Temperature priobalnog i površinskog mora su još uvijek nedovoljno visoke da bi se u njima pojavio veći broj vrsta riba dovoljno brojnih i raspoloženih za „suradnju“ s udičarima. Zbog toga je tijekom travnja najbolje love dalje od površine i obale. Osim na tvrdim, dobri ulovi se mogu ostvariti i na mekanim dnima. Poslije mola, najčešće lovine, s takvog dna se mogu podići i druge ribe, među njima i kokot. Ta riba osebujnog izgleda i ponašanja, izvanrednog okusa, oduševit će ribolovce i svojom borbenošću. Zbog svega toga vrijedi se potruditi i pokušati ciljano je loviti.

Kokotićem, kokotom, ali i lastavicom, naš narod naziva čak devet riba, od kojih svaka ima i brojna druga posebna imena. Radi se o ribama iz obitelji štotoglavki - krutoglavki. Zajedničko im je prepoznatljiv izgled- velika glava oklopljena koštanim oklopom i vrlo razvijena prsna peraja kojima se služe za brzo plivanje, ali i gmizanje te opipavanje morskog dna.

Ovisno o vrsti i dobu godine, kokoti se zadržavaju na raznim dubinama. Najpliće, do same obale dolazi barjaktar, letač i sivac, čak i tijekom zime jer kao i svi ostali kokotići podnose temperaturu i od samo 8 stupnjeva Celzijevih, iako im najviše prija ona od 18 do 24. Glavaš i kosteljić dolaze na samo 10, balavac, kamenjar i oštruljić na 20, a rožac na samo 30 m dubine. Međutim, uglavnom se zadržavaju puno dublje, kosteljić i do svih 500 metara, ali su im najgušća naselja na 40 i 80 metara.

Bez obzira na brojnost, kokotići žive osamljeničkim životom, odrasli najčešće u paru. U jata se skupljaju u vrijeme mrijesta, kad se i najintenzivnije hrane. Glavaš, kosteljić i kamenjar u drugoj polovici zime i prvoj proljeća, sivac od travnja do kolovoza, oštruljić tijekom srpnja, kolovoza i rujna, a balavac u periodu lipanj- listopad. Kad se, pak, mrijesti letač - ne zna se točno.

Iz svega navedenog jasno je da je počeo ovogodišnji period najboljeg lova ovih riba te da se mogu loviti na mnogim pozicijama, čak i s obale dalekim bacanjem. Ipak, najbolje ih je tražiti daleko od obale, na dubinama od 30 do 80 metara, iz usidrenog plovila. Plijen će najčešće biti oštruljić, jer je najbrojniji, nažalost i najmanji jer naraste do najviše 20 cm dužine. Do 42 cm i 750 grama naraste glavaš, ali mu je srednja lovna težina tek stotinjak grama. Osim njih, više od ostalih se lovi i kosteljić, koji može dosegnuti do 70 cm i 3 kg.

Ma kako bili brojni na pojedinim područjima, kokotići su u pravilu samo dio ulova. Zato i kad su ciljani plijen treba ih loviti univerzalnim završnjakom oblika „očenaš“. Kako se kokotići hrane na dnu, najbolje je donji privez završnjaka postaviti neposredno poviše olovnice. Također, bolje je ako je taj privez nešto duži od ostala dva, barem 60, ali i do 100 cm. Na 60 - 100 cm poviše njega treba biti drugi pa na još 60 – 70 treći privez, oba duga 50- 60 cm.

Kako je na dubinama na kojima se love kokoti vidljivost dosta slaba, završnjak nije neophodno izraditi od nevidljivog fluorougljika, ali ga je neophodno opteretiti s dovoljno teškim utegom da stoji okomito. Za lov na dubinama do 50 - 60 m dovoljan je pribor snage 6 do 10, najviše 15 libri, kojim se sigurno mogu savladati ne samo kokotići nego i ostale ribe koje s njima dijele stanište. To znači da osnovna struna može biti višenitka promjera 0,14 do 0,18 mm ili najlonska 0,30 do 0,35 mm. Završnjak je dovoljno izraditi od 0,05 do 0,10 mm tanjeg najlonske ili fluorougljične strune. Spojeve priveza s predvezom najbolje je izvesti preko vrtilice ili tzv. snoda, koji omogućavaju maksimalno moguću okretnost priveza, čime se oni štite od uvrtanja. Što se tiče udice, njen oblik nije osobito važan, ali je najbolje koristiti one kratkog tijela, primjerice oblika „Kirbby“, „Beak“ ili „O'shaughnessy“, širine oko 10 mm, ovisno o očekivanoj veličini plijena.

