Vrijeme je dobrog lova sipe. Većina ih sportsko- rekreativnih ribolovaca hvata varalicama i jede, a samo rijetki ih koriste kao mamac. Ti meštri od udice tvrde da su sipe neopravdano zapostavljeni mamci. Također, tvrde da, suprotno mišljenju većine udičara, sipa nije lošiji mamac od lignje, najcjenjenijeg mamca među glavonošcima. Istina je da joj je meso tvrđe, ali između ostalog i zbog te tvrdoće, cijela i živa sipa je „kraljica“ zimskog potezca, pendule. Osim toga, poput lignje i meso sipe se može omekšati udarcima kuhinjskog čekića.

Zbog tvrdoće, dobro je znano, male sipice su odlični mamci za lov „cara“ zubaca i „carice“ komarče, ovrate ometcem srednje i teške konstrukcije. Manje je poznato da je sipica odličan mamac za lov čekanjem i treće morske „okrunjene glave“, brancina, smuduta, ali i pagra, ugora, gruja te murine. U istu svrhu, osim cijele male, odlično može poslužiti i glava velike sipe.

Cijele sipice su najučinkovitijr u noćnom ribolovu s mula, posebice po mjesečini. Nadjevene na dvije udice mogu se odbaciti priborom bez ili s dodatnim kliznim utegom na osnovnoj struni. Za tu montaža namijenjenu lovu komarče idealni su mamci od 5-6 cm dužine. U glavu im se postavi udica broj 2, a u tijelo 1 ili 1/0, čak i 3/0 ako je moguć ulov brancina. Osim „kralja“ i „kraljice“, plijen mogu biti i pauk, sarak, škrpina, praktično sve priobalne ribe, koje će se uglavnom kvačiti na manju udicu.
Najmanje je poznato da je sipa odličan mamac i za druge ribe, čak i one koje se inače njom ne hrane nego su, što više, njen plijen, poput girovki. Osim modraka, gere oštrulje i oblice, za komadima sipe će posegnuti i druge sitne ribe: arbun, bukva, fratar, glavoč, kanjac, knez, pauk, pic, sarak, širun, šparmić, škrpina, škrpun... Filet sipe i njen krak odlični su mamci na potezcu, penduli, za lov polande, lokarde, iglice, smuduta, vrnuta, širuna i ukjate.

Kad se mamče njeni komadi, sipa se može obrađivati na više načina. Čišćenje i komadanje je najbolje obavljati nožem za obradu riba. Posao počinje uzdužnim rezanjem jedne strane plašta. Kad se plašt otvori pristupa se uklanjanju iznutrice s glavom pa sipine „kosti“. Zatim se za mamčenje može koristiti cijela ili uzdužno prepolovljena glava, ovisno o njenoj veličini. Za sitnije lovine režu se uzdužne trake plašta.

Poput svih glavonožaca, sipa je idealna za izradu mješanih, tvrdo- mekanih mamaca. Što više takav se mamac može izraditi i samo od sipe - batom dobro omekšanog i neobrađenog komada. Za pendulu je dobra kombinacija trake sipe i pjeskulja, korejskog ili kojeg drugog manjeg crva. Komad sipe je dobro rabiti i u kombinaciji sa srdelom na drugom privezu, koja će bljeskanjem i mirisom privući ribu iz dubine i okoline. Ta kombinacija je odlična i u lovu bulentinom na padini braka. Osim kantara i ostalih stanovnika braka, tu će privući kokote, arbuna i ostale ribe mekanog dna.
Sipa je odličan mamac i za lov „vertical jigging“, tehnikom koja je posljednjih godina „in“ među sportskim i rekreativnim ribolovcima. Naprosto, umjesto varalice u obliku glavonožca, lovi se sipom u čije je tijelo postavljena olovnica potrebne težine, a ispod koje su udice, među kracima sipe.

Poput lignje, sipa se podjednako uspješno može koristiti svježa i odmrznuta, jer zamrzavanjem ne gubi na kvaliteti, posebice u pogledu čvrstoće. Kao i lignja, svježa i zamrznuta, sipa treba imati bijelo meso. Crvenkasto-ljubičasta boja je znak da je bila odmrzavana i ponovo zamrznuta.

