Dubrovačka stranka, DUSTRA organizira muško-ženski malonogometni humanitarni turnir za Eneidu Rokić, Dubrovkinju koja je zbog posljedica moždanog udara i teške životne situacije ostala potpuno bespomoćna.
Turnir će se održati na nogometnom igralištu na Kantafigu od 28. lipnja do 2. srpnja 2017. godine.

Važno je napomenuti da se ekipe mogu prijaviti do 26. lipnja na broj telefona 098 181 11 37. Akontacija je 100,00 kuna po igraču (3+1).

Podsjetimo, Eneida Rokić je kao medicinska sestra bila zdravstvena voditeljica u dubrovačkim gradskim vrtićima te je 30 godina svoga života svakodnevno brinula za najmlađu populaciju ovoga grada. Jedne noći život joj se promijenio na gore. Doživjela je moždani udar te nakon kratkog oporavka zbog nesređene obiteljske situacije završila je na ulici bez krova nad glavom sa svojom maloljetnom kćerkom.

Pomoć im je potrebna jer teška zdravstvena i financijska situacija preko noći su doslovno promijenile sve što su ikad imale.

"Sigurno smo da će Dubrovčani i Dubrovkinje i ovoga puta pokazati svoje veliko srce i pomoći našoj sugrađanki", poručuju iz DUSTRA-e.

DPP

Kadeti i mlađi kadeti Juga nastupili su u subotu i nedjelju 03. i 04. 06 u Splitu na Mini grand prix natjecanju „Mali mornar“. Nastupilo je ukupno 409 natjecatelja iz 22 kluba. Jug je predstavljalo 36 članova, a osvojili su ukupno 13 medalja od kojih su 7 zlatnih, 2 srebrene i 4 brončane.

Najuspješniji predstavnik Juga na ovom natjecanju bio je mlađi kadet Vlaho Nenadić koji je osvojio čak 4 zlatne medalje. Zlata je osvojio u disciplinama 100 slobodno, 100 leđno, 200 mješovito i 200 leđno, te je zbrojem vrijednosti 4 rezultata odnio ukupnu pobjedu u D kategoriji za koju je nagrađen poklonima organizatora.

Katarina Benić osvojila je također 4 medalje od kojih zlata na 200 mješovito i 400 slobodno, srebro na 100 prsno i broncu na 100 slobodno.
Ivan Zeko doplivao je do zlatne medalje u disciplini 100 prsno, Roko Zvone bio je srebreni na 100 delfin, Bruno Đuho brončani u disciplinama 100 slobodno i 200 mješovito, a Maroje Purin brončani na 400 mješovito.

ŠURKOVIĆ UKUPNO DRUGI U CIJELOJ SEZONI MINI GRAND PRIXA

Kadet Mario Šurković na ovom je natjecanju tri puta bio četvrti, te je osvojio novih 7 bodova za sezonski Mini GP poredak. Obzirom da je ovo bilo zadnje ovosezonsko Mini grand prix natjecanje, veliki uspjeh ostvario je zaključivši cjelokupnu sezonu kao ukupno drugi iza Tina Mirjanića iz Primorja, a ispred Lovra Serdarevića iz Novog Zagreba.

Osim već spomenutih plivača za Jug su u Splitu nastupili: Juraj Barčot, Paulo Brač, Viktorija Bratičević, Andrija Cetinić, Luka Curić, Bruno Damić, Nikol Đuho, Elza Filipović, Ante Kralj, Marta Lukšić, Antonia Ljuban, Patricija Maleš, Matej Marković, Noa Miletić, Filip Miletić, Paula Miloslavić, Ema Najcer, Katarina Nenadić, Ives Njavro, Nikola Pasković, Sandro Radošević, Petra Rudinović, Roko Sindik, Toni Šarić, Rafaela Škrabo, Antonia Šurković, Marko Tevšić, Zoe Tolj, Zita Tolj.

Jugaši su u Splitu nastupili pod vodstvom trenera: Matijane Staničić, Ivana Bilića i Frane Ćirka.

Sljedeće natjecanje najmlađe Jugaše očekuje u subotu 10.06. kada će se na bazenu u Gružu održati Pokazno natjecanje Jugove plivačke škole na kojem će nastupiti 200-tinjak članova.

PK Jug

Kad se govori s povjesničarima umjetnosti, po nekakvom običaju očekuje se razgovor prepun izraza koje po pravilu ne razumije svatko. No, mlada Dubrovkinja Andrea Batinić Ivanković očito je povjesničarka umjetnosti neke druge fele. Njoj je sve jednostavno, a o svemu ima svoje mišljenje. U razgovoru za portal Dubrovnikpress.hr, osim što se dotaknula svojih želja, afiniteta i planova, tako je bez imalo uvijanja i pripadajućeg mu nepotrebnog folklora dala svoj sud o mnogim dubrovačkim kulturnim navikama.

