Župan Nikola Dobroslavić sa suradnicima održao je sastanak s ravnateljima triju osnovnih škola za čije je projekte sanacije objekta škole zamjenik Joško Cebalo s Ministarstvom regionalnog razvoja i fondova EU prošli tjedan potpisao ugovore ukupne vrijednosti pola milijuna kuna. U OŠ Petra Kanavelića Korčula Ministarstvo će sufinancirati prihvatljive troškove na sanaciji krovišta (180 tisuća kuna), za zamjenu poda i rekonstrukciju grijanja sportske dvorane OŠ Vela Luka izdvojit će se 200 tisuća kuna, dok će se za zamjenu dotrajalog parketa u učionicama OŠ Stjepana Radića u Metkoviću izdvojiti 120 tisuća kuna.

Ravnatelj OŠ Petra Kanavelića iz Korčule Velebit Veršić, ravnateljica OŠ Stjepana Radića iz Metkovića Božena Nikoletić te ravnateljica OŠ Vela Luka iz Vela Luke Lucijana Mirošević zahvalili su Županiji i Ministarstvu na osiguravanju sredstava.

Riječ je o projektima koje je početkom listopada 2017. godine Upravni odjel za obrazovanje, kulturu, znanost i šport prijavio na natječaj rečenog Ministarstva.

U OŠ Vela Luka napravila se potpuna sanacija školske športske dvorane koja uključuje izmjenu parketa i rekonstrukciju centralnog grijanja. Investicijsko ulaganje u ovu školu iznosilo je 485 tisuća kuna.

Ulaganja u OŠ Petra Kanavelića i OŠ Stjepana Radića tek slijede. Na objektu OŠ Petra Kanavelića nastavit će se s drugom fazom izmjene, odnosno rekonstrukcije postojećeg krova. Nakon što je Županija prije dvije godina obnovila dio krova i sanirala strop u vrijednosti od 580 tisuća kn, predstoji obnova drugog dijela u iznosu od 350 tisuća kuna.

U OŠ Stjepana Radića, koja je po broju učenika naša najveća škola, radit će se sanacija podova, odnosno izmjena parketa u četiri učionice. Vrijednost radova iznosi 280 tisuća kuna. U toj školi radovi se izvode fazno budući da je riječ ne samo o velikoj investiciji, nego i o školi s velikim brojem učionica pa Županija nastoji kontinuirano ulagati u njihovu obnovu. Tako je 2015. godine financirala izmjenu parketa u tri učionice razredne nastave i 1 učionicu za posebni odjel.

Ministarstvo će sva tri projekta sufinancirati u 50 postotnom iznosu što je poticaj svima za prijavu na sve buduće pozive i natječaje. Inače, Županija skrbi od 25 osnovnih i 15 srednjih škola te tri učenička Doma.

DPP

Pisao je Željko Raguž ovoga tjedna o razvrstavanju otpada na odlagalištima, ukazavši na paradoks da građani razvrstavaju otpad, odvode u tri odvojene vrećice do kontejnera, ne bi li on završio kao da nikad nije bio niti razvrstan. Pogodio je on tu poantu, no nevezano samo s tom pričom, dio je to jedne šire dubrovačke i hrvatske slike, u kojoj ono što je nominalno propisano, ustvari pada u praktičnim okvirima.

Dakle, ne radi se tu samo o gospodarenju otpadom, već preslika je to općeg mjesta hrvatske države u kojoj ono što jest, ustvari nije; odnosno ono što je regulirano i nekakvim zakonom, pada u samoj praksi jer je trenutno jednostavno neizvedivo.

Može se sad tu ići do najbanalnijih primjera u kojima građaninu treba neka xy potvrda da bi mu u policiji ili gdje već kazali da je papire potrebno nadopuniti eto još samo s nečim pa do konkretnih društvenih problema gdje je moguće zaposliti se bez natječaja, gdje je normalno te natječaje namještati ili gdje je moguće pregaziti ljude na cesti i doći do oslobađajuće presude samo zato jer se dolazi iz ugledne obitelji.

Takvi primjeri možda zvuče već izlizani, uzimaju se kao primjeri nefunkcioniranja, kako se to kaže, "pravne države" i kad treba i kad ne treba, ali to ne znači kako ti problemi nisu postojani. Odnosno, kako poučak Horvatinčićeve sinkope, koja ruku na srce jest već postala potrošena fora, zaista ne može poslužiti kao idejni primjer hrvatske paradigme. Baš poput Raguževih kontejnera za smeće, odnosno građana koji imaju kompostere i muku muče s odlaganjem otpada ne bi li on navodno završio na koncu na jednoj te istoj hrpi za što je najmanje krivnja na Čistoći.

U enigmatskim magazinima prije su bili popularni napisi o najluđim američkim zakonima. Pisalo bi tu tako da je zabranjeno jahati konja pod temperaturom, kako je zabranjeno pojesti žabu koja je sudjelovala u natjecanju u skokovima ili kako žene ne smiju skraćivati svoju frizuru ako muž ne da dozvolu za to. Sličan je zakon kojim se trenutno nalaže razvrstavanje otpada, provediv doduše, ali ne odmah i ne tko zna još koliko.

I, bilo bi to uvijek zanimljivo štivo, onako za opustiti se između rješavanja križaljki, ali što je sa zemljom koja ima na papiru ispravne zakone, a koji se ustvari ne provode.

Svi ti primjeri u nekim budućim enigmatskim časopisima također možda budu smiješni, ali živeći ih danas, proživljavajući ih uz milijun milijuna primjera, mogu biti jedino tužni i žalosni.

Koordinacija hrvatske obiteljske medicine (KoHOM) upozorila je u subotu kako pojedinci, od kako se počelo raditi na novom Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, dezinformiraju javnost tvrdeći da će on dovesti do privatizacije primarne zdravstvene zaštite (PZZ) te zbog vlastitih interesa žele zamagliti stvarne probleme hrvatskog zdravstva koji bi se trebali urediti tim zakonom, piše Hina.

