Ljetna škola brodogradnje na otoku Lokrumu, koja je okupila 30 - tak naših najmlađih sugrađana, ali i goste iz Zagreba i Perua održala se protekli vikend. Prvi dan, u subotu, se održala radionica brodomodelarstva, a drugi dan, u nedjelju, radionica mornarskih čvorova.

Radionicu brodomodelarstva su vodili nagrađivani dubrovački brodomaketari: voditelj Centra brodomaketarstva Mladen Mitić iz Modelarskog instituta Nave Dumins i Vladimir Glavočić iz Društva brodomodelara Argosy, a radionicu mornarskih čvorova su održali Lovre Peović i Antonio Uršić iz Udruge Hydro i Društva pedagoga tehničke kulture DNŽ. Radionicama u sklopu Ljetne škole brodogradnje na Lokrumu je iznova dokazana bliska povezanost brodogradnje i brodomaketarstva, te znanja vezivanja mornarskih čvorova. Brodomaketarstvo i mornarski čvorovi su izvrstan uvod uz sve djelatnosti povezane s morem.

Mjesta na Ljetnoj školi brodogradnje su se ispunila u samo pola dana od objave prijava, pa se planira ove godine i dodatno izdanje ljetne škole krajem osmog mjeseca.

Ljetna škola brodogradnje organizirana je u suradnji Zajednica tehničke kulture Dubrovačko -neretvanske županije i Grada Dubrovnika, Modelarskog instituta Nave Dumins, Društva brodomodelara "Argosy", Udruge Hydro i Društva pedagoga tehničke kulture DNŽ, uz podršku Rezervata Lokrum.

dpp

Župan Nikola Dobroslavić sa zamjenicom Žaklinom Marević i pročelnicom UO za društvene djelatnosti Jelenom Dadić primio je u ponedjeljak voditelja ženske klape FA Linđo Vedrana Ivankovića i članicu klape Fani Favro Bukvić, a povodom proslave 20 godina postojanja klape.

Župan Dobroslavić ovom prilikom je pohvalio rad klape, istaknuvši kako su kroz godine napravili jako puno na promociji kako ženske, tako i klapske pjesme općenito.

Također, na sastanku je istaknuto kako će ženska klapa FA Linđo po prvi put u svojoj povijesti ove godine nastupiti u sklopu programa Dubrovačkih ljetnih igara.

Ženska klapa Folklornog ansambla Linđo osnovana je u Dubrovniku u veljači 2000. godine na inicijativu plesačica ansambla. Vođenju klape posvetio se tadašnji član glazbenik ansambla, a današnji uspješni i nagrađivani klapski voditelj i voditelj zbora ansambla, Vedran Ivanković.

Prvi put se ova klapa predstavila javnosti u kolovozu 2000. godine kada je Folklorni ansambl Linđo slavio svoju trideset petu obljetnicu postojanja i djelovanja, a od tada do danas iza njih su brojni nastupi i nagrade.

dpp

Načelnik Općine Konavle Božo Lasić, direktor hotela Cavtat Ivo Šutalo i direktor TZ Općine Konavle Frano Herendija primili su u zgradi Općine gospara Ivana Grujića iz Stuttgarta koji s obitelji već više od 40 godina ljetuje u Cavtatu.

Načelnik Lasić zahvalio se na vjernosti dugogodišnjem gostu te mu je tom prilikom uručio i prigodne poklone – konavoski vez i foto-monografiju Konavala.

Sam Grujić ovom prigodom rekao je pak kako ga uz Cavtat vežu posebni osjećaji te kako ga ni korona nije mogla spriječiti da dođe i ove godine.

- Ako nisu mogle granate, neće ni korona. - našalio se on.

dpp

Među ljepšim nadgrobnim natpisima u klaustru Male braće je onaj u zidu ispod heksafore 11, između pilona 12 i stupova koji nose kapitel 56. On svjedoči o grobu mladog francuskog plemića koji je svoje vječno prebivalište našao u franjevačkom dvorištu.

