U jakoj konkurenciji na međunarodnom natjecanju barmena u Budvi Hrvatsku su predstavljala dvojica Dubrovčana Mario Saulan i Leo Bautović. Dvojac je ostvario odličan rezultat osvojivši drugo mjesto i nagradu za najbolji stručni rad u konkurenciji stranih natjecatelja. Program je uspješno vodio Vladimir Puhiera.

Na natjecanju u organizaciji Udruženja barmena Crne Gore nastupilo je 29 barmena iz Italije, Estonije, Češke, Austrije, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Hrvatske,Slovenije, Češke, Mađarske, Austrije, Srbije, Turske, Rusije, Taiwana te domaćina Crne Gore.

„Popularnost ove struke je u sve većem porastu i sve se više se koriste novi trendovi u spravljanju koktela“, rekao je predsjednik Hrvatske Udruge Barmena Frano Stjepović te najavio sljedeće revijalno natjecanje barmena Dubrovačko neretvanske-županije koje ce se održati 10.svibnja u Lazaretima. Natjecanje će se održati u nekoliko kategorija mixologije i flaira, a očekuje se veliki broj natjecatelja.

DPP

Program "Držić u očima gimnazijalaca" održat će se u Domu Marina Držića, u utorak, u 19 sati. Uz program održat će se scenski nastupi učenika i izložba likovnih radova . Također, predstavit će se rezultati istraživačke radionice Doma Marina Držića.

Dakle, predstavu "Radni naslov: Tirena" izvest će Dramska skupina Gimnazije Dubrovnik (učenici 2., 3. i 4. razreda) pod vodstvom profesorice Lucijane Pendo.
"Amaterska glumačka družina priprema izvedbu Držićeve Tirene. Kako proba odmiče i radnja Tirene napreduje, među glumicama zakuhtava se borba za ulogu Tirene." - stoji u najavi DMD-a.

Uloge: Antonela Dragović (vođa družine), Karmen Klokoč (ton-majstor, pripovjedač, Kupido, medvjed), Viktorija Bačić (Tirena), Ivan Njavro (Ljubmir), Veronika Budinić (Miljenko), Maroje Žuvelek (Radat), Ivan Vidak (Stojna), Katarina Handabaka (Tirena), Matea Šišić (rekviziter, Satir, Dragić) i Antonia Stanković (Tirena).

Također, održat će se Pometov monolog iz komedije Dundo Maroje (II, 1). Pometa će igrati učenik drugog razreda Antonio Mostahinić pod vodstvom prof. Matilda Perković. Održat će se i Omakalin monolog iz komedije Grižula (II, 6). Omakalu će glumiti učenica prvog razreda Romana Dominiković pod vodstvom profesorice Antonia Korać Kusalić.

Naziv izložbe je "Držićevi likovi u očima gimnazijalaca". Radi se o izložbi likovnih radova učenika u tehnici akrila na platnu.
"Skupina učenika, sudionika likovne radionice pod vodstvom prof. Ivanke Lilić i prof. Renate Lujak Grdović te akad. slikara Ivana Peraka kao mentora, na temelju znanja o Držićevim djelima u tehnici akrila na platnu stvorila je svoju viziju dramskih likova koji su na njih ostavili najdublji dojam." - navodi se u priopćenju DMD-a.

Autori radova: Lucija Burić (2. e), Erna Burina (3. d), Mihaela Cobenzl (4. b), Mihaela Gavrić (2. e), Mauro Lovrić (3. e), Paula Matić (2. d), Gabrijela Milinović (2. d), Valentina Obrad (2. e), Lucija Vragolov (2. c) i Iva Žmirak (4. a).

Predstavit će se dakle i radionica pod nazivom #drzicevgrad (Samoslike sa sadržajem).

"Učenici 3. c i 3. d razreda s prof. Anom Njirić Aleksić, suradnicom Leksikona Marina Držića, predstavljaju istraživačku radionicu #drzicevgrad (Samoslike sa sadržajem). Budući da Marin Držić u većinu svojih djela unosi realističke detalje iz dubrovačke svakodnevice, učenici su istražili koji su prostori grada i u kojem kontekstu spomenuti u njegovim dramskim tekstovima. Izloženim kratkim člancima o odabranim lokalitetima s navedenim citatima iz Držićevih djela i QR kodovima predstavlja se, među ostalim, svakodnevica gradskih obrtnika, trgovaca, sluškinja, vlastele i ostale činjenice o gradskim prostorima koje su tadašnjim gledateljima Držićevih predstava bile poznate. Obilazak navedenih prostora grada za učenike je i predstavljao priliku za snimanje samoslika (selfieja) - onih s pridodanim poučnim i zabavnim sadržajem iz Držićeva vremena." - stoji u priopćenju DMD-a.

