Član Judo kluba Fortitudo Borna Butijer osvojio je srebrnu medalju u kategoriji do 100 kg na turniru Europskog juniorskog kupa održanom proteklog vikenda u Sarajevu.

Na putu do finala upisao je pobjede protiv Matije Koromana (BiH) i Alexandrua Dince (Rumunjska), zatim je u završnici turnira svladao i Stefana Popovica (Srbija), dok je u finalu poražen od Mateusza Wacka (Poljska).

„Ovaj rezultat ima posebnu težinu jer se Borna vraća na tatami nakon iznimno zahtjevnog razdoblja, prije tek četiri mjeseca na Europskom prvenstvu pretrpio je teški prijelom potkoljenice, nakon čega je uslijedila operacija i oporavak. Ovo mu je prvi europski kup nakon ozljede, a povratak je odmah okrunio pobjedama i medaljom.” – kažu iz kluba.

Osvojenim srebrom Borna je ujedno ostvario i plasman na Europsko prvenstvo, koje će se održati u rujnu u Podgorici, kao i plasman na Svjetsko juniorsko prvenstvo u listopadu u Ammanu (Jordan).

U Sarajevu je nastupila i Šejla Škaljić u kategoriji do 57 kg te je zabilježil dva poraza.

Istovremeno u Rijeci su na Prvenstvu Hrvatske u katama članovi Fortituda Mario Šimunović i Miho Bukvić osvojili naslove nacionalnih viceprvaka. Mario Šimunović je ujedno i uspješno položio za 4. dan.

DPJ

Što radi sedmoro ljudi, od kojih su šestoro završili speleološku školu a sedmi se također uvlačio u šiplje i jame, u avionu za Kolumbiju i Ekvador? Ne. Cilj im, što bi se nekako logički nametnulo, nikako nije zavući se u podzemni svijet ove dvije južnoameričke države. Dapače. Cilj je u potpuno drugom smjeru- što bliže Suncu. I to mnogo bliže nego što mu je Chomolungma, najviši vrh Himalaja. Ekvator, ispupčenje na planeti i tako to. Zato i temperatura od petanestak stupnjeva izgleda kao da je dvostruko veća. Pa se dogodi da se na suncu opeče, ispeče i da se koža oguli. I to tek nakon tretmana priučene šamanke Sandre koja za ublažavanje boli i opeklina koristi ulje od koke i kanabisa.

Što nas je dovelo tamo? Već drugu godinu pokušavamo doći do Damavanda, vulkana sjeverno od Teherana. No, geopolitičke turbulencije su nas nagnale da potražimo alternativu. Pa smo se okrenuli na drugi kraj svijeta. I opet zamalo nered. Kolumbija i susjedna Venecuela. Naizgled neizvjesnost, ali bili smo opušteni. Jer ovo je putovanje bilo sve samo ne uobičajena planinarska ekspedicija. Pa smo se privikli. Najprije nam je i sam odlazak bio ugrožen zbog prepreka koje ponekad nastaju ondje gdje ih najmanje očekuješ. Sve je to ipak ispala samo kušnja. Put je bio, zahvaljujući EST-u i njegovom vlasniku Draganu, neminovan.

U gluho doba noći s podgoričkog aerodroma krenuli smo, svi do jednog prvi put u životu, prema Južnoj Americi. Informacije koje smo dobivali o Kolumbiji i Ekvadoru uglavnom su nalikovale krimi filmovima B-produkcije. Sve gore od goreg. Od otmica i pljački do buđenja u hotelskoj kadi bez bubrega. Prva destinacija- Bogota. Deset milijuna ljudi u glavnom gradu Kolumbije. Velegrad kao i svaki velegrad. Primjete se razlike među ljudima, razlike među kvartovima i njegovim stanovnicima. Hotel nam je bio u rezidencijalnom dijelu, a on je pun zelenila, čist i uredan, s biciklističkim stazama i svime što je potrebno za ugodan život. Prvi boravak u Bogoti bio je samo priprema za odlazak u susjedni Ekvador. Pa smo se tek uspjeli popeti na Monserrat, 3152 metra visoku planinu na kojoj se nalazi i samostan s crkvom iz 17. stoljeća. Ovo je nezaobilazna turistička atrakcija, ali i odredište za stanovnike Bogote. Cijeli grad je na dlanu s ovog vrha. Spustili smo se u grad i obišli muzej sa slikama i kipovima Fernanda Botera, kolumbijskog umjetnika poznatog po predimenzioniranim, ali živopisnim likovima.

Sutradan krećemo prema aerodromu i na let za ekvadorski glavni grad Quito. Pijemo neuobičajeno mnogo vode, dvije do tri litre minimalno, kako bi se hidrirali i smanjili mogućnost pojave problema vezanih uz visinsku boilest. A tu je i čaj od koke- uobičajeno piće za smanjenje napora, tegoba visinske bolesti i još koječega. Svježe lišće koke nije dozvoljeno, ali suho lišće za čaj jest. I uvoze ga iz Bolivije. Tako barem piše na kesicama čaja.

Quito, na kečuanskom jeziku, jeziku Inka, znači mjesto u središtu svijeta. Pedesetak kilometara u dužinu i pet-šest u širinu. Toliko se u dolini okruženoj planinama i vulkanima rasprostire ovaj grad s nešto manje od tri milijuna stanovnika. Smjestili smo se u hotel s pogledom na jedan od naših aklimatizacijskih uspona- predivnu planinu Pichincha, po kojoj se zove i regija u kojoj je Quito. Još smo oprezni- pazimo što jedemo i koliko mnogo vode pijemo. Hrana je odlična.

Kozice i škampi idu sa svom mogućom hranom. I banane- pečene, s ribom ili mesom, kao slastica. I izobilje voća- većinu vrsta ne poznajemo, ali uživamo u njima. Jedući ih ili pijući sokove. Sutrdan je prvi uspon. Pasochoa. Trebalo je to biti 40-ak minuta vožnje od hotela. No, sudar dva autobusa, gužve, obilaznice i loša cesta prema startnoj poziciji- rastegli su početak uspona. Ekvadorski vodič stoga mijenja odredište, pa se umjesto na udaljeniji vrh penjemo na onaj bliži- stotinjak metara niži. „Samo“ 4110 metara. Staza je travnata i zemljana. Užitak za hodanje.