Batinić Ivanković završila je povijest i povijest umjetnosti u Splitu. "Ta mi povijest pomaže da mnoge umjetničke konotacije iz različitih vremena mogu staviti u zadani kontekst", reći će ona. Trenutno je na doktoratu iz suvremene umjetnosti u Zagrebu, a u Dubrovniku radi kao pripravnik kustos u Kulturno-povijesnom muzeju. Uz to, ona već kao kustos radi i na izložbama. Iza nje je otvaranje izložbe Lene Kramarić u Matici iseljenika Dubrovnik te dvije izložbe u Domu Marina Držića. Jedna je bila zajednička Josipa Škerlja i Vedrana Grabovca, a druga je bila izložba radova dubrovačkih učenika, nastalih na DMD-ovoj radionici. Sad priprema dvije izložbe.

DVIJE IZLOŽBE U LIPNJU

Prva od njih je u Matici iseljenika, koja će se otvoriti 8. lipnja. Izlagat će Lukša Peko, Viktor Šerbu, Josip Škerlj, Maro Kriste, Josip Ivanović, Nanda Zec-Ivanović, Tonko Smokvina, Loren Ligorio, Mišo Baričević i Vedran Grabovac. Na drugoj izložbi samostalno će izlagati Mišo Baričević, u Domu Marina Držića, 10 lipnja.
- Mislim da će obje izložbe biti posebne. Dakle, u Matici iseljenika otvorit će se izložba "Dubrovački mali salon", i mislim da izlažu odlični umjetnici, zapravo jedan odličan spoj mlađih umjetnika sa svojim starijim kolegama. Izložba nije tematska, svatko će izložiti što želi i predstavit se s tri djela. To su radovi malog formata, od tuda i naziv izložbe. Jako se veselim i izložbi Miša Baričevića, koji će se predstaviti s 51. radom. Njegova izložba podsjećat će na kazalište, ima u sebi tu jednu notu teatra. - rekla je Andrea Batinić Ivanković.

ODLIČNA SURADNJA S NIKŠOM MATIĆEM

Dakle, već je to treća njezina izložba u Domu Marina Držića. Može se reći kako se tu radi o uspješnoj suradnji.

- Suradnja je izvrsna, profesionalna u svim mogućim vidovima. Počelo je s prijateljskim poznanstvom ravnatelja Nikše Matića i mene, pitao me je želim li otvoriti neke izložbe... Imamo u planu dosta izložbi s obzirom na obljetničku godinu. Inače, mislim da je Nikša uspio ostvariti kroz muzej različite oblike umjetnosti, od likovne preko dramske do glazbene. Dom Marina Držića je renesansni muzej, ali tu se umjetnost zna i ovjekovječiti na suvremen način što meni jako odgovara. Svakako, vjerujem kako je Matić tu ostvario jedan nivo, ima stalnu publiku i to odlično funkcionira. - govori Andrea.

Iako joj je užitak kao kustos raditi u, dakle renesansnom muzeju, najviše je zanima suvremena umjetnost.
- Ona je u Gradu nedovoljno eksponirana, posebno od strane mlađe generacije. Općenito, ljudi donekle i ne razumiju konceptualu i performans i zbog toga većina nije zainteresirana za takvu umjetnost više. Osobno, mislim kako bi trebali više ići u apstrakciju, treba nam nešto da nas potrese jer smo donekle skučena sredina. - objasnila je.

KULTURA U SJENI TURIZMA

Općenito, što misli o dubrovačkoj kulturnoj sceni?

- Neke bi se stvari trebale pročistiti. Danas svatko može izlagati što hoće. Akademski slikari su kvalitetni umjetnici. Ali, imam dojam da za izložbe rade ono što bi drugi kupili. U tom kontekstu, možemo govoriti i onima koji rade suvenire. Previše je tu komercijalnoga pa možemo reći kako je današnja umjetnost u Gradu iskomercijalizirana. Postoji i tu kvalitetna umjetnost, ali mislim da je kultura u sjeni turizma. Meni turizam ne smeta, dapače, što je više stranaca mi smo uspješniji, ali mislim da se ne treba povoditi trendovima i raditi samo slike za prodaju turistima. Razumijem da je to izvor prihoda, ali ne bi se trebalo biti samo tome podređen. - dodaje Andrea, ističući kako "s druge strane imamo one slikare kojima je njihov atelje njihova oaza mira, ali opet oni od toga ne mogu živjeti".