Članica Judo kluba Dubrovnik Ivana Šutalo ostala je peta na turniru iz IJF Toura, koji se održao u gruzijskom Tbilisiju. Ivana kao je kao četvrta nositeljica pobijedila u prvom predstavnicu Kazahstana dok je upisala poraz u četvrtfinalu od reprezentativke Francuske M'Bairo.

U repasažu je ekspresno pobijedila Ukrainku Sapsai i osigurala nastup u finalnom bloku u borbi za broncu.Na kraju je treće mjesto osvojila Litvanka Jabloskyte dok je Ivana Šutalo zauzela tako 5.mjesto.

Ovim plasmanom osvojila je 252 boda na svjetskoj ranking ljestvici gdje se popela na 18. mjesto.

DPP

Proljeće je kalendarski počelo, ali je lošije vrijeme malo odgodilo značajnije podizanje temperature mora, što će za posljedicu imati nešto kasniji prilazak obali i površini mnogih riba. Zahlađenje, međutim, nije spriječilo velika jata širuna da se pridruže iglicama u srednjim slojevima priobalnog mora. Kad se u svibnju širuni malo odmaknu od obale, na dohvat ometca će se primaknuti jata vrnuta, a tu će se naći i lokarde ili plavice. Tako će sportski ribolovci u dužem predstojećem periodu imati prigodu s obale loviti te tri vrlo agresivne male grabljivice.

Takav lov „plavog trija“ može biti vrlo uspješan. Najbolje ga je obavljati s vanjskih strana lukobrana te prirodnih i umjetnih rtova, jer su s tih pozicija te ribe najlakše dohvatljive.

Uvijek u potrazi za hranom, širuni, lokarde i vrnuti su ipak najaktivniji tijekom prvih jutarnjih te od kasnih popodnevnih sati do zalaska sunca. Ako slučajno nisu gladne u sumrak, sigurno će se dobro loviti noću, do ponoći. Tada ih je najbolje potražiti u području kakvog obalnog svjetla, ali ne u središtu, nego na rubu osvjetljenog prostora. Posebno će se uspješno loviti u vrijeme plime. Što se pak, stanja mora tiče, najviše im godi tiha ili tek namreškana površina, dok će u kurentu slabije jesti nego u mirnoj vodi. Po uzburkanom moru vrnuti će biti aktivniji od širuna.
U predstojećem periodu ove je ribe moguće loviti i ometcem na kome je prirodni mamac. Međutim, iznimno rijetko „preko prsta“, jer se vrlo rijetko posve primaknu kopnu. Zato sve treba namontirati na štap s rolom. Dovoljna je i mala, ali barem srednje brza rola. Štap mora biti barem srednje dužine, ali je bolje koristiti one dužine do 4,5 m. Iako se može loviti vitkim, ali brzim „bolonjezom“, prednost treba dati štapu srednje ili čak sporije akcije, onom namijenjenom vrlo dalekom bacanju, tzv. surfcasting štapu. Na njega treba biti montirana barem srednje velika rola.

Bez obzira koji se štap i rola koristili, na njih treba montirati osnovnu strunu od najlona, debljine 0,15 do 0,20, odnosno 0,25 mm kada se pretežito love krupniji vrnuti. Na nju se, obvezno preko vrtilice, mogu postaviti završnjaci različitih konstrukcija, ovisno o načinu i dubini lova. Ipak, kako bi se spriječilo zaplitanje pribora pri odbacivanju, najbolje je loviti s najjednostavnijim završnjakom, onaj koga čini samo privez, primula (pjok), i udica. Privez treba biti dugačak jedan metar i neznatno tanji od osnovne strune. Na njegovu sredinu treba postaviti fiksnu olovnicu težine ne veće od 10 do 20 grama.