Prolazimo pored i kroz rančeve s desecima konja. Idila. Nemamo nikakvih tegoba po pitanju visine. Ali imamo sa suncem. Iako smo se mazali raznim kremama, poprilično smo izgorili. Neki i poljubičastili. Povratak u hotel, voda, voće i delicije. Sve u mjeri. Lagana šetnja gardom. Oprezni smo i dalje. Sljedeći dan- letvica ide još skoro 600 metara gore. Pichincha koju gledamo s prozora hotelske sobe. Mnogima će to, 4696 metara, biti najviši vrh koji su u životu popeli. Jedva 114 metara niži od Mont Blanca, a ni mrve snijega. Predivna zemljana staza, visoka trava.

Opet idila. Samo je završni uspon ponudio zahtjevni sipar, više pijesak poput onoga morskoga nego kamen. Pomučili smo se malo kroz njega, razmišljajući kako ćemo se u povratku tuda sjuriti kao na valovima. Tu smo ugledali i kondore. Dva kondora koji su radoznalo oblijetali oko nas. El kondor spasa!- komentirao je Oli, iskoristivši priliku da predahne dok su ostali snimali i fotografirali ove impozantne ptice. Svih sedmoro smo se bez ikakvih problema popeli na vrh. Marenda, fotografije i pokret natrag.

Nakon Pichinche osjetili smo da je naš pristup dao rezultate- hidratacija, malo čaja, odlična hrana i kvalitetan san. Bili smo spremni za Cotopaxi. Sljedeći je dan bio predviđen za odmor. Odnosno šetnju po gradu, obilazak samostana i crkvi koje su španjolci sagradili odmah po okupaciji ovog dijela svijeta- koncem 15. stoljeća. Otišli smo i do Mitad del Mundo- sredine Svijeta. Lijepo uređen i osmišljen centar na kojemu je označen prolazak nulte paralele, zamišljena granica koja dijeli Sjever od Juga planete. I onda šoping, hrana, šetnja i hotel. Sutra je bio ključni dan putovanja. Ono zbog čega smo bili tamo. Vrat Mjeseca, kako prevode Cotopaxi. Krenuli smo iza objeda. Opušteni. Možda čak i malo previše opušteni. Pred nama je bio najveći planinarski izazov u životu. Svima, pa čak i našem gotovo pa već tradicionalnom, vodiču EST-a Jovanu. Njemu i Mariji doduše za samo dva metra od dotadašnjeg vrha (Kilimandžaro), ali ipak najveći. Drugima je to bio Ararat koji je ipak 750 metara niži od Cotopaxi, a trećima dva dana ranije popenjana Pichincha. Dobivamo zimsku opremu i upoznajemo ekvadorske vodiče koji će ići s nama na uspon. Probavamo i namještamo dereze i pojaseve, uzimamo cepine i kacige. Sjedamo u terence i krećemo kroz nacionalni park. Na samom ulazu u daljini ugledamo Cotopaxi kako se igra s oblacima.Veličanstven je. Gotovo nestvarno djeluje da ćemo se popeti na njegov vrh. Djeluje kao mitološki vrh na kojemu je pristup dozvoljen samo- znate već kako je to išlo u mitologiji.

Kako se vozimo kroz park i penjemo u visinu, nestaju šume i grmlje. Samo trava i crne kamene gromade- posljedice erupcija vulkana iz nekih prošlih vremena. I krda divljih konja koji slobodno pasu po tim prostranstvima. Zuastavljamo se na gotovo 4500 metara nadmorske visine i odatle krećemo pješice do planinarskog doma koji je na 4864 metra visine. Brzo smo došli do doma. Bilo je oko 17 sati. Jasno, nismo bili jedini koji su se spremali na uspon. Bilo nas je ukupno skoro 40. Vodiči su nam održali motivacijske govore, upozorili nas na moguće tegobe pri usponu, jeli smo, popili čaj i zavukli se u vreće za spavanje.

Trebalo je odmoriti prije polaska. Barem uhvatiti uru-dvije sna. Počinju i prve glavobolje. No, to se lako sanira. Nestrpljivi smo i napeti. Već oko 23.30 se dižemo i oblačimo. Za pola sata je pokret. Spuštamo se iz sobe u kantinu i gledamo druge planinare koji se spremaju na završni izazov. Bodrimo jedni druge pogledom. I nadamo se da će nas planina pustiti da dođemo na rub kratera, na sam vrh. Vodiči daju znak za pokret. Izlazimo u noć. Snijeg lagano pada, ali nije posebno hladno. Namještamo čeone lampe. Korak po korak krećemo u nepoznato. Penjemo se oko 250 metara visine od doma i tu se zaustavljamo. Vodiči, koji su nas promatrali utijekom ovog dijela uspona određuju tko će s kime „u navezu“- vodič i dvoje planinara povezanih konopima. Naveza se koristi kad ima ledeničkih pukotina i kad je teren iznimno strm, a time i prijeti velika opasnost da netko otkliže u provaliju i završi ne samo planinarsku karijeru. Tu nas razdvajaju i više se nas sedmoro nećemo zajedno sresti tijekom uspona. Fabijan ide prvi u navezi, sam s vodičem. Oli sa Sandrom. Maris i Dea, cimerice i u navezi. Marija i ja. Jovan i Rosa, cura iz Beograda. Tako smo krenuli.

A što dalje reći. Borba! Cepin u jednoj ruci, štap u drugoj, pogled prema kolegama u navezi, i korak po korak. Udisaj i novi korak. Cepin u ledu ili snijegu, pa promjena ruku na skretanju i tako, naizgled u nedogled. Svako stotinu metara u visinu vodič zastaje i tjera nas da pijemo vodu. Utočili smo mlaku vodu i čaj. Prije polaska su nam spominjali neko prolazno vrijeme i nakon koliko vraćaju planinare natrag, ali to nam nije bilo posebno bitno. Čuli smo da su neki iskusniji prebrzi pa da dođu po mraku na vrh. A da je potrebno namjanje 6 sati za taj podvig.

Gledamo neka svjetla ispred sebe, pa neka svjetla iza nas. Snijeg lagano pada i čuje se grmljavina. Nije toliko hladno. Nekih minus pet. Vodiči se dogovaraju i neki razmišljaju o prekidu uspona. Ipak odluče da idu dalje. Mi na svakom zaustavljanju pitamo za ostale naše- Idu li? Jesu li još „u igri“? Potvrđuju nam da jesu. Uspon postaje sve naporniji, a staza sve strmija. Cepin i štap pomažu jako puno. Ali jako je naporno. Ništa ne boli, ništa ne smeta, ali umara. Koraci kao da su sve teži i sporiji. Dolazimo na jedan mali plato i tu srećemo Fabijana. Sat je vremena do vrha. Od tada pa do zadnjih 10 minuta uspona idemo jedni iza drugih. Pred sam kraj naš vodič krene negdje udesno i mi napuštamo Fabijana i njegovog vodiča. Nemamo snage misliti o tome zašto takav manevar. Borimo se sa svakim korakom i svakim dahom. Vodič se zaustavlja i zaboja cepin u led. Gledamo ga. A on kaže- To je to! Grlimo se, potekla je i pokoja suza. Uspjeli smo! A još je mrak. Par minuta kasnije eto i Fabijana s vodičem. Veselimo se i fotografiramo s njime još dok je mrak. Pet i po sati nam je trebalo do vrha. Uranili smo. Ipak, ubrzo počinje svitati. Dolaze Jovan i Maris. Koji nisu krenuli zajedno. Ubrzo naš vodič kaže kako moramo natrag.

