Predizborna kampanja još nije službeno započela, no ona traje već mjesecima, a neki uostalom nikad niti ne izlaze iz kampanje. Sama kampanja, baš kao i u svijetu ne vodi se samo onim "vulgaris" alatima uz plakate, određene diverzije prema protukandidatima ili raznorazne video uratke, već i na društvenim mrežama. Može se reći kako i dubrovački kandidati prate trend i svoje poruke komuniciraju preko Interneta. Ali, sve to ujedno je i idealan primjer kako je Facebook kampanja, barem po primjeru Dubrovnika, pogrešna i promašena.

Bude tu pregršt komentara i "lajkova", prati sve to skupa nekakva usijana atmosfera. Ali, tko to "lajka" i komentira? Većina onih koji dijele jednaku stranačku iskaznicu sa samim kandidatima. Nadalje, tu su i lažni profili, koji se vide "iz aviona", a i "lajkovi" upućenih od strane onih koji uopće nisu iz Dubrovnika, ali su im kandidati prijatelji ili stranačke kolege ili se „lajka“ i komentira po direktivama središnjica. Udri mi „lajk“ da budem kao jak. Pa tako, primjera radi, na profilu Tatjane Šimac Bonačić stoji objava da je "Proložac uz nju". Pomoći će joj puno Proložac na sljedećim izborima... Pak, ako i dođe do rasprava, one su izazvane samo od strane simpatizera drugih političkih opcija, a što označava rasprave u stilu "čiji je tata jači".

Problem s Facebookom je u tome što ga se i ne uzima za ozbiljno. Iako trivijalna, društvena je to mreža bogomdana za stvaranje imidža, koji je osnovni preduvjet za ostvarivanje utjecaja, pa tako tu i svaka šuša svijet može uvjeriti u svoju ljepotu ili pamet. No, to ne vrijedi za političare upravo zbog specifičnosti Interneta kao medija. Internet sadržaj producira disperziranom, raspršenom auditoriju i tu svatko uzme ono što hoće, dok ono što ga ne interesira jednostavno odbacuje. U slučaju Facebooka, većinu korisnika više interesira ono trivijalno i banalno. Recimo, interesantnija je frizura gradske posvuduše od projekta Mata Frankovića ili Valentina Dujmovića.

Za publiku koju bi to moglo zanimati Facebook poruka postaje značajna tek u trenutku kad je eventualno prenesu mediji, odnosno u ovom slučaju portali koji su ionako promijenili medijsku paradigmu i imaju platformu na kojoj to mogu raditi efektnije nego ijedan drugi medij i uostalom određuju tempo o čemu će se danas-sutra govoriti u ostalim medijima.

Drugi problem je što kandidati za dubrovačkog gradonačelnika svoje poruke odašilju dok nisu izgradili svoju "online" osobnost. Puno prije privukli bi birače potpuno osobnim pristupom na ovoj društvenoj mreži, dijeleći recepte za kolače, viceve ili pjesme nego što to čine suhoparnim PR porukama, a na koje će se, dakle, prilijepiti skoro pa isključivo tek stranačka vojska.

Zbog toga i jest nebitno tko ima 50, a čija objava 500 "lajkova" na Facebooku. Nije to čak niti stvar prestiža već je značajno tek onima involviranima u samu priču. One neutralne, koji bi trebali biti kraj i početak bilo kakve političke kampanje, to u principu ne interesira. Već im samo može biti iritantno. Kao što je po pravilu ionako iritantno kad se manje do više bezlični krpelji "upiru" kako bi podijelili maleni plijen.

Na Veliku subotu, u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike Vazmeno bdijenje predvodio je mons. Mate Uzinić, dubrovački biskup, a uz dubrovačke svećenike koncelebrirao je i đakon Josip Kašljević, stalni đakon iz Innsbrucka, oženjen i otac četvero djece. Na samom početku Vazmenog bdijenja, svijetla u katedrali su bila izgašena, a u dnu katedrale biskup Uzinić blagoslovio je oganj pomoću kojeg je upalio netom blagoslovljenu uskrsnu svijeću. Đakon Kašljević nosio je uskrsnu svijeću kroz crkvu prema oltaru, a s te svijeće je vjernicima podijeljen plamen za njihove svijeće.

Hvalospjev uskrsnoj svijeći otpjevao je dr. don Stanko Lasić, generalni vikar Dubrovačke biskupije i katedralni župnik, dok su biblijske tekstove i psalme Službe riječi čitali članovi katedralnih zborova.