- KoHOM odlučno odbacuje insinuacije i plašenje hrvatskih građana potpunom privatizacijom PZZ i plaćanjem zdravstvenih usluga te posljedično liječenjem samo onih koji ga mogu platiti - navodi se u priopćenju i dodaje kako je dosta manipulacija zbog prikrivanja stvarnog stanja u hrvatskom zdravstvu, nanošenja štete pacijentima te ljudskom i profesionalnom integritetu liječnika PZZ-a.

Smatraju kako je prozivanje obiteljskih liječnika koji zagovaraju mogućnost slobodnog izbora između rada u domovima zdravlja i rada u privatnoj ordinaciji u ugovornom odnosu s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje (HZZO) zapravo micanje fokusa javnosti s pravog problema - kaosa i dugova u bolničkom sustavu.

Bolnice su "rupe bez dna", a ne ordinacije obiteljskih liječnika, jer se za obiteljsku medicinu izdvaja 1,1 milijarda kuna, što je samo šest posto zdravstvenog proračuna koji iznosi 23 milijarde kuna, dok se za bolnički sustav izdvaja devet milijardi kuna. Taj je omjer jedan prema osam dok u drugim europskim zemljama on iznosi jedan prema četiri, navode u KoHOM-u.

- Bolnice iz mjeseca u mjesec stvaraju minuse, svakodnevno ostaju bez zdravstvenog kadra, u njima vlada kaos, liste čekanja su tolike da naši pacijenti sve više usluga plaćaju privatnicima ili umru prije nego dočekaju termin pretrage ili pregleda. Umjesto da o tim stvarima brinu sindikati u zdravstvu, kojima bi na prvom mjestu trebala biti dobrobit njihova članstva, oni svojim izjavama i postupcima pokazuju i dokazuju da im je stalo samo do toga da se za sindikalne povjerenike i njihove šefove ništa ne promijeni - ocjenjuju u KoHOM-u.

Ističu kako je sindikat medicinskih sestara i tehničara protiv koncesionara u PZZ, iako znaju da koncesionari sestru ili tehničara ne mogu platiti manje nego što je to dogovoreno kolektivnim ugovorom, ali često plaćaju više, dok u domu zdravlja ni sestra ni doktor ne mogu biti plaćeni više od kolektivnog ugovora, koliko god puno ili dobro radili.

Najoštrije osuđuju i izjave pojedinih županijskih čelnika na račun privatizacije PZZ-a i drže da se "pod krinkom navodne brige za bolji zdravstveni sustav krije njihov strah da će izgubiti lak prihod od koncesija te da u budućnosti neće imati toliki utjecaj na PZZ na njihovom području, koji se do sada uglavnom svodio na kadroviranje i zapošljavanje podobnih".

- Zbog svega navedenog, krajnje je vrijeme da se otvoreno kaže zašto su pojedini ravnatelji domova zdravlja, sindikati i županijski čelnici najgorljiviji protivnici novog Prijedloga zakona o zdravstvenoj zaštiti koji ide u javnu raspravu - zbog vlastitih interesa, zbog kojih silno žele zamagliti stvarne probleme hrvatskog zdravstva koji bi se trebali urediti novim Zakonom - stoji u priopćenju KoHOM-a.

DPP

Nezavisni vijećnici u Gradskom vijeću Grada Dubrovnika Matija Čale Mratović i Nenad Vekarić uputili su priopćenje za javnost na temu koncesije za žičaru u kojem od gradonačelnika Mata Frankovića zahtijevaju da se na narednu sjednicu Gradskog vijeća donese kompletno izvješće o tijeku pregovora s tvrtkom Excelsa nekretnine te da se promijeni postojeća odluka o trajanju koncesije kako bi se građanima Dubrovnika priskrbila sredstva za neophodne projekte.

Priopćenje prenosimo u cijelosti:

"Tražimo da se na narednu sjednicu Gradskoga vijeća donese kompletno izvješće o pregovorima Grada Dubrovnika s tvrtkom Excelsa nekretninama te predlažemo da se promijeni odluka Gradskog vijeća sukladno ranijem dogovoru Vlade RH, tadašnjeg ministra prometa Siniše Hajdaša Dončića, Excelsa nekretnina, predsjednika Nadzornog odbora Davora Lukšića, direktora Anta Ruskovića i tadašnjeg gradonačelnika Grada Dubrovnika gospodina Andra Vlahušića.

Za bolje razumijevanje odnosa Grada i tvrtke koja upravlja žičarom potrebno se kronološki podsjetiti što je do sada na tom području napravljeno i na kojim temeljima Grad treba bazirati svoje zahtjeve.

Kronologija događanja

Žičara radi od 10. srpnja 2010 godine. Do danas ne plaća koncesiju. Iako su gornja i donja postaja na vlastitome zemljištu, koncesiju je potrebno plaćati sukladno Zakonu o koncesijama i specijalnome Zakonu o žičarama. Excelsa nekretnine cijelo vrijeme pa i danas inzistiraju da koncesija iznosi slično kao i druge koncesije koje dodjeljuje država, posebno koncesije za pomorsko dobro koje se prosječno kreću od 3 do 5 posto godišnjeg bruto prometa. Uobičajeno je da se ta koncesijska naknada onda dijeli na tri dijela, na državu, županiju i grad ili općinu. Kad bi tako bilo u Dubrovniku, Grad Dubrovnik dobivao bi 1 do 1.5 posto bruto prometa ili na godišnjoj razini oko 500 tisuća kuna.