Rekla je više i o onima čiji joj se rad posebno sviđa.

- Istaknula bih Jasminu Runje, radi se o jednoj slikarici s postmodernističkim notama što mi se jako sviđa u njezinom radu. Nadalje, dopada mi se koloritet Tonka Smokvine i Ivana Peraka. Posebno bih istaknula i Mercedes Bratoš, koja se nikad ne ponavlja. Svaki joj je ciklus drugačiji i to jako cijenim. Ona je i studirala u Firenci te sigurno i to ima određene veze. Što se tiče posljednih izložbi, dojmila me se ona Iris Lobaš Kukavičić u Galeriji Dulčić Masle Pulitika, iako inače ne preferiram sakralne teme, ona je to izvrsno i suvremeno izvela. Izložba Tomislava buntaka u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik mi je isto ostala u izuzetno lijepom sjećanju. - pojasnila je. 

KUSTOSKI POSAO ONO U ČEMU SE PRONALAZI

Precizirala je kako je loše da u školama postoji samo jedan sat likovnog odgoja, ali kad smo se već uhvatili kritike dubrovačke likovnosti, rekla je više i o gradskim ustanovama u kulturi.

- Dom Marina Držića sam već pohvalila i uistinu smatram kako je Matić tu ustanovu preporodio. Što se tiče Umjetničke galerije Dubrovnik, vjerujem da je bilo dobrih izložbi, a sve pohvale i UGD. Za svaku pohvalu je što se nakon ustoličenja novog ravnatelja Marina Ivanovića ona sve više otvara građanima, uz razna događanja, radionice, koncerte Orkestra. Vjerujem da je Ivanović na jako dobrom putu. Što se tiče Dubrovačkih muzeja, mislim da nije dobro da je pet muzeja pod jednom kapom. Vjerujem kako bi oni mogli bolje raditi kad bi svaki funkcionirao sam za sebe. - njezine su riječi.
A, što ona planira?

- Meni je jako dobro u Dubrovniku, to je ipak moj grad u kojemu do daljnjega želim raditi i stvarati. Dugoročno gledano, privlači me i Zagreb, jer tamo postoji jako puno galerija i muzeja suvremene umjetnosti i vjerujem da bih se tu pronašla. Interesira me i akademski rad, ali isključivo kao stručna suradnica. Ipak, meni se najviše sviđa kustoska djelatnost i to je ono što sam ja. Sami proces obilazaka ateljea, dogovora s umjetnicima, postava slika i otvaranja izložbi je ono u čemu se nalazim. I, što želim raditi. - zaključila je Andrea Batinić Ivanković u razgovoru za portal Dubrovnikpress.hr.

Atletičarke i atletičari Atletskog kluba Dubrovnik nastupili su na 3. kolu Dalmatinske lige za limače i limačice održanom u Makarskoj. Na održanom natjecanju nastupilo je više od 200 natjecatelja iz Dalmacije, a dubrovačke atletičarke i atletičari vratili su se doma s 10 medalja.

Marta Musladin (2006) na održanom natjecanju nastupila je u skoku u dalj i utrci na 60 metara i u obadvije discipline osvojila zlatnu medalju. Nika Tomšić (2007) nastupila je u utrci na 100 metara i osvojila brončanu medalju dok je u bacanju vortexa osvojila srebro.

Lovro Puljizević (2006), Mirna Lulić (2010) i David Obuljen (2010) doma su se vratili sa zlatnim medaljama. Puljizević je zlato osvojio u bacanju vortexa dok su Lulić i Obuljen svoje zlatne medalje osvojili u utrkama na 60 metara.
Treće kolo Dalmatinske lige bilo je uspješno i za Lanu Miladin (2008) koja je u skoku u dalj osvojila drugo mjesto dok je Anamarija Marčinko u utrci na 60 metara osvojila brončanu medalju.

Uspješna je bila  dubrovačka štafeta na 4x100 metara u sastavu: Anamarija Marčinko, Marta Musladin, Lana Miladin i Nika Tomšić osvojivši treće mjesto.

Na održanom natjecanju za Atletski klub Dubrovnik nastupili su još i: Andrea Slade, Nika Obradovic, Tina Kakarigji, Tereza Ćorić, Mara Kakarigji, Una Pendo, Silvija Radić, Ena Knezović, Pierina Bogdanović, Bruna Di Ceglie, Damjan Di Leo, Nikola Radović, Ema Pralas, Lara Bajac, Lana Milovčević, Petra Lalić, Tara Šimunović i Mara Cvitanović.

M.M.