Kako bi mamac bio što duže „na pola dna“, odnosno u vidokrugu riba, neophodan je plovak. Postaviti ga treba na osnovnu strunu, najbolje fiksirati. Oblik mu ovisi o stanju mora, ali je ovalni univerzalan za sve uvjete mora pri kojima se love vrnuti i širuni. Nosivost mu mora biti barem malo veća od težine olovnice na priboru.

Što se, pak, tiče udice, najprikladnijim su se pokazale one koje su najučinkovitije u lovu uz obalu, znači one oblika „Crystal“. Love li se pretežito širuni i plavice treba koristiti udicu širine luka 5 do 7, a ako veći dio plijena čine vrnuti, bolje je loviti nešto većim, širine luka 7 do 11 mm.

Vječito gladne, ove će ribe prihvatiti brojne mamce poput kruha, pastela, komad srdele, gavuna, mušule, gambora… Ipak, kad je mamac potrebno daleko odbaciti, najbolje je koristiti krakove liganja izrezane na komade duge 4 do 5 cm. Ništa slabiji nisu ni fileti izrezani s boka širuna, najbolje s mjesta gdje se bočna linija dvaput savija. Kraci i fileti se mamče tako da se udica provuče blizu jednog, a centimetar i pol ispod drugog kraja mamca.

Mamac treba odbaciti što dalje ili tamo gdje se zna da su ribe i čekati da ga one pokupe u prvom metru dubine. Ako se to ne dogodi, iz faze čekanja treba prijeći u fazu izazivanja riba. Svakih pet, šest sekundi valja dva, tri puta lagano podići vrh štapa pa namotati malo strune. Ako su u blizini, „plavi trio“ će se odlučno baciti na lelujavi mamac. Vrnut, bez obzira na veličinu, udara snažnije i brže „šija“, bježi u stranu, od širuna i lokarde. Kontra ne treba biti jaka, osobito kad se ulovi širun, jer se on najčešće kači za mekanu opnu između usana. Unatoč tome, plijen treba izvlačiti bez taktiziranja, ali i bez žurbe i trzanja.
Po uzburkanom moru vrnuti i širun su malo dalje od površine, ali rijetko ispod metar i pol. Tada ih je dobro primamljivanjem dovesti pod površinu. Zapravo, te je ribe dobro primamljivati stalno, jer one znaju iznenada, tko zna zašto, otploviti iz zone ribolova. Primama se može praviti od svih mamaca, ali najbolje ju je izraditi od starog kruha i samljevenih svježih ili usoljenih srdela. Za cjelodnevni lov potrebno je skoro pet kilograma primame.

Primama se mora raspadati čim dotakne površinu što znači da mora biti u dosta rijetkom stanju, a takvog ga je teško daleko odbaciti, a da se ne raspe već u zraku, što nije dobro jer se tako nepotrebno širi područje zadržavanja riba. Zato je kuglice primame najbolje odbacivati specijalnim praćkama i cjevastim pomagalima, tzv. kobrama.

Spomen na Ivana pl. Saraku, velikog dobrotvora Dubrovačkih muzeja Ovaj spomen posvećujemo velikom dobrotvoru Dubrovačkih muzeja - dubrovačkom vlastelinu Ivu Saraki, koji je preminuo na današnji dan prije 70 godina.

Plemeniti se Saraka svojom velikodušnom gestom upisao na listu najvećih donatora Muzeja oporučno mu ostavivši gotovo svu svoju vrijednu pokretnu imovinu izrazite kulturno-povijesne i umjetničke vrijednosti koja i danas oplemenjuje ambijentalni postav Kneževa dvora. Saraka je bio jedan od posljednjih pripadnika vladajućeg sloja nekadašnje dubrovačke države i osebujna pojava građanskog Dubrovnika kraja 19. i prve polovice 20. stoljeća. Iako rođen više od pola stoljeća nakon ukinuća Republike, nije prihvaćao „novo doba“ i njegove tekovine već je živio „u Republici“ i za Republiku ponosno čuvajući i rado prenoseći svojim sugrađanima i gostima Grada usmenu predaju o tradiciji i slavi domovine svojih predaka.