Kokotići su ribe dna. Hrane se crvima, račićima i mekušcima iz i s dna, ali nisu samo skupljači hrane nego i love sitnije ribe. Zato se za njihov lov mogu koristiti brojni mamci, svi crvi, račići mekšeg oklopa, školjke, ribice… Važno je da mamac prekriva udica, ali ne i njen vrh. Još je važnije da je mamac svjež, jer će kokotić samo takvog uzeti. Međutim, veoma rado će uzeti i umjetni mamac pa se može loviti i grmjelicama, sabiki varalicama, o kojima smo pisali nedavno.

Mamac kokotić uzima čim ga vidi. Međutim, na to najčešće treba dosta dugo čekati jer te ribe žive u raspršenim jatima i velike su lutalice. U međuvremenu, možda će se zakačiti mol ili druga riba koja dijeli stanište i hranu s kokotićima.

Ako je prvi ulovljeni kokotić malih, najvjerojatnije će naići još nekoliko njih istih dimenzija. Ulovi li se, pak, krupni, velika je vjerojatnost da će toliki doći još samo jedan. Nakon toga je dobro mamce spustiti negdje drugdje, dovoljno desetak metara dalje.

Podjednako uspješno loviti se može danju i noću. Najbolji ulovi se postižu tijekom jutarnjih sati, kad su kokotići najgladniji. Kad se zakače, neće biti osobito borbeni, ali će raširenim prsnim perajama pružati veliki otpor. Tijekom izvlačenja će kružiti pod plovilom, a kad dospiju na suho pokazat čemu duguju spomenuta, ali i imena poput hrokavica, svirac ili prasica - oglasit će se!

U već tradicionalnoj akciji „Dodaj u košaricu”, koju u adventsko i korizmeno vrijeme Caritas Dubrovačke biskupije organizira u suradnji s trgovačkim lancima i trgovinama na području grada Dubrovnika, Župe dubrovačke, Konavala i otoka Mljeta, u korizmenom vremenu 2021. prikupljeno je 4744 različitih prehrambenih namirnica i higijenskih potrepština.

Iz Caritasa zahvaljuju svim dobročiniteljima i pozivaju sve da prate društvene mreže Caritasa Dubrovačke biskupije i nove objave o prigodnim akcijama i poticajima za pomoć.

dpp

Ribe grabljivice, čak i najagresivnije poput strijelke, neusporedivo se najlakše love živim mamcima. No, žive je mamce, osobito ribe, teško pribaviti i još teže plasirati, osobito dalekim bacanjem - „surf“ te „heavy casting“ opremom i tehnikom. Bez opasnog trzaja pri odbacivanju i udara o površinu živi mamac se danas plasiraju radio upravljanim letjelicama i plovilima, ali postoji i jedan odavno poznat, učinkovit i jeftin način poznat kao žičara, kojim se mamac spušta ni zategnutu osnovnu strunu.

No, za takav način plasiranja mamca potrebno je na nešto kompliciraniji način kompletirati pribor nego za lov odbacivanjem.

Kao što je prikazano crtežom, najjednostavnija žičara se radi tako da se na osnovnu strunu navuče graničnik hoda priveza - plastična perlica postavljena između dva lažna čvora. Nakon njihove montaže za kraj osnovne strune se vezuje klizač - vrtilica s kopčom za držanje utega. Poviše graničnika se postavlja klizač - kopča, s ili bez vrtilice, koja nosi privez. Privez, pak, čini struna dužine oko dva metra koji na kraju ima jednu do dvije, ponekad i tri udice, ovisno o dužini mamca. Kompletni sistem za lov krupnih grabljivica se najčešće izrađuje od najlonske strune promjera 0,40 do 0,50 mm. No, mnogi, osobito kad se očekuje ulov strijelke, zadnjih 20 do 30 cm priveza izrađuju od žice ili sajle jačine 20 do 30 libri. Ovisno o očekivanoj veličini ulova, na pribor se postavljaju lovne udice širine luka 15 do 21 mm. Najbolje je koristiti tzv. kovane sa vrhom zakrivljenim unutra, tipa „Live bait“, „Beak“ ili „Cyrce“.