Piše: fra Stipe Nosić

Na kamenoj nadgrobnoj ploči ukrašenoj iznimno bogatim reljefnim okvirom piše: „HIC IACET NOBILIS GALLVS CAROLVS D(e) CHABRAI D(omi)NUS D(e) PONSAI PRIMVS CASTELLANVS DVCATVS VANDOMIE QUI BIZANTIO REDIENS RHAGVSII OBIIT ANNO ETATIS SVE XVII PRIDIE IDVS IANVARII MDLXXIIII.“ (Ovdje leži plemeniti Francuz Carlo od Chabraia, gospodar od Ponsaia, prvi kaštelan vojvodstva Vandomije, koji je vraćajući se iz Bizanta, preminuo u Dubrovniku u 17. godini svog života, 12. siječnja 1574.)

Vrijeme je to kad su Francuzi s Turcima, nakon trgovačkog ugovora 1536., održavali i dobre političke odnose, a Dubrovnik i Venecija bili su pri tome za Francuze bitni za održavanje veza s Istokom.

Kao što natpis ističe, mladi francuski plemić vraćajući se iz Bizanta umro je u Dubrovniku. Kako u tom trenutku nije bilo mogućnosti da se pokojnikovo tijelo prebaci u Francusku, plemić je pokopan u klaustru. Sličnu sudbinu doživjeli su i drugi. U prostoru pred ulaz u klaustar u zidu je natpis koji svjedoči da su tu pokopana dva hodočasnika Tirit. I u Dubrovačkoj katedrali pokopan je 1559. francuski poslanik u Turskoj De la Vigne, koji se na putu iz Carigrada prema Dubrovniku teško razbolio i iznad Trebinja umro.

U dubrovačkom samostanu je umro i pokopan jedan drugi Francuz, ali on je bio dubrovački franjevac. Riječ je o fra Bernardinu iz Toulona (1679 – 1742) koji je u svojoj dvadesetšestoj godini ploveći po Jadranu zaželio postati franjevac, pa je pristupio dubrovačkoj franjevačkoj zajednici. Obavljao je i službu gvardijana u više samostana. Boravio je jedno vrijeme i u Svetoj Zemlji gdje je kao svećenik pomagao u svetištima. Umro je u Dubrovniku u 63. godini života, 37. godini redovništva, i pokopan u samostanu.

U prvim stoljećima kršćani su svoje mrtve pokapali u katakombama, a grobove su označavali znakom ribe. Nakon što su dobili slobodu, od 4. stoljeća pokojne pokapaju po rimskom običaju na grobljima izvan naselja. Početkom srednjeg vijeka počinju ih pokapati u crkvama, kako bi im tijela počivala u blizini „svetih“. Iz istih motiva odmah za vrijeme izgradnje franjevačke crkve i klaustra mnogi ljudi željeli su imati grobove u tim prostorima. Grobove su označavali križem, slovom Alfa i Omega, Isusovim monogramom i sl.

Piše: fra Stipe Nosić

O stoljetnom pokapanju umrlih u klaustru svjedoče još uvijek neke nadgrobne ploče na podu šetnice i natpisi uklesani ili ugrađeni u zidove zgrada koje ga okružuju, kao i u niske zidiće koji dijele šetnicu od vrta.

Grobovi su najprije kopani na šetnici od crkve prema sjeveru, zasigurno zato što je zgrada na istoku vrlo brzo nakon početka gradnje crkve bila formirana. Da su grobovi građeni u tom smjeru dokazuje popis grobova iz 1799., koji je dokumentirao brojeve većine nadgrobnih ploča, odnosno njihove vlasnike u to doba (AMB 3062). Prema tom popisu nadgrobna ploča Miha Pracata imala je broj 86., a prema knjizi ukopa (AMB 311) ona je bila ispred kapitularne dvorane. To govori, i da ploča s brojem 62, koja se danas nalazi poviše crkve na južnom dijelu šetnice, kao i druge na tom dijelu nisu na izvornom mjestu. Na ploči 62 je natpis: „MATTHAEI.STEPHANI.OBRADOVICH ET.ANDREAE.ALTESTI CINERES“ (Prah Mateja Stjepanovog Obradovića i Andrije Altestija). Obućar Mato Obradović bio je punac Andrija Altestija (Altestića) dubrovačkog diplomata. Altestić je poznat i po tome što je do smrti 1750. bio depozitor dubrovačke državne žitnice, a poslije ga je na tom poslu zamijenio sin Ivan Ksaver Altesti, koji se bavio i književnim radom.