Unatoč njegovoj osebujnosti, Dubrovčani su mu iskazivali razne počasti imenujući ga, između ostalog, za kuratora Dubrovačke biblioteke, počasnog kustosa Dubrovačkog muzeja, odbornika Dubrovačkog učenog društva Sv. Vlaha. Njegovim se likom historiografija nažalost nije bavila, a jedini posvećen mu članak objavio je Hrvoje Ivanković u Lietaru 2015. godine.
Ivan Lujov Saraka (1874. – 1948.) preminuo je 4. travnja 1948. u dobi od 74 godine. Kako nije imao nasljednika, ondašnja Uprava Dubrovačkog muzeja izdala mu je osmrtnicu na kojoj je objavljena tužna vijest da je preminuo njihov „zaslužan promicatelj i počasni kustos, Ivo Saraka, vlastelin dubrovački“. Među njegovom vrijednom ostavštinom Dubrovačkim muzejima posebno se ističu raskošni kabinetski ormarić s kraja 17. stoljeća, intarzirane komode iz 17. i 18. stoljeća, slike starih majstora, portreti Marina Getaldića i Stjepana Gradića, portretne minijature predaka roda Saraka, brojne grafike, vrijedne stare knjige, srebrni jedaći pribor, servisi za jelo.

Većina ostavštine se i danas može vidjeti u stalnom postavu Kulturno-povijesnoga muzeja. Prema dubrovačkim kroničarima, Sarake su u Dubrovnik doselile iz Huma početkom 12. stoljeća. Jedan su od najmanje utjecajnih, ali dugotrajnih dubrovačkih vlasteoskih rodova koji je pripadao Gundulićevom klanu. Svoj su vrhunac doživjeli polovicom 15. stoljeća, nakon čega počinje i njihov pad uzrokovan epidemijama kuge, ali i pogibeljima u velikom potresu 1667. godine. Početkom 20. stoljeća dio članova roda se odselio iz Dubrovnika, dok su ostali izumrli. Posljednji je član, Ivan Lujov Saraka, umro 1948. godine.

Dubrovački muzeji

Sv. Luka vjerojatno potječe iz Antiohije, a prema predaji radio je kao liječnik u grčkoj Boeciji, sve do trenutka kad je upoznao sv. Pavla i s njim krenuo „liječiti duše“. Budući da on vrijedi za zaštitnika liječnika, njegov reljef i reljef sv. Marije Magdalene, kao jedne od zaštitnica ljekarnika, pa i čitavu umjetničku kompoziciju koju tvore reljefi na propovjedaonici crkve Male braće, treba povezati s ljekarničkim poslom dubrovačkih franjevaca. Ovo dvoje svetaca, kao zaštitnici medicinske struke, mogli su se naći na propovjedaonici crkve sv. Tome na Pilama poslije nego je odvojena liječnička od ljekarničke struke.

Ljekarništvo kao samostalna struka nastaje između 1231. i 1243., nakon što je Friedrich II. (1194. – 1250.), kao Rimsko-njemački car izdao zbirku zakona koji dijele te struke. A nastanak samostana sv. Tome na Pilama franjevački kroničar Vital Andrijašević i većina povjesničara vezuju za godinu 1250., iako se na jednom pisanom dokumentu još 1235. prvi put spominje franjevac u Dubrovniku. Marija Magdalena i po drugom ključu, mogla se naći na propovjedaonici franjevačke crkve sv. Tome. Vrijeme je to kada prosjački redovi franjevci i dominikanci oživljuju kult te svete žene, koja još od 2. stoljeća nosi naziv „apostolorum apostola“ (apostolica apostola). Franjevci, na primjer, u Kamporu na otoku Rabu još i danas uskrsni ponedjeljak slave kao „Mandaljenino“. 

Na sadašnju propovjedaonicu reljefi su smješteni tek nakon potresa 1667. Ona je tada ovdje iskonstruirana uz pomoć reljefa, napravljenih nekoliko stotina godina ranije, i novih dijelova napravljenih upravo za ovo mjesto. Iako sveci prikazani na reljefima ne predstavljaju neki „klasični postav“ propovjedaonice, bez sumnje su izvorno pripadali propovjedaonici i nose snažnu teološku i liturgijsku poruku.

