javni prosvjed" Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske kojima eto smeta što se u Dubrovniku snimao "Robin Hood", odnosno kako navode, da je "čuvanju baštine pretpostavljen materijalni interes i prestiž".

I dok je samo snimanje već među Dubrovčanima "passe" baš poput onog siječanjskog snijega, povjesničari umjetnosti Hrvatske svodili bi račune sada kad je sve prošlo.

Njima tako još smeta i "kontrolirani požar u Posatu", činjenica da Grad Dubrovnik nije zaradio od snimanja u sami proračun, kao da oni žive u Dubrovniku, a tu su i riječi o navodnim oštećenjima te "eksploataciji kao sirovini za turističku, filmsku i zabavnu industriju".

Što se tiče oštećenja, očito povjesničari umjetnosti nisu posjetili Grad nakon snimanja već vjeruju smiješnim medijskim napisima. Zarada? Teza je krivo postavljena. Grad Dubrovnik nije utržio direktno u proračun, ali je utrženo puno novca što se odražava na proračun.

No, sve su to tvrdnje kojima je lako suprostaviti drugačije mišljenje. Problem je u tome što povjesničari umjetnosti navode kako "Dubrovnik nije svojina gradskih vlasti ni gradonačelnika ni građana koji ga sada nastavaju". Eto nije, nego je vaša u Zagrebu?!

Napisati kako Dubrovnik nije svojina građana potpuno je pogrešno. Jer, vrijeme su ljudi, oni koji će dubrovačku ideju moći slijediti. Ili, neće. Oni koji će Grad podići na najveće moguće razine ili ga srozati do temelja. Ali, oni koji će Grad definirati po svojem ukusu, kao što su ga definirali oni prije 300 ili 600 godina. Pak, tezom kako Dubrovnik nije u vlasništvu građana zapravo se od Grada želi učiniti hermetički živi muzej što on nikada ne smije postati jer gubi smisao grada koji se prilagođava različitim vremenima. Dobro, može se postaviti pitanje je li taj smisao i život u Gradu donose filmska snimanja? Sama po sebi ne donose, ali ih treba prihvatiti kao biljeg 21. stoljeća kojemu se Dubrovnik prilagođava kako zna i može, a sve kako ne bi živio turobnu i depresivnu hrvatsku stvarnost.

Autor ovog javnog prosvjeda je predsjednik Društva povjesničara umjetnosti Zvonko Maković, inače briljantni povjesničar umjetnosti. No, u ovom slučaju ne može biti u pravu. Jednostavno je da ne može biti jednostavnije. Ti mitski stari Dubrovčani onim današnjima nisu ostavili nikakvu hipoteku koja tu prijeti kao nekakav mač nad glavom, što uporno podvlače mnogi poput Makovića, koji u Dubrovniku ne žive.

Naposljetku, ovaj "javni prosvjed" zapravo je apel. No, zamislimo da se uistinu organizira nekakav prosvjed po ovom pitanju s nekakvim transparentima, megafonima... Prvo i osnovno pitanje, bi li okupio više ljudi u Dubrovniku ili Zagrebu?

Ako bi se održao u Dubrovniku, ajde bilo bi tu pet-šest standardnih aktivista jer građani dobro znaju prednosti i nedostatke ovih snimanja. Do ovog zaključka lako je doći jer gotovo da nema sugrađana kojima je snimanje smetalo do te mjere da bi prosvjedovali. U Zagrebu, vjerojatno bi bila nešto drugačija priča s profesionalnim dušebrižnicima koji tako rado vole gledati u tuđe dvorište. Ova hipotetska situacija zapravo je siže cijele priče. Pa, kad su već Dubrovčani na miru sami sa sobom, vrijeme bi bilo da ostatak Hrvatske umiri svoj nemir te prestane frazama mjeriti dubrovačko naličje iz neke sebi znane perspektive.

Uostalom, Dubrovniku i Dubrovčanima najviše štete čine ovakvi „prosvjedi“ nego bilo kakvo snimanje.