I jedna od starijih sačuvanih nadgrobnih ploča s brojem 76 sada se nalazi u klaustru na južnoj strani šetnice, ima natpis zlatara Nikole Pribisalića iz 1414., da bi na nju kasnije bio uklesan natpis „grob Pasaretija 1713.“. Popis iz 1799. na tom broju navodi Antu Costantini, zvanog „Kosto Credi“. A da su grobovi vrlo brzo nakon početka izgradnje klaustra prekrili podove šetnice otkriva i najstariji datirani grobni natpis, onaj Đina sina Aleksija iz 1363., koji se nalazi na zidu koji dijeli južnu stranu dvorišta od vrta. Popis grobova dokazuje da su grobovi na južnu šetnicu klaustra došli najkasnije.

Zasigurno su kopani po potrebi, što znači prema narudžbi i po predviđenim nacrtima. Za gradnju kapelica s grobovima u kapitularnoj dvorani, ugovori su potpisivani između samostanskih sindika i s druge strane majstora, kako svjedoči zapis u HDA u Dubrovniku od 28. svibnja 1448. (Diverse notariae 32 f. 158). Onaj tko je dobio dopuštenje da napravi grob morao je i poslije toga plaćati godišnju grobnu naknadu za korištenje groba. Od te takse održavane su u to doba prostorije, a možda je dijelom financirana i izgradnja samostana. U slučaju kada nasljednici, nisu više podmirivali grobnu taksu, nakon određenog roka, grob bi se „iznajmljivao“ drugima, pa je zbog toga u klaustru dosta otučenih natpisa.

Najstariju datiranu ploču, kao i ploče na prvom pilonu, nije zadesila takva sudbina, što je znak da su franjevci znali njihovu vrijednost. Zbog skupoće izrade grobnica uglavnom su vlastite grobnice imali plemići i bogatiji pojedinci.

Druge grobnice bile su zajedničke, odnosno pripadale su pojedinim bratovštinama, a veliki dio njihovih grobova bio je u klaustru. I danas se između ostalih tu nalaze grobni natpisi bratovština: orefici (zlatara), calzolari (cipelara), s. Luca (svetog Luke) i rivieri (glasnika ili „zdura“). Na primjer, dio grobne ploče Bratstva svetog Luke s natpisom: „(s. del) la confraterni(ta) di s. Luca 1791“, stoji na istočnom parapetu u 12. heksafori, kao pokrovna ploča (završni dio zida) između stupova koji nose kapitele 57 i 58. Na sličnoj poziciji, ali između dvostrukog stupa 20 i pilona 4, nalazi se dio nadgrobne ploče bratstva orefici (zlatara).

Istraživanja koja su u klaustru obavljana osamdesetih godina prošlog stoljeća pokazala su da je u klaustru na istočnom i južnom dijelu šetnice bilo 112 grobova. Sačuvani su popisi ukopanih od 17. stoljeća u rukopisima 311 i 415. A popis grobova napravljen 1799. otkriva da je tada u klaustru bilo numerirano 228 grobova. U sakristiji je u to vrijeme bilo 40 grobova, u koru i u kapelama oko velikog oltara u crkvi je bilo 10 grobova. U crkvi su pored toga bila 94 groba, od čega na gornji dio crkve otpada 45, a na donji 49. Kapitularna dvorana brojila je 40 grobova, kao i nekoliko grobnih kapelica. Nekoliko grobova bilo je i u prostoru pred ulazom u klaustar, kako dokumentiraju natpisi na kamenim pločama u zidu. Ukupno je dakle u samostanskim prostorima bilo oko 420 grobova. Prema spomenutom popisu, koji sadrži imena većine vlasnika grobova, na bratovštine je bilo upisano 68 grobova, a nalazili su se na sjevernom, istočnom, i ponajviše na južnom dijelu šetnice. K tome je više samostanskih grobova bilo namijenjeno za ukop siromaha.