Bivši gradonačelnik Vlahušić, znajući vrijednost žičare za Dubrovnik, kao i ulogu Grada koji jedini dovodi posjetitelje žičare u Dubrovnik te je time jedini agent koji popunjava kapacitete žičare, inzistirao je da kroz Zakon o žičarama cjelokupni koncesijski iznos pripadne Gradu Dubrovniku, u čemu je i uspio. Tražio je da koncesijska naknada bude 25 posto, znajući da je to visoki prag koji se u teškim pregovorima s tvrtkom Excelsa nekretnine i resornim ministarstvima neće lako postići.

Na sastanku u Vladi Republike Hrvatske kod resornog ministra prometa gospodina Siniše Hajdaša Dončića, koji je predložio Zakon o žičarama i cjelokupnu koncesijsku naknadu namijenio gradu Dubrovniku, postignuto je na prijedlog ministra kompromisno rješenje, odnosno da će koncesijska naknada iznositi 15 posto od svake prodane ulaznice nakon plaćanja PDV-a, na rok od 50 godina uz simboličnu fiksnu naknadu od 1000 kuna mjesečno. Excelsa nekretnine, gospoda Davor Lukšić, predsjednik Nadzornog odbora i direktor Anto Rusković pristali su tada i na povoljne cijene za stanovnike Dubrovnika i posebne stimulativne cijene za stanovnike Bosanke. Također je dogovoreno da će koncesijska naknada teći od dana 8. srpnja 2015. godine neovisno kad će biti potpisan ugovor o koncesiji između Grada Dubrovnika i Excelsa nekretnina.

Godišnji iznos koncesijske naknade je varijabilan. Ovisi o broju prodanih ulaznica, a indirektno o broju posjetitelja u Gradu Dubrovniku. Ove godine koncesijska naknada uz postojeće uvjete iznosi 8 milijuna kuna ili punih 7.5 milijuna kuna više nego što je uobičajena koncesijska naknada od 500 tisuća kuna. Sa službenih stranica Excelsa nekretnina može se vidjeti kako kumulativni dug od 8. srpnja 2015. godine do danas iznosi 18 milijuna kuna, od čega se 10 milijuna kuna odnosi na prethodne dvije godine, a 8 milijuna kuna na tekuću 2017. godinu.

Međutim, kada je takav prijedlog ugovora došao na Gradsko vijeće Grada Dubrovnika, na prijedlog tadašnjih gradskih vijećnika Mata Frankovića i Mara Kristića, koji su bili i saborski zastupnici, usvojen je izmijenjeni prijedlog te je koncesija umjesto na 50 godina izglasana na 10 godina. Uvjeravajući gradske vijećnike kako će Exclesa nekretnine prihvatiti takav zahtjev, a ako neće da će ih se prisiliti promjenom Zakona o žičarama, taj je prijedlog dobio jednoglasnu potporu svih gradskih vijećnika.

U zadnjih 5 mjeseci svjedoci smo da Excelsa nekretnine nisu potpisale ugovor i ne žele pristati na koncesiju od 10 godina. Prijedlog tadašnjih gradskih vijećnika nije uspio riješiti problem. Mi gradski vijećnici ne znamo što su izmijenjeni prijedlozi Grada te koliko su takvi prijedlozi korisni za Grad.

Kada znamo da se priprema proračun za 2018. u kome trebaju biti projekti za naše sugrađane, kao što su izgradnja vrtića, škola, domova umirovljenika, za to je potrebno osigurati i sredstva. Prema sadašnjim dugovanjima i obavezi za narednu godinu od najmanje 8 milijuna kuna, može se slobodno u proračun uvrstiti ukupni iznos od 26 milijuna kuna od prihoda od žičare.

Poštovani gospodine Frankoviću, predlažemo vam da na sljedeće Gradsko vijeće stavite točku o pregovorima s Excelsa nekretninama, korigirate svoj dosadašnji stav, promijenite uvjete Ugovora s usuglašenim uvjetima za koncesiju i osigurate građanima Dubrovnika novčana sredstva kojima će se graditi neophodna socijalna infrastruktura." - stoji u priopćenju Matije Čale Mratović i Nenada Vekarića.

DPP

Članice Zajednice žena HDZ-a „Katarina Zrinski“ Vukovarsko-srijemske županije na čelu sa predsjednicom Renatom Banožić, ovog vikenda stigle su u Dubrovnik, gdje borave na poziv Zajednice žena HDZ-a „Katarina Zrinski“ Grada Dubrovnika.

Nakon obilaska zidina i ostalih gradskih znamenitosti, članice Zajednice žena HDZ-a „Katarina Zrinski“ Vukovarsko-srijemske županije, u pratnji dubrovačkih „Katarina“, primio je gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković, koji je tom prigodom izrazio zadovoljstvo ovim posjetom, naglasivši zajedništvo između Dubrovnika i Vukovara te Vukovarsko-srijemske županije.

- Dali smo podršku Vašem gradonačelniku Matu Frankoviću i dubrovačkoj Zajednici žena HDZ-a „Katarina Zrinski“. Od njih smo također dobili podršku za naš daljnji rad. Naše Zajednice sastavni su dio Hrvatske demokratske zajednice te ćemo i dalje raditi na jačanju interesa žena i obitelji u društvu. Nadam se i uzvratnom posjetu Zajednice žena HDZ-a „Katarina Zrinski“ Grada Dubrovnika našoj županiji. - istaknula je predsjednica ZŽ HDZ-a „Katarina Zrinski“ Vukovarsko-srijemske županije Renata Banožić.

DPP

Predsjednica HGK Županijske komore Dubrovnik i gradska vijećnica Terezina Orlić za portal Dubrovnikpress.hr prokomentirala je moguće uvođenje eura. I, dok neki ekonomski analitičari tvrde kako bi ulazak u eurozonu označio stabilnost, drugih je strah povećanja cijena koje bi uvođenje eura moglo generirati.

Orlić je podsjetila "kako 28 zemalja članica Europske unije, njih 19 koristi valutu eura".