Ljekarna Male braće posjeduje više različitih jednostavnih „kantara“, sprava za mjerenje materijala, kao i apotekarskih vaga, koje su bile baždarene na stare dubrovačke mjere. Ipak, među najoriginalnije i ljepše vage, ubraja se ona koja se nalazi na recepturnom stolu stare ljekarne a smještena je u drvenom ormariću sa staklenim stjenkama naprijed i sa strane.

Prednja stjenka ormarića služila je kao vrata koja su se otvarala kod upotrebe vage. Vaga je dijelom pozlaćena, a vjerojatno potječe iz 16. stoljeća. Ormarić pripada klasicizmu s kraja 18. stoljeća. U podnožju je plitka ladica, a sam ormarić dimenzija je oko 58 x 39 x 11 cm. Unutarnja pozadina ormarića ukrašena je oslikanom kožom iz 17. stoljeća. Osim ukrasne funkcije, ova vaga imala je važnu ulogu kod preciznih, centigramskih mjerenja, pa se ubrajala među najvažnije sprave u ljekarni, odnosno u laboratoriju. U ormarić je smještena i zbog toga da bi bila zaštićena od propuha i od prašine, kako ni ti faktori ne bi utjecali na točnost mjerenja.

Jedna slična pozlaćena vaga iz 16. stoljeća, ali bez ormarića, čuva se u povijesno-apotekarskom muzeju sveučilišta Basel u Švicarskoj, osnovanom 1924., koji vrijedi za jedan od najvećih i najvažnijih ljekarničkih muzeja na svijetu. A zašto taj grad ima toliko apotekarsko blago otkriva činjenica da je imao ljekarnu već 1250. godine.
Samostan čuva i sličnu nešto noviju centigramsku vagu, koja je također bila u upotrebi u ljekarni, a zaštićena je drvenim ormarićem koji ima staklene stjenke sa sve četiri strane. Kod upotrebe vage potrebno je bilo podići u vis prednju staklenu stjenku.

Fra Stipe Nosić

Javna ustanova Rezervat Lokrum nastavlja s ulaganjima u nove sadržaje. Po arhitektonskom rješenju arhitektice Ivane Dabrović završeni su radovi na postavljanju demontabilnog sunčališta na betonskoom pristaništu sa jugoistočne strane otoka.

Pristanište je bilo izgrađeno 80 tih godina za potrebe građevinskih radova na Lokrumu, te je ostalo neugledno i neprimjereno za kupanje i sunčanje.

"Obzirom na navedeno, odlučili smo se na njega postaviti drvenu konstrukciju suvremenog dizajna, na taj način svi Dubrovčani i drugi posjetitelji Lokruma dobili su novi prostor za uživanje u suncu i moru." - piše u priopćenju iz rezervata Lokrum.

"Korištenje platoa i suncobrana koji će se na njega postaviti biti će u potpunosti besplatno. Slična intervencija planirana je i za betonsko kupalište u Portoču već u slijedećoj sezoni." - navodi se u priopćenju.

DPP

Prema Programu utvrđivanja kakvoće mora na morskim plažama Dubrovačko-neretvanske županije za 2017. godinu, Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije obavio je prvo redovno ispitivanje mora na 116 plaža u periodu od 22. svibnja do 1. lipnja.

Od ukupno 116 plaža, more na 114 plaža ocijenjeno je kao more izvrsne kakvoće, dok je samo na plažama Hotela Albatros u Cavtatu i Prigradica u općini Blato more bilo dobre kakvoće.

Detaljniji podaci dostupni su javnosti na web stranicama Ministarstva zaštite okoliša i energetike i Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije. Tako se na adresama http://www.izor.hr/kakvoca/ ili http://www.zzjzdnz.hr/ mogu vidjeti ocjene kakvoće prikazane obojanim kružnim simbolima i to plavim (izvrsna), zelenim (dobra), žutim (zadovoljavajuća) i crvenim (nezadovoljavajuća) na Google maps podlogama, kao i brojne popratne informacije (npr. temperature zraka i mora, slanost, smjer vjetra). Rezultati utvrđivanja kakvoće mora upisuju se u bazu podataka odmah nakon završetka analize.

G.C.

Iako u glazbu svakako treba biti uvijek zaljubljen jer se tu po pravilu uvijek nešto događa, dubrovačkoj violončelistici Mihaeli Čuljak, valjda po zakonitostima njene vlastite osobnosti, glazba se uvijek događa. "Sviram u snu, probudim se u dva ujutro  misleći kako je vrijeme za pauzu", reći će. Njoj je eto buđenje tek kratka stanka od neprekidnog sviranja. "Uvijek su neke ludosti i sviranja u toj glavi", kaže. Tako to valjda biva s onima koji su imali sreću da svoju profesiju žive, prihvativši je dekretom kao vlastito određenje. U razgovoru za portal Dubrovnikpress.hr ova članica Dubrovačkog simfonijskog orkestra rekla je više o svojoj karijeri, školovanju u Sjedinjenim državama, osvrnuvši se i na glazbene i kulturne dubrovačke silnice.