Apostoli sv. Petar i sv. Pavao, kao prvaci apostolski i sveti pisci, često na propovjedaonicama imaju svoje mjesto. Na propovjedaonicama su ipak najčešće evanđelisti ili njihovi atributi (Matej, Marko, Ivan i Luka). Na ovoj propovjedaonici sv. Luka je na desnoj strani, a to je pozicija na kojoj se on nalazi uobičajeno na starim propovjedaonicama. Ovaj svetac sa sv. Petrom i sa sv. Pavlom ima veliku vezu. Pretpostavlja se da se on u Antiohiji susreo s njima, jer su oni tamo djelovali kao apostoli. Oni vrijede kao apostoli naroda, Petar kod Židova, a Pavao kod pogana. Od njih je Luka vjerojatno primio Evanđelje, pa se kao pratilac pridružio Pavlu na njegovom drugom misijskom putovanju i ostao s njim sve dok ovaj nije umro. Lukina povezanost s dvojicom velikih širitelja Isusova evanđelja, kojima uz bok može stajati i on sa svojim svetopisamskim spisima, dodatni je argument da je ovdje riječ o njegovu liku, koji zbog odlomljenog atributa, vjerojatno gušćeg pera, kojeg je držao u desnoj ruci, nije prepoznat. Ovdje ih svu trojicu povezuje simbol knjige, odnosno njihovo svjedočenje i propovijedanje Božje Riječi, te pretpostavka da je Luka od njih primio Riječ.
Drveni ornamenti na zidu kojeg zahvaća propovjedaonica iz doba su njene rekonstrukcije. A što se tiče sadržaja u ornamentu u obliku okvira iznad vrata propovjedaonice može se samo nagađati. U njemu se možda nalazio franjevački grb, što bi se tematski slagalo s „rukom propovjednika“ u franjevačkom habitu naslonjenoj na ogradu s križem. Takav je slučaj na primjer na drvenoj propovjedaonici u franjevačkoj crkvi na otočiću Košljunu na otoku Krku.

Mogao bi se tu zamisliti i natpis, ali koji bi zbog vrlo ograničenog prostora morao biti sveden na dvije – tri riječi. Tematika je naravno određena, pa te riječi treba tražiti u evanđeoskim tekstovima. Ako ih tražimo u spomenutom zdravstvenom kontekstu, i ako uzmemo u obzir moguću činjenicu da je onaj tko je rekonstruirao propovjedaonicu poslije potresa znao za zdravstveni kontekst reljefa, onda te riječi nalazimo upravo kod evanđelista Luke, čiji lik je na propovjedaonici. On u svom evanđelju piše: „Convocatis autem Duodecim, dedit illis virtutem et potesta tem super omnia daemonia, et ut languores curarent, et misit illos praedicare regnum Dei et sanare infirmos“. Lk 9,1-2 (Jednom pozva k sebi Dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad svim zlim duhovima i da liječe bolesne. Zatim ih posla da navješćuju kraljevstvo Božje i da ozdravljaju bolesnike.) Prema tome, riječi koje bi bile u kontekstu poruke ove jedinstvene propovjedaonice, a koje su se nalazile u ornamentu, mogle su biti napisane minijaturnim slovima (u svojevrsnoj minijaturi prikazani su i sveci na reljefima) i jedna ispod druge na latinskom jeziku, i mogle su glasiti „predicate et sanate“ (propovijedajte i liječite).

Fra Stipe Nosić

Za svoju petu obljetnicu popularni vinski festival organizira Gala večeru u dubrovačkom hotelu Excelsior uz chefa s iskustvom rada u najpoznatijem danskom restoranu  „Noma“. Vrhunska hrana i birana vina oduvijek su činili odličnu kombinaciju, a Dubrovnik FestiWine odlučio je ovo iskustvo prenijeti na novu razinu. U ovo će se imati priliku uvjeriti svi koji će se 19. travnja naći u hotelu Excelsior kao poprištu spektakularne Gala večere na kojoj će svoje kulinarsko iskustvo i vještine predstaviti mladi slovenski chef Igor Jagodic, poznat po svome iskustvu iz restorana "Noma". U suradnji s renomiranim domaćim chefom Petrom Obadom, odgovaraju na izazov FestiWinea i kreiraju jedinstven meni na bazi pobjedničkih vina prošlogodišnjeg festivala. Sedam vina dobit će sedam gurmanskih kreacija.

