Siječanjska depresija koja bi trebala bit na izmaku pojam je kojim se karakterizira svojevrsni pad raspoloženja nakon što prođu feste i njima pripadajuće veselje. No, je li sam izraz siječanjske depresije zapravo zabluda, odnosno umjetno stvoren pojam? Radi li se tu o izrazu kojim mediji pompozno opisuju malodušnost, a koja je u životu zapravo normalna, kao i sve stvar ciklusa? Na ova pitanja, ali i više o samim padovima raspoloženja odgovorila je za Dubrovnikpress.hr psihologinja Tena Erceg, inače zaposlenica Dječjih vrtića Konavle u Cavtatu.
- Depresija se kao pojam nerijetko koristi vrlo olako, posebice kada se osjećamo neraspoloženima ili „kada nam se ništa ne da“. No, da bi depresija bila zaista to, poremećaj, mora biti prisutan i niz drugih simptoma koji dovode do poteškoća u svakodnevnom profesionalnom i osobnom funkcioniranju. - govori Erceg, dodajući kako "siječanjska depresija kao takva ne postoji u stručnim klasifikacijama bolesti i poremećaja".
- Ono najbliže s čim bi se mogla povezati jest sezonski afektivni poremećaj ili engleski "seasonal affective disorder". Nekada se ovaj poremećaj smatrao zasebnim poremećajem, no u najnovijem izdanju Dijagnostičkoga statističkoga priručnika za duševne poremećaje "DSM V" definiran je kao ponavljajuća velika depresivna epizoda koja se javlja u specifično doba godine pri čemu se između dviju epizoda simptomi u potpunosti povlače. - rekla je Erceg.
- Svakako bih napomenula da pad raspoloženja, određeno povlačenje, povećani umor i manjak energije, povećana potreba za snom i boravkom u krevetu, povećanje apetita posebice za slatkišima u siječanjskim i općenito zimskim danima ne mora nužno biti znak depresije, nego češće posljedica niza čimbenika koji se vežu za ovo zimsko doba, a posebice hladnije vrijeme i manje dnevne svjetlosti. - naglasila je Tena Erceg.
Odgovorila je i na pitanje doprinosi li navedenim osjećajima zimska pustoš, odnosno prazne ulice i nešto manje društvenih događanja, kao mogući okidač ka anksioznosti nakon živog i zaigranog prosinca.
- Zasigurno svi navedeni čimbenici mogu više ili manje doprinijeti općem padu raspoloženja, no ono što je dokazano i istraživanjima jest da kraći dani to jest kraća izloženost dnevnoj svjetlosti imaju utjecaj na funkcioniranje čovjeka. Smanjenjem količine dnevnog svjetla, jer osim kraćih dana i sami više boravimo u zatvorenim prostorima zbog hladnijeg vremena, događaju se određene promjene u organizmu koje mogu izazvati pad raspoloženja, poteškoće sna i apetita... Što se manjka događaja u gradu tiče, vjerujem da oni ipak postoje, možda ne toliko medijski popraćeni, ali da uslijed već spomenutih navika ljudi imaju i manje volje izlaziti iz toplih domova! - dodala je.
- Čini se da i čimbenik sezonskih zaposlenja može također doprinijeti navedenome jer kako znamo veliki broj ljudi na ovome području radi upravo na takav način, što ih čini slobodnim odnosno nezaposlenima tijekom zime. Iako za neke to jedino vrijeme odmora, ljudi rijetko govore da im brzo postane dosadno i da ne znaju što bi sa sobom. Uz gledanje televizije koje postane učestalije često se veže i nekontrolirani unos hrane pa se zapravo može reći kako se vrlo lako možemo naći u začaranome krugu koji može rezultirati općom usporenošću i na kraju krajeva, trenutnim nezadovoljstvom. - naglasila je Tena Erceg.
Istaknula je i kako "nezadovoljstvo odnosno pad raspoloženja može biti potaknuto i vrlo brzim „otrježnjenjem“ da se novogodišnjih odluka nije tako lako držati ili da su nas blagdani financijski istrošili".
- Iako ugodna iskustva, velika obiteljska okupljanja koja se odvijaju najčešće u blagdansko doba za mnoge znači i stres, što može dodatno iscrpiti organizam. - govori Erceg, ističući kako se ne bi trebalo prepustiti negativnim mislima.
Naime, vjeruje kako su i one sastavni dio života.