Propovijedao je đakon Kašljević koji je na početku pozdravio sve okupljene i uputio riječi zahvale biskupu Uziniću na ukazanoj časti. Objasnio je kako je cijeli svijet osjetio Kristovu smrt, da je osjetio kako se dogodilo nešto strašno, te kako se u tom trenutku svatko zapitao kako je to uopće moguće. „Zar je moguće da Bog ovdje među nama ima svoj grob. Zar Boga onda više nema?“, kazao je propovjednik. Rekao je kako se Božji sin spustio na zemlju onda kada je nepravda čovječanstva bila na vrhuncu, kad je mrak bio najgušći, a sve kako bi napravio red među nama i vratio pravdu potlačenima. „Sam Bog je htio doći među nas kako čovjek ne bi bio prepušten zloći, sotoni i paklu“, istaknuo je đakon te dodao kako se na Uskrs dogodila najjača eksplozija u povijesti čovječanstva, eksplozija života i pobjede nad smrću.

Za današnji dan kazao je kako je ovo dan radosti ali i dan duboke tišine u kojem bi kod Kristova groba u crkvi trebali pronaći novu nadu i novu snagu. Poručio je kako su u tom grobu pokopane naše bolesti, naši grijesi, naš strah od budućnosti ali i naša smrt. „Krist je uzo naše ljudsko tijelo i na njemu sve naše patnje i krivice te ih pokopao u grob, a nas uskrisio na život“. Upozorio je kako je potrebno da svoju ljudsku situaciju realno prihvatimo i kako ćemo tek onda moći sa snagom Uskrsloga u sebi pobijediti sve nedaće i sva zla koja nas očekuju. Dodao je i kako u našoj dubini trebamo očekivati ali i dočekati Boga, Boga pobjednika, Boga pravednoga, te da se u trenutcima Velike subote prisjetimo da je Uskrs već sutra. I da s pogledom u taj Uskrs možemo izdržati sve ono što nas očekuje. „Pobjeda je ispred tebe, sasvim blizu nadohvat tvoje duše. Dohvati je danas, privuci je svojom molitvom, postom, ljubavlju. Od sada vjeruj ljubav je jedina koja pobjeđuje, jer Bog je ljubav“, zaključio je propovjednik.

Biskup Uzinić blagoslovio je krsnu vodu, te potom krsnom vodom blagoslovio vjernike koji su na ovaj način obnovili krsna obećanja kojim se odriču Sotone i svih djela njegovih, pristajući uz Krista. Biskup je tijekom obnove krsnih obećanja poručio vjernicima da gašenjem svijeće ne ugase i ono svjetlo u sebi, već da to svjetlo ponesu dalje drugima kao dio svoje kršćanske zadaće. „Jer nitko ne može dostojanstveno živjeti ako je u tami, ali jedino svjetlo koje može rasvijetliti tamu ovoga svijeta je Isus Krist“, istaknuo je mons. Uzinić. Ujedno je i zahvalio đakonu Kašljeviću što je pristao pridružiti se ovom slavlju.

Prije završnog blagoslova dubrovački biskup poželio je svim okupljenim vjernicima i njihovim obiteljima sretan i blagoslovljen Uskrs.

Nakon euharistijskog slavlja župnik Lasić blagoslovio je hranu koju su vjernici donijeli na blagoslov.

Nikša Sentić (Dubrovačka biskupija)

Braćo i sestre! Slavimo Isusovo uskrsnuće. Time očitujemo svoju vjeru da se ono doista dogodilo, da je Isus iz Nazareta doista uskrsnuo iz groba. Upravo je vjera u Kristovo uskrsnuće poticaj našemu kršćanskomu svjedočenju, našemu biti kršćani. Evanđeoska nam izvješća svjedoče da apostolima nisu bile dovoljne samo riječi i svjedočanstva kako bi povjerovali u tu istinu. Bili su im potrebni i znakovi.

Za apostole Petra i Ivana, za pobožne žene – Mariju Magdalenu, Ivanu, Mariju Jakovljevu – koje su u osvit zore prvoga dana u tjednu pošle pogledati grob, znak uskrsnuća bio je prazan grob. Za dvojicu učenika na putu u Emaus znak uskrsnuća bio je susret s uskrsnulim Isusom, kojega su prepoznali u lomljenju kruha. Za apostola Tomu, koji je zbog sumnje dobio nadimak Nevjerni, znak su bili biljezi čavala i probodeni bok. Za sve one koji su se postupno pridruživali Crkvi koja se rađala znak uskrsnuća bio je život učenika, život prve Crkve čiji članovi »bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama« (Dj 2, 42). Upravo postojanost u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha ili euharistiji i molitvama može i treba biti znak Kristova uskrsnuća i u ovom našem vremenu. To je naša kršćanska zadaća i poslanje.

Danas se može posjetiti Isusov prazan grob. Nedavno smo na biskupijskom hodočašću u Svetu Zemlju ušli u Isusov grob. Ali stvarnost praznoga groba ne može biti za nas dostatan znak uskrsnuća na isti način kao što je to bio znak za apostole i žene. Možemo ući u dvoranu posljednje večere, ali ne možemo se susresti s uskrsnulim Isusom na način Tome i ostale desetorice i umetnuti svoje prste u mjesto čavala i staviti svoju ruku u njegov probodeni bok. Možemo, međutim, biti među onim blaženima »koji ne vidješe, a vjeruju!« (Iv 20, 29). I kao »blaženi koji ne vidješe, a vjeruju« svojim životom možemo postati znak Isusova uskrsnuća drugima.