Da se mamac ne bi mogao sakriti u kakav zaklon na dnu, graničnik se postavlja, odnosno hod priveza se ograničava, na barem dva pa do četiri metra poviše utega. Umjesto fiksnog, bolje rješenje je pomični graničnik hoda priveza. Najjednostavnije ga je izraditi navlačenjem na osnovnu strunu plastične kuglice pa uske gumene cjevčice dužine barem 5 cm. Takvo rješenje omogućava podešavanje najmanjeg rastojanja mamca od dna. Ponekad je privez potrebno dodatno otežati, najbolje postavljanjem male olovnice između potezne i lovne udice. Uloga joj je da mamac poteže naniže te da mu sputava kretnje i tako ga čini zanimljiviji grabljivicama. Njena težina ovisi o dubini mora gdje se lovi i veličini, vrsti te živahnosti mamca, ali rijetko treba biti veća od 10 ili 20 grama.

Odlično rješenje za dodatno otežavanje priveza je specijalni žičani klizač, koji osim što je teži, znatno manje oštećuje strunu te lakše klizi po njoj nego univerzalna kopča. Klizač ima oblik spirale i lako se montira. Modeli s dodatnom olovnicom osobito su dobri za lov na velikim dubinama i u jakom ili kurentu nepovoljnog smjera, kad je privez potrebno znatnije opteretiti da bi mamac dovoljno brzo i uopće stigao do poviše dna.

Da bi poboljšali učinkovitost lova specijalisti za ribolov žičarom koriste pribor s dva priveza - na kraj standardnog pribora umjesto obične postave trodijelnu vrtilicu. Na jednu njenu alkicu posredstvom kopče postave olovnicu, a na drugu alkicu, također posredstvom kopče, privez dužine 1 do 1,2 m. Na njega se montira uginuli mamac koji se baca zajedno s olovnicom pa ga je neophodno dobro vezati.

Osim sistema kompletiranog na jedan od opisanih načina, za lov žičarom potreban je štap za „surf“ ili „heavy castin“ ribolov, a poslužiti može i obični odmetaški dužine između 3,6 i 4,5 m. Ma koji bio, štap treba imati osjetljiv i jak vršnjak, koji omogućuje odbacivanje teške olovnice na željenu daljinu, ali može i apsorbirati, bez previše savijanja, pokrete živog mamca i žestoki napad grabljivica. Preporuka je teleskopski štap od najmanje 150 grama težine bacanja na kome je bacačka rola veličine 8.000 do 10.000.

Kako bi se spriječilo neželjeno primicanje pribora i labavljenje osnovne strune, sistem mora biti opterećen olovnicom dostatne težine, najčešće do 100, ali čak i do 150 grama, ovisno o dubini i daljini na kojoj se lovi.

Žičarom se love smudut, ovrata, strijelka, orhan, lampuga, gruj, zubatac, kijerna, a moguća su i iznenađenja u obliku goluba.

Tehnika lova je dosta jednostavna - nakon što se odbaci olovnica, štap se učvršćuje u okomitom položaj pa se na zategnutu strunu postavi kopča ili klizač koja nosi završnjak s mamcem i pusti da klizne u more. Kad dospije u more, ribica - mamac neće uvijek krenuti prema dubljem, naprotiv, često će se pokušati vratiti, ali bez brige, ti panični pokreti po površini uzbuđuju grabljivice koje ne oklijevaju napasti i pod nogama ribolovca.

Često će se na vrhu štapa osjetiti pokreti mamca, a čim vrh signalizira napad grabljivice štap treba prihvatiti i početi s brzim namotavanjem. Ako grabljivica uzme uginuli, mamac koji leži na dnu, vrh će se saviti naglo. No, uzme li mamac koji pliva, vrh će se najčešće tek lagano njihati sve dok klizač ili kopča ne udare u graničnik hoda. Kada se vrh nakon toga odlučno savije treba podignuti štap visoko i na nekoliko trenutaka prekinuti namotavanje strune da bi se procijenilo što dalje. Kad se spozna veličina i jačina plijena, po mogućnosti i vrsta ulova treba odlučiti što i kako dalje.