Nakon istraživanja u klaustru na šetnici su ostavljene nadgrobne ploče, kao određeni uzorci, i to na južnoj strani njih 12, a na istočnoj strani dvije. Postavljene su uz rubne dijelove zgrada, kako bi se tako bolje zaštitile, jer se time smanjila mogućnost da se troše hodanjem po njima. Neke grobne ploče iz klaustra stavljene su tada u lapidarij, a veći dio njih smješten je u spremišta Dubrovačkog arheološkog muzeja.

Padom Dubrovačke Republike Francuzi su iz higijenskih razloga zabranili ukapanja u crkvama i unutar gradskih zidina. Austrijske vlasti čak su 1826. dale zapečatiti grobove, kako se oni ne bi koristili. I franjevci su bili prisiljeni poštivati te odredbe, pa se i njihovi članovi od 1806. pokapaju na groblju Danče, gdje do danas imaju dva groba. Ipak, u jednom slučaju zaobišli su fratri ovaj propis. Riječ je o fra Serafinu Guriću (1752 – 1835), koji je čak tri puta obnašao službu provincijala, a u narodu je vrijedio kao čovjek sveta života. Nakon što je 6. kolovoza 1835. umro, subraća su ga poslije obreda u crkvi javno ispratila i pokopala na groblju Danče, a onda slijedeće noći u tajnosti prenijela i sahranila u franjevačku grobnicu u sakristiji.

Budući da klaustar više nije služio za ukapanja, grobne ploče u klaustru uglavnom su 1831. skinute. Jedan njihov dio upotrijebljen je za obnovu klaustra, a šetnica je popločana novim pločama. Poslije toga i grobovi u crkvi su prekriveni mramornim pločama.

Na 25. Državnom natjecanju brodomaketara, koje se održalo u organizaciji Hrvatskog saveza brodomaketara, Centra tehničke kulture Rijeka i Hrvatske zajednice tehničke kulture, po pravilima Naviga, Vladimir Glavočić iz Društva brodomodelara Argosy osvojio je srebrnu medalju za maketu Radna brodica Plov put 2.

Glavni sudac je bio voditelj Centra brodomodelarstva i predsjednik Modelarskog instituta Nave Dumins Mladen Mitić.

Hrvatski savez brodomaketara i Centar tehničke kulture Rijeka svake godine organiziraju Državno natjecanje, a pravila prema kojima se ocjenjuju makete ovise o godini. Parnim godinama se održava natjecanje prema NAVIGA pravilima, a neparnim godinama prema nacionalnim pravilima. Glavna razlika je što se na državnim natjecanjima koja se organiziraju prema nacionalnim pravilima mogu ocjenjivati isključivo makete tradicionalnih hrvatskih brodova i brodica.

Izložba je otvorena do 23. srpnja u Edukacijsko - izložbenom prostoru CTK Rijeka. Na izložbi osim natjecateljskih maketa brodova, izloženo je ukupno i 30 maketa broda van konkurencije.

dpp

Dubrovačka klapa Kaše vratila se iz Omiša s 50. nagradom u svojemu trinaestogodišnjem postojanju. U muškom finalu Festivala dalmatinskih klapa osvojili su treću nagradu žirija - plaketu brončani štit.

Ovo im je jubilarna deseta godina na Festivalu na kojem su dosad dobili 13 nagrada, među kojima je i apsolutna pobjeda 2012. godine.

Ovo je nastavak uspješnih nastupa na 54. FDK Omiš gdje su, podsjetimo, prošlog tjedna osvojili dvije nagrade na Večeri novih skladbi sa "Španjolom", Prvu nagradu žirija i Nagradu za najuspješniju interpretaciju.

dpp

Klapa Kaše osvojila je dvije nagrade na Večeri novih skladbi 54. Festivalu dalmatinskih klapa Omiš. Pripala im je Plaketa za najbolju izvedbu skladbe “Španjola”. Ista skladba proglašena je najuspješnijom te su njezini autori, skladatelj Vicko Dragojević i tekstopisac Vedran Bonačić osvojili Zlatnu plaketu.

