U nastojanje da što brže i bliže mamcu privuku ribe, ribolovci su na udičarske pribore počeli montirati hranilice, posude s primamo. Tako je nastala „feeder“, nova tehnika udičarenja ometcem, osobito učinkovita u lovu manjih i srednje velikih riba.

„Feeder“ je osmišljen za lov na dnu, ali se razvila i njegova „floating“, varijanta lova plivajućim priborom u površinskom i gornjim slojevima mora. Njome se odlični rezultati postižu tijekom ljeta te jeseni, kad su blizu obale i dalje od dna velika jata širuna, vrnuti, plavica, ukjate, ali i manje brojne lice modrulje, manje lampuge te ostale grabljivica, čak i ribe koje to nisu, poput bukve.

Kao i klasične, „floating“ hranilice su konstrukcijski kavezne („cage“) vrste, posve zatvorene ili s otvorena na jednom kraju. Najviše se koriste „maggot“, hranilice koje nalikuju izbušenom „kinder jaju“, namijenjene primamljivanju pomoću živih mesnih crva, ili smjesa u kojima su i oni. Da bi plutale na gornjem dijelu imaju veliki plovak crvene ili narančaste boje, radi lakšeg uočavanja. Za noćni ribolov najprikladnije su brumalice koje u plovku imaju rupu za postavljanje „starlite“ svijetleće ampule.

Plivajuće hranilice mogu se na dva načina spajati s ostatkom pribora, prikazana crtežom. Prvi je posredstvom kopče, prstena ili vrtilice koji su direktno spojeni s hranilicm, a drugi s vrtilicom koja je s hranilicom spojena uzicom, što se u pravilu primjenjuje na hranilicama otvorenim na jednom kraju. Spoj bez uzice omogućava precizniji odbačaj i koncentrirano primamljivanje na malom području.

Bez obzira na sistem spajanja, sve plutajuće hranilica montiraju se na isti, vrlo jednostavan način. Na privez sistema se postavi elastični stoper pa se privez provuče kroz prsten vrtilice te na privez navuče još jedan stoper. Pomicanjem stopera određuje se mjesto te hod hranilice na privezu. Hranilica se postavlja najmanje na 10 cm od udice, kad su ribe na samoj površini, što se najčešće događa usred ljeta. Druga krajnost je postavljanje na maksimalnu funkcionalnu, udaljenost od oko dva metra, kad su ribe ne žele podići bliže površini. U tom slučaju druga mogućnost je opteretiti hranilicu kako bi se ona potopila, polako spuštala ka dnu, umjesto da pluta na površini.

Dužina priveza ispod hranilice veoma je važan, često i presudan čimbenik uspjeha „floating feeder“ ribolova. Ona ovisi o mnogo čemu, o prisutnosti ili odsutnosti kurenta, o njegovoj jačini, dobu godine, dubini na mjestu ribolova te kretanju valova. Budući da postoji toliko puno mogućnosti, odnosno varijanti, nemoguće je dati točne dimenzije. Najbolje je početi s kratkim i polako povećavati sve dok se ne zabilježe prvi ulovi.

Mamac prvog izbora za lov ovom tehnikom je „bigattino“, mesni crv, zapravo larvu velike muhe. Dobra alternativa je crv muljaš te korejski ili koji drugi njemu slični uvozni crv. Kad su cilj ili dominantne lovine sitne lampuge, palamide, luci i ostale srednje velike grabljivice, bolje je mamčiti te duže crve.

„Bigattino“ naraste do 10, najviše 15 mm dužine i ima mekano tijelo u osjetljivoj opni. Zato ga treba veoma pažljivo mamčiti na što tanju i manju udicu, najbolje udicu oblika „Crystal“. Nakon mamčenja vrh udice mora biti gol, izvan crva. Udica može biti veličine 18 do 14 po klasičnoj „Mustad“ skali. U pravilu, na udicu veličine 18 se uvijek postavlja jedan ili dva, na broj 16 dva do tri, a na broj 14 do četiri crva, ovisno o njihovoj veličini. Muljaš i ostali duži crvi se postavljaju na udice veličine 12 do 10.

Za punjenje plutajuće hranilice „bigattino“ je bolji od ostalih crva. Najbolje ga je pomiješati s raznovrsnom brašnastom primamom različite boje te veličine čestica koje će tonuti različitom brzinom i načinom, što će uvelike povećati interes riba i privući ih mamcu.

Osim obveznih hranilica, za ovaj način ribolova ne treba puno opreme. Iako se može obavljati i bez njih, neusporedivo je učinkovitiji sa štapom i rolom, o čemu ćemo detaljno za tjedan dana.