Zadržavanje na vrhu uz isparavanja vulkana baš i nije najpametnije- kaže. Krenemo natrag i već nakon nekoliko koraka sretnemo Deu. I ona je uspjela. A kakve su se drame događale i zašto su naše kolege došle u drugačijim kombinacijama nego su krenule- to je za jedan manji filmić. Vodiči su, naime, pratili korake svih grupica naveza, pa su prilagođavali planinare potrebnom tempu da bi se uspjelo doći do vrha u predviđenim terminima. Pa rošada za rošadom. Svejedno, uspjelo im je dovesti većinu na vrh. A to je najbitnije. Kako se razdanilo, spuštajući se gledali smo kuda smo se sve penjali. Kakve su to strmine i litice bile. Možda i bolje što je bio mrak pri usponu. Spust do doma je bio beskrajno dug i na drugačiji način naporan. Noge umorne i manje stabilne, proklizavanje, pokoji pad. U domu smo se pokušali zavući u vreće za spavanje i odmoriti. Ali, naš plan nije bio i plan vodiča. Tražili su da se oporavljamo na nižoj visini od one na kojoj je bio dom. Pa smo se spustili do vozila i krenuli natrag u hotel u Quito.

Teži dio ekspedicije bio je završen, pa smo se mogli opustiti. Stoga je u programu za sljedeće dane bio gradić Banos na jugu države. Turistički gradić koji je smješten uz kanjon rijeke i koji u svojoj blizini ima desetke predivnih slapova. Na putu do Banosa otišli smo do plavo-zelenog vulkanskog kraterskog jezera Quilotoa . U tom području živi dosta stanovnika koji govore starim Inka jezikom. Fizionomijom su također bliži svojim precima nego onima koji su ih pokorili ili su dovedeni da rade na novoosvojenim teritorijama španjolskog kralja. Opuštajući krajolici, deseci pasa koji su redom opušteni i vole se maziti. I to magično jezero u krateru vulkana.

Banos kao da je napravljen samo za turiste. Restorani, saloni za masažu, kafići, suvenirnice i ponuda nebrojeno mnogo adrenalinskih i inih avantura. Baš za odmor nakon napora posljednjih dana. Hotel nam je u samom centru gradića, pa nam je sve na stotinjak metara udaljenosti. Tako i placa na kojoj rijetki domaći stanovnici jedu. Obroci su oko 3, 3 i po dolara. Jedu dosta morske hrane (kozice i škampi su nezaobilazni pa i kod mesnih obroka), riječnih riba, svinjetine, piletine, ali i zamorce. Naši kućni ljubimci u njih se lagano roštiljaju. Neki su ih i probali. Da je kao svinjetina. Ipak ga u susjedstvu zovu- morsko prase. Otišli smo „party autobusom“ na turu sedam vodopada.

Zadnji je zaista atrakcija- El Pailon de Diablo. Stotine posjetitelja gužvaju se i provlače, na dijelovima i čučeći i jedva prolazeći, kako bi vidjeli ovaj najpoznatiji ekvadorski vodopad. Nerijetko su mokri do gole kože, ali to im ne smeta. Okušali smo se i u zip-line, a jedan dan otišli smo na kanjoning. Speleo iskustvo činilo nas je iskusnima s konopima i spuštanjem. No, nismo očekivali da je zadnja prepreka zapravo skok unatrag s visine od 36 metara i to između tri slapa vodopada. Ali, toliko je atraktivno da nam je bilo žao što skok ne možemo ponoviti više puta. U Banosu smo osjetili i čari noćnih izlazaka, a najviše poštovanja smo odavali lokalnim kuharima i roštilj-majstorima.

Iz Banosa smo krenuli natrag prema Quito. Tu smo imali jedan polutajni zadatak- Dei je trebalo smisliti nešto za 40.-ti rođendan. I cure su smislile- Karaoke bar koji su zakupile samo za nas. Ovaj dio ostaje u našoj intimnoj uspomeni. Kako luda i zabavna može biti noć u glavnom gradu Ekvadora. Uz lokalni muzički hit koji nas je pratio od dana kad smo dvojicu Ekvadoraca u restoranu čuli da ga sviraju i pjevaju- „Zapateando Juyayay“.

Sutradan predvečer krenuli smo ponovo u Bogotu i tu proveli skoro dva dana prije leta za doma. Opet kombinacija šetnje, ovaj put i Botanički vrt s kraja 18. stoljeća, i gastronomskih eksperimenata. I u kraj petnaestog dana lagani pozdrav s Bogotom i odlazak na aerodrom. Povratak prema Podgorici i vožnja do Grada.

Svakako, Kolumbija i Ekvador su premašili očekivanja. Početna zebnja i neizvjesnost zamijenjene su oduševljenjem i zahvalnošću. Popeli smo se na tri planine, a među njima i na vulkan Cotopaxi, a da pritom nitko nije imao nikakav problem. Proveli smo se i uživali u bojama, mirisima i okusima Anda i Južne Amerike. Znate onu- nema nas đe ne dođemo! Nema nas đe ne uživamo i đe se sve ne popenjemo!

Zato, Južna Ameriko, nećemo ti reći zbogom, nego doviđenja! Juyayay!

Goran Cvjetinović

Predsjednika i trenera Judo kluba Konavle - Cavtat Sada Bečića Hrvatski judo savez promovirao je u nositelja crnog pojasa 6. DAN.

Diploma crnog pojasa 6. DAN  dodijeljena je Bečiću za dugogodišnji rad i doprinos judo sportu na trenerskom seminaru u Zagrebu.