Za nju je sve počelo s devet godina kad je krenula na solfeđo. Uskoro, od mame ju je dočekalo čelo. "Što sad, već sam bila uzrujana", kaže. Ali, i pojašnjava kako se ubrzo u to čelo potpuno zaljubila. "Već sam s deset godina znala da je to moj životni poziv", rekla je. Umjetničku školu pohađala je do trećeg razreda, a onda je uslijedio poziv u Zagreb.

OD DUBROVNIKA PREKO ZAGREBA DO AMERIKE

- Četvrti razred srednje škole sam završila u Zagrebu, u Glazbenom učilištu "Elly Bašić", koje uči djecu funkcionalnom metodom. Konkretno, radi se tu zapravo o apstraktnijem opisivanju same muzike nego što je slučaj u Gradu, ali i u drugim hrvatskim muzičkim školama. Poslije toga uslijedile su dvije godine na Muzičkoj akademiji, a eto onda je uslijedila i Amerika. - govori Mihaela.
Na University of North Texas u Dallasu počela je ispočetka. Razlika je bila ta što, recimo, za razliku od Hrvatske gdje se na Akademiji uči muzika, ovdje je trebalo raditi i druge stvari, poput fizike ili matematike. Nakon te četiri godine, na istom sveučilištu upisala je magisterij, a nakon njega i doktorat na University of Michigan, koje je kod Detroita. Ukupno iza nje je devet američkih godina, nakon kojih može reći kako je magistra rane glazbe te kako ima doktorat glazbenih umjetnosti u violončelu. No, zašto, odlazak u Ameriku, ako je u povratku bila svrha?

- Teško je to za reći, čak me i uzrujaju riječi nekih koji pitaju zašto sam se vratila. Provela sam značajne godine za mladog čovjeka u Americi. Te su me godine formirale poprilično i cijelo vrijeme sam se tražila, bila sam u tim godinama kao spužva, sve spremna za upijati. Ali, uz sve to počela sam shvaćati da ti nije dobro tamo gdje si, nego da ti je dobro ako si svoju osobu doveo do toga da ti bude dobro. Onda sam si osvijestila da je doma uvijek doma. Po prirodi sam senzitivac i donekle mi je smetala njihova hladnoća. Amerikanci su divno ljubazni i u svemu tome nisu prijetvorni! Ta ljubaznost je iskrena, ali kad se već nekome ideš otvoriti dolaziš do svojevrsne ograde. Drugo, nisam nikoga tamo mogla poslati u neku stvar! Ono, ispucaš se i s tom osobom budeš super poslije. Oni se na to smrtno uvrijede. - govori kroz smijeh.
No, u Americi su je itekako cijenili. Dobila je tamo i stipendiju za doktorat u vrijednosti od 120 tisuća dolara. Dakle, njen talent je bio prepoznat, no nešto je ipak prevagnulo da se vrati u Dubrovnik. Uslijedili su honorarni nastupi s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, ne bi li naposljetku postala i stalni član prošloga rujna. Osim toga sa svojim mladićem Mateom Martinović svira i u dubrovačkim lokalima, što joj, navodi, "predstavlja poseban gust". No, kako je nakon svega svirati u Dubrovniku nakon iskustava u Americi?

- Ono što je ovdje luksuz, u Americi je minimum ispod kojega se ne ide. Ne volim kukanje, ali znači isto kad imaš svoj ormarić gdje možeš ostaviti instrument ili koncertnu odjeću. U Americi mi je to bilo normalno. Tu je i pitanje same Slanice, koja ponekad smrdi i na fekalije... Drugačiji je i mentalitet. Kaže mi prijatelj da je sretan što je dobio plaću. Takvi smo mi, bunimo se na stanje u zemlji, a sretni smo kad dobijemo plaću. Opet, u Americi je puno napornije, moj mentor je na Sveučilištu po cijele dane, njemu je 40 posto toga u papirologiji, a 60 posto u muzici. To jednostavno nisam htjela. - objasnila je.

ODBIJENICA NINE OBULJEN

Ispričala je i jedan primjer koji o ovdašnjem mentalitetu jako lijepo kazuje.