- Skladba ‘Španjola’, kao da je sama izborila svoje mjesto na klapskoj koncertnoj pozornici – sjajan tekst Vedrana Bonačića dugo vremena sam prevrtao po notama tražeći mu pravu mjeru. I našao sam je, igrom sudbine, tek koji mjesec prije ‘nove španjole’ odnosno prije nove pandemije. I nadam se da će naša ‘Španjola’ ostati podsjetnik da svaka nevolja prođe, a duh Dalmacije i dalje živi u pjesmi i s pjesmom. - istaknuo je umjetnički voditelj klape, Vicko Dragojević.

Jedanaest klapa izvelo je dvanaest novih skladbi, a o nagrađenima je odlučivao žiri u sastavu Rajmir Kraljević, Mirjana Siriščević, Ivana Tomić Ferić, Blaženko Juračić i Marijo Krnić. Zbog malog broja gledatelja uslijed poštivanja epidemioloških mjera nagrada za najuspješniju skladbu prema glasovima publike nije se dodijelila.

Kašama je ovo jubilarna deseta godina da nastupaju na prestižnom Festivalu dalmatinskih klapa Omiš, gdje su dosad osvajali brojne nagrade, a imali su i apsolutnu pobjedu. Idući tjedan se vraćaju u Omiš gdje će nastupiti na finalnoj večeri muških klapa.

dpp

Župan Nikola Dobroslavić sa zamjenicom Žaklinom Marević i pročelnicom UO za društvene djelatnosti Jelenom Dadić primio je u petak novog predsjednika Zajednice športa Dubrovačko-neretvanske županije Blaža Peza, kao i dosadašnjeg predsjednika Branka Bazdana.

Župan se ovom prilikom zahvalio Bazdanu na dugogodišnjem uspješnom vođenju Zajednice rekavši kako je uvjeren da će se uspješna suradnja i transparentnost djelovanja nastaviti i pod vodstvom Blaža Peza.

Novi predsjednik Pezo je istaknuo kako je korona stavila veliku neizvjesnost nad sport u županiji, no istaknuo je kako je uvjeren kako će klubovi opstati čak i uz manje financiranja iz jedinica lokalne i regionalne samouprave.

Sad već bivši predsjednik Branko Bazdan istaknuo je kako se odlučio ne kandidirati za novi mandat na čelu Zajednice jer smatra kako je vrijeme za nove snage i novi zamah za županijski sport, a ovom prilikom se zahvalio županu na plodnoj suradnji tijekom cijelog mandata.

Inače, za dopredsjednike su izabrani Marinko Matulović i Goran Proleta. Blaž Pezo inače je predsjednik Županijskog nogometnog saveza DNŽ još od 2017. godine.

dpp

Tijekom najtoplijeg dijela godine mnogi udičari preferiraju noćni ribolov, što zbog komfora i ugođaja, što zbog mogućnosti obilnijeg i kvalitetnijeg ulova nego danju. Uspješnosti takvog ribolova znatno poboljšava ju svjetlucavi detalji na priboru, kako po potpunom mraku tako i po mjesečini.

Osim svjetlucavih mamaca, o kojima smo pisali početkom lipnja, mogu se koristiti dijelovi opreme premazani fosforoscentnom bojom koja odbija, reflektira svjetlost, a drugi proizvedeni od prozirne plastike u kojoj ima fluoroscentnih tvari koje upijaju, a potom emitiraju svjetlost.

Najviše se koriste svijetleća podvodna pluta, plovci, podizači, o kojima ovdje govorimo, poznati pod engleskim imenima „pop - up“ i „flotter“. Premazani bojom se najčešće izrađuju od pjenaste plastike, a drugi od mekanog PVC - a ili silikona. Izrađuju se i u različitim veličinama, odnosno nosivostima, te u brojnim oblicima, najčešće kao loptasti, ovalni i valjkasti. Nekad su bili samo zelenkaste, a sada ih ima i plave, crvene, ružičaste, bijele i žute boje.

Od oblika puno je važnija boja pluta, jer neki od njih više, a neki manje izazivaju pozornost različitih riba. Tako, primjerice, kad je ciljana lovina arbun, najbolje je koristiti pluto koje svijetli crvenom ili ružičastom svjetlošću, koja je najprivlačnija i zubacu.

