Pojava novih vrsta ribolovnog pribora, osobito osnovnog poput strune uvijek je izazivala veliku pozornost ribolovac. Tako je bilo kad se pojavila „PE“ pa „FC“, ali ne i kopolimer struna. Što više, i dvadesetak godina od njene pojave i najbolji poznavaoci ribolovnih struna malo ili ništa ne znaju o njoj iako ona nekim osobinama čak i nadmašuje ostale vrste struna, osobiti klasičnu najlonsku.

Vjerojatni razlog tome je činjenica da je načinjena od mješavine dvije ili više vrsta najlona. Miješanje više vrsta najlonske plastike različitih osobina omogućilo je proizvođačima da poboljšaju neke osobine i tako prilagode karakteristike strune određenim namjenama.

Svi proizvođači proizvode kopolimer uglavnom veće vlačne jačine, odnosno nosivosti od klasične „nylon“ i „FC“, fluorougljične strune istog promjera. To omogućava upotrebu tanje pa zato i manje vidljive strune, ali i preciznije odbacivanje mamca.

Također, u usporedbi s tradicionalnom najlonskom strunom, sve kopolimer strune imaju i povećanu otpornost na habanje, ogrebotine i oštećenja od kamenja ili ribljih zuba.

Kopolimer struna ima manju rastezljivost od klasične najlonske strune, što joj daje bolju osjetljivost. Od nje je manje rastezljiva samo „PE“ višenitna struna.

I „pamćenje“, odnosno tendencija zadržavanja položaja u kojem je prethodno bila, primjerice spirale nakon silaska s kalema, manje je kod kopolimer nego kod najlonske i „FC“, ali veća nego kod „PE“ strune. Za neke tehnike ribolova udicom ta je osobine čine boljim rješenjem, a za neke druge, potpuno ili samo u određenim fazama ribolova, lošijim rješenjem od ostalih vrsta struna.

Zbog slabijeg pamćenja vezivanje čvorova ovom malo je teže nego klasičnom najlonskom strunom, ali lakše nego „PE“ i „FC“ strune. Osim toga vezivanjem u čvor kopolimer struna gubi na snazi malo više nego najlonska, ali znatno manje nego „FC“ i osobito „PE“ struna.

Iako se neke mješavine ponašaju drugačije, većina kopolimer struna lagano tone, što ih čini prikladnijim za ribolov dalje od površine od klasične najlon strune koja plutaju.

Te je osobine čine boljim rješenjem, a za neke druge, potpuno ili samo u određenim fazama, lošijim rješenjem od ostalih vrsta struna, ponajprije jednonitnih, fluorougljičnih i najlon. To nije nužno dobro ili loše – samo je drugačije.

Mnoge kopolimer strune dizajnirane su tako da imaju niži indeks loma, što ih ribama čini manje vidljivima u vodi, ali ne koliko i „FC“ fluorougljična struna.
Zato što je izrađena od istog materijala, kopolimer struna je podložna negativnom djelovanja topline i svjetlosti kao i najlonska struna pa im je i vijek trajanja isti. No, zbog kompliciranijeg načina izrade kopolimer struna je skuplja od najlonske.

Sve navedene osobine ukazuju na to da je kopolimer najsvestranija, struna opće namjene, izvrstan izbor za najrazličitije udičarske tehnike.

Možda je jedan od razloga što malo ribolovaca zna za kopolimer strune i to što samo rijetke tvrtke koje ih proizvode ili konfekcioniraju te strune nazivaju kopolimer strunama. Neki ih pak, kao klasične najlonske, nazivaju monofilima, ali s dodatkom velikog slova „C“. Neki ih nazivaju kopolimernim najlonima, dok dobar dio tvrtki čak i u deklaraciji ne navodi da su izrađene od kopolimera, mješavine najlona.

Zima sigurno nije najbolje vrijeme za ribolov, ali jest za nabavku ribolovnog pribora jer se on u to vrijeme u pravilu nudi po sniženim cijenama. No, i jeftina kupnja može biti skupa ako se uzme proizvod neprikladne namjene i kvalitete. One koji sada namjeravaju kupiti novu rolu upozoravamo na to kako prepoznati njenu kvalitetu na osnovu konstrukcije i materijala i kvalitete izrade ručice te način spajanja njenih dijelova, ali i cijele ručice s ostatkom role.