Također, navodi se kako je za tekst konferanse zaslužna prof. Ana Jozović, kako je Satir (voditelj programa) učenik četvrtog razreda Ivo Bulić, a kako su vile učenice četvrtog razreda Marta Šalja i Romana Dender.

V.S.

Opće je poznato da mnogim političkim strankama u lijepoj našoj domovini, oj junačkoj zemlji miloj, fali kvalitetnih kadrova. Pa ih onda popunjavaju naravno nekvalitetni kadrovi po već standardnim ključevima odabira od kojih je najpopularniji onaj „ko je bliže oltaru bolje čuje misu“.

Stare je to slave djedovina, a da bi vazda sretna bila, potrebno je da na ključne pozicije moći i utjecaja, dođu ovakve osobe kao što sam ja. Ima nas, samo nas treba naći i znati nas zadovoljiti!

Potaknut nedavnim naslovima na lokalnim portalima o tome kako političke stranke u Dubrovniku ne nalaze odgovarajuće kadrove za direktorska mjesta u komunalnim poduzećima, raspisujem:

JAVNI NATJEČAJ za zapošljavanje mene

Na natječaj se mogu javiti sve političke stranke u Dubrovniku koje imaju moć kadroviranja, Gradska uprava, Županija dubrovačko - neretvanska, sa svim svojim pripadajućim Upravnim odjelima. Naravno, mogu se javiti i komunalna poduzeća.

Oni koji nemaju prvospomenutu moć se ne trebaju javljati ni gubiti moje i njihovo vrijeme!

Uz prijavu na natječaj potrebno je priložiti:

- Dokaz da se radi o političkoj stranci registriranoj u RH;
- Dokaze o likvidnosti BON1 i BON2 (za poduzeća);
- Preslik detaljnog opisa poslova za pripadajuće radno mjesto direktora ili pročelnika;
- Dokaz o radnim iskustvima sa dosadašnjim zaposlenicima na tim pozicijama i prezentacija njihovih rezultata, te pismeno obrazloženje prekida Ugovora o radu s njima;
- Skicirani prikaz radnog vremena, sa točno preciziranim dnevnim, tjednim i godišnjim odmorom;
- Uredbu o plaćanju prekovremenih radnih sati i toplog obroka;
- Pravilnik o besplatnom i neograničenom korištenju službenog automobila i mobitela;
- Pravilnik o potpunom pokrivanju troškova službenih putovanja, plaćanju dnevnica, naknada za život odvojen od obitelji kao i troškova reprezentacije;
- Prijedlog sporazuma o članstvu u političkoj stranci koji se sklapa radi zapošljavanja na navedeno radno mjesto, a isto će trajati dokle traje i radni odnos (ovjereno u 2 primjerka, od kojih svaka strana zadržava po jedan primjerak).
- Ponude za članstvo u najmanje 4 (slovima: četiri) upravna odbora bitnijih poduzeća i najmanje 7 (slovima: sedam) nadzornih odbora i jasno specificirani iznosi pripadajućih naknada za obavljeni mukotrpni rad;
- Ovjerenu i potpisanu izjavu vrha političkih stranaka kojom se obavezuju da neće sankcionirati svoje lokalne predstavnike, ukoliko apliciraju ali ne prođu na ovom natječaju.
Poželjno je priložiti i popis dodatnih beneficija. To nije nužan uvjet, ali svakako povećava šanse prolaska na ovom natječaju!

Svi koji se prijave na natječaj, a čije ponude ne budu prihvaćene, obvezuju se da neće tužiti (zbog zavisti i sl.) najboljeg ponuditelja čija ponuda će biti prihvaćena.

U slučaju nekog spora, utvrđuje se nadležnost Suda u Dubrovniku.

U miraz donosim već navedeno članstvo u stranci i autentičnu diplomu Ekonomskog fakulteta, koja sigurno neće biti predmet bilo kakvih istražnih radnji i po kojoj imam nekakvu kurčevu titulu magistra.
Rok za prijavu je 8 dana od dana objave ovog natječaja, iako bi, pošto je ovo čista stvar prestiža, trebao biti puno kraći.

Rezultati natječaja će biti objavljeni putem sredstava javnog priopćavanja.

Priloženu dokumentaciju ne vraćam.

Nepotpune i nepravodobne prijave neće se razmatrati!

Direkcija izbora Miss Hrvatske proslavila je 25 godina postojanja, a u tom razdoblju iako hrvatske missice nikad nisu osvojile krunu Miss Svijeta imale su velikih uspjeha, Anica Martinović, sada Kovač, bila je na korak do te titule, ali je zato plava haljina sa školjkama, koju je kreirala Branka Donassy, proglašena najljepšom na svijetu, Fani Čapalija postala je najljepša Europljanka.