Znak smo Kristova uskrsnuća danas, kao i prva Crkva, ukoliko smo postojani i vjerni apostolskomu nauku, po zajedništvu i ljubavi koju svjedočimo jedni prema drugima i prema svima. I danas je, i ostaje za sva vremena, znak Uskrsa euharistija koju slavimo i molitva koju postojano upućujemo ne samo za sebe, nego i za druge, za Crkvu, dapače za sav svijet. Da bi naš život, život Crkve ovoga povijesnoga trenutka, postao doista znak Isusova uskrsnuća, potrebno je da svemu tomu dodamo i vlastiti život, odnosno da Isusovo uskrsnuće ne slavimo samo riječima i molitvom, pa, iako su naše riječi i molitve znak uskrsnuća, ni samo liturgijskim slavljima – posebno ne samo ovim prigodnim – nego da ga slavimo životom u svojim obiteljima, župnim zajednicama, susjedstvu, školi, na radnom mjestu, u društvenoj zajednici…

Samo tako možemo i kao pojedinci i kao Crkva postati znak Isusa Krista i njegova uskrsnuća svima s kojima živimo i koje susrećemo, uključujući i one na rubovima koji nas gledaju, koji od nas očekuju da im budemo znak, među kojima u ovoj godini osobitu pozornost svraćamo na one koji trpe zaboravljeni i osamljeni u svojoj bolesti i starosti.

Sa željom da svi mi, svatko od nas na svom mjestu i ulozi u Crkvi i društvu, a po nama i cijela Crkva, počinjući od ove naše mjesne dubrovačke Crkve, budemo postojani u svemu onom što je dobro i po tome postanemo živi znak Isusova uskrsnuća, svima želim sretan i blagoslovljen Uskrs!

U Dubrovniku, o Uskrsu 2017.
Mate Uzinić,
biskup

Zahuktala se politička situacija u Gradu. Pogrešno bi bilo reći da je počela predkampanja jer ona traje već mjesecima, valjda od trenutka kad su vladajući u Gradskom vijeću osudili Dubrovnik na stagnaciju srušivši proračun. Tekući tjedan tako je bio politički aktivan i uzbudljiv apropo kandidature Valentina Dujmovića za gradonačelnika, ali možda ga u jednom drugom smislu najviše definira nešto drugo.

Radi se o "pressici" Pera Vićana o svemu, koja nekako idealno definira beneloventnost Dubrovčana prema svojoj vlastitoj budućnosti, koju po pravilu oni mudriji među nama ionako najviše kuju na političkom planu.

Pričao je Vićan kako on to već zna, po svom drumskom protokolu, o svemu, što dakle u praksi znači o ničemu. Spominjao je garažu, žičaru, Luku Dubrovnik, terminal Gruž i golf u kontekstu fantomskih firmi, katastrofa, stečaja i likvidacija, sve onako zloguko o crnom scenariju koji nas čeka. Na ništa Vićan nije ponudio konkretno rješenje, što mu najgore od svega nije za zamjeriti jer se radi o gordijskim čvorovima zapetljanih zavrzlama, ali je upozoravao. Na sve i svašta.

Sve to skupa moglo bi se kao pučki teatar apsurda uprizoriti u KMD-u, taman da malo prodrma bljutavost dubrovačke kazališne zbilje. Ali, na stranu sad Vićan, čovjek se politički bori kako zna i umije, svatko na to ima pravo. Nešto je drugo zanimljivo u cijeloj priči, a to je zapravo način na koji je on ni kriv ni dužan pogodio bit dubrovačke duše, koju definiraju ljudi koji bi o svemu govorili i u sve se razumjeli, ali i kojima u konačnici nedostaje vizije i hrabrosti za okrenuti novi krug i nešto promijeniti.

Ne radi se tu o "pusti me stat" sindromu fjakanosti, već jednostavno o silnim riječima iza kojih ne stoji ništa. Gdje su sad svi oni što su im bila puna usta protiv HE Ombla projekta, čije se ponovno pokretanje u određenom smislu spomenulo prošloga tjedna? Koliko sada "srđevci" skupe ljudi na svojim prosvjedima? Sve su to pitanja na koje su odgovori jasni. I sve to skupa može se preslikati i na druge vidove društva, što je opet toliko specifično za podneblje od ovih forteca.