Sado Bečić je s judom počeo prvo kao natjecatelj u Judo klubu Dubrovniku, a po završetku natjecateljske karijere postao je sudac te paralelno s tim i judo trener. Judo klub Konavle - Cavtat osnovao je 2001.godine, a i danas trenira mlađe uzraste tog kluba.

dm

Dubrovački karnevo 2026. donosi dane ispunjene veseljem, kreativnim maskama i bogatom tradicijom maškaravanja. Dvadeset i sedmi po redu Dubrovački karnevo održat će se od 13. do 17. veljače u organizaciji Grada Dubrovnika i Turističke zajednice Grada Dubrovnika, uz sudjelovanje ustanova u kulturi i drugih vrijednih partnera. 
 
Karnevalsko veselje, u petak, 13. veljače otvara "Maškarani školski dan na Stradunu". Tijekom jutra i ranog poslijepodneva Stradunom će proći učenici osnovnih škola od najmlađih do starijih razreda. Večernji dio programa obilježit će "Maškarani koncert" Dubrovačkog simfonijskog orkestra u Kazalištu Marina Držića za koji je potrebno rezervirati besplatne ulaznice. Nakon koncerta, karnevalska zabava nastavlja se na taraci ispred kazališta uz živu glazbu i maškarani party.
 
Subota donosi bogat program ispred Luže. Tijekom prijepodneva predstaviti Gradska glazba Dubrovnik, Mažoretkinje Grada Dubrovnika i Folklorni ansambl Linđo. Središnji događaj dana je tradicionalni "Maškarani kompeticijun u spravljanju šporkijeh makarula". Poslijepodne je rezervirano za gostovanje Župskog karnevala na Stradunu te "Veliki ples malih maškara" u organizaciji Društva Naša djeca Dubrovnik. Večer završava "Maškaratom ispod kuplja" u Klubu Lazareti.
 
Nedjelja je u znaku djece i obiteljskog karnevalskog veselja. U Kneževu dvoru održava se program „Maske u naske“ nakon kojeg slijedi velika povorka maškara uz pratnju Gradske glazbe Dubrovnik i Mažoretkinja, od Velike Onofrijeve fontane preko Straduna do Lazareta, gdje se nastavlja "Faćenda od malih maškara". Dan završava proglašenjem najboljih pojedinačnih maski i maškaranih obitelji.
 
Ponedjeljak je rezerviran za najmlađe sudionike karnevala. Ujutro se održava "Maškarani vrtićki dan" u Novoj Mokošici, uz mimohod i plesnu zabavu, dok se istodobno na Stradunu predstavljaju maškarane vrtićke skupine iz gradskih vrtića. U popodnevnim satima Knežev dvor postaje pozornica renesansnog performansa „Duhovi renesanse“ u izvedbi grupe Skup koji publiku vraća u povijesno razdoblje dubrovačkog karnevala.
 
Završnica Dubrovačkog karnevala održava se u utorak navečer uz "Veliki veljun" i nastup grupe Sabioncello, čime se na simboličan i svečan način zatvara još jedno karnevalsko izdanje ispunjeno glazbom, plesom i zajedništvom.
 
Pozivamo sve građane i posjetitelje da se pridruže Dubrovačkom karnevalu 2026. i postanu dio najveselije gradske tradicije. Dođite svakako i svakakvi!
 
Program Dubrovačkog karnevala 2026.
PETAK, 13. VELJAČE // MAŠKARANI ŠKOLSKI DAN NA STRADUNU
9:00 Đir Stradunom učenika od 1. do 4. razreda osnovnih škola
11:00 Proglašenje najboljih maškaranih razreda
12:00 Đir Stradunom učenika od 5. do 8. razreda osnovnih škola
14:00 Proglašenje najboljih maškaranih razreda
20:00 Maškarani koncert Dubrovačkog simfonijskog koncerta
Kazalište Marina Držića (potrebno rezervirati besplatne ulaznice)
21:00 Mali veljun uz živu glazbu i maškarani party
Taraca ispred Kazališta Marina Držića
 
SUBOTA 14. VELJAČE // MAŠKARANI KOMPETICIJUN ISPRED LUŽE 
11:00 Nastup Gradske glazbe Dubrovnik i Mažoretkinja Grada Dubrovnika
11:30 Nastup FA Linđo
12:00 Maškarani kompeticijun u spravljanju šporkijeh makarula
15:00  Župski karnevo na Stradunu
17:00 Veliki ples malih maškara Društva Naša djeca Dubrovnik
Studentski dom Academis
21:00 Maškarata ispod kuplja u Klubu Lazareti
 
NEDJELJA 15. VELJAČE // FAĆENDA OD MALIH MAŠKARA
14:00 – 15:30 MASKE U NASKE u Kneževu dvoru
Program udruge DART povodom obilježavanja dvadesetogodišnjice rada
14:30  Povorka Gradske glazbe Dubrovnik i Mažoretkinja Grada Dubrovnika
Od Velike Onofrijeve fontane preko Straduna do Lazareta
 
15:00 Faćenda od malih maškara u Klubu Lazareti
17:00 Proglašenje najboljih pojedinačnih maškara i maškaranih familija
 
PONEDJELJAK 16. VELJAČE // MAŠKARANI VRTIĆKI DAN NA STRADUNU & U NOVOJ MOKOŠICI
09:30 Okupljanje maškaranih skupina dječjeg vrtića Pčelica i mimohod Mokošicom
10:00 Plesna zabavu uz DJ-a na sportskom igralištu Naš Dom, Mokošica
 
10:00 Đir Stradunom maškaranih vrtićkih skupina
12:00 Proglašenje najboljih maškaranih skupina
17:00 – 18:00 DUHOVI RENESANSE u Kneževu dvoru
Renesansni performans grupe Skup
 
UTORAK, 17. VELJAČE // ULTIMI OD KARNEVALA
20:00 Veljun uz grupu Sabioncello
Gradska kavana Arsenal

Grad Dubrovnik

U hotelu Neptun je održan je u četvrtak bridž turnir u organizaciji Bridž kluba Dubrovnik povodom Feste svetog Vlaha. Turnir je okupio brojne zaljubljenike u bridž, te protekao u sportskom i prijateljskom ozračju. Nastupilo je 17 parova, a na turniru je sudjelovalo i dvoje početnika, Tea Radonić i Daniel Marić, kao i reprezentativci Joško Đilović i Ante Mijić, koji su turnir i osvojili.

Cilj organizacije ovog turnira je njegovo uvrštavanje u stalni kalendar događanja povodom Feste svetog Vlaha, čime bi postao tradicionalno sportsko i društveno okupljanje bridžista. Organizatori ističu kako je odaziv sudionika i pozitivna atmosfera potvrda da ovakav događaj ima potencijal rasta i dugoročnog kontinuiteta.