- Zadnje 4 godine bile su izrazito teške, no sada je to iza nas. S puno optimizma idemo naprijed. Želja nam je izboru vratiti  zvjezdani sjaj, ali na novi i drugačiji način. - rekla je Maja Vračarić direktorica Direkcije Miss Hrvatske.

Ove godine održat će se 19 županijskih izbora, te izbor za Miss dijaspore. Kao i prošle godine, djevojke će se natjecati u pet kategorija; Talent, Sport&Fitness, Multimedija, Intervju i Top Model. Pobjednice ovih kategorija direktno će se plasirati u finale Miss Hrvatske. Kako bi bile što bolje djevojke će za svaku kategoriju imati svoje mentore.

Tihana Harapin Zalepugin mentorica je kategorije Top Model. Pobjednica u ovoj kategoriji potpisat će ugovor s agencijom Talia Model i tako imati priliku graditi karijeru modela.
Kategoriju Talent vode Zoran Škugor, glazbeni menadžer te Marina Mihelčić, plesni pedagog i medaljama obasuta twirlingašica Adrijana Jurić.

Direcija Miss Hrvatske zadužena je za Kategoriju Multimedija, ali uz njih tu su i mentori Martina Požgaj glavna urednica mjesečnika Ljepota&Zdravlje za tiskane medije te strane jezike, Kristina Atletić, glavna vizažistica PROFOKUSA, Alen Ljubić, modni edukator Direkcije Miss Hrvatske educirat će djevojke o preparativnoj kozmetici i njezi tijela.

Kategoriju Sport&Fintess  vodi  zdravstveno - sportski centar MBS na čelu s mr. sc Martinom Mavrin Jelčić i dr. sc Asimom Bradićem, a kategoriju Intervju  mentorira poznati novinar  Nove TV Davor Garić.

Mentori će djevojke pripremati i educirati u Hotelu Slavonija u Vinkovcima od 4. do 9. rujna za vrijeme održavanja poznate manifestacije Vinkovačkih jeseni koju će imati čast otvoriti naša aktualna  Miss Hrvatske Angelica Zacchigna.

Ove godine uz izbore organiziran je i veliki humanitarni projekt „Njegujmo život“ koji će buduća Miss Hrvatske predstavljati na izboru Miss Svijeta u kategoriji Beauty with a Purpose. Projekt je napravljen u suradnji s poznatom vinarijom Kutjevo d.d. Naime, najbolji kutjevački rose dobio je novu etiketu koju je dizajnirao Iggy Popović, u suradnji s modnom blogericom Ivanom Dobrovoljec poznatijom kao Holly Style, a butelje ovog vina će se moći kupiti na svim županijskim izborima kao i na pripremnim događanjima i glavnom izboru Miss Hrvatske. Dio od prodaje namijenjen je udruzi  Debra.
Jednu takvu butelju potpisanu od svih dosadašnjih missica nova Miss Hrvatske nosit će za aukciju na dobrotvornom balu izbora za Miss Svijeta.  

Za 25 godina postojanja napravljena je i nova raskošna kruna od srebra i cirkona koju je izradila zlatarnica Prahir s kojom će se okruniti svaka buduća Miss Hrvatske.

Ove godine Direkcija Miss Hrvatske i buduća Miss vozit će Opel Astru autokuće AutoWill.

Miss Hrvatske za poklon na svjetsko natjecanje nosit će hrvatski tradicionalni kolačić Paprenjak te poklone mladog umjetnika Luke Mimice.

U ponovo ozelenjele plićake vratile su se i sope, salpe, jadranske „zlatne ribice“. Tako se odmetašima i onima koji i iz plovila love uz obalu pruža prilika da do kraja jeseni love te najbrojnije jadranske vegetarijanke.

Sope narastu do pola metra dužine i tri kilograma, ali malo je dužih od 30, a najviše je onih od samo petnaestak centimetara. Manji primjerci su izuzetno proždrljivi i lako se love, a veći su znatno oprezniji i plašljiviji, zaziru od svake sjenke koja se nadvije nad morem. Hranu prvo napadaju manje, a zatim, kad se uvjere da nema nikakve opasnosti, prilaze one veće. Slično su u moru raspoređene po veličini, pliće su one sitnije, a dublje- do 5 ili 6 metara su krupnije.
Vrijeme najboljeg ribolova također ovisi o veličini salpe. Poslijepodne i ujutro uglavnom se love manji komadi, dok krupniji uglavnom grizu noću, jer je mirnije i manje opasno. Ako je plima, mogu se loviti u bilo koje doba dana. Također, dosta dobro rade pri kraju i poslije juga i maestrala.