- Dok sam bila nezaposlena, poslala sam dvadesetak e-mailova u potrazi za poslom. Tu sam se predstavila tražeći možda neko usmjerenje... Pisala sam tu svakome, od tadašnjeg gradonačelnika Andra Vlahušića, njegove zamjenice Tatjane Šimac Bonačić do Ministarstva kulture. Naznačila sam kako sam se vratila u domovinu, pitajući ih mogu li mi pomoći nekim savjetom. Dakle, ne da me zaposle, nego da dobijem odgovor. Odgovorilo mi je troje ljudi. Jedna je bila pročelnica za kulturu Ana Hilje, koja je odgovorila jako lijepo i ljubazno te je obavila i neke telefonske pozive. No, sadašnja ministrica kulture Nina Obuljen, koja je tada bila u Upravnom odboru HRT-a, a pisala sam joj jer je sama završila Muzičku akademiju, odgovorila je negativno, doslovno kao u smislu što ja tu hoću... Živo me zanima je li sada njena funkcija formalna ili zaista nešto radi za hrvatske umjetnike. Svakako, treba reći i kako je sličan bio odgovor i iz Ureda predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. - objasnila je Mihaela.
U Orkestru je, kaže, zadovoljna. Voljela bi ambicioznije projekte, možda i gostovanja raznovrsnijih solista. Recimo, kad je bila mlađa nije željela svirati na koncertima s nešto trivijalnijim skladbama.

- Kako sam starila, shvatila sam to na drugačiji način. Sad se osjećam jako ugodno na koncertima filmske glazbe, a i razumijem da su novci potrebni i da se mogu uz takve koncerte zaraditi. I, kad je Mozart stvarao to je u ono vrijeme bila pop glazba. Tako sam sebi stvari objasnila. Shvatila sam da je samo bitno da svojom glazbom uveseljavam ljude. Zadovoljstvo mi je nekome uljepšati dan. - naglasila je Čuljak.

NIJE OPTIMIST PO PITANJU KULTURE U DUBROVNIKU

No, što misli općenito o kulturi, posebno onoj njoj bliskoj, koja se personificira kroz glazbu, u Dubrovniku?

- Nisam neki optimist. Evo, počevši od Ljetnih igara primijeti se da si prije imao deset vrhunskih muzičara, a sad imaš njih dvoje po festivalu. Ima dana kad nema ništa. Sad zvučim kao dubrovačko njorgalo, ali nije u tom smislu kao prije. Druge umjetnosti ne bih komentirala. Ali, neku perspektivu ne vidim. Dubrovačko kulturno tlo je plodno, ali nažalost se itekako truje. - navela je Mihaela Čuljak.

VALCER ZA MIHAELU

Iza nje se i brojne nagrade i priznanja. Primjerice osvajala je nagrade na Međunarodnom gudačkom natjecanju "Rudolf Matz", na Hubbard Music Competition, Međunarodnom gudačkom natjecanju "Alfredo e Wanda Marcosig", Državnom natjecanju za Komornu glazbu... Svirala je i s Josh Grobanom, Michael Bubleom, Vanessom Mae, Maksimom Mrvicom.Jasno, iza svega toga mora stati veliki talent. Odgovorila je na pitanje koliko je zapravo do talenta, a koliko do rada.
- Ima tu puno parametara, smatram da moraš imati talent... No, znala sam one koji su nikako zvučali, ali su toliko radili na sebi da sad "ubijaju" u muzici. No, vjerujem kad postoji kombinacija talenta i discipline da se jednostavno osjeti razina koju drugi teško, jako teško mogu dostići. No, više je slučajeva da oni s talentom, ustvari baš i nisu disciplinirani. - zaključila je.

Inače, njoj je Đelo Jusić posvetio i jedan Valcer. Prepričala je o čemu se radi.

- Gospar Đelo mi je oduševljeno prišao nakon jednog od koncerata s DSO-om, dok sam još radila kao honorarac. . Pitao me zašto nisam u orkestru, ali baš sam par puta primijetila da mu se sviđa moj način pristupa čelu i doživljaju muzike. Nedugo nakon što sam se za stalno zaposlila se pojavio u Orkestru jedan dan i rekao: "Mala, ti si moja muza, napis'o sam ti valcer!'. Ostala sam šokirana. Naravno, ugodno šokirana jer nije mala stvar kad ti netko posveti djelo. Valcer za Mihaelu je prelijepi muzički komad s pjevnim djelom na početku i kraju, uz pratnju orkestra i slobodnom solo kadencom u sredini. Zbilja jedno jako pitko i uhu drago djelo čija je partitura već otplovila u Indoneziju sa Noormanom Widjajom. Za početak, sprema se uz klavirsku pratnju izvesti u Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića. A evo sad već kaže da piše jedan koncert za čelo pa radoznalo čekam. - zaključila je za portal Dubrovnikpress.hr mlada dubrovačka glazbenica Mihaela Čuljak, čijom, eto, kako kaže, "ludom glavom" vječno se svira neki Prokofiev ili Beethoven, a čiji taktovi uz njeno naštimano čelo prelaze u vječno i neumitno trajanje.