„Bridž klub Dubrovnik ovim putem zahvaljuje svim sudionicima i suradnicima koji su doprinijeli uspješnoj realizaciji turnira, uz želju da se sljedećih godina turnir nastavi razvijati i okupljati još veći broj natjecatelja.” – kažu iz kluba.

DPJ

Više od dvije tisuće domaćih i inozemnih umjetnika sudjelovat će na 77. Dubrovačkim ljetnim igrama koje su ove godine inspirirane temom Svjetla sjevera. Tijekom 47 festivalskih dana, od 10. srpnja do 25. kolovoza 2026., festivalsku publiku očekuje preko 70 izvedbi dramskog, glazbenog, plesnog, likovnog i drugog programa na ambijentalnim lokacijama grada Dubrovnika, rečeno je danas na konferenciji za medije povodom predstavljanja programa koji je usvojen na jučerašnjoj sjednici Festivalskog vijeća pod predsjedanjem ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek.

- Planirani proračun manifestacije iznosi 2.662.000 eura, a Dubrovačke ljetne igre i ove se godine mogu pohvaliti visokim udjelom vlastitih prihoda ostvarenih kroz prodaju ulaznica te dugogodišnja sponzorstva i donacije. Takav financijski okvir omogućuje realizaciju zahtjevnog i produkcijski snažnog programa koji potvrđuje kapacitete i iskustvo ustanove u provedbi jedne od najznačajnijih kulturnih manifestacija u Hrvatskoj. - istaknula je Ivona Šimunović, vršiteljica dužnosti ravnateljice Dubrovačkih ljetnih igara koja se ujedno zahvalila prisutnim predstavnicima Grada Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije na kontinuiranoj podršci.

Gradonačelnik Mato Franković čestitao je umjetničkom vodstvu na uspješno odrađenim 76. Igarama te istaknuo kako vjeruje da će 77. Igre biti još bolje s obzirom da je riječ o najsjanijem hrvatskom festivalu. Pročelnica Upravni odjel za obrazovanje, kulturu i sport Dubrovačko-neretvanske županije, Jelena Dadić Račić, istaknula je kako su Dubrovačke ljetne igre ne samo manifestacija nego dio identiteta Grada i županije s programom visoke umjetničke razine te kako će županija s ponosom nastaviti podupirati Igre.

- S veseljem gledamo prema 77. Igrama koje će tijekom festivalskih tjedana publici predstaviti neke od najvećih svjetskih glazbenih zvijezda, ali i ljudima koji dolaze u Grad predstaviti veliko bogatstvo dubrovačke i nacionalne kulturne scene. Posebno se veselim nastupu legendarnog orkestra Academy of St. Martin in the Fields s kojim dolazi njihov umjetnički voditelj, violinist i dobitnik dvaju nagrada Grammy Joshua Bell, prvom nastupu u Hrvatskoj francuskog pijanista Davida Fraya te sopranistice Pretty Yende, kao i povratku izvrsnog sastava The Philharmonix. Od ove se godine Igrama priključila sjajna umjetnica Ivona Šimunović, u funkciji vršiteljice dužnosti ravnateljice Festivala te vjerujem da će naš snažan i motiviran tim kao i festivalska publika imati ljeto za pamćenje! - rekla je Martina Filjak, umjetnička ravnateljica Dubrovačkih ljetnih igara.

Ravnateljica dramskog programa, Senka Bulić istaknula je kako se uspjeh prošlih Igara nastavio kroz cijelu godinu te kako interes za predstavama ne prestaje, što je vidljivo kroz nominacije za Nagradu hrvatskog glumišta, za veliku medijsku nagradu Zlatni studio koja je u kategoriji za najbolju glumicu dodijeljena Heleni Minić za ulogu u Medeji, velikoj predstavi Martina Kušeja s prošlogodišnjih Igara.

- Ovo ljeto donosimo tri nove predstave, važne naslove s jakim redateljskim imenima. Tema festivala Svjetla sjevera otvara mogućnost da povežemo dvije različite perspektive, dva kulturna imaginarija, njihove razlike i prožimanja i to u vremenu koje traži da ne ostanemo samo u vlastitim okvirima, zato biramo autore koji su naši sugovornici. Postavit ćemo Držićevog Skupa, klasik koji spada u sam vrh europske renesanse, u režiji kultnog redatelja Paola Magellija. Držić piše o ljudskim slabostima koje i danas oblikuju društvo, politiku, obitelj, međuljudske odnose. Skup je metafora društva, onog iz Držićevog doba, ali i današnjeg. Ovim naslovom nastavljamo se baviti kultnim dubrovačkim autorima koje preispitujemo, reinterpretiramo kao živi materijal. S Hrvatskim narodnim kazalištem iz Zagreba i Hrvatskim narodnim kazalištem iz Varaždina postavljamo Richarda III, u režiji Vita Taufera i adaptaciji Mate Matišića. Shakespeare nas svojom političkom dramom podsjeća na etiku našeg vremena, to je studija političke ambicije, manipulacije i cinizma. Postavit ćemo Ženu s mora od Ibsena u režiji Ivana Plazibata koji je lani dobio Nagradu hrvatskog glumišta za najboljeg redatelja. Ibsen nas u svom komadu vodi u intimne prostore preko kojih istražujemo utjecaj društva na oblikovanje međuljudskih odnosa. Velika, pronicljiva priča, tekst o slobodi, i od društva, ali i vlastitom oslobođenju. - kazala je ravnateljica drame Senka Bulić.

Od repriznih naslova dramskog programa očekuju nas i Goldonijeve Ribarske svađe, Medeja Stonea i Müllera, Vojnovićev Ekvinocijo te Mara i Kata, autorski projekt Saše Božića ostvaren u suradnji s Natašom Dangubić i Doris Šarić-Kukuljicom.

Bogat i raznolik glazbeni i plesni program 77. Igara okupit će vrhunske domaće i svjetske umjetnike. U atrij Kneževa dvora stiže nagrađivani francuski violinist Renaud Capuçon uz pijanisticu Martinu Filjak, dok će se jedan od najcjenjenijih pijanista suvremene scene David Fray prvi put predstaviti hrvatskoj publici solističkim recitalom. Publika će imati priliku čuti i norveški barokni ansambl Barokkanerne, kao i Vienna Berlin Music Club – The Philharmonix, koji svojim izvedbama spajaju klasiku, jazz, pop i swing. Na Igre se vraća i Zagrebačka filharmonija koja će koncertom ispred Katedrale obilježiti svoju 150-godišnju tradiciju, a glazbeni dio programa obogatit će i mlada pijanistička senzacija David Khrikuli, posebno zapažen na Chopinovu natjecanju u Varšavi. Okosnicu programa i ove godine čini Dubrovački simfonijski orkestar s tri velika koncerta i nastupi Folklornog ansambla Linđo. Za veličanstven kraj 77. Dubrovačkih ljetnih igara održat će se Opera gala koncert na kojem će nastupiti sopranistice Pretty Yende i Darija Auguštan te impresivni bas-bariton Erwin Schrott, uz pratnju Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije pod ravnanjem Sebastiana Lang Lessinga.