U pravilu, što je ručica jednostavnije konstrukcija to bolje, jer je šansa da se pokvari manja. Ručica koje se mogu sklopiti jednostavnim pritiskom na dugme najlakše se kvare, puno su slabije od jednodijelnih pa su prikladne samo za male i srednje role.

Osim konstrukcije, kvaliteti ručice doprinosi i materijal od kojeg je napravljena. Plastične su obilježje najmanje kvalitetnih rola. Ručice od kompozita, mješavine smole i ugljične prašine ili vlakana su kvalitetnije, a ako nisu naknadno obojene prepoznaju se po crnoj boji i nepravilno raspoređenim svjetlucavim točkama ili crtama. Slične kvalitete su i ručice izrađene od najjeftinijeg metala, slitine cinka, koje se za razliku od plastičnih ne savijaju nego pod velikim opterećenjem pucaju. Ručice od spomenutih materijala često su presvučene raznobojnim kromom koji im ne podiže kvalitetu.

Kvalitetnije ručice se izrađuju od aluminija i njegovih slitina, nehrđajućeg „inoxa“ te kompozita smole i više slojeva tkanih ugljičnih vlakana, koje ima karakterističan dekor srebrno- crnih kvadratića.

Bez obzira na materijal izrade, ručice mogu biti loše ako su neprikladnih dimenzija. Ne samo kad su tanke pa se savijaju ili lako mogu pući, nego i kad su kratke pa se s njima ne mogu izvući krupnije lovine, odnosno izvlačenje zahtjeva veliko naprezanje ribolovca. U pravilu standardna dužina ručice je istovjetna razmaku od njene osovine do štapa na koji je rola postavljena.

Da bi se smanjila potrebna snaga za njeno okretanje, ručice se izrađuju s duplim krakom. Takvo je rješenje dobro samo za manje role, kod kojih je teško držati sitnu ručicu. Na modelima namijenjenim većim opterećenjima jednokrake ručice s dužim krakom su neusporedivo bolje rješenje.

Kod nekih dvokrakih, jedan krak ima ulogu protu utega koji bi trebao doprinijeti mirnijem radu role. Međutim, radi se više o marketinškom triku i modnom trendu nego konstrukcija koja poboljšava rad role.
Kvaliteta ručice veoma ovisi i o obliku i veličini dijela kojim je ribolovac drži. On može biti prstohvat ili rukohvat, ovisno o tome drži li se s dva prsta ili cijelom šakom. Za manje role dovoljno su dobri prstohvati dok srednje i velike role moraju imati rukohvat. I prstohvat i rukohvat moraju biti što udobniji za držanje. Najprikladniji rukohvat je loptast, a prstohvat pljosnat i širok barem koliko i palac ribolovca.

Vaterpolisti Hrvatske u 2. kolu Europskog prvenstva u Beogradu pobijedili su Gruziju 18:7 (3:2, 4:0, 5:2, 6:3). 

Nakon pobjede nad Slovenijom (20:4) i Gruzijom hrvatski vaterpolisti mirno čekaju zadnji susret u skupini s Grcima u četvrtak (20.30 sati).

DPJ

U povodu Feste sv. Vlaha i Dana Grada, Dubrovački simfonijski orkestar tradicionalno priređuje koncert u čast dubrovačkom parcu. Koncert će se održati u srijedu, 28. siječnja u crkvi Male braće, a organiziran je u suradnji s Austrijskim kulturnim forumom iz Zagreba i Hrvatsko-austrijskim društvom Dubrovnik.

Dubrovačkim simfonijskim orkestrom ravnat će austrijski dirigent s bogatom međunarodnom karijerom, Jörg Birhance. Uz suradnje s nizom orkestara diljem svijeta, Jörg Birhance umjetnički je ravnatelj i dirigent WienSinfoniette, umjetnički ravnatelj Europskog glazbenog instituta u Beču te je obnašao dužnost zamjenika umjetničkog ravnatelja Wiener Meisterkursea.

Kao solist nastupit će mladi violinistički virtuoz, također Austrijanac, Leonhard Baumgartner. Violinist Leonhard Baumgartner smatra se jednim od najperspektivnijih mladih glazbenika svoje generacije. Studira violinu kod Dore Schwarzberg na Sveučilištu za glazbu i izvedbene umjetnosti u Beču, a već je s petnaest godina debitirao u Bečkom koncertnom domu kao solist s Bečkim simfoničarima.