Manji primjerci će prihvatiti i mesni obrok, ali je najbolje kao mamac rabiti pahuljicu kruha ili pastelu od njega, s mesom i salamurom od srdele. U smjesu se mogu zamiješati i nastrugane vlasi tankovite morske cvjetnice uve. Veće salpe je bolje ponuditi samom algom ili „sendvičem“ od pahulje kruha i tankovite morske trave uve ili morske salate, zelene alge cistozire. Takav mamac nije na odmet preliti salamurom od srdele. Premda manji primjerci odmah prilaze i napadaju mamac čim on padne u more, ipak je bolje tijekom ribolova primamljivati. Primamu je najbolje praviti od kruha, kukuruznog brašna, otpadaka od plave ribe i, neizostavno, sjeckanih ili nastruganih zelenih algi. Sve to treba pomiješati i pomalo bacati u zonu ribolova.
Salpu je najlakše prevariti mamcem koji leluja iznad livade gdje ona pase. Zato je neophodan plovak i što mekša i prozirnija struna. Osnovni najlon može biti nešto deblji (0,30 mm), ali predvez, a posebno privez, ne smiju biti deblji od 0,16-0,20 mm, odnosno 0,12-0,16 mm, ovisno o uvjetima vidljivosti.
Najbolje je rabiti klizni plovak, nosivosti 5-10 grama, oblika pera. Privez, najbolje dva na kraju predveza, treba biti dug 30-50 cm. Na pribor treba još dodati udicu broj 10-20 i 2-3 sitne rascijepane olovnice (sačme) ukupne težine 3-5 grama.

Opisani je pribor najbolje montirati na štap dužine 4 do 5, čak i 6 metara, srednje (B ili C) ili, još bolje, mekane  (D) akcije, težine bacanja do 40 grama. Što se tiče role, najprikladnija je ona kapaciteta do 100 m najlona promjera 0,30-0,35 mm, srednje brzine namotavanja, kod koje je moguće ručno prebacivanje preklopnika jer su salpe osjetljive na zvuk automatskog preklopnika.
Mjesto ribolova najbolje je odabrati tako da se ono nalazi niz kurenat od naselja. Takvi tereni su uglavnom dobro obrasli zbog obilja hranjivih materija koje tamo dolaze iz kanalizacije. Poslije podne, kad oslabi maestral, a more se digne, udice treba spustiti u plićak. Treba biti pažljiv, tih i nevidljiv, barem 4 do 5 metara od vode. Ako ima šetača,  loviti treba dalje od obale, najbolje na terenima koji se blago spuštaju u dubine.

U takvom slučaju je bolje udičariti iz plovila odmaknutog od obale na bacački domet. Tu su, uz salpu, često i cipoli. Kad se ulovi veća salpa, ostale će se razbježati. U zonu ribolova ih treba vratiti primamljivanjem. Jaka kontra je suvišna i opasna za mekane usne salpe. Što nježniji treba biti i pri skidanju ulova s udice kako bi salpe što duže ostale žive. Iz istog razloga ulov treba držati u žičanoj čuvarki, a ne u kakvoj najlon vrećici, jer će se u njoj već poslije sat, sat i pol uginula sopa početi raspadati.

U svijetu koji je sve više okrenut modernim tehnologijama i Internetu, ali i uz činjenicu kako recimo Klub čitatelja Narodne knjižnice Grad nije zaživio, možda bi se dalo naslutiti kako se u Dubrovniku ne čita dovoljno, odnosno da se o pročitanome ne voli prodiskutirati. No, voditeljica Narodne knjižnice Grad Marina Zec-Miović u razgovoru za Dubrovnikpress.hr navodi upravo suprotno.

- Zanimljivo, mi imamo ukupno upisanih 3700 članova za cijelu Narodnu knjižnicu, a od toga je aktivnih koji stalno posuđuju knjige 3250. S tim da još uvijek ljudi ne znaju da prije bila upisnina 80 kuna za cijelu godinu, a sad je samo 10 kuna. Dakle, i dalje ima slučajeva kad na istu iskaznicu posuđuje više ljudi. Stoga, stvarni broj upisanih članova ne odgovara broju onih koji uistinu čitaju, odnosno posuđuju knjige. Također, korisnici nisu samo oni koji su članovi. Kroz naše knjižnice, uz razne programe, godišnje prođe i po deset tisuća ljudi. - govori Marina Zec-Miović.