Ovog festivalskog ljeta očekuju nas i brojni popratni programi od čega se ističe izložba Saše Šekoranje koji ujedno potpisuje vizualni identitet 77. Dubrovačkih ljetnih igara.

Dio programa već je dostupan u online prodaji preko sustava ulaznice.hr, a ostatak programa bit će dostupan u prodaji putem službene mrežne stranice Igara www.dubrovnik-festival.hr te preko sustava www.ulaznice.hr.

db

Koncert Disneyjeva glazbena čarolija, održan sinoć u Dubrovniku u organizaciji Dubrovačkog simfonijskog orkestra, publici je donio nezaboravnu večer ispunjenu glazbom, emocijama i nostalgijom.

Pod ravnanjem dirigenta Roberta Homena, orkestar je, uz soliste Danijelu Pintarić, Katarinu Margaretić i Josipa Švagelja, izveo najpoznatije Disneyjeve glazbene brojeve u atraktivnim aranžmanima Damira Bunoze. Program je oduševio publiku svih generacija, od onih najmanjih koji su za koncert odjenuli haljine princeza i odijela junaka omiljenih bajki, do nešto starijih koji su s nostalgijom slušali glazbu uz koju su odrastali.

Koncert je organiziran u suradnji s hotelom Rixos i Turističkom zajednicom grada Dubrovnika.

rrd

U sklopu programa Feste sv. Vlaha, Dubrovački muzeji u petak je u Kneževu dvoru organizirali su predavanje kustosice Paule Knego, „Arheološka istraživanja oko crkve sv. Vlaha“.

Nakon uvodnog pregleda literature o crkvi sv. Vlaha te kratkog osvrta na njezinu povijest, prezentirana su zaštitna arheološka istraživanja oko crkve 1979. i 2019. u kojima je definiran srednjovjekovni pločnik od opeke kojim je bio popločan cijeli Grad. Arheološka istraživanja provedena su i 2005. godine u sklopu obnove barokne crkve nakon oštećenja uzrokovanih potresom 1979. godine te ratnim razaranjima tijekom Domovinskog rata. Tim su istraživanjima definirani gabariti kasnosrednjovjekovne crkve iz 14. st. te prizidane joj Luže koja je pripadala istom periodu.

U drugom dijelu predavanja, Knego je predstavila i pokretne arheološke nalaze, a velika većina njih, ovom je prilikom prvi put predstavljena javnosti. Građa uključuje predmete od keramike, kamena i stakla. Posebna je pažnja posvećena kasnosrednjovjekovnoj i novovjekovnoj glaziranoj keramici, osobito luksuznim primjercima majolike.

- Prezentirane su i značajne skupine nalaza koje su zasad tek preliminarno obrađene, a radi se o srednjovjekovnim amforama koje mogu biti povezane s crkvom, ulomcima kasnosrednjovjekovnih/ranonovovjekovnih grafitnih talioničkih posuda koji sugeriraju manju ljevaoničku djelatnost u blizini crkve odnosno crkvenog gradilišta, zatim ulomci kamenih posuda izrađenih od pietre ollare te homogena skupina novovjekovnih bočica koje bi mogle predstavljati ambalažu za određene pripravke. istaknula je Knego te dodala:

- Arheološki nalazi jasno pokazuju da je ovaj prostor oduvijek bio urbani centar – mjesto moći, trgovine i svakodnevice. Majolički ulomci daju nam uvid u izgled reprezentativnog stola dubrovačke gospode renesansnog i postrenesansnog razdoblja. Njihova raznolika provenijencija potvrđuje trgovačke kontakte Dubrovačke Republike tog vremena s brojnim talijanskim pokrajinama te Španjolskom. Ovi nalazi pružaju uvid u visoku razinu kulture življenja i stanovanja u Dubrovniku, na prijelazu iz kasnog srednjeg u rani novi vijek.

mv

77. Dubrovačke ljetne igre, koje će se od 10. srpnja do 25. kolovoza održati na različitim ambijentalnim lokacijama grada, tijekom 47 festivalskih dana, inozemnoj i domaćoj publici predstavit će više od 70 dramskih, glazbenih, plesnih, folklornih i drugih programa.

Dramski program iznimno je sadržajan i šarolik, a festivalskoj će publici donijeti tri velike premijere, omiljene reprizne naslove te nastavak promišljanja i razvoja dinamičnih koprodukcijskih i ambijentalnih koncepcija kroz različite suradnje te kroz revitalizaciju marginaliziranih festivalskih lokacija.

Prva dramska premijera bit će koprodukcija Dubrovačkih ljetnih igara i Kazališta Marina Držića – Skup, jedan od klasika Marina Držića, koju će kultni redatelj Paolo Magelli postaviti na Poljanu Ruđera Boškovića. Dva glavna motiva radnje su ljubav i zlato, odnosno novac te škrtost starca Skupa. Držić piše o ljudskim slabostima koje i danas oblikuju društvo, politiku, obitelj i međuljudske odnose. Drugi premijerni naslov je djelo W. Shakespearea Richard III., u režiji slovenskog redatelja Vita Taufera u koprodukciji Dubrovačkih ljetnih igara, Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu i Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu, u adaptaciji Mate Matišića. Predstava će biti premijerno izvedena na tvrđavi Lovrjenac, a u središtu je priča o usponu i padu ambicioznog, nemoralnog pojedinca koji se prijevarama, manipulacijom i nasiljem probija do vlasti. Što je njegova moć veća, to su zločini i neprijatelji brojniji, a ishod sve neizbježniji. Treći premijerni naslov, Žena s mora Henrika Ibsena donosi suptilnu i emotivnu priču o unutarnjoj rastrganosti, čežnji za slobodom i pravu na vlastiti izbor. U režiji Ivana Plazibata, dobitnika mnogobrojnih nagrada za svoje predstave, kroz odnose ljubavi, braka i prošlosti otvara se prostor za promišljanje osobne odgovornosti i hrabrosti da se promijeni vlastiti život. Likove će utjeloviti Festivalski dramski ansambl u specifičnoj ambijentalnosti otoka Lokruma, čije okruženje snažno pojačava temeljne teme djela i osjećaj povezanosti čovjeka s morem i sudbinom.