Po učinkovitosti i univerzalnosti kozice (gambori) su u samom vrhu prirodnih mamaca. Naši ih udičari koriste za lov brojnih riba svim načinima udičarenja. Unatoč tome, izuzme li se lignjolov, varalice oblika tih račića rijetko se koriste na našoj obali.

Za razliku od naših, ostali mediteranski sportsko-rekreativni ribolovci umjetne kozice veoma rado koriste u lovu potezanjem, kako s obale ili mirujućeg tako i s plovila u pokretu. Najmasovnije na laganim pendulama, kod nas poznatim kao turske, namijenjenim lovu širuna i drugih sitnijih grabljivica. Osim iznimno niske cijene, razlog tome je i velika učinkovitost takvih varalica od mekane plastike. 
Talijanski i francuski ribolovci umjetnim kozicama veoma uspješno pendulom i spinanjem, potezanjem s obale love „kralja“ priobalja – smuduta ili brancina (lubina). Iako ih love i varalicama od tvrde, puno ih uspješnije varaju onima od mekane plastike. Takve najčešće postavljaju na „jigg“ udice, osim modela s već ugrađenom olovnicom.
Za lov puštanjem u struju mora nadijevaju ih na udice bez olovnih glava. Bez obzira kako i gdje lovili, to čine kozicama dužine 70 do 90 mm. Ulov se može postići i s kraćim, ali je plijen najčešće nedorasli brancin.  

Umjetne kozice više ili manje oblikom oponašaju prirodni uzor, ali, pokazalo se, vjernost uzoru nije presudna za njihovu učinkovitost. Bolju lovnost imaju modeli od mekše plastike ili oni kod kojih je konstrukcijom postignut dobar rad repa i veća razina vibracija, kao što je slučaj s modelima s tzv. shad repom, odnosno poprijekom plohom na njemu. U protivnom, da bi se ribe isprovocirale da napadnu, varalica se mora povremeno trzati, što je, uostalom, i inače preporučljivo, posebice u spinanju i penduližanju na smuduta. Naime, smudut će u prirodi radije napasti kozicu koja u panici počne panično bježati skačući nego onu koja miruje ili pravolinijski pliva.

Za potrebe noćnog ribolova umjetnim kozicama Talijani preporučuju modele sa svjetlucavim, fluoroscentnim očima. Omiški ribolovci, najbolji poznavatelji umjetnih kozica kod nas, odavno takvim modelima love i danju, jer su im se pokazali najučinkovitijim.
Kozica je omiljena hrana i ovčice. Zato se i ona poput brancina može loviti imitacijom tog račića od mekane plastike, kako spinanjem tako i pendulom. No, za razliku od brancina, za nju varalicu treba potezati iznimno sporo i to po samom dnu, pjeskovitom i muljevitom, tako da podiže oblačiće mulja i time izaziva pozornost ovčice.

Za takav ribolov kozica treba biti dugačka 20 do 50, najviše 60 mm. Ako je kupljena bez udice, treba je postaviti na onu dugog vrata, primjerice „parangalku“. Za razliku od onih koje se uobičajeno montiraju na pendulu, udica namijenjena penduli za ovčice može biti i u stranu zakrivljenog vrha. Neće „šijavati“ jer se poteže po dnu, a znatno će se bolje od ravne udice ubadati u usne oprezne ovčice. Kao i za mamčenje prirodnih mamaca, udica treba biti široka 6-11 mm, ovisno o očekivanoj veličini plijena. Kad se lovi spinanjem, najbolje je neophodnu olovnicu postaviti na mamac u vidu tzv. jigg glave.

U Italiji i Francuskoj za ovakav lov ovčice koriste se udice čiji je vrat premazan fosforoscentnim premazom, koji svjetlucanjem, posebice noću, snažno provocira ovčicu. Takvih udica kod nas nema, ali ima mekanih kozica s fosforoscentnim tijelom, koje još više privlači ovčice.

U ovakvom lovu umjesto ovčice nerijetko se ulovi pauk bijelac. Ostali pauci, ali i škrpina te njeni srodnici škrpuni također se dobro love sporim potezanjem umjetne kozice po dnu, ali tvrdom. No, o takvom varaličarenju, vrlo zanimljivom i često iznimno uspješnom, drugom prilikom.