Boja je važna i zbog svjetlosnih uvjeta u kojima se lovi. Tako su svijetle i jače boje učinkovitije u noćnom i lovu u mutnom moru, dok je za lov u bistrom te mirnom moru najbolje koristiti diskretnije boje. Dvobojna crveno ili ružičasto - bijela kombinacija zbog kontrasta, osobito po valovima i u kurentu, najbolje se uočava na velikim udaljenostima. To je osobito izraženo u bistrom moru i ljeti.

Svjetlucava pluta je najbolje postavljati na nešto duže priveze, primule kako bi mamac držali poviše dna i bili vidljivi noću. Kao i sva pluta, probijanjem udice kroz sredinu postavljaju se na udicu ili strunu poviše nje. Kako i gdje će se postaviti ovisi o tehnici ribolova u kojoj se radi te o vrsti mamca s kojim se koristi, a koristiti se može baš u svim načinima ribolova i sa svim mamcima.

S posebno velikim uspjehom svijetleća pluta se koriste u lovu s obale na dnu arbuna, cipola, fratra, ovrate, kokota, smuduta, sarka, kako klasičnim ometcem, tako i „beach ledgering“ te „surfcasting“ tehnikama danju i noću. Osim toga, učinkoviti su i u lovu navedenih riba iz plovila bulentinom, ali i mola i njegovih srodnika te svih plosnatih riba na dnu. Pokazali su se i dobitnim rješenjem u lovu bulentinom na pola dna vrnuta, lokarde te širuna.

Svijetleća pluta se koristi s kozicom, komadom olignja ili sipe… Pri nadijevanju crva i ostalih mamaca koji se slabije drže na pribor, postavlja se tako da služi i kao držač mamca.

Primjenu je svijetleći plovak našao i u „vertical jiggingu“, osobito sporim skosavanjem škrpine, arbuna… Na varalici tipa „tenya“ svijetleći plovak se posebno dobrim pokazao postavljen poviše „assist“ udice koja je zabodena u kozicu vezanu na glavnu udicu varalice. Na isti način koristi se i kad je na varalici lignjica ili sipica.

Za „punjenje“ pluta svjetlom preporučljivo je koristiti svjetiljku s „LED“ diodama jer je napajanje brže i intenzivnije. Osim toga, „LED“ žarulje imaju dulji vijek trajanja od obične svjetiljke. No, njena je glavna prednost da je puno diskretnija u osvjetljavanju s obale pa manje plaši ribe.

U uredu Europskog stolnoteniskom saveza (ETTU) u Luxembourgu održano je izvlačenje skupina za natjecanje u Europskog Kupa za sljedeću sezonu. Ždrijebom je određeno da će stolnotenisači Libertas Marinkolora igrati u grupi A u kojoj su još Fortune Kijev (Ukrajina), CSS - SZAK Odorheiu Secuiesc (Rumunska) i G.D.D Toledos (Portugal). Najbolja dva kluba iz grupe nastavljaju natjecanje u drugom krugu Europskog Kupa.

Domaćin grupe, prvog kruga natjecanja, je rumunjski CSS-SZAK Odorheiu Secuiesc, 12. i 13. prosinca 2020.

Stolnotenisačima Libertas Marinkolora ovo će biti 18. godina nastupanja u europskih klupskih natjecanja. Najbolji rezultat na europskim natjecanima, „pituri”su ostvarili u sezoni 2016./17. kada su došli do četvtfinala ETTU Kupa.

dpp

Tehnika ribolova s obale na dnu poznata kao „beach ledgering“ posljednjih godina stekla je veliki broj pristaša među rekreativnim ribolovcima. Brojni su razlozi tome, jedan od najvažnijih je to što se može obavljati na svim obalama, od onih s plitkim morem do dubokih obala, od pjeskovitog do miješanog ili šljunkovitog dna. Osim s prirodnih kamenih, prakticirati se može i s umjetnih molova i zidanih obala, na ušćima i na plažama, između kamenitih rtova na krajevima većih uvala…

Ovom se tehnikom može lovit danju i noću te tijekom cijele godine, ali bolje po plimi i mjesečini te u toplijem dijelu godine, posebice dobro kad vjetar stane, a more je i dalje u pokretu, po mirnom moru, te u vrijeme zastoja porasta ili pada razine mora.