I ovoga će se ljeta reprizirati festivalske uspješnice. U park Umjetničke škole vraćaju se kultne Goldonijeve Ribarske svađe u režiji Krešimira Dolenčića, a u fokusu su svakodnevni životi i ljubavni odnosi ribara i njihovih žena, ispunjeni ljubomorom, tračevima i prepirkama. Prošlogodišnja premijerna uspješnica Stonea i Müllera Medeja, u režiji vrhunskog Martina Kušeja ponovno igra na tvrđavi Lovrjenac. Preko Medejinih motiva Kušej želi propitivati okrutne mehanizme svijeta, Medejinu drugost, poziciju u socijalnom i političkom smislu, posebno u vremenu rastuće ksenofobije. U Posat se i ovog ljeta vraća Vojnovićev Ekvinocijo u režiji Krešimira Dolenčića, premijerna uspješnica 75. Igara, koja vješto povezuje prošlosti pojedinaca sa sadašnjošću kolektiva, njihova sjećanja na slutnjama budućnosti. Ni ova festivalska sezona neće proći bez svima omiljenih kundurica s Kazerme jer Mara i Kata, autorski projekt Saše Božića i dramskih umjetnica Nataše Dangubić i Doris Šarić Kukuljice zabilježit će čak pet izvedbi.

Bogat i raznolik glazbeni program 77. Igara okupit će vrhunske domaće i svjetske umjetnike. Joshua Bell jedan je od najcjenjenijih umjetnika vremena, s karijerom koja traje gotovo četiri desetljeća, violinski virtuoz i dobitnik dvaju Grammyja. Nastupao je gotovo sa svim glavnim orkestrima svijeta, a redovito se pojavljuje kao solist, recitalist, član komornog ansambla. Ove godine nastupa uz legendarni Academy of St Martin in the Fields, čiji je umjetnički voditelj, orkestar koji se nakon dugi niz godina vraća u Hrvatsku i to na 77. Dubrovačke ljetne igre!

Okosnica glazbenog programa Igara i ove je godine Dubrovački simfonijski orkestar koji će na svom prvom koncertu ugostiti svestranu udaraljkašicu Ivanu Kuljerić Bilić, strastvenog virtuoznog pijanista Andreya Gugnina, Zbor Blasius te Dubrovački komorni zbor, uz ravnanje dirigenta i zborovođe Ivana Ščepanovića, a povodom obilježavanja 120. obljetnice rođenja Borisa Papandopula. DSO će pod ravnanjem karizmatičnog dirigenta Valentina Egela festivalsku pozornicu u Kneževu dvoru podijeliti s Romanom Simovićem, koncertnim majstorom Londonskog simfonijskog orkestra, koji svira violinu Antonio Stardivari iz 1709., a na koncertu će izvesti praizvedbu Frana Đurovića "Sinfonietta - Starija od Revelina". Dubrovački simfonijski orkestar će pod ravnanjem karizmatičnog dirigenta Christiana Vasqueza, ugostiti i laureata mnogih domaćih i inozemnih natjecanja i nagrada, violončelista Branimira Pustičkog, nositeljicu nagrade za najperspektivniju mladu umjetnicu, strastvenu violinisticu Dunju Bontek te njihove dvije mlade koncertne majstorice Evu Šulić Brajčić i Mirabai Weismehl Rosenfeld. Glazbeni će program kao i dosada posebno obogatiti ponajbolji hrvatski umjetnici od kojih će neki upravo na platformi Igara ostvariti suradnju s inozemnim kolegama ili pak stvoriti nove svježe suradnje.

Tako će se na Igre s najvećih međunarodnih pozornica vratiti nagrađivani francuski violinist Renaud Capuçon, koji će nastpiti u pratnji pijanistice Martine Filjak, koja tehničkom perfekcijom oduševljava međunarodnu javnost. Koncert koji se nikako ne propušta je jednog od najcjenjenijih pijanista suvremene scene i redovitog gosta najuglednijih svjetskih pozornica, Davida Fraya, koji se prvi put predstavlja hrvatskoj publici solističkim recitalom i to na 77. Dubrovačkim ljetnim igrama. Raskošnosti i raznolikosti glazbenog programa pridonijet će i nastupi vodećih umjetnika s međunarodne glazbene scene, od uglednih ansambla do prvoklasnih solista. Svoj obol glazbenom programu dati će i najugledniji hrvatski komorni ansambl Zagrebački solisti, koji predstavljaju simbol klasične glazbe Hrvatske, spajajući prošlost, sadašnjost i budućnost u svakoj noti, a nastupit će u Dvoru s brianskim violončelistom Stevenom Isserlisom, koji je priznat diljem svijeta zbog svog dubokog muziciranja i tehničkog majstorstva.

Tu je i koncert četvorice mladih, izuzetno talentiranih umjetnika koji će nastupiti u Dvoru: violinisti Matej Mijalić i Marin Maras, violist Marko Genero te violončelist Vid Veljak, donoseći festivalskoj publici suvremeni pristup klasičnom repertoaru i svježinu mladih interpretacija. Norveški barokni ansambl, sa sjedištem u Oslu, nastao je spajanjem Barokkanernea i Norveškog baroknog orkestra. Oba ansambla debitirala su krajem 1980-ih i od tada su vodeći ansambli rane glazbe u Norveškoj. Nastupali su na brojnim festivalima diljem Europe, a ove godine dolaze na Dubrovačke ljetne igre. Po drugi put na Dubrovačke ljetne igre stiže Vienna Berlin Music Club, poznatiji kao The Philharmonix.

Nakon što su prošle godine oduševili publiku u prepunom atriju Kneževa dvora, za 77. Igre pripremaju poseban program koji će biti inspiriran nordijskim temama. Prepoznati od strane Deutsche Grammophona, najprestižnije diskografske kuće, ovi glazbeni virtuozi uz zaraznu energiju i nevjerojatnu zabavu garantiraju nezaboravan doživljaj. Hrvatski bas-bariton Krešimir Stražanac i Hedayet Djeddikar nastupaju zajedno, spajajući bogat oratorijski i koncertni repertoar od baroka do suvremene glazbe. Stražanac redovito nastupa diljem Europe i Azije s vodećim simfonijskim orkestrima te je dobitnik brojnih međunarodnih nagrada, uključujući Cantilenu u Bayreuthu i La Voce Bavarske radiotelevizije, dok se Djeddikar usavršavao na majstorskim tečajevima kod uglednih umjetnika i višestruki je dobitnik nagrada na natjecanjima umjetničke pjesme, među kojima su prva nagrada na natjecanju Paul Salomon-Lindberg i nagrada na Schubertovu natjecanju za duo.