Najbolji uvjeti za lov žičarom jest more u smirivanju nakon nevremena. Duž kamenitih obala strijelka najradije obilazi mjesta s jakim kurentima. Ostale spomenute ribe žičarom se dobro love i po mirnom moru. Najprikladnije pozicije za lov svih njih su ušća, plaže oko lukobrana i, općenito, sve plaže i stjenovite obale koje po mirnom moru posjećuju cipoli, iglice, ovčice i ostale ribe od jata.

Turistička zajednica grada Dubrovnika obilježava 10. obljetnicu emitiranja prve Game of Thrones epizode prigodnim poklonom za sve obožavatelje serije koji ovaj vikend posjete Dubrovnik – besplatnom Game of Thrones turom na hrvatskom i engleskom jeziku. Tematske GOT ture će se održati u subotu, 17. travnja s početkom u 10 sati, ispred TIC-a Pile.

Zbog epidemioloških mjera broj sudionika je ograničen pa je potrebno potvrditi dolazak do petka, 16. travnja, do 17:00 sati, na e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. ili br.tel: +38520312011.

Dubrovnik je bio domaćin snimanja ove planetarno popularne serije i najgledanije HBO serije ikada od 2011. do 2018. godine, od 2. do 8. sezone. Serija koja je postala svjetski televizijski fenomen, snimljena prema romanu Georgea R.R. Martina, osvojila je brojna priznanja uključujući i 59 Emmy nagrada, prvi put je emitirana 17. travnja 2011. godine, a pogledalo ju je oko 13 milijuna ljudi širom svijeta.

Dubrovnik je u seriji predstavljao glavni grad sedam kraljevstava, King’s Landing, jednu od najvažnijih lokacija u seriji, a scene snimane u Kraljevom grudobranu donijele su neprocjenjivu svjetsku promociju kako Dubrovniku, tako i Hrvatskoj. Poznate atraktivne vizure Dubrovnika prepoznate su širom svijeta, kako od obožavatelja serije tako i od brojnih stranih medija koji su pisali o ljepotama Dubrovnika.

TZ grada Dubrovnika

Slabo držanje na udici problem je ne samo mekanih, nego u mnogim situacijama i tvrdih te žilavih mamaca. Zbog toga se mamci osim posebnim načinima nadijevanja od spadanja osiguravaju i vezivanjem uz udice i strune koje ih nose. U lovu krupnijim mamcima, osobito brzom i vrlo brzom pendulom, „heavy castingom“, dalekim bacanjem, te „driftingom“, puštanjem mamca u struju mora, vezivanje je najbolje obavljati plastičnim vezicama ili bragama.

Brojne su prednosti upotrebe tih vezica kakve se koriste za npr. električne kabele. Osim što se njima i do četiri puta brže pričvršćuju mamci, njima se neusporedivo lakše rukuje, a i znatno bolje drže mamce nego žica i razne strune, čak i tzv. „filo elastico“, a koje su specijalno pravljene za pričvršćivanje mamaca. U bistrom i plitkom moru najbolje je koristiti vezice crvene boje jer je to boja koja privlači pozornost riba. Za lov u mutnom moru mamce je najbolje vezivati najuočljivijim, vezicama kričave žutozelene boje, dok su za ribolov na velikim dubinama najprimjerenije vezice crne boje.

Zbog njihove iznimne snage treba koristiti što tanje vezice kako bi one što manje škodile mamcu i utjecale na slobodu kretanja živog mamca. Zbog istog razloga, nakon stezanja posve treba otkloniti višak vezice, najbolje odsijecanjem pomoću škara.

Na žive ribice postavlja se samo jedna vezica, najbolje na način da se provlače kroz gornji dio očnih šupljina mamca i ispod nje kači udicu. Kako bi pri provlačenju što manje ranjavala ribu - mamac, prednji kraj vezice treba odrezati ukoso. Velika prednost ovakvog mamčenja je u tome što se nakon postavljanja vezice ribica - mamac može vratiti u spremnik mamaca da se oporavi od šoka i čeka kad će biti postavljen na udicu.

Ako se na mamac postavlja više udica, ostale se nadijevaju na uobičajeni način, na bok ispod kože mamca.