- Živimo u društvu u kojemu je poželjno da smo svi sjajno, da je sve oko nas sjajno pri čemu se negiraju i druge sastavne emocije svakoga pojedinca uključuju tugu. Ono što je korisno jest zamišljanje o onome lijepome što je bilo i što dolazi, druženje s osobama s kojima se ugodno osjećate. Preporučuje se što više boravka na dnevnom svjetlu i svježem zraku, pravilna prehrana, tjelesna aktivnost i ne prevelika očekivanja. Desetak minuta tjelesne aktivnosti i postupno povećavanje. Naravno, ukoliko se opisane poteškoće produže i u značajnoj mjeri remete svakodnevan život, korisno je potražiti stručnu pomoć. - zaključila je za portal Dubrovnikpress.hr psihologinja Tena Erceg.

Rak pjeskulj naraste do osam, ali su vrlo rijetki oni duži od pet centimetara. Oblikom nalikuje škampu, ali od njega ima puno manja i slabija kliješta, a veću glavu. No, ono što ga najviše razlikuje od škampa jest vrlo nježna građa. Oklop mu je mekan, ali ne toliko kao kod kozice. Skoro je proziran, a boja mu varira od žućkasto bijele do smeđe ili zelenkaste, ovisno o staništu i starosti. Sličan je i jednoj vrsta kozice, s kojom dijeli stanište, ponegdje čak i ime, koja je također odličan mamac.
- Vjerujem da ćemo na ovaj način dodatno promovirati Festu i našu tradiciju slavljenja Svetog Vlaha širom Hrvatske, ali i izvan granica naše domovine. Konačno na jednom mjestu imamo sve informacije o radu društva, ustroju i članovima, što će vjerujem potaknuti neke od mladih iz Grada da nam se pridruže kao članovi kako bismo zajedno nastavili ovu stoljetnu tradiciju. - rekao je ovim povodom predsjednik Društva Dubrovačkih trombunjera Tomislav Macan.
Na portalu i Facebook stranici dostupne su brojne fotografije s prethodnih Festa, kao i vijesti o aktivnostima Društva. U Društvu vjeruju kako će i na ovaj način mlađoj populaciji približiti tisućljetnu tradiciju slavljenja zaštitnika Dubrovnika, svetog Vlaha. Naime, 3. veljače ove godine obilježava se 1701. obljetnica Parčeve mučeničke smrti i ujedno se slavi dan sv. Vlaha po 1045. put.
Uz to, Dubrovački trombunjeri prvim pucnjevima iz svojih trombuna već godinama pozivaju Dubrovčane da im se pridruže u proslavi dana „koji dohodi jednom nami na godište“.
Koncepcijski, nakon što je Dom Marina Držića postavio temelje bavljenju Držićem kao temom (likovnom, književnom, znanstvenom – izložbama, promocijama, radionicama, predstavljanjima knjiga itd.), napravio je korak dalje u promišljanju Doma Marina Držića kao muzeja književnosti (dubrovačka književnost kao izvor nacionalne književnosti i hrvatskog standardnog jezika) i nastavio s bavljenjem kontekstom Držićeva vremena, njegovih suvremenika, kulture življenja i slično. Ova izložba predstavlja upravo jedan takav kulturološki doprinos poznavanju Držićeva vremena jer nas, kroz predmete od stakla, upoznaje s obrtničkim prilikama, trgovačkim vezama i kulturi svakodnevice – življenja u kući u Dubrovniku.
- Je li časno obnašao tu dužnost ili ju je pokušao iskoristiti za osobni probitak, uvjerit ćete se sami.– navodi u uvodu autorica Aleksandra Piteša Orešković, muzejska pedagoginja Dubrovačkih muzeja, te napominje kako se danas u „Rupama“ nalazi Etnografski muzej kroz čiju nas zgradu i postav vode Pavle i Đivo.
Kako bi se priča mogla pratiti, neovisno o dobi i razumijevanju dijalekta, većina je dijaloga prepričana, pojednostavljena i prepoznatljivo obojena, a na kraju je dan i rječnik.
Uz autoricu Aleksandru Pitešu Orešković, na ovom vrijednom edukativnom izdanju angažirana je ista ekipa kao i na prvoj slikovnici - dr. sc. Ivo Orešković kao autor dijaloga, Robert Kralj kao autor ilustracija, te Marko Giljača koji je zaslužan za grafičko oblikovanje i pripremu. Stručnu redakturu teksta je napravila Liljana Kovačić, lekturu i korekturu konavoskog dijalekta i rječnika Katica Radić, a lekturu i korekturu dubrovačkog dijalekta i rječnika Ivona Michl.