Unatoč mladosti već je višestruko nagrađen. Među najvažnijim su 2. nagrada na Il Piccolo Violino Magico 2021., 1. nagrada na međunarodnom natjecanju Zhuhai Mozart Competition 2022., kao i ICMA Discovery Award 2023 i London Young Musician of the Year 2023. Stipendist je i Međunarodne glazbene akademije Lihtenštajn.

Program koncerta uključuje Simfoniju br. 3 Luke Sorkočevića, Mozartov Violinski koncert br. 1 u B-duru te Haydnovu Simfoniju br. 104.

Početak koncerta je u 20 sati, a ulaz na koncert je slobodan.

Koncert se organizira u suradnji Dubrovačkog simfonijskog orkestra, Austrijskog kulturnog foruma iz Zagreba i Hrvatsko-austrijskog društva Dubrovnik te uz potporu Zračne luke „Ruđer Bošković”.

RRD

Loviti ribu udicom bez primamljivanja znači odreći se dvostrukog ulova, kaže stara ribarska poslovica. Unatoč tome, iako to znaju, većina naših ribolovaca ne pridaje dovoljno pozornosti tom važnom čimbeniku uspješnosti udičarenja. A kako je naše more sve siromašnije za ostvarenje bilo kakvog ulova sve je potrebnije primamljivati.

Većina onih koji primamljuju to čine onim čime love, što ima prednosti, ali, još i više, i mana. Posebno za to pravljene smjese su učinkovitije, praktičnije jer se lakše čuvaju i transportiraju, a nerijetko su i jeftinije od mamaca. Jasno, ako se izrade od pravih sastojaka i na pravi način.

Jedna od najkvalitetnijih i najuniverzalnijih smjesa poznata je pod francuskim nazivom „Creme d'anochis“. Ta pasta se može rabiti kao primama, ali i mamac za lov svih morskih riba. No, prilično je skupa jer nije izrađena od otpada poput većine primama nego od skupe sirovine - inćuna. Kako bi se što više sačuvao specifičan miris koji poput magneta privlači ribe, inćuni se prerađuju u svježem stanju, a zatim konzerviraju solju.

Kako se radi o veoma jednostavnom postupku izrade ubojite smjese, svaki je ribolovac može napraviti sam priručnim sredstvima te tako uštedjeti.

Za izradu „Creme s'anochis“ potrebno je svježe inćune samljeti u stroju za mljevenje mesa pa tako dobivenu masu dodati 100 do 150 grama sitne soli po kilogramu paste te potom sve dobro promiješati u homogenu pastu.

Ako se pasta od inćuna koristi samo za primamljivanje, zbog štednje, a bez smanjenja učinkovitosti, u pastu se može dodati 10 do 15 posto kruha, krušnih mrvica, brašna, mekinja, čak i pijeska ili zemlje. Isto se može raditi, ali bez pijeska i zemlje, i kad se upotrebljava kao mamac, a ako se lovi priljepcima ili kojim drugim mamcem bez osobnog ili primamljivog mirisa, mamac je prethodno dobro držati u pasti da poprimi miris. Za takve slučajeve, posebno kada se mažu umjetni mamci, u pastu je dobro dodati malo jestivog ulja zbog boljeg prijanjanja.

Protekli vikend u Zagrebu održano je 2. kolo kvalifikacijskih mečeva za ulazak u open i žensku reprezentaciju. U open konkurenciji članovi BK Dubrovnik Ante Mijić i Joško Đilović, kao dio tima Croatia II, osvojili su 1. mjesto u kvalifikacijama i predstavljat će Hrvatsku u ovoj godini.

U ženskoj konkurenciji tim Slam Femmes, sačinjen isključivo od bridžistica BK Dubrovnik: Ivana Cvjetanović, Ana Čeović, Srđana Jukas Preljević, Andrijana Rabušić, Iva Strnad i Dubravka Zvrko, pobijedio je u polufinalu tim Mala neće i izborio finalni meč protiv tima Mala zove koji će se igrati 24. i 25.1. u Zagrebu.

U Bridge klubu Dubrovnik izuzetno su ponosni na uspjehe svojih članova, a ulazak igrača u reprezentaciju smatraju najvećim sportskim uspjehom od osnutka kluba!