- Što se tiče strukture upisanih građana, obično se misli da su tu djeca ili srednjoškolci. No, to nije tako. Najveći broj upisanih su zaposleni, dakle Dubrovčani itekako vole čitati. Prema strukturi članova vidimo da oni čitaju ne zato što moraju, nego zato što žele i vole. Primjećujemo trend da nakon završetka školovanja trend čitanja stalno raste. - navela je Zec-Miović.

Kaže kako se najviše posuđuje beletristika, odnosno "svjetski hit naslovi". U vrijeme krize, kako je rekla, "porast je knjiga psihološke, ali i teološke tematike".

Klub čitatelja osnovan je 2013. godine. Nažalost, nije potrajao.

- Nas troje djelatnika smo pokušali napraviti taj klub čitatelja. To smo gurali tri mjeseca, došlo je ljeto, teško je okupiti ljudi. Iza toga malo smo se sastali na jesen, ali dvije djevojke su otišle na fakultet, a dvije gospođe počele raditi na nekim projektima. Mi smo to radili izvan radnog vremena i zbog nedovoljnog broja djelatnika bilo se teško dovoljno dobro posvetiti tome svemu. Možda nam niti kampanja nije bila idealna jer se nije znalo u točno koliko je sati naš sastanak, što je bilo zbog toga što je ovisilo o tome kad mi radimo i kad možemo- - objasnila je.

- Šteta. Intencija postoji od samih građana. Kao što ljudi vole diskutirati o pogledanom filmu ili predstavi, tako vole i o knjizi. I to je zaista u Klubu čitatelja bilo lijepo, odabrali smo jedan naslov o kojemu bi pričali. Ovaj put ići ćemo drugačije. Krenut ćemo uz Odjel za djecu i mlade pa bi postepeno uključivali starije u cijelu priču. Nadamo se da će nam Grad odobriti i zapošljavanje još djelatnika kako bi se to sve skupa lijepo organiziralo. Od građana svakako želja postoji i to je najvažnije. - zaključila je za portal Dubrovnikpress.hr voditeljica Narodne knjižnice Grad Marina Zec-Miović.

Uz Dan planete Zemlje članovi ABYSS Dubrovnik i Ronilačkog kluba Dubrovnik još jednom zajedničkom eko akcijom u ACI marini u Komolcu očistili su podmorje.

Potpora s obale su bili zaposlenici Marine.

DPP

Općina Župa dubrovačka i Savjet mladih Općine Župa dubrovačka pozivaju djecu i njihove roditelje na predstavu „Poštarska bajka“ koju će izvesti Gradsko kazalište Mladih iz Splita u subotu u 18 sati u zgradi općine u Srebrenom na trećem katu.

Ulaz je slobodan! Pokrovitelji su Općina Župa dubrovačka i Dubrovačko neretvanska županija.

"Među brojnim Čapekovim bajkama za djecu odabrali smo 'Poštarsku bajku' koja se - u adaptaciji Franka Strmotića - iz Češke seli u Hrvatsku, a njezini junaci, primjerice Kolbaba, František i Marženka, postaju Poibaba, Vrane i Mare. Pustolovina počinje onog dana kada u poštu stiže pismo bez marke i bez adrese, a poštar Poibaba dobiva težak i nezahvalan zadatak da pismo ipak uruči onome kome je i namijenjeno. U svojoj potrazi Poibaba putuje diljem Hrvatske, a trag ga vodi sve do malog sela u zaleđu Dubrovnika, na krajnjem jugu zemlje... " - stoji u najavi ove predstave.

DPP

Kad smo pričali prije godinu dana puno toga nije bilo idealno, a pazi nas sad, govori za portal Dubrovnikpress.hr jedan od najboljih vozača RC (radio controlled) automobila u Hrvatskoj Dario Lovrinčević dok sjedimo u mokoškom domu Udruge RC modela Dubrovnik. Naime, dubrovački zaljubljenici u RC automobile pravi su primjer koliko se toga u nepunih godinu dana može promijeniti nabolje.

Prije godinu dana tek su po prvi put nastupili na službenoj utrci u Zagrebu, a u Dubrovniku nisu imali gdje niti vježbati. Dakle, javnosti su članovi Udruge prvi put predstavili na Robo.Du Day manifestaciji, održanoj u Lazaretima u travnju prošle godine. U razgovoru za portal DubrovnikPress.hr tada su iskazali entuzijazam prema svom hobiju, ali su ujedno praktički bili bez doma, odnosno nalazili su se u iznajmljenoj garaži. Nikad njihova opstojnost kao udruge nije bila pod upitnikom, nikad to tako niti nije kad je entuzijazam glavno pogonsko gorivo, no danas ipak se lakše diše. Dobili su tako u Mokošici prostore od Grada Dubrovnika za svoju garažu, svake nedjelje imaju prilike voziti u Gospinom polju, a s nastupima na Prvenstvu Hrvatske u "srednjoj kategoriji" i više su nego zadovoljni.