Filete ribe za lov čekanjem na dnu i puštanjem u struju mora najbolje je namamčiti na način da se udica položi na stranu fileta s krljuštima pa se filet s dvije do tri vezice stisne uz strunu poviše udice. Tako udica ima punu slobodu kretanja, a pribor maksimalno čvrsto drži mamac.

Vezice su se posebno dobrim rješenjem pokazale u mamčenju dugačkih mamac, kako prirodnih, tako i umjetnih. Osobito su dobre za nadijevanje jeguljica, bez dugotrajnog i napornog šivanja koncem, samo s jednom do tri vezice stisnute oko glave mamca nataknute na poteznu udicu. Na isti način, ali s puno manje zategnutim vezicama, nadijevaju se i dugačke varalice od mekane plastike, kako na obične, tako i udice s olovnim glavama.

Osim za mamčenje, plastične vezice mnogu poslužiti i za štošta drugo u ribolovu, osobito s plovila. Njima se može improvizirati ili popraviti držač štapa, stisnuti rola kad popusti ili pukne njen držač na štapu... Zapravo, njihova je upotreba ograničena samo kreativnošću ribolovca. Najbolje je imati nekoliko uzica različitih jačina i dužina.

Danas u Rumunjskoj odigran je prvi susret 1. kruga Europa Cupa u kojem su stolnotenisači Libertas Marinkolora uz fantastičnu igru uvjerljivo pobijedili ukrajinsku momčad TTC  Fortune Kyiv rezultatom 3:0.

Za „piture” su igrali Miho Simović, Filip.Čipin i Tomislav Japec

TTC FORTUNE KYIV - STK LIBERTAS MARINKOLOR 0:3

Yefimov Viktor - Simović Miho 0:3 (9:11,6:11,8:11)
Limonov Anton - Čipin Filip 0:3 (3:11,6:11,9:11)
Sinkevych Bohdan - Japec Tomislav 0:3
(9:11,9:11,5:11)

U nedjelju „pituri”, s početkom u 8 sati, igraju svoj drugi susret u grupi A sa domaćom momčadi CSS-SZAK Odorheiu Secuiesc.

dpp

Atletičarka Dubrovnika Tea Faber osvojila je treće mjesto na polumaratonu Prvenstva Hrvatske koje je održano u sklopu 17. Osječkog Ferivi polumaratona. Faber je osječki polumaraton istrčala u vremenu 1:19:18
Ženska ekipa AK Dubrovnik u sastavu Faber, Gleđa i Žeravica osvojila je tako peto mjesto ekipnog poretka u PH.

Trener seniora Ante Živković trčao je utrku od pet kilometara na kojoj je zauzeo također treće mjesto s rezultatom 16:34.

dpp

Iz tiska je izašla knjiga fra Stipe Nosića „Klaustar Male braće remek – djelo stvaralaštva”. Istovremeno je objavljena i njezina engleska verzija.

Knjiga otkriva razne „tajne“ o jedinstvenom franjevačkom dvorištu dubrovačkog samostana. Autor o tom graditeljskom spomeniku kulture iz prve polovice 14. stoljeća govori na nov način, koji se ne može naći u radovima povjesničara umjetnosti niti u turističkim vodičima.

Kratkim „tematskim pričama“ Nosić pokušava rekonstruirati nastanak tog arhitektonskog bisera, djela kulturno - povijesne urbanističke cjeline Dubrovnika, koji je i zbog graditeljske raznolikosti ovog originalnog dvorišta još 1979. dospio na popis UNESCO-a kao svjetsko kulturno dobro.

Nije riječ o čistoj povijesti, nego o korištenju oskudnih arhivskih podataka i njihovoj kombinaciji s govorom kamene plastike i onim što aktualni vidljivi tragovi o klaustru odaju. Smještaj figura i drugi znakovi otkrivaju smjer njegove izgradnje koji se odvijao iz jugoistočnog kuta u smjeru kazaljke na satu. Gornja šetnica na svodovima sa strana vrta oslanja se na iznimno skladnu konstrukciju od 12 pilona i 120 dvostrukih stupova na kojima je 60 originalnih kapitela.

Upravo kapiteli s različitim skulpturama, samo u nekoliko slučajeva ponovljenim motivima, uz umjetničke, običajne, etnografske, mitološke i druge poruke, koriste i teološko -liturgijski govor, a svojevrsna igra brojeva na njima povezana je i sa simboličnim biblijskim jezikom.