DPJ

Hrvatski vaterpolisti neće igrati u polufinalu Europskog prvenstva kojem je domaćin Beograd, u ključnom ogledu za ulazak među četiri najbolje momčadi Italija je pobijedila Hrvatsku 13:10 (3:3, 2:0, 2:4, 6:3). Hrvatska će tako već u četvrtak od 20.30 sati igrati utakmicu za peto mjesto protiv Španjolske. U polufinalu će u petak igrati Grčka i Mađarska od 17 sati te Srbija i Italija od 20.30 sati.

Protiv Talijana po tri su pogotka za Hrvatsku postigli Loren Fatović i Rino Burić, a jako je dobar kroz veći dio utakmice bio vratar Marko Bijač s 13 obrana. Hrvatska je čak 23 puta tijekom susreta imala igrača više, a tek je devet puta bila uspješna u takvim situacijama. Još je jedan gol dala iz peterca.

Na drugoj strani je Filippo Ferrero postigao četiri pogotka, dok je vratar Del Lungo imao čak 15 obrana.

U prvoj četvrtini Talijani su tri puta vodili i svaki put se hrvatska reprezentacija vraćala iz rezultatskog minusa. Hrvatska je u prvoj dionici sve pogotke dala s igračem više, iskoristila je tri od čak sedam takvih situacija u uvodnom dijelu susreta. Golove su zabijali Fatović, Burić i Žuvela.

S druge strane Talijani su u prvoj četvrtini imali dva peterca, s tim da je jednom obranio hrvatski golman Bijač.

U drugoj četvrtini potpuno je stala hrvatska realizacija igrača više i u tom dijelu igre Hrvatska nije postigla niti jedan pogodak, dok je primila dva i Italija je pobjegla na 5:3 prije dužeg odmora. Sve je bolje branio talijanski vratar Del Lungo, a hrvatski igrači teško su tada probijali iznimno agresivnu i dobru talijansku obranu. Nekoliko puta Talijani su doslovno krali loptu iz ruku hrvatskim igračima u napadu.

Početkom treće dionice Di Somma je zabio za opasnih 6-3 Italije, ali uslijedili su na drugoj strani novi igrači više, a Harkov i Vukičević su bili precizni za smanjenje na 5:6, dok je potom Fatović realizirao peterac za treći pogodak u nizu i izjednačenje na 6:6.

Do kraja treće dionice još je svaka reprezentacija postigla po pogodak i zadnjih osam minuta su momčadi dočekale iz istih pozicija, uz 7:7.

Niti u posljednjoj četvrtini Hrvatska nije mogla do premijernog vodstva na dvoboju, a tri minute prije kraja Ferrero je realizirao peterac za dva talijanska gola prednosti od 10:8. Uspio je potom Fatović smanjiti na 9:10, ali je Iocchi Gratta dvije minute prije kraja pogodio za 11:9.

Smanjio je Burić na 10:11, ali odmah nakon toga je Italija opet pobjegla na dva gola razlike kada je Balzarini lijepo zabio za 12:10 minutu i 23 sekunde prije kraja. Do kraja je Hrvatska ostala nemoćna u napadu te je Italija posve zasluženo pobijedila i izborila polufinale.

Južni

Nakon dva iznimno uspješna izdanja, Slano Film Days, jedinstveno događanje posvećeno filmu, koje povezuje regionalne autore i renomirana imena iz svijeta filma i filmske industrije, nastavlja svoju priču. Razgovori o filmu, projekcije i brojna neformalna druženja još će jednom pretvoriti Slano u mjesto susreta, inspiracije i kreativnog dijaloga među filmskim stvarateljima, stvarajući prostor za razmjenu iskustava, ideja, autorskih pristupa i filmskih senzibiliteta.
 
Sudionici filmskih razgovora i radionica ovogodišnjeg Slano Film Days istaknuti su regionalni filmski umjetnici, a riječ je o sedam redateljica i redatelja te sedam glumica i glumaca, čiji je rad obilježio proteklu kinematografsku godinu i čija se ostvarenja redovito prikazuju i nagrađuju na najznačajnijim svjetskim festivalima.
 