Ne mora to mlaćenje prazne slame, od onih koju su slamu i proizveli, biti povezano samo s političko-aktivističkim dijelom priče. Stvar je tu svakodnevna, a tiče se uglavnom iznemoglosti da se pokrene; ili barem ispuni obećanje. No, jasno je odakle ovaj sindrom. Problem je čini se u tome što ljudi tako lako nalaze svoje niše i djelovanja kroz koje se žele prezentirati drugima. Kao što bi Vićan bio univerzalna sveznalica, tako bi gro drugih željeli da ih se smatra primjerice šarmantnim mangupima, ljepoticama s mozgom ili ekološko osviještenima: Pak, kad to jednom treba dokazati i konkretno, tijelo shvati kako je mozak podigao prevelik kredit, odnosno nema ih nigdje.

U praksi, radi se tu o bleferima, što je uostalom najlakše biti, kao što uvijek najmanje prostora treba za klečanje, dok puno više je potrebno za stajanje. Tu borbu između "klećavaca" i onih koji stoje na nogama "šezedesetsosmaški" francuski filozof i boem Guy Debord u svom prezabavnom "Društvu spektakla” opisao je kao onu "između dva shvaćanja svijeta: proleterskog i buržujskog". Valjda se pozivajući na Marksove riječi "kako je povijest cijelog dosadašnjeg društva jeste povijest klasnih borbi."

Možda sve to i pregordo zvuči, dovoljno bi te i takve bilo nazvati "fejkerima", ali ustvari ta klasna stvar, odnosno efekt pokondirenih tikvi idealno pogađa u dubrovačku poantu onih koji bi dokazivali izvrsnost, ne znajući kako se ista dokazuje samo i jedino sa žuljevima na rukama.

I zato je paradoks Vićanovih riječi s početka tjedna ustvari idealan za objasniti taj fenomemen. Svi oni, baš poput Vićana na svojoj konferenciji za novinare, radije bi lamentirali, zaključivali i varku varkom smjenjivali. O svemu, kao i uostalom o ničemu.

Na današnji datum, Na Uskrs 15. travnja 1979. godine, u 7 sati i 20 minuta, Dubrovnik je pogodio snažan potres koji je ostao upisan u povijesti Grada kao jedan od najrazornijih, iako, na svu sreću, neusporediv po šteti s onim iz 1667. Godine.

Potres je najsnažnije pogodio Crnu Goru, gdje je i bio epicentar, oko petnaest kilometara od obale, između Bara i Ulcinja, trajao je desetak sekundi, a bio jačine 7 stupnjeva po Richteru.

U Crnoj Gori smrtno je stradala 101 osoba, u Albaniji 35, a u cijeloj regiji pogođenoj potresom oko stotinu tisuća ljudi ostalo je bez krova nad glavom, neka sela su sravnjena sa zemljom, a u Crnoj Gori oštećeno je gotovo tisuću i petsto objekata dok je na širem području Dubrovnika oštećeno više od tisuću građevina, od toga 885 stambenih, ali na sreću nije bilo ljudskih žrtava.

U Dubrovniku je najteže stradala povijesna jezgra, a tadašnja Skupština Općine Dubrovnik 10. listopada donijela je odluku o osnivanju Zavoda za obnovu Dubrovnika koji djeluje i danas. Te godine Dubrovnik je uvršten i na UNESCO popis svjetske baštine.

Niti mjesec dana kasnije na području Dubrovnika zemlja se ponovo tresla, 24. svibnja, a potres je bio oko jačine 5.4 stupnjeva po Richteru.

D.M.

Povjerenica Vlade Republike Hrvatske Nada Medović povodom najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa uputila je svim vjernicima čestitku koju prenosimo u cijelosti.

Drage Dubrovkinje i Dubrovčani,

Dragi pripadnici katoličke i pravoslavne vjerosipovjesti. Sretan Vam Uskrs!

Neka najveći kršćanski blagdan koji slavi  pobjedu života nad smrću, dobra nad zlom i svjetla nad tamom osnaži naše zajedništvo i otvori naša srca za radost, oprost i solidarnost prema bližnjima.

Uskrs nas uvijek iznova podsjeća kako je istinsku sreću i mir moguće naći jedino u davanju i dijeljnju s bližnjima.

Stoga, dragi vjernici neka nam uskrnuće Isusa Krista svima donese mir i radost.

Svima koji slaveći iščekujete Kristovo uskrsnuće, u ime Grada Dubrovnika, svih svojih suradnika i mene osobno želim sretan i blagoslovljen Uskrs.

Povjerenica Vlade Republike Hrvatske
Nada Medović

Dubrovački biskup Mate Uzinić predvodio je misu na svetkovinu Kristova uskrsnuća u dubrovačkoj Katedrali. Kazao je kako mi "mi, ljudi dvadeset prvog stoljeća, često mislimo da nam Krist i njegovo uskrsnuće ne mogu donijeti oslobođenje."