I zaista, njihova garaža u Mokošici pravi je automobilistički raj, pa makar se radilo tu o automobilima na daljinski upravljač. Može to nekome zvučati kao djetinja stvar, ali zapravo radi se o vrlo raširenom sportu u Europi i svijetu, s gomilom natjecatelja i zaljubljenika. "Tko god uzme daljinski jednom u ruke, automatski se zarazi", govori Dario.
Prošle godine cilj im je bio da se na Prvenstvu Hrvatske ne osramote, na kraju ne da su se osramotili nego je Lovrinčević osvojio jedno drugo i jedno treće mjesto. Ove godine, iza njih su dvije utrke.

- Prije svega, treba reći da se ove godine nas šest prijavilo! Uz mene tu su Nikša Curać, njegov sin Toni, Lukša Tomić, Berislav Pušić i Borna Petrović. Doduše, Berislav i Borna nisu nastupili, pitanje je hoće li zbog obaveza i posla, ali nas četvero nastupamo. Prva utka je bila pozivnog karaktera i nije se bodovala, tu sam pobijedio. Na drugoj utrci, odnosno prvoj koja se bodovala također smo bili najbolji. - ističe Lovrinčević.

On je bio prvi, Toni Curać peti, a Lukša Tomić sedmi. Inače, vozi se pet utrka, tri u Zagrebu te po jedna u Rijeci i Krapini. Zadnja utrka je u listopadu.
[youtube url="https://www.youtube.com/watch?v=oLz-QW9lRm8"]
- Drago mi je da sam bio prvi, naravno. Mogu li postati prvak? Iskreno, mislim da sam brz i da mogu. Na kraju prošle godine sam kupio i novo auto. Lani sam vozio s jednim iz 2014., a sad imam ovo iz 2016. godine. Ali, meni je najvažnije da samo naše klince uključili u sve ovo. Dobili smo neke sponzore iz Grada i s nama su u Zagreb išli i 13-godišnji Toni i 18-godišnji Luka koji su se pokazali odličnima. - govori Lovrinčević.

Sam Lovrinčević, pak, u srpnju nastupit će na Europskom prvenstvu u Švicarskoj.

- To će biti tjedan dana, što nije lako i u kontekstu novca i svega. Uletio je jedan sponzor pa će biti lakše. Nastupit će 150 vozača, većina tu stazu ne zna napamet.. Vidjet ćemo, mislim da mi je auto dobro opremljeno i nadam se najboljemu. Vjerujem da neću biti zadnji. - govori Dario kroz smijeh.

I taman u tom trenutku u garažu je došao i Lukša Tomić. On je sa svojim, kako kažu Dario i on, najslabijim plastičnim autom bio sedmi. Iako kaže da "nije od velikih riječi", ipak je kazao što ga je nagnalo da se bavi RC automobilima.
- Ma meni je to super zanimljivo! Prije par godina sam se počeo baviti s tim. Počeo sam malo po malo i navukao sam se na trke i sad to ne bih dao za ništa. Ovo mi je druga utrka, da nije bilo kvara na autu ostao bih još bolji. - ističe Lukša.

- Nama starijima ne treba praktički niti udruga, niti ništa. Mi se sami možemo skupiti i poći na utrke. Ali, nama je najvažnije da mlade zarazimo s ovim sportom, da vide kako je to, pođu u Zagreb, osjete natjecanje. Ali, i tu atmosferu u Zagrebu jer je tamo zaista poanta u druženju, marendi. Svi su jako dragi jedni prema drugima, pomažu i ulijeću s dijelovima ako nešto nekome zatreba ili savjetima. - objasnio je Dario.

Sve u svemu, lijepi su dani pred ovom udrugom.

- Sad nam je puno lakše. Evo, u zadnjih godinu dana primljeni smo u Automodelarski savez, Udrugu smo osnovali, sad nas ima više od 40, tu su i oni koji se bave dronovima, brodovima, a ne samo automobilima. U Gospinom polju nedjeljom smijemo trenirati tri sata svake nedjelje, tu je i ova garaža. Krajem travnja bi trebali na "Tuning show" u Budvu gdje su nas zvali, tu bi bilo lijepo i mlađe odvesti da vide mala ta "nabrijana auta". Njima će to biti zabavno. - dodao je.
[youtube url="https://www.youtube.com/watch?v=9irwEUdunCg"]
- Uskoro počinjemo i s radionicama u organizaciji Zajednice tehničke kulture. U Zagrebu je drugačije, u Zagrebu Zajednica tehničke kulture ima proračun od sedam milijuna kuna, u nas je 300 tisuća kuna. No, obećani su nam neki novci čim bude proračun tako da planiramo kupiti deset najjeftinijih modela pa da na radionicama najmlađi uče na njima. A jednom kad uzmu daljinski u ruke, neće ga lako moći pustiti. - pojašnjava Dario Lovrinčević.