Redatelj Bruno Anković (Hrvatska) autor je dugometražnog filma PROSLAVA, premijerno prikazanog u glavnom natjecateljskom programu festivala u Karlovim Varima, nakon čega je prikazan na brojnim međunarodnim filmskim festivalima te nagrađen Velikom zlatnom arenom na Pulskom filmskom festivalu. Igor Bezinović (Hrvatska), redatelj i scenarist, poznat je po dokumentarnim i igranim filmovima koji istražuju društvene i kulturne teme regije. Najnoviji mu je dokumentarni film FIUME O MORTE!, premijerno prikazan na filmskom festivalu u Rotterdamu, gdje je osvojio nagrade za najbolji film Tiger i nagradu FIPRESCI, a prikazan je na više od 35 međunarodnih festivala. Za FIUME O MORTE! Bezinović je osvojio nagradu AFA za najbolju režiju, najbolji scenarij i najbolji film. Stefan Đorđević (Srbija) redatelj je filma VJETRE, PRIČAJ SA MNOM, nagrađenog Srcem Sarajeva za najbolji film. Kratkometražni mu je film POSLJEDNJA SLIKA O OCU nagrađivan na festivalima u Locarnu i Sarajevu. Ilir Hasanaj (Kosovo) autor je filma ME DASHT' ME DASHT' ME DASHT', prikazanog na brojnim filmskim festivalima, uključujući Hot Docs i Solothurn, dok mu je kratki film KRILA RADNIKA donio nagradu Tiger za najbolji kratki film na filmskom festivalu u Rotterdamu, kao i brojna međunarodna priznanja. Debitantski film redateljice Ester Ivakič (Slovenija), IDA WHO SANG SO BADLY THAT EVEN THE DEAD ROSE UP AND JOINED HER IN SONG, osvojio je posebnu nagradu ekumenskog žirija na festivalu u Cottbusu, nagradu FIPRESCI na festivalu LIFFe te specijalnu nagradu žirija u Torinu, a njezin kratki eksperimentalni film MAGIČNI GRAD JE TU osvojio je nagradu za najbolji slovenski film na festivalu FeKK. Sara Stijović (Crna Gora) prva je autorica iz Crne Gore odabrana u program La Fabrique Cinéma u Cannesu. Njezini kratki filmovi uključuju A TIN OF WHITE, DA ZAKITIM MRAMOR CVIJEĆEM i IDIOT. Alumnistica je programa Sarajevo Talents i Al Jazeera Ambassadors. Georgi M. Unkovski (Sjeverna Makedonija) autor je kratkog filma STICKER premijerno prikazanog na festivalu Sundance, dobitnika nagrade za najbolji kratki igrani film na Brooklyn Film Festivalu. Njegov debitantski dugometražni igrani film DJ AHMET imao je svjetsku premijeru na festivalu Sundance, gdje je osvojio nagradu publike u natjecateljskom programu World Cinema Dramatic i Specijalnu nagradu žirija za kreativnu viziju.
 
Predavanja i radionice namijenjene glumcima pohađat će sedam glumica i glumaca koji su se istaknuli ulogama u recentnoj kinematografskoj i televizijskoj produkciji. Dino Bajrović (Bosna i Hercegovina) ostvario je zapažene uloge u filmovima QUO VADIS, AIDA? i SIN te u serijama KOMAR, ZNAM KAKO DIŠEŠ i SABLJA. Stalni je član ansambla Narodnog pozorišta Sarajevo. Jelena V. Đukić (Crna Gora) na televiziji je debitirala u seriji GRUDI, a glumila je u serijama BISER BOJANE i ZBORNICA te u filmu RADNIČKA KLASA IDE U PAKAO. Alumnistica je programa Talents Sarajevo. Milica Gojković (Srbija) ostvarila je brojne uloge u Ateljeu 212, Narodnom pozorištu u Beogradu i Jugoslovenskom dramskom pozorištu, čija je stalna članica. Zapažene su joj uloge u serijama SABLJA, BESA, SENKE NAD BALKANOM i BUNAR te u filmovima NEČISTA KRV, MIT O PRAVOM ČOVJEKU i KAKO JE OVDJE TAKO ZELENO?. Za ulogu u seriji SABLJA nagrađena je specijalnom nagradom na festivalu Canneseries i nagradom AFA za najbolju glavnu glumicu. Kosovare Krasniqi (Kosovo) nagrađena je za glavnu ulogu u filmu U POTRAZI ZA VENEROM na festivalima u Valenciji i Hong Kongu. Njezina biografija uključuje i glavne uloge u kratkometražnim filmovima A WAY OUT, PATH i LIFE AFTER A LIFETIME AND ENDLESS REBIRTHS. Tamara Ristoska (Sjeverna Makedonija) istaknula se u nagrađivanom kratkom filmu TININ PROBLEM, dugometražnom filmu MIMI, prikazanom na Pulskom filmskom festivalu, kao i u seriji FAMILIJATA MARKOVSKI. Značajne regionalne i europske produkcije uključuju TV seriju KONSTANTINOVO RASKRŠĆE te dugometražne filmove POVRATAK U SILENT HILL i RUKA PRAVDE, u kojem ima jednu od glavnih uloga. Sudjelovala je na brojnim festivalima i programima za talente, uključujući Berlinale Talents 2025. Ana Marija Veselčić (Hrvatska), članica dramskog ansambla HNK Split, za ulogu u filmu BOG NEĆE POMOĆI osvojila je nagradu Leopard za najbolju glumačku interpretaciju na festivalu u Locarnu te nagradu Srebrni Orion za žensku sporednu ulogu na Filmskom festivalu glumca u Vinkovcima. Iza nje su i uloge u televizijskoj seriji DIVLJE PČELE te u filmovima NIJE PRISTOJNO PLESAT PO GROBU i PELIKAN. Mina Švajger (Slovenija) članica je ansambla SNG Ljubljana, a više je puta osvojila Severjevu nagradu za svoje kazališne izvedbe. Za prvu profesionalnu filmsku ulogu u filmu DOBRE DJEVOJKE dobila je nagradu Vesna za najbolju sporednu glumicu na Slovenskom filmskom festivalu.
 