- Mislimo da smo sposobni sami sebe učiniti slobodnima! I to pokušavamo učiniti sa svim našim poveljama, zakonima i deklaracijama o ljudskim i drugim pravima, ali i drugim sredstvima. Pa usprkos svemu tome i dalje smo robovi, kao što su to bile i prošle generacije, a možda čak i više od njih. - kazao je biskup Uzinić, dodajući kako smo robovi stvari i udobnosti, predrasuda i mode, kojih se ne znademo odreći".

- Zapravo, grijeh je u temelju svakog ropstva. Ono se samo drukčije očituje, ako je to uopće drukčije, u ratovima, nasilju, potlačenosti, nepravednom trpljenju, neoliberalnom kapitalizmu, u nas još uvijek i nostalgiji za komunizmom i nacizmom, različitim drugim novim ideologijama, zakonima o abortusu i eutanaziji, ekološkoj zagađenosti, i svemu onome što doprinosi negaciji ljudskog života i ljudske osobe u njezinom dostojanstvu, počinjući od njezinog začeća pa do prirodne smrti. - dodao je.

- Možda će netko reći da usprkos Isusovom uskrsnuću naša sadašnjost nije preobražena, da je ona, za žrtve ratova i nasilja, seksualno i radno roblje, one koji u Južnom Sudanu umiru od gladi ili, da se malo spustimo na našu razinu, stanovnike Slavonije koji idu u svijet trbuhom za kruhom jer ga ne mogu osigurati u svojoj domovini, radnike Agrokora i male dobavljače koji strepe za svoju budućnost jer je nekima uvijek bilo malo, nerođenu djecu kojoj je oduzeto temeljno ljudsko pravo, pravo na život itd., još uvijek sličnija stvarnosti Velikog petka, nego li stvarnosti Uskrsa. - rekao je biskup Uzinić.

- Ali, u Isusovom slučaju Veliki petak nije bio kraj. U njegovom se slučaju tri dana kasnije dogodio se Uskrs. On je uskrsnuo. I on nije jedini. On je samo prvi na redu. Zato se radujemo i čestitamo. Zato slavimo Uskrs! U Isusovom uskrsnuću su svi oni koji su pogođeni nepravdom, ma zapravo sav svijet i sva stvorena stvarnost, dobili novu priliku. Isusovo uskrsnuće je nova prilika za palo čovječanstvo i svakog pojedinog čovjeka koji ga s vjerom prihvati. Ono je i naša nova prilika! - biskupove su riječi.

- Sa željom da svi mi, svatko od nas na svom mjestu i ulozi u Crkvi i društvu, a po nama i cijela Crkva, počinjući od ove naše mjesne dubrovačke Crkve, budemo postojani u svemu onom što je dobro i po tome postanemo živi znak Isusova uskrsnuća, svima želim sretan i blagoslovljen Uskrs! - zaključio je biskup Uzinić.

V.Salvia

Sretan i blagoslovljen Uskrs želi vam redakcija portala Dubrovnikpress.hr!

On je u ranim tridesetima, naizgled isti kao svi drugi. Sreli smo se nedavno, ima tome godinu dana, kaže kako to malo tko zna, ali kako je bio u paklu droge i kocke. Što, kako? Sad, govori, "o tome može pričati jer je u sklopu vjerske zajednice imao javno svjedočanstvo u sklopu kojega je prvi put govorio o tome". Sretali smo se i dalje, ušli u priču o poslu i malo pomalo dogovorili se kako ćemo objaviti njegovu životnu priču, anonimno, o načinu na koji je pobijedio svoje demone, vlastite ovisnosti, kao upozorenje drugima da ne dođu u situaciju da isto moraju prolaziti. Ne bi njemu bilo mrsko niti da govori pod punim imenom i prezimenom. "Sasvim je svejedno", govori. Ali, „neka, na ulicama su zvijeri, bolje je ovako“.

Svijet je satkan od sitnica, malih znakova pored puta i možda baš ta sitnica, objavljeni članak o njemu, negdje između svakodnevnih ljudskih privida i pričinjavanja, suza ili smijeha, uistinu nekome drugome mogu promijeniti život, ma koliko god to banalno zvučalo.

POČELO S ULOZIMA OD 100 KUNA

Njemu se život počeo mijenjati u 14. godini.

- U jednom vidu tada sam dobio stalni posao. Velika globalna firma koja je imala hotele u Dubrovniku i van Hrvatske. Tu sam se osjećao ugodno. Prolazio edukacije, seminare, radio s velikim vinskim kućama... Upoznao sam poznate ljude, radio s njima. To me malo ponijelo. I tu sam devet godina držao konstantu. Ali, mi smo svi kao ekipa počeli izlaziti i mi smo svi kolektivno počeli kockati. - objašnjava.

- Počelo je s ruletom. Uložiti 100 ili 200 kuna. Ali, kako to obično bude, ulozi su se počeli povećavati. - rekao je.