Novi gospodarski impulsi za brži razvoj Županije, infrastruktura za zaštitu okoliša i održivi razvoj, moderna zaštita zdravlja i socijalna skrb, jačanje civilnog društva, Županija po mjeri žene, ulaganje u obrazovanje, podizanje kvalitete treće životne dobi i razvoj kulture, samo su neke od programskih točaka na kojima će svoju kampanju temeljiti SDP-ov kandidat za župana Dubrovačko-neretvanske županije Davor Penić, a koje je danas predstavio javnosti.

Posebno se osvrnuvši na gospodarski razvoj Županije, Penić je kazao kako multisektroska gospodarska aktivnost na području zaokruženom granicama Dubrovačko-neretvanske županije nije dobro postavljena.

- Prema podacima HGK bilježimo pad aktivnosti u prerađivačkoj industriji, poljoprivredi i ribarstvu, dok rastu aktivnosti u turizmu. Turizam se brzo razvija, ali on nije jaka poluga koja može pokrenuti gospodarstvo. Mi se zalažemo za multisektorsku gospodarsku aktivnost. Više od 80 posto BDP-a u Županiji ostvaruje se kroz djelatnosti pružanja usluga i to su trendovi koje želim promijeniti. Mijenjat ćemo ih tako što ćemo 15 posto proračunskih sredstava dati u projekte za nove kreditne linije i osnivanje jamstvenog fonda za prerađivačku industriju. Kad je u pitanju zapošljavanje, na europskim projektima ćemo zaposliti više od 20 posto ljudi. Plan je otvoriti 4 tisuće novih radnih mjesta i 500 novih pripravničkih mjesta. - kazao je Penić.
Kad je u pitanju zaštita okoliša, Penić je istaknuo kako će ga, ukoliko postane župan,vratiti na davno zacrtane postavke.

- Napravit ćemo ono što smo počeli 2007. kada smo osnovali agenciju za otpad, a 2008. smo izradili strategiju koju smo kasnije uskladili sa Zakonom o gospodarenju otpadom. Taj plan do danas nije ostvaren u niti jednom segmentu. Nije napravljen Centar za gospodarenje otpadom, nisu napravljena reciklažna dvorišta, kompostane, niti je napravljeno onih tzv. 250 zelenih otoka. Da ne govorim da smo već trebali odvajati otpad i do do 2009. po planu zatvoriti sva divlja odlagališta. Mi ćemo u ove četiri godine zatvoriti sva odlagališta i ostaviti jedno centralno, ići ćemo na smanjenje količine optada i u domaćinstvima pokrenuti primarni postupak reciklaže. - pojasnio je Penić.

Kad je u pitanju cestovno povezivanje Dubrovačko-neretvanske županije s ostatkom zemlje, posebno dubrovačkog područja, Penić je naglasio kako će se zalagati da se ono konačno započne i završi.

- Prvenstveno mislim na Pelješki most, ali i paralelnu izgradnju svih pristupnih cesta. Također ću inzistirati na pronalaženju sredstava za nastavak izgradnje dionice od Dola do Dubrovnika, da to bude Jadransko-jonska autocesta i da prolazi hrvatskim teritorijem,a ne Popovim poljem u susjednoj BIH. Također u Županiju treba dovesti i plin, ali i vodu i to na sva njezina područja. Cijevovod za Mljet postavljen je 2008. godien, a on još nema vodu, nemaju je ni Čepikuće. - rekao je Penić.
Osvrnuo se i na stanje u Općoj bolnici Dubrovnik, prema kojoj kao regionalnoj bolnici gravitira oko 123 tisuće ljudi.

- Dubrovačka je bolnica financijski, kadrovski, prostorno i opremom osiromašena. Ne može se dogoditi da u 21. stoljeću bolnica kojoj gravitiraju 123 tisuće ljudi ima rodilište u kojemu rade dva doktora, dva specijalista, a za otvaranje odijela trebaju tri. Specijalističko-konzilijarna djelatnost mora biti što dostupnija, specijalisti moraju ići na teren.- mišljenja je Penić.