- Svojom filozofijom pripreme vrhunske hrane od namirnica uzgojenih na tradicionalan način „Noma“ danskog chefa Renéa Redzepija nekoliko puta proglašena najboljim restoranom svijeta, a u ovo će se imati priliku uvjeriti i odabrani gosti za koje smo 19. travnja pripremili uistinu spektakularno događanje – Gala večeru na kojoj će imati priliku okusiti zalogaje iz ruku dvojice mladih, ali već dokazanih chefova. Ovo je fantastična prilika ne samo za naš festival, nego i za popularizaciju gastro scene u Hrvatskoj. – poručio je utemeljitelj vinskog festivala župan dubrovačko-neretvanski Nikola Dobroslavić.

Chefovima će se pridružiti prošlogodišnji stipendisti, pobjednici natjecanja Dubrovnik FestiWine Challenge 2017, mlada chefica Kristina Curić i konobar Ivo Kmetović. Prihod i ovogodišnje Dubrovnik Festiwine gala večere namijenjen je stipendiranju mladih dubrovačkih talenata (kuhara, sommeliera i konobara), a dvoje pobjednika objavljenog natječaja osvojit će prestižnu stipendiju i provesti mjesec dana na edukaciji u restoranu Strelec u Ljubljani pod mentorstvom gostujućeg chefa Jagodica.

Ulaznice za gourmet spektakl dostupne su putem agencije Dubrovnik PartneR.

Za vinski festival koji ove godine slavi petu obljetnicu ovo je izvrsna prilika za promociju daljnjeg razvoja vinogradarstva i vinarstva Dubrovačko-neretvanske županije, ali i otvaranje vrata nekim novim trendovima. Stoga, dođite u Dubrovnik od 16. do 22. travnja i otkrijte koje su sve sadržaje organizatori pripremili za vas!

FestiWine

Marketing

U prvom susretu polufinala doigravanja za prvaka Hrvatske u Osijeku Libertas Marinkolor pobijedio je osječki Vodovod rezultatom 4:2.

Drugi polufinalni susret održat će se u B dvorani u Gospinom polju u petak s početkom u 17 sati.

D.M.

U posljednjem 18. kolu ligaškog dijela HEP Superlige u stolnom tenisu, Libertas Marinkolor u Slavonskom Brodu uvjerlivo pobjedio momčad Obrtnička škola - Brod sa rezultatom 4:0

Već u utorak počinje završnica za prvaka Hrvatske, a za prestižnu titulu najbolje stolnoteniske momčadi u Hrvatskoj u natjecateljskoj sezoni 2017/18 boriti će se STK Libertas Marinkolor, STK Starr (Varaždin), STK Pula i STK Vodovod (Osijek).

Kao prvoplasirana momčad ligaškog dijela prvenstva, Pituri će u polufinalu doigravanja igrati sa četvrtoplasiranoj momčadi STK Vodovod iz Osijeka. Drugi polufinalni par doigravanja je STK Starr i Stk Pula.

Igrači Libertas Marinkolora prvo će odigrati susret sa STK Vodovodom u Osijeku u utorak.

Uzvratni polufinalni susret odigrat će se u Dubrovniku u petak,u Sportskoj dvorani Gospino polje ( B dvorana) s početkom u 17 sati.

U slučaju nerješenog rezultata u ova dva susreta , treći odlučujući susret za plasman u finale doigravanja odigrao bi se u Dubrovniku u nedjelju.

DPP

Velika ukrasna jaja postavljena su danas na dvije lokacije; u parku ispod mosta na Pločama i u Novoj Mokošici pokraj okretišta za autobuse.