Zbog tih „teoloških“ karakteristika klaustra, kao stvarni njegov tvorac naveden je graditelj s teološkom naobrazbom franjevac Vid iz Kotora koji je od 1327. do 1335. gradio i pravoslavni manastir u Dečanima na Kosovu. Istaknuta je i pretpostavka o njegovu portretu u reljefu na kapitelu 28, kao i portretima klesara Miha Brajkova iz Bara i drugih klesara koji su radili na klaustru i koji su svoje likove ostavili na kapitelima. Povijesni izvori i rezultati arheoloških istraživanja otkrili su i stvarni smjer izgradnje više od 440 grobova u klaustru i drugim prostorima samostanskog zdanja (u klaustru on započinje u jugozapadnom dijelu i suprotan je smjeru kazaljke na satu), u kojima su posljednje počivalište našli mnogi slavni Dubrovčani, među kojima su Ivan Gundulić i Miho Pracat.

Knjiga je plod suradnje autora s fotografom Željkom Šoletićem koji je kod snimanja primijenio različite foto trikove i tehnike. Svojim specifičnim fotografskim izričajem između ostalog dokumentirao je svih 60 kapitela i 12 rozeta, pa će njegove fotografije zasigurno budućim generacijama govoriti puno o klaustru. Slog i tisak djelo je nakladnika Forum iz Zadra.

dpp

Uspjeh u ribolovu ovisi o brojnim čimbenicima, a njegov izostanak je naročito izražen na mjestima na kojima se po prvi put lovi. No, s nekoliko jednostavnih trikova može se poboljšati uspješnost lova te skratiti vrijeme potrebno da se upozna novo lovno područje. Ovisno o njegovoj veličini, najčešće je potrebno između jednog i tri dana da bi ribolovac udičar dovoljno upoznao neko lovno područje i bio u stanju koncentrirati se na njene najbolje točke...

Taj se posao najbolje odrađuje sonarom. Ako je područje veće ili vrijeme boravka ograničeno, područje je najbolje podijeliti na sektore, a detaljno ispitati samo jedan ili dva sektora, na kojima se planira loviti. Ostatak terena u takvim okolnostima najbolje je u potpunosti zaboraviti.

Želja da se iz nekog velikog područja izvuče maksimum u kratkom roku ima malo smisla, pogotovo ako se ne zna ni kako ni gdje treba loviti. Ovo može zvučati pomalo apsurdno, ali sve mogućnosti jednog velikog područja se ionako ne mogu ni upoznati ni iskoristiti za kratko vrijeme. Ipak, ako ribolovac pažnju usmjeri na manje zone, brže stekne osjećaj za postu, a to može i uistinu povećati šanse da se dođe do uspjeha! Manji dijelovi se mogu lako i u kratkom vremenu upoznati vrlo dobro.

Na koje dijelove ribolovnog područja treba usmjeriti pretragu najlakše je odlučiti se pomoću karti na kojoj su ucrtane dubine i struktura dna. No, ni ako karta nije dostupna, ne treba gubiti samopouzdanje. I obični obilazak područja obalom može otvoriti velike mogućnosti. Većinom se na ovaj način vizualno lociraju ušća, kako malih potoka tako i rijeka, manji otoci, hridi, potonuli predmeti ili veći pojasevi uz obalu.

Područje za koje se odlučite ne treba biti preveliko. Najbolje je odabrati teren takve veličine da ga se u jednom danu može pročešljati najmanje dva do tri puta. Manje vale je najuputnije pretraživati dijagonalno tako da se jednoj zamišljenoj kosoj liniji plovi dijagonalno preko odabranog područja. Pri tom, u povratku, uvijek putanju plovila valja pomjeriti nekoliko metara u stranu, kako bi se istražila što veću površina. Kad se naiđe na neko interesantno mjesto, valja vršiti detaljni pregled potencijalne poste.

Pendula je pak najprimjerenija tehnika lova za ispitivanje terena jer se njome može brzo pretražiti velika površina. Potezati treba varalice, a ne prirodne mamce. Sa „shad“ i „twister“ varalicama se mogu najdetaljnije ispitati mikro lokacije zato što se mogu potezati sporo. No, za pretraživanje većeg područja bolji je „wobler“, teturavac, koga se može povlačiti većom brzinom plovidbe. Dobra je metoda i „rip jigging“, podvrsta pendule s varalicom koja ima „jigg“, olovnu glavu, a koja se povlači po dnu u velikim skokovima. Ploviti treba što sporije uz što češći kontakt varalice s dnom.