Partner ovog filmskog događanja najznačajniji je filmski festival u regiji, Sarajevo Film Festival.
 
Sve informacije o Slano Film Days dostupne su na službenoj mrežnoj stranici www.slanofilmdays.hr  te na društvenim mrežama.
 
SUDIONICI – REDATELJICE/REDATELJI
Bruno Anković (Hrvatska)
Igor Bezinović (Hrvatska)
Stefan Đorđević (Srbija)
Ilir Hasanaj (Kosovo)
Ester Ivakič (Slovenija)
Sara Stijović (Crna Gora)
Georgi M. Unkovski (Sjeverna Makedonija)
 
SUDIONICI – GLUMICE/GLUMCI
Dino Bajrović (Bosna i Hercegovina)
Jelena V. Đukić (Crna Gora)
Milica Gojković (Srbija)
Kosovare Krasniqi (Kosovo)
Tamara Ristoska (Sjeverna Makedonija)
Ana Marija Veselčić (Hrvatska)
Mina Švajger (Slovenija)

Turistička zajednica grada Dubrovnika organizira humanitarni koncert u Kazalištu Marina Držića na kojem će nastupiti jedan od najpopularnijih hrvatskih glazbenika Marko Tolja. Koncert će se održati u četvrtak, 22. siječnja, s početkom u 20 sati.

Publiku očekuje večer vrhunske glazbe, emocije i prepoznatljivog Toljinog šarma, uz poseban humanitarni karakter događanja. Sav prihod od prodaje ulaznica, čija je cijena 20 eura, namijenjen je humanitarnoj akciji Osmijeh za osmijeh Udruge Sorriso, koja pruža pomoć onima kojima je najpotrebnija.

Ulaznice su dostupne na blagajni KMD-a i online na www.ulaznice.hr .

TZ grada Dubrovnika

Župan Blaž Pezo primio je u palači Ranjina dobitnike priznanja Suncokret ruralnog turizma za 2025. godinu. Riječ je o godišnjoj nagradi za projekte, programe i aktivnosti koju već trinaest godina pojedincima i organizacijama u Hrvatskoj za izvrsnost i inovativnost u održivom, ruralnom turizmu dodjeljuje Hrvatska udruga za turizam i ruralni razvoj „Klub članova Selo” u suradnji sa svim hrvatskim županijama. Nagrade su dodijeljene na svečanosti održanoj 8. prosinca 2025. u Bjelovaru.

Ove godine priznanja s područja naše županije osvojili su:

1. Katija Guljelmović (Župa Dubrovačka ) – Nagrada dr. Eduard Kušen
2. Prirodoslovni muzej Metković (Metković) – zlatna povelja u kategorijiMuzeji, interpretacijski centri
3. Agroturizam Antunović (Kuna Pelješka) – srebrna povelja u kategoriji Turistička seljačka gospodarstva
4. Glamping kamp Adriatic (Orebić) –  srebrna povelja u kategoriji Moderna ruralna domaćinstva
5. Vina Antičević (Potomje) – srebrna povelja u kategoriji Nositelji zaštićenih oznaka
6. Slow Food Korčula (Korčula) – srebrna povelja u kategoriji Gastronomske manifestacije i događanja
7. OPG Eko škoj, Jelena Marović (Žrnovo) – posebno priznanje u kategorji Žene u ruralnom turizmu

Župan Blaž Pezo još je jednom uputio čestitke dobitnicima, ističući važnost njihove uloge u daljnjem razvoju ruralnog turizma u našoj županiji.