Prije godinu dana Dario je za portal Dubrovnikpress.hr kazao kako je njemu i ekipi cilj u Dubrovniku organizirati utrku. Od tog cilja ne odustaje.

- Mi imamo dosta RC modela u nas, već bi se utrka mogla organizirati. I sigurno znam da bi cijela ekipa iz Zagreba odmah došla da bude nešto. No, nije to lako organizirati u kontekstu izvedbe same staze. Ipak, nastojat ćemo kad u listopadu završi sezona organizirati nešto po prvi put, vjerujem da bi se tada još puno više ljudi navuklo na RC automobile. - zaključio je za portal DubrovnikPress.hr Dario Lovrinčević.

Justin Vinko Velnić (Draga Baška 14.12.1914. - Dubrovnik 4.4. 1990.), posljednji je ljekarnik franjevac koji je u ljekarni Male braće radio od 1942. do 1957.

Nekoliko godina nakon što je postao svećenik, upisao je studij farmacije u Zagrebu, gdje je u srpnju 1942. promoviran u stupanj magistra farmacije. Poslije toga započeo je s radom u ljekarni Male braće.

On je, nakon što je ljekarna 10. srpnja 1947. izvlaštenjem prešla pod državnu upravu, uz zapisnik predao apoteku. Kao franjevac farmaceut radio je u njoj kao njen namještenik, nakon predaje, još 10 godina.

O ljekarni Male braće u farmaceutskim časopisima objavio je na desetke stručnih radova. Sa svojim doprinosima sudjelovao je na internacionalnim farmaceutskim simpozijima u nekoliko europskih država. Uredio je nekoliko spomenica o povijesti i kulturnoj baštini samostana Franjevačke provincije sv. Jeronima: Spomenica Gospe od Anđela u Orebićima, 1970; Samostan sv. Frane u Zadru, 1980; Samostan Snježne Gospe u Cavtatu, 1984. i Samostan Male braće u Dubrovniku, 1985.
Mala braća čuvaju tri Velnićeva portreta. Zanimljivo je da su sve tri slike nastale potkraj fra Justinova života, u posljednje tri njegove godine.

Ivo Grbić (rođen 1931.) naslikao je 1988. njegov portret, tehnikom pastel na papiru (dim. 49x64,5 cm). Poznati slovenski akademski slikar Tomaž Perko (rođen 1947.) naslikao je fra Justinov portret, ulje na platnu (dim. 60,5x85 cm.), za vrijeme dok je u organizaciji Umjetničke galerije 1989. u Dubrovniku imao izložbu. Bilo je to svega nekoliko mjeseci prije fra Justinove smrti. A poznati dubrovački liječnik Jurica Bačić (1937. – 2002.) učinio je isto, uljem na platnu (dim. 50x60 cm.) još kasnije, u godini u kojoj je fra Justin umro.

Fra Stipe Nosić

Forum mladih pod nazivom "Ples, ples, ples", kojeg je u suradnji s Kazalištem Marina Držića organizirao Grad Dubrovnik održao se sinoć u Kazalištu Marina Držića. Kroz 31 plesnu točku mladi dubrovački plesači prezentirali su koreografije koje su marljivo pripremali i uvježbavali sa svojim mentorima u proteklih godinu dana.

Osim tradicionalnih folklornih plesova brojna publika u Kazalištu Marina Držića mogla je vidjeti vrlo zanimljive i dinamične nastupe djece od najnižih razreda osnovne škole do već profesionalnih plesnih grupa talentiranih mladih ljudi.

Iz godine u godinu na ovoj manifestaciji sudjeluje sve veći broj djece i plesnih skupina što potvrđuje uspješnost cjelokupnog programa Mladi i Grad skupa.

DPP

U Dubrovniku već četiri godine živi Yassin Mpirirwe iz Ugande. Došao je tu kao student na DIU Libertas, poslije je tu radio u nekim kafićima... U razgovoru za portal Dubrovnikpress.hr kazao je više o svojim iskustvima u Gradu, dotaknuvši se razlike između Ugande i Hrvatske, ali i iznio jako zanimljiva razmišljanja o samim Dubrovčanima i njihovoj (ne)otvorenosti prema strancima.