Intezivno trajalo je to ponajviše u 19. i 20. godini. No, sveukupno, dakle uz raznorazne periode od 14. do 25. godine.

- Kako se to sve skupa intenziviralo, zapazio sam da imam veliku količinu zlata u stanu. Koje sam počeo otuđivati. Možemo reći okvirno da sam ukrao oko pet tisuća eura kroz zlato od svojih doma. Počelo je malo po malo kako nitko ne bi primijetio. I tu sam vidio da nisam svoj. U jednom danu bi na poker automate potrošioo četiri tisuće kuna. Mislim da sam sveukupno izgubio 200 tisuća kuna, a možda je to i tri puta više od tog iznosa. Srećom nisam išao u kamatara, nisam krao na poslu. To je bio jedan vanjski podražaj koji djeluje na unutrašnji dio mozga u kojemu se događa mašta. I ti vidiš da nisi dovoljan sam sebi, da ti treba neki "jack pot" . Vidiš ženu u crvenoj haljini na televiziji i ti odmah želiš ući u kasino. Ostajao sam tada i po 15 sati u kasinu ili u automat klubovima. - dodao je.

POVUKAO GA "SPEED", POČETAK BIPOLARNOG POREMEĆAJA

Istovremeno, postao je i ovisnik o amfetaminima, odnosno "speedu".

- Ušla je jedna djevojka u moj život, a imala je sklonosti koje su pojačale kockarski trend. Ona je uzimala "speed". Iznosio sam joj činjenice da se uništava. Onda sam bio osoba koja je situirana financijski, poslovno i društveno i rekao sam joj: "Želim curu slobodnu od droge." Odbijala me poslušati. Pa sam joj predložio da ja probam kako bi vidjela da to nije ništa posebno. Nažalost, povuklo me. Taj adrenalin koji sam skupljao u sebi uz posao i životna postignuća, amfetamin je povećao na "entu" potenciju. - rekao je.

- Kapacitet mojih moždanih ćelija se smanjio, nisam mogao ništa, naglo sam padao u struci i došlo je do promjene sposobnosti. Bio je to uvod u bipolarni poremećaj. Imao sam iskrivljenu viziju o sebi. Počeo sam izlaziti iz tih narkomanskih voda, iako moram reći da heroin nikad nisam niti vidio, a kamoli probao. No, povukao sam se u sebe, tri godine nisam nigdje bio, izlazio. Niti u butigu iz kuće! Imao sam moždanu afaziju, stanje u kojemu nisam mogao govoriti... Uslijedile su hospitalizacije. Za sve to okidač je bila droga. Izgubio sam osjećaj stvarnosti,  zaboravio sam što znači ustati se i popiti kafu s voljenom osobom. - prisjetio se.

SPAS U VJERI

Govori kako je u dubrovačkoj bolnici bio pogrešno tretiran, kako navodi, lijekovima za teže oboljele. U Zagrebu, tvrdi, sve je krenulo na bolje. No, za njega, veliki značaj imala je kršćanska komuna, u koju se prijavio 2008. godine.

- Ispitivao sam se koliko sam napredovao u životu i vidio sam da sam nazadovao. I u ljubavnom, ali i seksualnom smislu. Kao i prema obitelji, prijateljima. Vidio sam da nisam okružen onima koji me vole nego koji žele interes. U komuni sam doživio okretanje ka Bogu.Zapitao sam se kakav je moj život bez Krista i s Kristom. Bez njega je bio jednak nuli, ravan crnilu i isprepleten drogom i kockom. A u Baptističkoj crkvi Dubrovnik sam upoznao ljude koji su mi značili puno, nisu me mjerili, nisu me cjenkali. U Ivanovom evanđelju piše da ćemo upoznati istinu i da će nas istina osloboditi. Što je značila za mene istina kad sam bio pokoren? Mene nisu spasili ni mama ni tata ni posao. Samo Krist. U Ivanu 3,16 pak piše: Tako je Bog ljubio svijet da je poslao sina svoga jedinorođenoga da nijedan koji u njega povjeruje ne pogine već da ima život vječni". Taj život sam dobio na dar od Boga. - govori.

Njegovo konačno spasenje bilo je u već navedenom svjedočanstvu pred 70 ljudi u Baptističkoj crkvi. Danas, kaže, vjera mu je najviše pomogla u borbi protiv bipolarnog poremećaja. Već je dobro dvije godine. Zarzaio se sportom, igra stolni tenis, obožava ribolov.

RAZMISLITE ŠTO ZNAČI BITI SLOBODAN

Danas smo svjedoci jeftinih demagogija u kojima sve ono povezano s vjerom biva prokazano, svedeno na ismijavanje. A zapravo, upravo suprotno, čovjek ne treba niti biti vjernik, da bi shvatio na koji način upravo vjera poljuljanoj osobi može pomoći. On, za one koji su sada ovisnici, ima i savjete.