-Sve tzv. "male" zemlje su u zoni eura, osim Danske, pa bi se moglo odmah zaključiti da i mi moramo što prije osigurati uvjete za promjenu nacionalne valute. Kad tome dodamo i da su naše dužničke obveze 65 posto iskazane u eurima, domaća štednja je 75 posto iskazana u eurima, izvoz je ostvaren sa zemljama eurozone u iznosu od 58 posto. Dakako, sve su to argumenti koji govore kako bi što prije trebalo uvesti euro u platni promet. Uklonit će se tako trajno valutni rizik, doći će do smanjenja kamatnih stopa, olakšat će se trgovina jer neće biti promjene deviznih tečajeva, itd. - rekla je Orlić.

- No, međutim, u anketama i razgovoru s poduzetnicima vidljivo je da ih više zabrinjava porezna politika odnosno njezina stabilnost, pravosuđe, obrazovanje, preustroj javne uprave, sve što spada u strukturne reforme nego valutni tečaj. - dodala je Orlić.

- Ukoliko Vlada nastavi u provedbi strukturnih reformi, onda je za očekivati da će tečaj kune biti fiksiran „zavazda“ u trenutku prelaska na euro, odnosno biti u rasponu dosadašnjih oscilacija tečaja. S obzirom da je naša županija uglavnom naslonjena na turizam, iskazivanje cijena u eurima može imati i negativan efekat ukoliko turisti uspoređujući cijene u konkurentnim zemljama percipiraju Hrvatsku kao skupu destinaciju. - naglasila je predsjednica HGK Županijske komore Dubrovnik Terezina Orlić.

Prijedlog zaključka o davanju suglasnosti na prijedlog verifikacije Programa za provedbu arhitektonsko-urbanističkog natječaja „Mali Stradun“ jedna je od točaka dnevnoga reda koju će po svoj prilici usvojiti vijećnička većina. No, iako se u aktu, barem onom njegovom dijelu dostupnom prije sjednice, navodi kako je "tekst Programa natječaja, odobren od strane Povjerenstva za verficiranje Programa, čini sastavni dio ovog Zaključka", tog teksta u zaključku nema.

Inače, portal Dubrovnikpress.hr već je pisao kako vlasnici na Malom Stradunu žele svoje poslovne prostore nadograđivati, odnosno na njima podizati katove o čemu možete čitati OVDJE.

Ta je mogućnost predviđena GUP-om iz 2005. godine. Tako je s Gradsko vijeće u prošlom sazivu imenovalo posebno Povjerenstvo za verifikaciju Programa za provođenje urbanističko-arhitekstonskog natječaja Mali Stradun, a sve s ciljem konačne izgradnje na tom prostoru.

Inače, predstavnici Valamara svojevremeno su se protivili nadogradnji poslovnih prostora na Malom Stradunu, no očito je nekakav dogovor postignut čim je verifikacija programa za provedbu arhitektonsko-urbanističkog natječaja Mali Stradun uvrštena na dnevni red sjednice Gradskog vijeća.

Tim više zanimljiva je i činjenica kako na Malom Stradunu poslovne prostore imaju i neki od vijećnika u aktualnom sazivu Vijeća, ali i njihova rodbina. No, naravno da se ti pojedinci neće izuzeti prilikom glasovanja jer su po dobro ustaljenoj praksi, kojoj smo se osvjedočili na parcelama na kojima se gradi groblje Dubac, ti poslovni prostori uknjiženi na treće osobe.

Kad je u pitanju nadogradnja, katovi koji će se graditi na postojećim objektima na Malom Stradunu neće biti trgovačko-ugostiteljske namjene, već je navodno riječ o smještajnim jedinicama, odnosno apartmanima.

Naime, koliko god bizarno zvučalo, GUP-om iz 2005. predviđena je nadogradnja na Malom Stradunu. I dok bi vlasnici poslovnih prostora rado gradili u visinu, vlasnici Valamara za početak imaju u planu graditi dvije podzemne garaže ne bi li riješili problem s parkirnim mjestima iako su zapasali po Babinom kuku sve što su mogli i ogradili lancima i ramapama.

Inače, Urbanističko-arhitektonsko rješenje Mali Stradun već je trebalo biti raspravljeno na Gradskom vijeću i to u njegovu prošlom sazivu, no tada je zbog političkih natezanja skinuto s dnevnoga reda. Očito je kako u konačnici postignuto političko suglasje.

S ciljem raspisivanja i provedbe UA natječaja Mali Stradun još je u prosincu 2016. na sjednici Vijeća imenovano povjerenstvo za verificiranje Programa za provedbu arhitektonsko - urbanističko natječaja „Mali Stradun“ u sastavu Olga Muratti, Sanja Putica, Mladen Gojun, Lukša Matušić i Ljubo Nikolić.

Inicijalni prijedlog Programa natječaja izradilo je Društvo arhitekata Dubrovnik, a financirala ga je skupina vlasnika poslovnih prostora, okupljenih u Udrugu Mali Stradun.

Valamar rivijera, kao jedan od vlasnika prostora, nije sudjelovao u financiranju izrade Programa, ali je sa svojim predstavnicima sudjelovao u definiranju uvjeta.
“Cilj rada Povjerenstva bio je definiranje uvjeta u dostavljeni Program arhitektonsko - urbanističko natječaja „Mali Stradun“ na Babin Kuku koji bi zadovoljili zakonske okvire, suprotstavljene zahtjeve vlasnika i postizanje konsenzusa svih zainteresiranih strana oko pristupa tretmanu ovog prostora kao cjeline, te u konačnici verificirati Program natječaja", navodi se u aktu dostupnom prije sjednice Gradskog vijeća.