- Ponosan sam što je toliko dobitnika iz naše županije jer je to promocija cijele destinacije i našeg mediteranskog načina života, suživota turizma i poljoprivrede. S obzirom da nas više percipiraju kroz grad Dubrovnik i taj vid turizma, ove nagrade pokazuju drugo lice naše županije, što me posebno veseli. Nagrade ste zaslužili svojim radom, a Županija će uvijek stajati iza ovakvih projekata i dostignuća. - rekao je župan Pezo.

Predsjednica Hrvatske udruge za turizam i ruralni razvoj „Klub članova Selo“ Dijana Katica, na prijemu je kazala kako je ove godine u Dubrovačko-neretvansku županiju otišlo čak sedam nagrada.

- U vašu županiju otišlo je i najveće priznanje, nagrada doktor Eduard Kušen, koju je dobila Katija Guljelmović, naš novi ambasador projekta. - istaknula je te najavila novi natječaj za Suncokret u kolovozu.

U ime nagrađenih obratila se upravo Katija Guljelmović.

- Smatram da smo se svi podjednako potrudili, svi smo dali lijepi obol razvoju naše ruralne Hrvatske. Nagrada koju sam dobila je veliki izazov i odgovornost, jer treba promovirati ne samo ono čime se osobno bavim, nego smatram da treba cijelu našu županiju jednako zastupiti u svemu što naše vrijedne obitelji stvaraju. - rekla je Guljelmović.

Predsjednik Povjerenstva za odabir najboljih bio je Ivo Mujo iz Županije, koji u procesu odabira sudjeluje svih dosadašnjih 13 godina.

- Veseli me i iznenađuje što svake godine na terenu nailazimo na vrijedne i kvalitetne projekte i ovo je jedan od načina da se te ljude, male poduzetnike istakne. Želim zahvaliti svima vama koji ste nas primili u vaše objekte i čestitam vam svima na vašim nagradama. - kazao je Mujo.

DPJ

Humanitarna manifestacija Festa 2026 Dubrovnik počinje 25. siječnja, tradicionalno ususret Festi Sv. Vlaha. Program ovogodišnje, 25. manifestacije otvara Kazališna družina Kolarin koja će izvesti svoju najnoviju produkciju, hvaljenu komediju NERED U REDU LETENJA, u adaptaciji i režiji Ivana Lea Lema na velikoj sceni Kazališta Marina Držića u 20 sati. Kolarini će svoju uspješnicu na Festi zaigrati i 27. siječnja.

Sljedeći dan, 26. siječnja u 19 sati, u predvorju Kazališta bit će otvorena izložba članova Dubrovačke udruge likovnih umjetnika na temu GRAD KAMENA I SVJETLA.

Po tradiciji, održat će se i Radionica FESTE OD VINA u suradnji s Udrugom DEŠA, Turističkom i ugostiteljskom školom i Turističkom zajednicom grada Dubrovnika o tradicionalnim jelima i vinima za Sv. Vlaha u restoranu Mimoza 28. siječnja od 11 sati.

Istog dana, u srijedu, 28. siječnja u 18 sati prikazat će se dokumentarni film LIJEPI I DRAGI LJUDI redatelja Igora Mirkovića - priča o milenijskim fotografijama dijelom sniman u Dubrovniku, u suradnji s Kinematografima Dubrovnik u kinu Visia.

Glazbeni program ovogodišnje Feste, tradicionalno otvara FESTA OD KLAPA, u četvrtak, 29. siječnja u Kazalištu Marina Držića. Festa od klapa sastavni je dio Feste Dubrovnik. Već po tradiciji, ovo događanje okuplja najbolje klape juga Hrvatske, koje iz godine u godinu svojim pjevom odaju čast dubrovačkom Parcu, ali i velikim autorima kao i stoljećima za nama.