Odabir motiva i samo oslikavanje djelo su umjetničke skupine Artsy, koja djeluje u sklopu Centra za mlade Grada Dubrovnika u prostoru bivšeg hotela Stadion, dok je Grad Dubrovnik financirao nabavu, oslikavanje i postavljanje uskrsnih jaja koja će sigurno razveseliti građane i posjetitelje.

DPP

Iako je šah po meni individualni sport, a sport svakako jest, iako je to za mnoge danas upitno, sebi sam kao primarnu zadaću postavio upravo to, učiniti ga momčadskim, natjecateljskim i reprezentativnim i pridonijeti prostornim, stručnim i materijalnim uvjetima dostupnim i mladim i starijim i najstarijim, poštujući sve njegove vrijednosti, osobito one o intelektualnom i karakternom razvoju čovjeka. - zapisao je predsjednik Šahovskog kluba Dubrovnik Bajro Sarić u Sportskom godišnjaku Grada Dubrovnika za 2017. godinu. I, sve ove riječi u biti najbolje kazuju na koje se sve načine Sarić dugi niz godina brinuo o dubrovačkom šahu, pa iako to nije napisao, može se reći i kako je Sarić mecena dubrovačkog šaha.

Stoga, dobio je i nagradu za životno djelo Dubrovačkog saveza sportova, a nakon što mu je dodijeljena, u kratkom razgovoru za portal Dubrovnikpress.hr rekao je više o ovome sportu, njegovom dubrovačkom razvoju, ali i svemu što šah znači za razvoj kod mladih.

Dakle, godine 1976. otvorene su prostorije kluba u tadašnjem Domu društvenih organizacija u Karmenu, gdje je klub djelovao sve do 2007.

- Živio sam u Ulici svetog Križa u Gružu, a tamo je utemeljen šahovski klub koji se zvao Plamen te smo tamo počeli sa šahom. Bila je uglavnom tu gruška mladost. Dio igrača nije bio član tog kluba, to su bili stariji igrači koji su igrali neorganizirano, i oni su bili kvalitetniji... Onda je šah intenzivnije krenuo, organizirali smo klub u 1970.-ima, išli na razna natjecanja, sve veći broj mladih ljudi je prionuo šahu i postali su vrlo dobri šahisti. - rekao je Sarić.
Inače, Sarić i sam igra šah, i to dosta dobro. Kako je napisao u Godišnjaku, dogurao je prvokategornika, ali i kako je zapisao, "daleko od toga da je bio u ravni ili bolji od niza odličnih dubrovačkih šahista". Na pitanje kad je zapravo dubrovački šah bio najjači, Sarić je odgovorio:
- Prošla godina je najbolja, 2017. Tada smo ušli u 1A Hrvatsku šahovsku ligu. To je vrhunac ekipnog uspjeha u šahu. U pojedinačnoj konkurenciji nismo imali toliko uspjeha iako imamo jako dobrih igrača. Naime, šah ljudi igraju do 18, 19 godine i onda obično prestaju. Ne rade kao drugi sportaši. To je problem šaha. - objasnio je.

Dakle, Sarić kaže kako je prošla godina najbolja, a nekakav dojam je da je prije oko šaha bilo puno više zanosa, da je jednostavno ovaj sport, igra prije bio zastupljeniji u nekakvom kulturološkom smislu. Na ovu novinarsku konstataciju, Sarić kaže:
- To je točno. Ali, to ne znači da ljudi igraju manje šah. Problem je što šah više nije društvena igra. Prije bi mi igrali u klubovima, sad ljudi igraju preko Interneta s poznatim ili nepoznatim igračima s drugih kontinenata. Šah je i dalje vrlo popularan, ima i preko Interneta vrlo jakih igrača... Ali, ljudi ga više toliko ne igraju u živo, ne idu igrati u klub. To se promijenilo u odnosu na razdoblje otprije 30, 40 godina kad je to bila društvena igra, kad je okupljala ljude i kad su ljudi dolazili u klubove. To je jedna bitna promjena koju je šah doživio. Ali, svi suvremeniji igrači su bolji od ovih prije. - kazao je Sarić.