U Dubrovačkom HSS-u strahuju kako bi natječaj za zakup kućica na Dubrovačkom zimskom festival mogao biti namješten. U Facebook status na službenoj stranici HSS-a nakon objave natječaja tako stoji kako „iako postoje u natječaju propisane točke natječaja, postoje brojne indicije koje ukazuju da većinu kućica dobijaju podobni, a oni koji su inovativni i koji nude bogat i autohton program ostanu zakinuti za kućice“.

„Jedan od primjera je prošlogodišnje ne dobivanje kućice za "Ludo more" koji su imali po nama najbolju ponudu. Njihova ponuda su bili autohtoni domaći proizvodi (freška riba, tučene masline, domaći kruh, domaći sir i pršut… itd) koji su dolazili od Pelješca do Konavala.“ – navode iz HSS-a.

„Da bi ove godine izbjegli ponavljanje prošlogodišnjih iskustava i da kobasice i hrenovke ne bi nadvladale svježe autohtone domaće proizvode, pozivamo Povjerenstvo za odabir kućica da se vode prvenstveno bogatstvom i raznovrsnošću programa, te da najbolji program bude nagrađen besplatnim najmom kućice i pravom odabira lokacije kako bi se među ugostiteljima poticala izvrsnost i natjecateljski duh na dobrobit svih nas.“ – predlaže dubrovački HSS.

D.M.

Cjepivo je sigurno i učinkovito, nuspojave su blage i spontano prolaze u roku od dan-dva, rekla je infektologinja dr. Ljiljana Betica Radić za portal Dubrovnikpress.hr na temu cjepiva protiv gripe. Naime, počela je sezona cijepljenja protiv gripe te je osigurano 280 tisuća doza cjepiva. Ipak, neki podaci govore kako se cijepi samo 20 posto građana. Dr. Betica Radić objasnila je zašto se bitno cijepiti protiv ove bolesti.

- Kao prvo želim reći kako ljudi često poistovjećuju običnu prehladu s gripom. Gripa nije prehlada. Gripa je teška, vrlo zarazna virusna respiratorna bolest, uzrokovana virusima tipa A: H1N1 i H3N2 i B, javlja se sezonski i širi se kapljičnim putem i kontaktom. Oboljeli od gripe obavezno završe u krevetu s visokom temperaturom, a u osoba starijih od 65 godina, osoba u staračkim domovima i osoba s kroničnim bolestima, gripa je često udružena s komplikacijama kao što su teška upala pluća i kardiovaskularne komplikacije. - rekla je dr. BEtica Radić.

- Zbog produljenja životnog vijeka, i većeg broja osoba s kroničnim bolestima i osoba smanjenog imuniteta, očekuje se veći broj osoba koje mogu razviti komplikacije gripe. S druge strane, sam uzročnik - virus gripe poznat je po svojoj jedinstvenoj sposobnosti da uzrokuje epidemije i pandemije. Naime, virus ima sposobnost nepredvidive i brze promjene antigena, što mu onda zbog imunološki naivne populacije omogućuje da izazove epidemiju s velikim brojem oboljelih. Također, virus ima sposobnost da cirkulira u svojim prirodnim domaćinima pticama i svinjama gdje rekombiniran ili direktnim prijenosom inficira ljude. - dodala je.

Pojedini su mediji tvrdili kako se ove godine očekuje intenzivnija epidemija nego što je to bio slučaj prijašnjih godina.

- Sezona gripe predviđa se prema sezoni gripe na Južnoj hemisferi. U Australiji sezona gripe ove godine pokazala je 2,5 puta veći broj oboljelih nego 2016. godine, najviše kod starijih od 80 godina i djece do 5 godina života. Dominanti soj je bio virus influence A H3N2 i virus influence B. Nema podataka da je soj virulentniji nego prošle godine. Početak epidemije gripe očekuje se oko Nove godine.- istaknula je dr. Betica Radić.

Što se tiče samog cjepiva, naglasila je kako "problem efikasnosti cjepiva nastaje ako se cijepni soj ne podudara s cirkulirajućim sojem, kao što je bio slučaj prošle godine", dodajući kako "imunost traje samo godinu dana zbog čega trebamo bolje cjepivo koje će nas štititi više godina".

Kaže kako je cjepivo registrirano za odrasle i djecu stariju od 6 mjeseci, ukoliko nemaju kontraindikacije za cijepljenje, tešku alergija na jaja ili pileće bjelančevine, alergiju na neki sastojak cjepiva ili tešku nuspojava nakon ranije primjene cjepiva protiv gripe, objasnivši kako je "privremena kontraindikacija akutna febrilna bolest".

- Kategorije za koje preporučujemo cijepljenje protiv gripe su: osobe životne dobi 65 godina i starije, štićenici domova za starije osobe te institucija za njegu kroničnih bolesnika bez obzira na dob, uključujući i djecu. Onda pacijenti s kroničnim oboljenjima, posebice oboljenjima srca i pluća, uključujući i djecu, a posebno djecu s oštećenom plućnom funkcijom poput cistične fibroza, kronične astme, bronhopulmonalne displazije i kongenitalnim manama. Također, trebali bi se cijepiti i odrasli i djeca s kroničnim bolestima metabolizma, uključujući diabetes mellitus, kroničnim bolestima bubrega, hemaglobinopatijama i oštećenjem imunog sustava, uključujući HIV infekciju. Nadalje, trebala bi se cijepiti i djeca i adolescenti na dugotrajnoj terapiji lijekovima koji sadrže acetilsalicilnu kiselinu (radi izbjegavanja nastanka Reye sindroma uz influencu). U slučaju da se neka od osoba za koje je cijepljenje preporučljivo, zbog svog zdravstvenog stanja ne može cijepiti (kontraindikacija), umjesto njih se pod istim uvjetima trebaju cijepiti osobe iz njihove bliske okoline, kao i osobe koje pružaju kućnu medicinsku njegu te djelatnici domova za starije osobe te institucija za njegu kroničnih bolesnika. - rekla je.

