U drugoj polovini zime, od početka veljače lignje se najviše približe obali pa se mogu loviti i s nje. Bolje nego na dijelovima obale okrenutim otvorenom moru, lovi se u zatvorenim kanalima i u blizini naseljenih mjesta. Iako ne treba očekivati nikakve rekordne ulove, u ovom dijelu sezone, koji može potrajati do kraja svibnja, s obale se mogu uloviti samice teže i od jednog kilograma.
Važan čimbenik uspjeha je odabir mjesta lova. A najbolja su u pravilu rtovi i uvalice, osobito one obasjane uličnom rasvjetom, ili pak uređene rive u manjim mjestima. Pritom je uvijek dobro birati zavjetrinu.
Drugi važan čimbenik uspjeha je odabir dijelova opreme kojom će se loviti, ponajprije varalice. Iako je moguće loviti i olovnim, za lov s obale su najbolji lignjarići oznake „float“ i „slowsinking“, odnosno plivajući i sporo tonući. Koji koristiti ovisi o dubini pozicije na kojoj se lovi. Plivajući lignjarići su bolji za plitke pozicije. Dodavanjem lake vrtilice ili sićušne rascijepane olovnice njima se može malo povećati težina, a time i daljina odbačaja te brzina tonjenja.
Prednost plivajućih lignjarića je i to što imaju relativno uzak „rep“, pa njihove krunice nešto učinkovitije kvače plijen i rjeđe ga gube nego krunice na „slowsinking“ lignjarićima čiji repovi moraju biti nešto deblji zbog tehnoloških razloga. Jedini, uvjetno rečeno, nedostatak plivajućih lignjarića jest taj što zahtijevaju pažljivije rukovanje, jer su skloniji pucanju. A puknuti „ne rade“ i tonu repom prema dolje kao olovni lignjarići.
Bez obzira na vrstu lignjarića, u lovu s obale najučinkovitijim su se pokazali oni s tekstilnim omotačem. Također, o ovom dijelu sezone, najbolje je koristiti veće, varalice broj 3.0 i 3.5.
Također, bez obzira na vrstu lignjarića kojim se lovi, kad ga je potrebno dalje odbaciti neophodno je dodatno opteretiti pribor. Olovni uteg nije najbolje rješenje, jer varalicu brzo povlači k dnu. Neusporedivo je bolje rabiti vodenu kuglu. To je šuplji plastični jajoliki ili loptasti plovak koji se djelomičnim punjenjem vodom može opteretiti do željene težine. Zbog toga daleko leti, ali kad padne u vodu, zbog zraka koji je ostao u njemu, prividno gubi na težini pa sporo tone ili čak lebdi. Tako varalici omogućava daleki let i sporo pretraživanje vodenog stupa u zoni lova. Praksa je pokazala da je najbolje koristiti potpuno prozirne vodene kugle postavljene na metar i pol ispred lignjarića.
Što se, pak, ostale opreme tiče, lov liganja s obale je sigurno jedina ribolovna metoda gdje primjena štapa i role ne donosi značajnije poboljšanje ulova, osobito ne u ovom dijelu sezone. Naime, u trenutku podizanja lignje iz vode aktivni se dio štapa ponaša kao opruga, pa njegov trzaj može uzrokovati pucanje lovki kojima lignja drži varalicu. Ta je pojava osobito izražena ako je osnovna struna od PE višenitke i sada kad su lignje otežale zbog butarge.
Međutim, dobro uvježban i pažljiv ribolovac i taj problem može riješiti čak i sa štapom koji nije posebno pravljen za lov lignji s obale. Osim specijalnih, za lov lignji s obale najboljim su se pokazali štapovi dužine 2,1 do 2,5 m, srednje (B ili C) akcije i težine bacanja 40 do 80 grama. Na njih je najbolje postaviti bacačku rolu, dovoljno onu veličine 2500, odnosno kapaciteta kalema 100 m najlona debljine 0,25 mm.
Najbolji termin za lov s obale jest pola sata od prvog sumraka do noći, pogotovo ako je mjesec u mijeni prve četvrti. Međutim, isplati se osvjetljenu lovnu zonu ponovo „pročešljati“ i kad noć odmakne. Tada se u pravilu love samo veći primjerci. Osim u prvoj četvrtini, takav noćni lov dat će odlične rezultate i u fazi kada mjesec „pada“. No, bez obzira na fazu mjeseca, najbolji trenutak za noćni lov jest sami mjesečev izlazak, pa makar to bilo kasno u noć ili u ranim jutarnjim satima.
Veći primjerci liganja u pravilu će napasti lignjarić odmah čim ga uoče, a vrlo često i netom što spadnu s njega pri privlačenju. Ne napadnu li ga odmah, varalicu treba što prije plasirati u zonu gdje je lignja spala.