- Savjet svima koji ste još u konzumiraju droge, bilo koje vrste droge, pa i Red bulla ili cigareta... Preispitajte ono što radite. Statistički provjerite koliko vam to škodi. Pogledajte se u ogledalo i vratite film unatrag kad ste imali svoje poslove. Ako ste ih izgubili, preispitajte se zašto ste ih izgubili. Zapitajte se koliko vam pati organizam. Meni je Bog bio prekretnica u životu. Ali sad, zanemarimo kršćanstvo. U Bibliji piše: "Tko god priziva ime Gospodnje, bit će spašen". Razmislite što to znači. Kako biti slobodan. Slobodan od dilera ili slobodan u smislu da ne ovisite od mame da vam da 20 kuna za kafu. Nego o Bogu koji vam želi sve najbolje. - zaključio je za portal Dubrovnikpress.hr ovaj mladi Dubrovčanin.

Župan Nikola Dobroslavić uputio je uskrsnu čestitku žiteljima Dubrovačko-neretvanske županije.

"Poštovane sugrađanke i sugrađani, dolazi nam najveći kršćanski blagdan Uskrs.
Uoči Uskrsa jačamo svoju duhovnost i svoju vjeru. Uskrs za nas znači pobjedu dobra nad zlom, pobjedu života nad smrću, znači nadu i vjeru u bolju budućnost.
Želim vam da Uskrsne blagdane provedete u miru i zadovoljstvu sa svojim najmilijima.
Sretan vam i blagoslovljen Uskrs!"

Župan je čestitku uputio i biskupu dubrovačkom mons. Mati Uziniću:
"Preuzvišeni Oče biskupe, kročimo u susret svjetlu najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa s nadom i vjerom da nakon pokore dolazi vrijeme mira i blagostanja.
Isusovo uskrsnuće temelj je kršćanske vjere i najveći dar koji nam daje snagu i vjeru u pobjedu dobra nad zlom.
Duboko sam uvjeren da su svi koji su pozvani dijeliti slavu uskrsnuća spremni na izgradnju kvalitetnijih i zdravijih međuljudskih odnosa, sretnije obitelji, boljeg i kvalitetnijeg društva.
Sa željom da nas Uskrsno svjetlo prati i u našoj budućoj suradnji, u ime Dubrovačko-neretvanske županije i u svoje osobno Vama i Vašim suradnicima želim sretan i blagoslovljen Uskrs!"

Uskrsnu čestitku župan Dobroslavić uputio je i nadbiskupu splitsko-makarskom mons. Marinu Barišiću pod čiju nadbiskupiju potpada i dolina Neretve.

Povodom obilježavanja pravoslavnog Uskrsa župan Nikola Dobroslavić uputio je čestitku i parohu Vladanu Perišiću i svim vjernicima pravoslavne vjeroispovijesti.
"Poštovani gospodine Perišić, u ime Dubrovačko-neretvanske županije i u svoje osobno ime, Vama i svim vjernicima pravoslavne vjeroispovijesti želim sretan i blagoslovljen Uskrs.
Najveći kršćanski blagdan provedite u miru, a njegovu radost i blagoslov podijelite sa svojim bližnjima, ispunjeni nadom, ljubavlju i optimizmom."

Imena ljekarnika iz prva dva stoljeća rada ljekarne Male braće, kako se pretpostavlja, nestala su u požaru nakon velikog potresa 1667., kad je izgorjela crkva i knjižnica, sa svim arhivskim podacima. A ime prvog poznatog ljekarnika iz 16. stoljeća sačuvano je zahvaljujući sudskom procesu koji se vodio zbog svađe dvojice liječnika oko liječenja jednog franjevca Male braće.

Zapis je sačuvan u Dubrovačkom arhivu, a za ljekarnu je važan, jer 1550. godine spominje samostanskog ljekarnika fra Ivana. I jedan akt Vijeća Umoljenih od 29. travnja 1618. ostao je zabilježen u istom arhivu. Po njemu je to vijeće odlučilo pomoći ljekarnu Male braće sa 100 dukata. Ti podaci nedvojbeno potvrđuju da je ljekarna u to vrijeme radila kao javna ustanova. A ime prvog spomenutog franjevačkog apotekara navedeno je kao ime svjedoka u parnici koja se vodila 23. srpnja 1550. U zapisu, između ostalog, stoji da je liječnik Isak liječio fra Bonifacija. On je tada u samostan Male braće pozvao na konzultaciju i druge liječnike iz grada, pa su došli Pacino i Džan-Andreja iz Prata.