- U pravilu potrebno je deset dana za imunološki odgovor na cjepivo. Efikasnost cjepiva ovisi o podudarnosti cirkulirajućeg soja s cijepnim sojem, dobnoj granici i zdravstvenom stanju. Efikasnost cjepiva je smanjena u starijih i imunokompromitiranih. Kod mlađih odraslih i zdravih stariji efikasnost je 70 posto, dok je kod starijih u domovima umirovljenika oko 30-40 posto, ali je važno napomenuti da cjepivo smanjuje mortalitet do 80 posto. - pojasnila je.

Što se tiče nuspojava, dr. Betica Radić je rekla:

- Nuspojave su blage i spontano prolaze u roku od dan-dva, poput otekline i crvenila na mjestu primjene, povišene temperature, bolova u mišićima, glavobolje. Dugoročne nuspojave nakon cijepljenja i često spominjani neurološki simptomi, autizam i sl. kao i autoimune bolesti nisu nigdje na svijetu dokazani. Također zaključci brojnih studija dokazuju kako cijepljenje protiv gripe ne povećava rizik za pojavu teškog neurološkog poremećaja poliradikulopatije tzv. Guillain Barreova sindroma (GBS) tj. rizik je isti u cijepljenih i necijepljenih. - zaključila je za portal Dubrovnikpress.hr dr. Ljiljana Betica Radić.

Sedamstoti jubilej neprestanog djelovanja ljekarne Male braće bit će obilježen simpozijem u petak, s početkom u 16,30 sati, u muzeju stare franjevačke ljekarne.

Na simpoziju, „700 godina ljekarništva u Dubrovniku“, u organizaciji Hrvatskog farmaceutskog društva, u suradnji s Franjevačkim samostanom Male braće i ZU Ljekarnom Dubrovnik, bit će održana predavanja: „Razvoj zdravstva u Dubrovniku" (Stella Fatović-Ferenčić); „Prvi zapisi o Dubrovačkom franjevačkom samostanu" (Zoran Perović); „Lokacije rada i neki važniji eksponati Ljekarne Male braće" (fra Stipe Nosić); „Istaknuti franjevci ljekarnici u Dubrovniku" (fra Josip Sopta); „Hospitali milosrđa u Dubrovniku" (Rina Kralj-Brassard); „Ljekarništvo Dubrovnika od 13. do 18. stoljeća" (Neda Kovačić); „Doprinos Samostana Male braće u skrbi za potrebite" (fra Josip Sopta); „Ljekarna Caritas u Dubrovniku" (Pavica Obuljen); „Donacije lijekova Općoj bolnici Dubrovnik" (Ljiljana Betica); „Kako je nastala Ljekarna Dubrovnik (1946.–1966.)" (Ivica Orešković); i „50 godina rada ZU Ljekarna Dubrovnik i pogled u budućnost" (Marija Bagović Lučić).

U subotu,u 11 sati u Kazalištu Marina Držića bit će upriličena svečana akademija u prigodi proslave 700 godina Ljekarne Male braće.

Zbog ograničenog broja mjesta, događajima će se moći prisustvovati samo uz pozivnice.

DPP

Puls njegove slike obrnuto je proporcionalan njegovim godinama, zapisao je u katalogu jedne od izložbi Josipa Škerlja povjesničar umjetnosti Marin Ivanović. Razgovarajući sa Škerljom te riječi točno je moguće osjetiti i preko osobnosti ovoga slikara, koji se u razgovoru za portal Dubrovnikpress.hr dotaknuo svog dugogodišnjeg stvaranja, kako slikarskog tako i pjesničkog.

Za razgovor dogovorili smo se spontano, nakon telefonskog poziva gdje je odgovarao na pitanje može li se od slikarstva u Dubrovniku živjeti, a i sam razgovor u njegovom ateljeu bio je spontan, lišen nekog strožeg narativa i ustvari bez ikakvih vodilja.

OSJEĆAM SE KAO BOŽIDAREVIĆ

Dosta je uredno kod Vas ovdje. Uvijek sam prostor ateljea zamišljao onako mračnim, pomalo i neurednim mjestima.
- O, sad je ovako. Nekako sam odlučio da bude čišći. Prije sam bio u drugom prostoru, nekad je taj atelje služio kao magazin. Nekima je tako bilo dobro. Ovdje je koliko-toliko sortirano, ali vidi se da se radi.
I, kako je biti priznati slikar u Dubrovniku u 2017. godini?
- Osjećam se kao da sam u doba renesanse, onako kao Božidarević i drugi dubrovački umjetnici. Slikar sam koji sad može i putovati, sebe prezentirati na razne načine.

Kažu da ste jedan od vodećih, kako se to kaže, živućih dubrovačkih slikara.
- Samo vjerujem u ono što radim, na drugima je da donesu kritiku i zaključak o mojim radovima, vremenu u kojemu djelujem. Ima i novih mladih umjetnika koji rade i čiji rad treba pravilno vrednovati, ali i onih koji su završili Akademiju, a ne rade ništa. Ne znaju što raditi. Nije lako danas završiti Likovnu akademiju, a poslije toga teško se zaposliti u školi jer su zaposleni mlađi likovnjaci koji tko zna kad će otići u penziju.

SVE SPADA NA SREĆU

Pa kakva je onda perspektiva?
- Nije niti drugamo bolje. Ne znam može li se u Zagrebu lako zaposliti. Svi bi htjeli raditi umjetnost, a od umjetnosti se teško živi. Pa treba raditi razglednice. To je jeftino.