Gala-koncert KOME BI ŠUMILO MORE MOJE SINJE za srebrni jubilej Feste posvećen je najboljem dubrovačkom pjevaču 20. stoljeća Milu Hrniću, kojemu su tu titulu svojim glasovima, na razmeđi milenija, dodijelili slušatelji Radio Dubrovnika i čitatelji Dubrovačkog vjesnika i Slobodne Dalmacije.

Za ovaj koncert odabrane su neke od njegovih najpoznatijih pjesama u aranžmanima Ante Gela koje će odsvirati njegovi dugogodišnji suradnici uz gudače DSO-a, a interpretirati pjevači s hrvatskog juga: Klape Kaše, Subrenum, Ragusa Vecchia, Ilko & Nasko, Nevio Končić, Lucas, Sebastijan Vukosavić, Doris Kosović, Maja Grgić & Teo Martinović u subotu, 31. siječnja u Kazalištu Marina Držića. Ulaznice su u prodaji u Kazalištu Marina Držića i online putem servisa www.ulaznice.hr.

Uvijek poseban koncert održat će i DIVE U SV. VLAHU i to 30. siječnja, u Parčevoj crkvi, uz besplatan ulaz.

Nastavak Festinog filmskog programa u kinu Visia donosi projekciju filma EMIR - POSLJEDNJI DALMATINSKI TEŽAK, redatelja Nilsa Neuberta, producenta Mira Bronzića, u produkciji Škole filma Šipan 1. veljače u 18 sati.

FESTA OD VINA NA KANDELORU u suradnji s Gospodarskom i Obrtničkom komorom i DNŽ održat će se 2. veljače od 11 sati u Gradskoj kavani.

Humanitarna namjena 25. FESTE usmjerena je obnovi crkve svetoga Vlaha

Nakon što je drugog dan ove godine kod Pule uhićen još jedan ronilac zbog izlova morskih krastavaca, morskih kukumara ili kako ih se univerzalno u hrvatskom jeziku naziva – trpova, mnogi su pitali zašto su te životinje kod nas, ali i u cijelom Jadranu i većem dijelu Mediterana, zabranjeni za izlov te zašto ih unatoč tome mnogi love.

Odgovor na drugi dio pitanje je posve očekivan - love ih zbog iznimno visoke cijene. Naime, trpovi već pedesetak godina nisu samo hrana sirotinje diljem Azije, nego tražena i vrlo skupa delicija diljem svijeta. U nekim dijelovima svijeta morski krastavci su cijenjeni i zato što navodno imaju svojstva afrodizijaka. Zato, zbog povećane potražnje, danas je kilogram sušenog trpa, za što je potrebno 10 do 12 kilograma svježeg, ovisno o kvaliteti, višestruko skuplji od kilograma najskupljih riba!

U mnogim državama postoji mišljenje da trpovi sadrže ljekovite komponente pa ih se zbog toga koristi i u medicini. U Kini su morski krastavci specijalitet, ali i tradicionalni lijek za mnoge bolesti.

Trpovi se u Aziji koriste i za liječenje zdravstvenih problema vezanih uz bubrege i reproduktivne organe. Trpovi također sadrže masne kiseline kao što su palmitinska, oleinska i stearinska koje pomažu u zacjeljivanju rana. Morski krastavci u svojoj koži sadrže kemikaliju nazvanu fukozilirani glikozaminoglikan. Upravo nju Azijati stoljećima koriste za liječenje problema sa zglobovima, posebno kod artritisa.

U nekim dijelovima svijeta, morski krastavci su cijenjeni i zato što navodno imaju svojstva afrodizijaka, dok su u zapadnom svijetu sastojak mnogih kozmetičkih proizvoda.

Zbog svega toga enormno je porasla potražnja pa zato i izlov trpova, što je dovelo do njihove, ali i ugroze ekološkog sustava morskog dna. Naime, ukopavanjem u talog, sediment i njegovim gutanjem miješaju ga i prozračuju, a probavljanjem organskog dijela taloga održavaju prirodnu ravnotežu u morskoj sredini. Na taj način ublažavaju negativni utjecaj povećane količine organske materije u obalnim ekosustavima te štite „pluća mora“- posidoniju (vogu) i ostale morske cvjetnice. Ovisno o vrsti, a njih je trenutačno 1150 u svim svjetskim, a u Jadranskom moru 37, jedinka trpa godišnje pročisti kroz od 9 do 82 kg sedimenta.