Kod konzultacija došlo je do prepirke u kojoj je Pacino pokušao na Isaka prebaciti krivnju zbog bolesti fra Bonifacija, a ovaj je odgovorio da bi bolesnik bio umro da ga on nije preuzeo liječiti, nakon što je to činio Pacino. Pacino se na to naljutio i udario Isaka šakom u zube. Za svjedoke na sudu, uz drugog liječnika i druge franjevce, bili su predloženi liječeni fra Bonifacije i fra Ivan ljekarnik samostanske ljekarne. Budući da se zbog liječenja fra Bonifacija sastao „konzilij liječnika“, može se zaključiti da je bila riječ o uvaženom franjevcu. Vrlo vjerojatno radilo se o poznatom franjevcu Bonifaciju Drakulici, (Crassa, a Stephanis, Stjepović), (Lopud oko 1500. — Timisoara, 1581.), koji je u vrijeme ovog sudskog procesa bio u Dubrovniku. Godinu dana kasnije on je imenovan kustosom Svete zemlje, te na tom položaju ostao čak četiri mandata (od 1551. do 1564.). Za njegove službe, 1555. godine vršena je obnova Svetoga Groba, da bi se to isto, nakon skoro pet stoljeća, nedavno učinilo ponovno. Nakon završetka službe u Svetoj zemlji, fra Bonifacija je na molbu Senata Dubrovačke Republike, papa Pijo IV. imenovao biskupom Stona.

Uspomena koju Mala braća čuvaju na ovog poznatog franjevca je drveni izrezbareni relikvijar (56x20x77 cm.), kojeg je on donio iz Svete zemlje, a u kojem se nalaze mnoge moći različitih svetaca. Za minijaturnu ikonu na kojoj je prikazana „Crna Gospa“, a nalazi se na donjem prednjem dijelu relikvijara, pretpostavlja se da potječe čak s kraja prvog tisućljeća.
fra Stipe Nosić

Mislim da ovakve fotografije teško mogu pomoći ikome da prestane pušiti ili da odustane da proba cigaretu, govori dubrovačka psihoterapeutkinja Bistra Đukić na pitanje smatra li da uznemirujuće fotografije, koje su se na kutijama cigareta pojavile na hrvatskom tržištu uz Zakon o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda, mogu uistinu ikoga spriječiti da prestane pušiti.

- Za nas stare pušače ova je kampanja promašena jer smo svjesni rizika za zdravlje, a jednako se ne ostavljamo pušenja. Kinezi su tome doskočili i proizveli "cool" silikonske spremnike za cigarete. Novi pušači su obično mladi ljudi za koje je rizično ponašanje izazov, što je jača fotografija to je veći izazov. Uz to osjećaju se neranjivi i nemaju svijest da će jednog dalekog dana imati posljedice rizičnog ponašanja. - konstatirala je Đukić.

Smatra kako kampanja, uz koju se dakle na kutijama cigareta nalaze želi proizvesti strah kod ljudi.

- Ova kampanja, kao i glavnina svjetske politike, pomoću proizvodnje straha nastoje kontrolirati ponašanje ljudi. Ja ne mislim da strah može proizvesti bilo kakvo dobro. Posvetila sam život oslobađanju sebe i svojih klijenata od straha jer vjerujem da nas strah porobljava i čini podložnim svakoj vrsti manipulacije. - dodala je.

- Mislim da je potrebno odgojiti nove ljude koji vole sami sebe i ne žele sebi nanijeti zlo. To traži puno više od lijepljenja gadljive fotografije. Traži veliko angažiranje prvo roditelja, a onda i svih drugih koji sudjeluju u odgoju. Takav način odgoja bio bi prevencija svih vrsta ovisnosti i nasilja među ljudima. - mišljenje je psihoterapeutkinje Bistre Đukić.

Na pitanje je li se zapravo moguće psihoterapijom odviknuti od pušenja, Đukić je rekla:

- Svakako da psihoterapija odgaja ljude baš u tom smjeru: da vole i razumiju sami sebe. Iako, na žalost, sama još uvijek pušim, veliko mi je zadovoljstvo gledati moje klijente koji su prestali pušiti jer su promijenili odnos prema sebi, jer su zadovoljni sobom i ne trebaju anestetik da bi mogli izdržati bol koji doživljavaju. - konstatirala je za portal Dubrovnikpress.hr psihoterapeutkinja Bistra Đukić.

Ususret najvećem kršćanskom blagdanu Uskrsu HNS-ov kandidat za gradonačelnika Dubrovnika Valentin Dujmović s kandidatima za njegove zamjenike Matijom Čale Mratović i Brunom DiCegliem  i donedavnim dubrovačkim gradonačelnikom Androm Vlahušićem iznenadili su jutros svoje sugrađane na gruškoj placi darivavši ih uskrsnim jajima.

Tijekom druženja Dujmović je s građanima razgovarao o brojnim gradskim temama i problemima, a predstavio im je dio izbornog programa koji se odnosi na ukidanje prireza, povećanje mirovinskog dodatka umirovljenicima s nižim mirovinama te smanjenje cijena pokaza za đake i studente, karte i smanjenje cijena Sanitatove parkirne karte.

N.M.