Poseban dio predizbornog programa Penić je posvetio ženama i njihovim pravima.

- Cilj je stvoriti Županiju po mjeri žene. Svjedoci smo da se žene u zrelijoj dobi teško zapošljavaju. Županija treba subvencionirati zapošljavanje žena, i davati i im dodatne poticaje. Stopa tolerancije za nasilje nad ženama bit će na nultoj razini. - rekao je Penić. 
Istaknuo je kako treba sačuvati regionalni identitet Županije. Rad aktualnog župana Nikole Dobroslavića nije želio komentirati.

- Čovjek koji dođe na čelo Županije mora poznavati nove okolnosti, biti brz i obrazovan za sustav. Na prekretnici smo hoćemo li se uklopiti u prosječnost, prepustiti se letargičnom okruženju oko nas ili ćemo napraviti iskorak u smislu kreiranja novih projekata razvoja kroz prostorno-plansku dokumentaciju. Ja se osobno nikad nisam zadovoljavo s prosječnošću i mislim da zajedno možemo boljim putem, putem napretka i boljih ideja za razvoj naše Županije. Moramo ugraditi novi ponos i nosu snagu u njezin razvoj. Što se tiče aktualnog župana, najlakše je kritizirati nekoga. Ne želim se prepucavati. Vi novinari najbolje znate što je župan radio. Politika je mjerljiv posao, znate što je obećao, a što je napravio. Neka ga procjenjuje javnost. -kazao je Penić.

Istaknuo je kako još nije odredio tko će biti kandidati za njegove zamjenike, dodavši kako bi mjesta zamjenika mogla biti ponuđena potencijalnim koalicijskim partnerima, HNS-u prvenstveno.

- S koalicijskim partnerima smo u jednoj zoni iščekivanja što će se dogoditi s Androm Vlahuušićem i tako ćemo formirati listu, što se tiče izvršne vlasti, tu smo se već dogovorili. Spremni smo za dvije opcije, za svoju listu, ali i listu u koaliciji s HNS-om. Vlahušić neće nositi listu za Županijsku skupštinu, ali će bit na listi ukoliko se bude mogao kandidirati. Tko će biti moji zamjenici ovisi o daljnjem tijeku pregovora s mogućim partnerima. - kazao je SDP-ov kandidat za župana Dubrovačko-neretvanske županije Davor Penić.

I dok ususret festivalu u pozadini zbivanja traju igre oko kadrovske križaljke Dubrovačkih ljetnih igara o čemu je portal Dubrovnikpress.hr već pisao, pretprogram Igara donesen je bez dvojice pomoćnika intendanta Mani Gotovac i Mladena Janjanina. Naime, Ministarstvo kulture očito smatra kako su pomoćnici intendanta gledajući širu sliku zapravo nepotrebni što samo po sebi ne bi bilo problem da Gotovac i Janjanin za svoj nerad nisu plaćeni.

Naime, po završetku prošlog festivala upravo je Mani Gotovac za portal Dubrovnikpress.hr izjavila kako odlazi s Igara. No, njoj kao i Janjaninu ugovor je istekao tek 1. veljače, što valjda podrazumijeva i kako bi oni trebali nešto i dalje raditi. Iako to nije bio slučaj, oni su sve do 1. veljače bili plaćeni 6750 kuna. Treba i dodati da Gotovac ostaje na Igrama kao autorica projekta "Pisci na Igrama",  za koji je bila zadužena i prije nego je postala pomoćnica intendanta, u sklopu kojega će se održati tri događanja, za što je od Ministarstva kulture dobila 50 tisuća kuna dok će joj se honorar još utvrditi.