Dobro, ispada da je situacija takva da se Akademija ne bi trebala upisivati jer se od prodaje slika ne može živjeti, a teško se i zaposliti u struci.
- Ne, ne, nisam to rekao...
Niste Vi, ali to je neki moj zaključak kako nažalost nekako tako ispada...
- Neka idu i pokušavaju. A ovisi o tome kako se sreća okrene. Cijeli svijet spada na to. Sve što se događa je ionako kocka. Nekome se okrenu tri šestice, a nekome niti jedna. Na koncu, nije niti samo takvo u umjetnosti, slično je i u drugim vidovima stvaranja, od doktora nadalje.

Jedna od perspektiva je i odlazak u inozemstvo. Kako to da ste Vi ostali?
- Privlačio me odlazak, ali čim sam ostao nisam imalo alternativu. Ostao sam tu odgajati djecu kao profesor u školi, kao i svoju djecu. Uostalom, dobio i priliku živjeti u Dubrovniku kao najljepšem gradu na svijetu, i okolo. Šalim se, ima puno lijepih gradova. Među njima mogu svrstati i Dubrovnik.

DUBROVNIK OSNOVNI MOTIV DJELA

Kako danas gledate na taj Dubrovnik? Čujemo žalopojke o broju turista od dijela građana...
- Dubrovnik se ne može obraniti od turista koliko ih šeta Stradunom i koliko ih dođe u jednom danu pa se zaguši Stradun. Nije lako. Svi se bune da je to preraslo ono umjetničko. Danas se ne može šetati po Stradunu,ali ima zato raznih jezika, a ne znaš niti koji su.

Neki bi turizam i ukidali...
- Od toga se živi. Treba li pet tisuća ljudi u jednom danu ili deset tisuća? O tome bi se dalo razgovarati i razmišljati, donijeti neke odluke, ali mi živimo od toga.

Upravo je Dubrovnik osnovni motiv Vaših djela.
- Uvijek je tu Dubrovnik, da. Ali, i puno drugoga.

Kako biste opisali taj skok s ciklusa na ciklus.
- Teško je to reći. Jednostavno osjetiš trenutak kad se zasitiš nečega, počneš istraživati drugo. Kao leptir koji se mijenja. Mislim da tako sazrijevam. A tko zna, možda donesem nešto novije u dubrovačko slikarstvo. Možda će netko to jednog dana znati vrednovati. U zadnje vrijeme sam bio po malim mjestima u Hercegovini koja su predivna i pitoreskna, nešto sam tamo i radio, ali to je više realistički. A u jednom sam se trenutku bio okrenuo prema apstrakciji, što nije svakidašnje, valjda ću izgurati u donošenju takvih momenata.
Evo, ovo je nešto apstraktnije. Nakalemio sam na bazu realistične slike kvadratiće i istražujem kako djeluju na prethodnu sliku, kakvi su efekti, balans nečega što bi ljude moglo uzbuditi ili čak negativno djelovati na njih. To ne znači da je to dobro. Čisto konstrukcija igre kvadrata, manjih, većih crvenih, tamnih...

Uskoro izlažete u Vukovaru, ima više i od dvije godine od zadnje izložbe u Dubrovniku...
- Ne mora se izlagati stalno. Jedan umjetnik bi trebao svako pet godina imati značajnu izložbu svojih radova. Sad, je li to danas održivo, to samo Bog zna.

NE RADIŠ SAMO ZA SEBE

Kako se osjećate nakon izložbe, bude li tu neke ljudske uzaludnosti nakon što je ciklus završio i pred kretanje u nešto novo?
- Zapravo, u mene to ide prije izložbe. Kad sam postavljao prvu izložbu s tadašnjom curom, a budućom ženom, bilo je to u Praškoj u Zagrebu, rekao sam da ću skinuti to što visi. Dakle, moja uzaludnost je bila prije izložbe. Doduše, onda je ona rekla da pustim, da vidim što će ljudi reći. I onda je taj osjećaj postajao sve rjeđi. Manje sam strepio.

A danas?
- Dok radim uživam. Poslije prepustim drugima da završavaju slike, mislim na duhovan način, da je u svojoj glavi završe.

Ljute li vas pogrešne interpretacije Vaših djela, kritika...
- Znalo me uvrijediti. Kad sam ušao u svijet likovne umjetnosti. Danas znam što sam napravio, što treba popraviti, kad ću popraviti. Znam kako bi to trebalo izgledati.

Dobro je kad čovjek dobije tu svijest, kad ne traži nužno potvrdu od drugoga.
- Da, ali ipak i kad drugi sudjeluju u tome. Jer ipak, ne radiš za sebe nego i da netko drugi uži au tome što si uradio i procesu u kojem si ti uživao. Kao što ja uživam u Rembrandtu. Neću ga kupiti, ali razmišljam o njegovim rješenjima, o tome mogu li doći do takvih rješenja pa ići dalje. Sve je to slikarstvo koje tako postaje dio života.
Kao poziv?
- Jednostavno, da se poslužim Picassom. ja sam oduvijek ovaj što jesam! A nisam ni baš takav! Ali, ušao sam u tom, prvo je trebalo završiti zanat, njega uvijek treba znati. Onda ide rad, puno rada, a i nešto talenta.

I PJESNIŠTVO JE ZANAT

Pišete i poeziju...
- Uvijek je pjesničkoga u meni, još prije nego sam otkrio slikarstvo. U jednom trenutku sam počeo pisati mali roman, još ga imam, ali rukom ispisan, tko bi sad taj rukopis razumio. S vremenom sam napravio nekoliko priča, izdali smo bili jednu knjigu. Danas pišem isključivo pjesme, ne stignem nešto dublje od toga. Uskoro bi trebao izaći i reprint zbirke pjesama s dodatnim napisanim ciklusom, ne znam kad će to izaći, jer dok ne dođe u štampu ja to sve popravljam. Ne mogu se osloboditi toga. Nosim mali blokić kad mi padne nešto na pamet na ulici pa brzo zapišem riječ, rečenicu ili stih. Stalno piskaram. Poslije to uređujem, isto kao i slike. I to je zanat. Mada bih volio pjesmu odmah napisati. I da odmah bude dobra! Ali, ne ide.