Zagrebačka filharmonija orkestar je 150-godišnje tradicije vrhunskog muziciranja u Zagrebu i Hrvatskoj, promotor glazbene umjetnosti diljem Hrvatske i kulturni veleposlanik Hrvatske u svijetu. Ova glazbena institucija zaštitni je znak grada u kojem djeluje, a utjelovljuje urbanu sliku Zagreba kao srednjoeuropskog središta glazbe, umjetnosti i kulture koja nastupa ovog ljeta isped Katedrale. Svjetski priznati mladi pijanist, 24-godišnji David Khrikuli iz Gruzije, osvojio je publiku i kritiku na nedavnom Međunarodnom pijanističkom natjecanju Frédéric Chopin u Varšavi zahvaljujući svojim jedinstvenim interpretacijama Chopinove glazbe, a uveličat će 77. Dubrovačke igre u atriju Kneževa dvora.

Za veličanstven kraj Dubrovačkih ljetnih igara očekuje nas veliki Opera gala koncert na kojem će nastupiti svjetski poznata sopranistica Pretty Yende, hrvatska sopranistica Darija Auguštan i impresivni bas-bariton Erwin Schrott, uz pratnju Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije pod ravnanjem Sebastiana Lang Lessinga.

Dodatni programi: izložba Saše Šekoranje, nastupi Folklornog ansambla Linđo, Pula film festival, europski projekt Family theatre, Studentski teatar Lero i drugi bit će objavljeni naknadno.

db

Riba je lako kvarljiva namirnica pa najbolje pripremiti i pojesti je čim prije nakon što je ulovljena ili kupljena. No, često nismo u takvoj prilici i moramo je od kvarenja sačuvati na neko vrijeme, duže smrzavanjem, a kraće, ali u kvalitetnijem stanju, pohranjivanjem u hladnjaku. Svježa riba se u hladnjaku prosječno može održati dva dana. Nemasna riba poput brancina (smuduta, lubina) i lista jedan dan više, a masne ribe poput tune, vrnuta i njihovih srodnika dan manje, samo jedan dan. Vrlo masnu, kao što su srđele, najbolje je pripremiti odmah, bez odlaganja.

No, riba se može kvalitetnije i duže, čak do 10 dana, očuvati svježom i izvan hladnjaka! Ribu prvo treba temeljito očistiti od kože i kostiju, a filete prekriti mješavinom koja je napravljena od jednakog omjera šećera i soli. Uloga soli je izvlačenje vlage, a šećera da sačuva sočnost da ne došlo do pretjeranog isušivanja.

Ovisno o debljini filea, u ovoj mješavini drži se između 60 i 90 minuta, nakon čega je treba oprati laganim mlazom mlake vode, te potom osušiti papirnatim ubrusima. Nakon toga je treba posložiti u kakvu posudu i prekriti običnim uljem.

Takvo obrađena riba spremna je za pripremu ili mariniranje idućih najmanje tjedan dana. Može se koristiti i kao sushi, sashimi ili carpaccio.

Na Državnom prvenstvu održanom u Poreču, 5. i 6. veljače učenici OŠ Mokošica ostvarili su izvrsne rezultate u pojedinačnim kategorijama, a zbrajanjem individualnih bodova dječaci su osvojili peto, a djevojčice prvo. Svi su učenici inače judaši, članovi Judo kluba Mokošica, i ovo im je bilo prvo natjecanje u ovom sportu. Pokazali su se tolikim iznenađenjem na natjecanju da im je izbornik hrvatske reprezentacije obećao sponzorstvo za opremu i daljnja natjecanja.

Djevojčice koje su predstavljale školu su: Lucija Saltarić, Lorena Foškulo, Iva Babić, Petra Maslać, Marta Karač, Manuela Pranjić, Rita Marija Lovrić, Mara Zec, Mara Lučić, Mihaela Miletić, Marta Sršen, Nika Hovorka i Magdalena Rončević.

Ekipu dječaka činili su: Lovro Pjević, Marin Mesulić, Lukša Roko, Tomislav Marković, Vlaho Matana, Matej Pavličević, Bruno Čokljat, Luka Grizelj, Maroje Marčinko, Tomislav Miškić, Antonio Vujić, Stjepan Ljuban i Branimir Hovorka.

Učenike su vodili treneri Ivan Prce i Darko Foškulo koji zahvaljuju trenerima Karlu Caputu i Gordanu Lovriću, članovima Gladijator kluba Maro Perak, na velikoj pomoći koju su im pružili.

DPJ

Povodom javnozdravstvene akcije „Dan crvenih haljina“, zdravstveni djelatnici Opće bolnice Dubrovnik okupili su se ispred glavnog ulaza bolnice kako bi zajednički upozorili na rizike moždanog udara kod žena.

„Ovaj dan nije bio samo simbolična gesta nošenja crvene odjeće, već snažan prikaz zajedništva svih struka koje sudjeluju u spašavanju i oporavku pacijentica”, kažu iz OB Dubrovnik.

Ispred dubrovačke bolnice stigli su neurolozi, medicinske sestre, fizioterapeuti i logopedi, naglašavajući kako je uspješno liječenje moždanog udara isključivo rezultat timskog rada.

Dok neurolozi čine prvi korak u hitnom zbrinjavanju i dijagnostici, medicinske sestre su temelj skrbi na odjelu. Međutim, stručnjaci su posebno istaknuli važnost rane rehabilitacije u kojoj ključnu ulogu igraju fizioterapeuti (rehabilitacija motorike) i logopedi. Upravo su članovi Hrvatskog logopedskog društva (HLD) – Podružnice Dubrovačko-neretvanske županije naglasili važnost pravovremene rehabilitacije jezika i govora ukoliko nastupi afazija kao posljedica moždanog udara.

Cilj okupljanja bio je educirati javnost o tome da su simptomi kod žena često suptilniji i drugačiji nego kod muškaraca, zbog čega se nerijetko kasnije javljaju liječniku. Poruka struke je jasna: preventivni pregledi i prepoznavanje rizika spašavaju život.

„Dan crvenih haljina u OB Dubrovnik još je jednom potvrdio da je Dubrovnik grad koji brine o svojim sugrađankama, a struka je tu da pruži sigurnost i najvišu razinu medicinske skrbi. Noseći crveno, dubrovački su zdravstveni djelatnici još jednom podsjetili sugrađane da su prevencija i zajedništvo najljepši modni dodaci, a pravovremena reakcija prvi skalin na putu do oporavka.” – kažu iz Opće bolnice Dubrovnik.

DPJ