Otkud u Dubrovniku?
- Studirao sam u Kampali, glavnom gradu Ugande. Radio sam s nekim tamošnjim organizacijama, onda sam shvatio da moram naučiti više. Pa sam pošao u Hrvatsku. Puno faktora je to odlučilo. Jednostavno sam htio otići iz Ugande. U Kampali sam imao prijateljicu koja mi je pričala o Dubrovniku, ovom fakultetu, profesorima. I odlučio sam aplicirati. Bilo se lako upisati, nisu tražili neka nepotrebna znanja poput ostalih sveučilišta. - rekao je Yassin.

Yassin je jako ozbiljan mladić. U njegovom nastupu nema nekakve neozbiljnosti ili šale. Svaki odgovor je pomno promišljen i sistematičan. Stoga, nema niti suhoparnih ili tipičnih odgovora koje javnost eto želi čuti. Recimo, pitanju je li mu se sviđaju Dubrovkinje, Yassin pristupa kao da se radi plan seminarskog rada, ističući kako ne može generalizirati. Takav pristup zapravo je osvježavajući za razliku od tipičnosti naših svagdašnjih, no ipak kaže kako mu se bilo teško priviknuti na dubrovački život.

- Bilo se teško naviknuti. Kultura je drugačija. Bio sam sam ovdje, na početku. Vidite drugačije ljude, sve vam je neobično. I to što su izgledom svi također drugačiji. No, brzo sam upoznao ljude, društvo. Neke zaista divne osobe u Gradu, na fakultetu. Kad upoznaš divne ljude sve postaje lakše. - konstatirao je.
U Ugandi mu žive roditelji, a ima i tri brata i sestre. Jedan brat mu živi u Zagreba. Smeta ga što se Uganda zamišlja "nekakvom džunglom".
- Kad vama ovdje netko kaže da dolazi iz Amerike ili Njemačke, to gledate kao na neke velike razlike. A kad odete tamo, vidite da je sve slično. Naravno, kultura je drugačija, ali nije u Ugandi toliko loše kako ljudi misle. Ima se i problema, puno je resursa s kojima ljudi ne znaju upravljati, ali sveukupno nije toliko loše. - objasnio je.

Razgovor s njim prilika je i za čuti o Idi Aminu, ozloglašenom ugandskom vojnom diktatoru.
- Bila je vojna diktatura i puno toga kod Idi Amina nije bilo dobro, ali diktatura je bila u mnogim državama poput i Jugoslavije. Nije sve tako crno-bijelo. Amina se sad demonizira, spominje se da je jeo ljudsko meso, ali to su ekstremi koji nisu istiniti. - govori Yassin.

No, dosta o Ugandi. Što misli o dubrovačkoj percepciji stranaca?
- Kad sam prvi put radio kao konobar, bilo je to u povijesnoj jezgri, bilo je neobično. Lokalci se iznenade kad vide da netko iz Afrike ih nudi kavom ili pićem. No, nije to bilo negativno, jednostavno se iznenade.

- Radio sam i u hotelu kao konobar, za turiste je normalno, ali za lokalce je neobično kad vide stranca. Ne mislim to na negativan način, jednostavno su iznenađeni. - kazao je i zaključio kako Dubrovčani zapravo nisu otvoreni.

- Ako ste putovali, znate što znači biti otvoren. Ali, većina u Dubrovniku nije otvorenih nazora. Postoje, ali u manjini. Bio sam na sjeveru Hrvatske, u Zagrebu i Rijeci, tamo su ljudi otvoreniji. Ne znam zašto je tako u Dubrovniku, možda se boje, a možda su samo takvi. - rekao je.
Logično je pitanje je li ikad onda doživio neugodnosti zbog boje svoje kože.
- Ne! Nikad niti najmanju neugodnost! Kad sam došao ovdje, sprijateljio sam se s prvom obitelji kod koje sam odsjeo. Još smo u kontaktu i čujemo se. I poslije toga su svi bili od velike pomoći. No, kad pričam o zatvorenosti, mislim na drugačije poglede, koji se osjete, poput pokazivanja prstom i slično. Ne mislim da je to nešto loše, ali jednostavno te gledaju drugačije. - riječi su Mpirirwea.

Za kraj, otkrio je misli li u Dubrovniku ostati živjeti.
- Imam svoje dugoročne ciljeve i puno toga planiram. Dubrovnik je dio toga, dio mog života, ovdje sam studirao i ovdje radim. Ali, ne mogu reći da ću živjeti ovdje ili da neću živjeti ovdje. Zasad to ne planiram, ali zaista nikad se ne zna u životu. - zaključio je za portal Dubrovnikpress.hr Yassin Mpirirwe.