Potrebno je i naglasiti kako ovdje odgovornost počiva isključivo na Ministarstvu kulture koje kao jedan od osnivača Festivala imenuje intendanta i njegove pomoćnike. Recimo, intendant Dubrovačkih ljetnih igara Mladen Tarbuk, kojemu je također istekao ugovor 1. veljače, imenovan je vršiteljem dužnosti od strane Ministarstva kulture do završetka ovogodišnjeg festivalskog izdanja kako bi se, navodi se u priopćenju Ministarstva, "omogućilo nesmetano odvijanje festivala". Ugovori su istekli Gotovac i Janjanin, novi pomoćnici intendanta nisu imenovani pa su tako Ljetne igre ostale na samo jednom čovjeku u onom kreativnom smislu, što je zapravo ključ cijele priče.

Dakle, na stranu novci koji su isplaćeni za nerad, u moru nepravilnosti u kulturi, kao državi u cijelosti, takvo nešto od strane Ministarstva kulture više nije niti vijest. Pravo pitanje je čemu uopće potreba za tolikim kreativnim ljudstvom na Dubrovačkim ljetnim igrama kad se očito bez njih pretprogram festivala dakle mogao iznijeti?

Upravo zbog toga, Gotovcu i Janjaninu od strane portala Dubrovnikpress.hr upućen je prije 16 dana upit koji se tiče njihovog doprinosa DLJI. Navedeno je i da po mjesecima, znači od siječnja do prosinca, navedu što su točno radili za DLJI. Odgovor od njih nije stigao.

Na isti upit odgovorio je Mladen Tarbuk "koji smatra da je neumjesno da govori o tomu koliko doprinosi Igrama."

"Moj doprinos se vrlo jasno vidi kroz program koji svaki posjetitelj i pratitelj Igara može i osobno doživjeti. Osim smišljanja, oblikovanja i planiranja programa tu su i svakodnevni kontakti s mnoštvom umjetnika, gospodarstvenika, političara, te konačno i iznos od 120.000 kuna koji sam donirao Igrama. - naveo je Tarbuk.

U intendantu, zvao se on Mladen Tarbuk ili nekako drugačije ipak nije problem. Ravnatelj/ica je zadužena za logistiku, a netko Igre mora voditi u kreativnom smislu. Postoje tu tehnikalije bi li se trebalo raditi o "2u1" osobi, odnosno bi li posao intendanta i ravnatelja trebala obnašati jedna te ista osoba kako je bilo za vrijeme Ivice Prlendera. Posao intendanta isprepliće se s poslovima njegovih pomoćnika, a pomoćnici 12 mjeseci u godini uredno primaju plaću za malo do ništa rada.
No, odgovor na to pitanje zapravo je samorazumljiv sad kad je očito da se pretprogram Igara donio bez pomoćnika intendanta, dok će se i sami program, kao i odvijanje 68. Dubrovačkih ljetnih igara, također realizirati bez pomoći tih silnih kreativnih snaga.

Na sastanku sa županom Nikolom Dobroslavićem predstavnica  koncesionara obiteljske medicine Doma zdravlja Metković, liječnica Sonje Barač i Jadranke Prusac, ravnatelja Doma zdravlja Metković Mihovila Štimca te pročelnika Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb Daria Kulišića istaknut je problem rada u  neadekvatnim prostorima – dvije ordinacije u smjenskom radu u jednom prostoru.

Utvrđeno je da je trajno rješenje realizacija projekta „Dnevne bolnice“,  koji je prijavljen Ministarstvu zdravstva, s kojim bi se, osnaživanjem  specijalistike te preseljenjem određenih  djelatnosti u „Dnevnu bolnicu“ – bivšu zgradu Općinskog suda, oslobodio prostor  u postojećoj zgradi  Doma zdravlja za ordinacije obiteljske medicine.

Također, dogovoreno je da se do realizacije projekta „Dnevne bolnice“, kao privremeno  rješenje  adaptira prostor „Općeg stacionara“ za dio ordinacija liječnika obiteljske medicine te se na taj način izbjegne rad dvaju liječnika u jednoj ordinaciji.

Z.R.