Detaljnije pretraživati treba i golim okom vidljiva potencijalno dobre poste kao što su otočići, hridi… Odmah poslije njih treba pretražiti sve neravnine dna, podvodne brijegovi i manja uzvišenja, strmce i ivice, rupe, šljunčane platforme, pjeskovite ploče, obraslo dno, potopljene predmete…

Kad se otkrije i dobro istraži nekoliko obećavajućih mjesta, rezultat lova na njima ovisit će o drugih čimbenicima uspjeha. Primjerice, o providnosti mora, pa njoj kasnije treba prilagoditi debljinu pribora i boju varalice, odnosno mamca. Dobro je dio vremena iskoristiti za lov sitnih riba u svim slojevima mora. Tako se dobiva informacija o dubini zadržavanja te najčešćoj hrani krupnih riba te pribavljaju mamci za njihov lov.

Župan Nikola Dobroslavić uputio je čestitiku košarkašicama ŽKK Ragusa na osvajanju Kupa Hrvatske za žene ”Ružica Meglaj Rimac”.

Drage košarkašice ŽKK Ragusa, iznimno me veseli vaš veliki uspjeh koji ste postigle osvojivši Kup Ružica Meglaj – Rimac. Svojim uspjehom pronosite ime svoga kluba, grada i županije. Najsjajniji pokal koji ste izborile potvrda su snage i želje za uspjehom i u ovim teškim vremenima pandemije koja nas je zadesila.
U ime Dubrovačko-neretvanske županije i svoje osobno, iskreno čestitam igračicama i stručnom vodstvu na postignutom uspjehu te želim mnogo medalja i priznanja u budućem životu i radu.

Srdačno i s poštovanjem,
župan Nikola Dobroslavić

Sadržaj Dubrovačko - neretvanske županije

Lapadsko srce OŠ Lapad razveselilo je učenike 1. OŠ Petrinje u akciji Most prijateljstva između ove dvije škole koja je započela još u siječnju nakon povratka učenika sa zimskog odmora prikupljanjem simboličnih 10 kuna po učeniku.

Prikupljenim iznosom od 8.500 kuna pomoglo se osam obitelji učenika i djelatnika koji su ostali bez svojih domova.Nastavak akcije realiziran je jučer upravo u Petrinji. Roditelji učenika OŠ Lapad pripremili su za svakog učenika poklon za nadolazećinajveći kršćanski blagdan Uskrs. U paketima se tako moglo pronaći školskog pribora, higijenskih potrepština, slatkiša, a i poneka igračka za one najmlađe. Sve su to lapadske mame i tate s ljubavlju pripremili.

Koliko su sami učenici bili sretni i radosni osvjedočila se i sama organizatorica ove akcije učiteljica Patricija Mage Vidak.

- Trebalo je puno volje,energije i vremena za sve organizirati, ali uspjeli smo! Presretna sam jer nema veće sreće nego vidjeti sretna dječja srca i ozarena lica. Ovim putem upućujem javnu zahvalu svima koji su pomogli ostvariti ovu predivnu priču te pretočiti jedan maleni san u stvarnost. - rekla je Patricija Mage Vidak.

dpp

Stolnotenisači Libertas Marinkolora Miho Simović, Filip Čipin i Tomislav Japec ovog vikenda igrat će prvi krug Europskog kupa koji će se održati u Rumunjskoj u gradu Odorheiu Secuiesc.

„Pituri” će svoj put do završnice probati ostvariti kroz skupinu A, a suparnici su im ukrajinski Fortune Kijev i domaćin skupine rumunjski CSS-Szak Odorheiu Secuiesc. U grupi A trebao se je natjecati i G.D.D. Toledos iz Portugala koji je odustao od natjecanja.

U završnu fazu natjecanja koja će se održati u Varaždinu (od 12. do 15. svibnja) prolaze dvije najbolje momčadi iz svake skupine. U završnoj fazi igrat će osam momčadi iz prve faze Europskog kupa (prvoplasirani i drugoplasirani klubovi iz četiri skupine) te šest klubova iz Lige prvaka.

dpp