Ne ide ništa bez muke... Što još radite osim kad ne pišete ili ne slikate?
- Ništa bez muke, istina. A, gledam i čitam krimiće. Iako ne one gdje znam što će unaprijed biti. Volim kad ne zna što će biti u sljedećem poglavlju ili u kadru. Onda nastavim gledati, inače počnem spavati, ako film nije po mom gustu.

BEZ DRUŽENJA NE BI MOGAO OPSTATI

Volite i druženja s prijateljima, zna Vas se vidjeti u zanimljivim slikarskim društvima.
- Bez toga ne bih mogao opstati! Volim društvo, prijatelje, volim kad se nađemo, na ovim likovnim kolonijama se nađem s prijateljima koje ne vidim često. Prođe nekad i godina dvije pa onda razmijenimo mišljenja. Volim pričati o slikama, volim da moji prijatelji njih komentiraju. Kad sam sliku naslikao ona više nije samo moja nego je i od onoga koji je gleda, koji može pomoći da se još više popravi, uredi i dotjera, dođe do onoga što bi trebalo biti.
Jednom ste kazali da ne biste bili slikar da se ponovo rodite.
- Što bih se ja opet rodio i bio slikar? Tako razmišljam, možda nisam u pravu. Volio bih biti nešto drugo. Biti svemirski letač, to bi bilo zanimljivo! Ili, nekakav štajaznam, August ili Cezar. da zapovijedam s milijun ljudi! Samo radi drugog doživljaja. Volim istraživati. A ovo je sve istraženo. Volim i izazivati, sad sam sad tu. Mislim da sam u ovom životu spojio poeziju, sport i slikarstvo. Jesam li uspio u tome svemu? To ćemo još vidjeti, kao i sve drugo, vrijeme će pokazati.

Ogorčeni Mljećani, kako su se potpisali autori, portalu Dubrovnikpress.hr uputili su dopis u kojem upozoravaju na uništavanje Uvale Sutmiholjske, kako navode, jedne od najljepših plaža na Mljetu, od strane građevinske tvrtke u vlasništvu Astrita Stermasija, a koja sukladno općinskom natječaju izvodi radove na uređenju obližnjeg parkirališta. Pismo prenosimo u cijelosti.

„Poštovani, molimo Vas da objavite vijest o uništavanju jedne od najljepših plaža na otoku Mljetu-Uvale Sutmiholjske. Naime, poduzeće koje je na javnom natječaju općine mljet izabrano za izvođača radova rekonstrukcije i sanacije NJC5 D120(Zlamenje)-Uvala Sutmiholjska, evidentno krši odredbe Ugovora koje je potpisalo s općinom Mljet, a u kojem se obvezuje izvršiti ugovorene radove prema odredbama Zakona o gradnji (NN broj 153/13), važećim propisima i pravilima struke.

Naime, sav građevinski materijal koji je nastao proširenjem dijela ceste nisu zbrinuli na odgovarajući način nego su ga zgurali u more i time zatrpali dio plaže i stijena.

Kao dokaz, prilažemo slike kako je plaža izgledala prije početka radova, a kako izgleda sada.

Molimo Vas da ovo objavite jer je to jedini način da se pokuša prisiliti izvođače da učinjenu štetu poprave jer ovo što su napravili je NEDOPUSTIVO te zaslužuje izlazak građevinske inspekcije i inspekcije zaštite okoliša.

Nažalost ne želimo se potpisati jer se bojimo osvetoljubivosti lokalnog moćnika, vlasnika poduzeća koje je izvođač radova, istaknutog člana lokalnog i županijskog HSS-a (bivšeg predsjednika županijskog HSS-a).

Svu dokumentaciju jednostavno možete pronaći na web stranicama općine Mljet www.opcinamljet.com.hr, a šaljemo je i u privitku.“ - navodi se u pismu čiji su se autori potpisali kao ogorčeni Mljećani.

Što se radi na Mljetu, konkretno u blizini Uvale Sutmiholjske pokušali smo doznati od načelnika Općine Mljet Điva Marketa, budući da se radovi izvode sukladno općinskom natječaju.

- Radi se na sanaciji ceste i parkirališta kraj uvale Sutmiholjska. U svakom slučaju radi se tako da se pazi na prirodu i posebno na obližnju plažu. Na sanaciji dionice ceste postoji jedan problematičan dio gdje se trebalo potkopavati prilikom radova i došlo je do odrona, ali sve će to biti sanirano tijekom radova. Inače, riječ je o jednoj od najljepših pješčanih plaža na Mljetu na južnoj strani otoka, koja gleda prema Italiji i nikome nije u interesu da se taj prostor devastira. Općina je provela natječaj, a dobili smo i poticaj od resornog ministarstva. – kazao je načelnik Općine Mljet Đivo Market.

Istaknuvši kako smo ga zatekli za volanom izvan Mljeta, vlasnik tvrtke Stermasi d.o.o. Astrid Stermasi za portal Dubrovnikpress.hr istaknuo je kako njegova tvrtka izvodi radove, ali ne na proširenju dijela ceste kako se to navodi u pismu već na proširenju parkirališta smještenog u neposrednoj blizini plaže. Opovrgao je optužbe kako građevinski materijal s gradilišta njegovi radnici bacaju u more.

- Zatekli ste me u vožnji i trenutno nisam na Mljetu. Radovi se izvode na proširenju obližnjeg parkinga i moram reći da građevinski šut nismo odlagali u more. Moguće je da je malo šuta tijekom radova otklizalo u more, ali nije istina da smo ga svjesno bacali u more. Ako je dio šuta i otklizao u more svakako ćemo to sanirati, odnosno ukloniti ga po okončanju radova. - kazao je Stermasi, istaknuvši kako je završetak radova planiran do kraja studenoga.