Proteklog vikenda u Dobroti u Crnoj Gori održan je 12. po redu Spinel kup, međunoradni judo turnir u organizaciji Judo kluba Kotor. Natjecanje je okupilo oko 300 natjecatelja.

Judo klub Dubrovnik pod vodstvom Željka Đapića je nastupio sa sedam članova, a osvojeno je 5 medalja. Zlatni su bili Ivan Nović i Patrik Kajinić dok je srebrni bio Marin Grilec.Brončana odličja su osvojili Marin Perger Milutinović i Bruno Bencek a nadomak medalje sa osvojenim 5.mjestom bili su Marin Brangjolica i Andrej Vukorep.Vrijedi spomenuti i prošlotjedni nastup na izuzetno jakom turniru u Salonu OPEN gdje su također osvojene 3 medalje.Lucija Potrebica 1.mjesto,Marin Perger Milutinović i Orlando Vuleša 3.mjesto.
Sljedećeg vikenda najbolja sportašica Grada i članica Judo kluba Dubrovnik nastupa na seniorskom Grand prix turniru koji će se održati u Mexicu (Cancun) te nastaviti hvatati bodove za svjetsku ljestvicu i kvalifikacije za Olimpijske igre u Tokyu 2020.

DPP

Judo klub Konavle Cavtat i judo klub Prevlaka Gruda uspješno su nastupili na međunarodnom turniru na XII. judo kupu Kotor 2017.

Na turniru je nastupilo oko 300 natjecatelja iz 30-tak klubova iz Crne Gore, Makedonije, Kosova, BiH i Hrvatske.

Na natjecanju su judoke JK Konavel Cavtat i Prevlaka ukupno osvojile 11 medalja i to 4 zlata, 2 srebra i 5 bronci.

Zlato su osvojili: Ivano Kutlić, Nika Katušić, Dalia Schmuch i Ana Schmuch.
Srebro su osvojili: Petra Đurković i Jelena Schmuch, a broncu su osvojili: Eva Luna Ivić, Nika Antončić dvije, Petra Đurković i Jelena Schmuch.

Još su nastupili Ante Šutalo, Alessandro Bratoš, Nikola Grmoljez, Ilija Ivić i Dino Degirmenedžić.

DPP

Stolnoteniski prvaci Hrvatske, ekipa Marinkolora danas su u dvvije različite prigode primljeni od strane župana dubrovačko-neretvanskog Nikole Dobroslavića i povjerenice Vlade Rh za Grad Dubrovnik Nade Medović.

Župan Dobroslavić čestitao je stolnotenisačima na postignutim rezultatima, poželio uspjeh u daljnjim natjecanjima te uručio prigodne poklone. Povjerenica Vlade Republike Hrvatske Nada Medović i pročelnik Upravnog odjela za obrazovanje, sport, socijalnu skrb i civilno društvo čestitali su igračima, trenerima i vodstvu kluba na ovom povijesnom uspjehu dubrovačkih stolnotenisača.

- Čestitam na uspjehu koji ste postigli i koji je uistinu hvalevrijedan. Ponosna sam što živim i radim u Gradu u kojemu ima toliko puno izvrsnih sportaša, mladih sportaša koji svojim trudom i uspjesima promoviraju naš Grad na najbolji mogući način. - kazala je povjerenica Medović.

- Ponosni smo na uspjeh koji je postigao naš klub jer se radi uistinu o malom klubu koji ove godine slavi 39 godina postojanja. U prvoj ligi nastupamo već 15 godina i postižemo iznimne rezultate, a evo konačno smo dočekali i taj trenutak da ponesemo titulu prvaka Hrvatske. - kazao je Marinko Matulović, predsjednik kluba ne skrivajući sreću i ponos zbog uspjeha svojih sportaša.

Stanko Eskolić glasnogovornik Hrvatskog stolnoteniskog saveza kazao je kako je ovaj uspjeh STK Libertas Marinkolora izniman uspjeh koji traži puno truda, žrtve, rada i odricanja.

- Ovaj sport, ali i drugi sportovi u Dubrovniku, traži neviđene žrtve sportaša i trenera naročito kada se radi o odlascima na natjecanja. Svaki put kada odlaze na natjecanja oni moraju putovati tisuću i 300 kilometara. Putovati u autobusima, automobilima po skoro deset sati su neviđene žrtve i tim su njihovi uspjesi još i veći. - kazao je Stanko Eskolić.

Podsjetimo, STK Libertas Marinkolor u trećoj odlučujućoj utakmici HEP Superlige rezultatom 4:3 pobijedili su ekipu STK Starr i postali prvaci Hrvatske.

V.S.