Upravno vijeće  Lučke uprave Dubrovnik donijelo je zakonitu odluku o imenovanju Blaža Peza za ravnatelja, a Andro Vlahušić je u sukobu s odlukam Ustavnog suda koji se jasno izjasnio o razlici između radnog staža i radnog iskustva u svojoj odluci još 2009. godine. - kazao je za Dubrovnikpress.hr član Upravnog vijeća Lučke uprave Dubrovnik Marko Potrebica o imenovanju Blaža Peza ravnateljem i uvjetu o pet godina radnog iskustva na sličnim poslovima.

- Pezo je garancija da će Lučka uprava raditi u interesu Grada, a to je ono što upravo ne želi Andro Vlahušić jer je zajedno s Kukuriku koalicijom želio prodati terminal za Judine škude. - dodao je Potrebica.

- Upravo je rad u vijećima lučkih uprava koje donose bitne odluke o poslovanju to iskustvo koje je Pezo dokazao u postupku, a Ustavni sud ide u tom smjeru i žao mi je što bivši gradonačelnik više ne čita, a manje govori. Postoje i drugi oblici stjecanja radnog iskustva osim radnog staža. - zaključio je Potrebica.

Na sjednici Županijske skupštine, koja će se održati u srijedu, naći će se i izvješće župana dubrovačko-neretvanskog Nikole Dobroslavića za drugo polugodište 2016. za razdoblje srpanj-prosinac.

O onome najintrigantnijemu od svega, Centru za gospodarenje otpada u Lučinom razdolju, tako u izvješću piše:
"Po pitanju Centra za gospodarenje otpadom na lokaciji Lučino razdolje u drugoj polovici 2016. godine izrađeni su Studija izvedljivosti, Idejni projekt CGO i EZO (Elaborat zaštite okoliša), dokumentacija za svih šest pretovarnih stanica. EZO je vrlo važan jer je preduvjet za ishođenje lokacijske dozvole. Čeka se Rješenje Ministarstva zaštite okoliša." - piše u izvješću.

Spominje župan Dobroslavić u izvješću i realizaciju projekta kongresnog centra.
"S Ministarstvom turizma je potpisan Ugovor o sufinanciranju sukladno uvjetima i kriterijima Programa razvoja javne turističke infrastrukture u 2015. gdje je Dubrovačko-neretvanskoj županiji odobreno sredstava u visini od 361.300,00 kuna po projektu Višenamjenskog kongresnog centra Dubrovnik. Sredstva se planiraju utrošiti za izradu detaljne financijske studije predizvodljivosti te izradu idejnog arhitektonskog rješenja za dvije lokacije. Ugovor za izradu studije predizvodljivosti je potpisan te će dokument biti izrađen u roku od 5 mjeseci." - napisao je Dobroslavić.

Ističe se kako je proveden javni natječaj za monitoring Malostonskog zaljeva za 2016. godinu te da je sklopljen ugovor za provedbu s Institutom za more i priobalje Sveučilišta u Dubrovniku u iznosu od 137,5 tisuća kuna.

U izvješću se navode i projekte Upravnog odjela za poljoprivredu poput projekta vinskog muzeja u Putnikovićima ili pak istraživačkog projekta "Dalmatinski med", ali i investicijska ulaganja i održavanje pet domova zdravlja, Zavoda za hitnu medicinu, Specijalnu bolnicu „Kalos“ i Opću bolnice Dubrovnik.

"Župan je aktivno sudjelovao na sjednicama Hrvatske zajednice županija. Također, javno je istupao u zaštiti interesa DNŽ – kako oko problema prometne izoliranosti DNŽ, posebno protiv promjene trase autoceste Ploče – Osojnik kroz DNŽ, tako i po pitanju štetnosti projekta Gornji Horizonti i za rješavanje problema granice na moru s Crnom gorom kod Prevlake. Županija se i u ovom razdoblju potvrdila kao uspješna jedinica regionalne samouprave i time je ispunjena naša osnovna zadaća." - stoji u izvješću.