Također, Sarić se podsjetio i simultanke oko Orlandovog stupa s Garijem Kasparovim 1994. godine kazavši kako je ta ideja bila izvrsna i kako je to sve skupa bio jedinstven događaj koji je okupio jako puno ljudi. Pak, na pitanje koji je najbolji dubrovački šahist kojega pamti, odgovorio je kako se radi o Mihu Karaću, a na pitanje o najboljim šahistima na svjetskoj razini, nije dao egzaktan odgovor.

- To je teško reći. Svi spominju Bobby Fischera, jer je ostao upamćen po nekim drugim stvarima, ušao u legendu i svojim ponašanjem. Ali, po meni je današnji svjetski prvak Norvežanin Magnus Karlsen sigurno jači igrač od Fischera. Ali, u glavama ljudi ostaje Fischer, to je tako. Iako, teško je uspoređivati razdoblja. Za neke je Kasparov najbolji, Karpov je isto bio odličan. Sve su to izuzetno jaki igrači. - pojasnio je Sarić.
Kazao je i zašto treba šah preporučiti mladima.
- On služi za intelektualni razvoj čovjeka. To je božanstvena igra koja razvija intelektualne sposobnosti čovjeka kroz matematiku, logiku, koncentraciju, psihologiju. Čitav niz toga što se koristi u raznim djelatnostima. Nećete naći onoga koji dobro igra šah, a da nešto nije postigao u životu. Zato bih preporučio mladima šah. On više doprinosi od nekih predmeta koje učimo u osnovnoj školi. Postoji europska smjernica za uvođenje šaha u škole, Europska unija sugerira da šah uvedemo u škole kao nastavnu disciplinu i da se uči djecu. To je u svim zapadnim zemljama. U nas je to tek na početku. - zaključio je za portal Dubrovnikpress.hr predsjednik Šahovskog kluba Dubrovnik Bajro Sarić, koji je u Godišnjaku zapisao i "da je Dubrovnik na hrvatskoj, a kroz međunarodne šahovske turnire i europskoj šahovskoj karti, postao, pored svega ostalog i znanoga i prepoznatljivo šahovsko stjecište".

Unatoč kišnom vremenu, svečano i veselo bilo je danas na Uskrs u Gradu. Brojni Dubrovčani tako su nakon mise uskrsno jutro proveli na kafi ili u šetnji, a turistima najzanimljviija bila je radionica penganja jaja udruge Dubrovački primorski svatovi.

Također, na Stradunu je nastupio KUD Sv. Juraj Osojnik, ali i klapa Ragusa.

Inače, prema najavama TZ Grada Dubrovnika, u Gradu boravi oko 10 tisuća turista.

[youtube url="https://www.youtube.com/watch?v=kAPWch3mCOU"]

V.S.

Forumska radionica „Mladi kantautori i bendovi“ imala je svoju završnicu 27. ožujka u Klubu mladih Orlando uz tehničku potporu Dubrovačkih ljetnih igara. Na koncertu koji je trajao puna tri sata, učenici dubrovačkih osnovnih i srednjih škola te učeničkih domova okušali su se u raznim žanrovima i formama.

S obzirom da su mladi godinama tražili priliku za pokazati svoju kreativnost i talent, odazivom, brojnošću i kvalitetom izvedbi dokazali su da su prihvatili „ispruženu ruku“ Grada Dubrovnika pa je ova forumska radionica najbolji pokazatelj uspjeha Foruma mladih.

Bend OŠ Lapad, Dapal, dugogodišnji sudionik Foruma mladih, gostovao je prošle godine na festivalu mladih u prijateljskom gradu Bad Homburgu, dok će novoformirani bend Nianse, koji je na sinoćnjoj forumskoj radionici premijerno izveo sedam novih autorskih pjesama, ove godine sudjelovati na festivalu mladih bendova u Turskoj.

Sljedeća radionica Foruma mladih pod nazivom „Ples, ples, ples!“ održat će se 25. travnja u Kazalištu Marina Držića.

DPP