Plijen nije osobito prestižan niti krupan, posebice ne po mirnom moru. Najčešće je težak 100 - 200 grama pa do kilograma. Najcjenjenija lovina je ovrata, u pravilu mala i srednje velika. Osim „kraljice“, od cjenjenijih riba često se love i ovčice, fratri te arbuni. Zbog toga treba imati na umu da su minimalne lovne težine za arbuna 15, fratra 16, a ovčicu i ovratu 20 centimetara.

Štap za „beach ledgering“ mora biti prije svega vrlo osjetljiv, težine bacanja 40 do 80 grama, dužine 3,3 do 3,7, čak i do 4,5 m. Može biti teleskopski, tro ili dvodijelni, s promjenjivim vršnjacima kako bi mu se mogla podešavati osjetljivost. Mora biti izrađen od ugljikovih vlakana jer štap za ovu tehniku mora biti lagan i savitljiv te istovremeno jak.

Umjesto jednog, bolje je koristiti dva štapa, jedan lagan, težine bacanja 10 do 40 grama i drugi, srednji, težine bacanja 40 do 70 ili 80 grama. Oni mogu imati različitu akciju, manje ili više brzu, ali oba moraju imati vrlo osjetljiv vršni dio kako bi ribolovac imao jasnu sliku što se događa s mamcem.

Prednost treba dati vršnjacima od stakloplastike jer imaju odličnu kombinaciju snage i osjetljivosti pa daju mogućnost osjetiti dodir a ne izgubiti plijen.
Role treba biti klase 2.500 ili 3.000, ovisno o proizvođaču, s kvalitetnom kočnicom, po mogućnosti prednjom, jer je ovrata vrlo ratoborna.

Završnjak za ciljni lov ovrate ovom tehnikom može se izraditi na dva načina. Prvi je krajnje jednostavan. Čini ga osnovna najlonska struna promjera 0,20 do 0,25 mm po kojoj klizi olovnica, a koja završava vrtilicom na koju se nastavlja završnjak, zapravo privez dužine 1,5 do 2,5 m od „FC“ fluorougljične strune debljine 0,18 do 0,22 mm, s udicom širine luka oko 10 mm. I drugi je jednostavan, ali umjesto klizne olovnice ima „antitangl“ cjevčicu koja nosi hranilicu -uteg. Između čvora na vrtilici i klizne cjevčice te olovnice dobro je postaviti perlicu protiv nasjedanja.

Udica može biti oblika „Crystal“ i „Aberdeen“, ali je bolje koristiti onu vrha povijenog prema vezištu, koje mora biti u obliku alkice. Dobro je imati olovnice raznih težina, najbolje piramnidalnog i plosnatog oblika. Od pomoćne opreme dobro je imati držač štapa, najbolje tripod. Ne samo kako štap ne bi ležao na tlu i bio izložen opasnosti oštećenja, nego i zato što ti držači omogućuju postavljanje štapova tako da se najlakše kontroliraju, da on ne bi ležao na tlu nego bio u najpovoljnijem položaju. Naime, položaj štapa ima važnu ulogu koja omogućava dobru vidljivost uzimanja mamca, ali i sprječavanje da se snaga potezanja odmah prenese na rolu. Optimalni položaj štapa u odnosu na površinu mora je između 75 i 85 stupnjeva.

Lov se obavlja odbacivanjem mamca barem 20, a najviše 40 do 50 metara, ovisno o izgledu priobalja. Od mamaca je najbolje koristiti one koje ovrata voli i samo ona može iskidati i skinuti s udice. Ponajprije goli štrcaljac, no ne cijeli nego izrezan na komade i prevrnut naopako pa vezan uz udicu. Umjesto njega, za ciljani lov ovrate treba nadijevati sastrugano meso trpa, stučenog volka, ali s dijelovima oklopa te komade velikog crva.