More na plaži Donje Čelo na Kalamoti više nije onečišćeno, stoji u priopćenju Dubrovačko-neretvanske županije. Do onečišćenja mora fekalnim vodama došlo je u prošlu srijedu.

"Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije uzorkovao je dodatne uzorke mora 10. i 11. kolovoza 2017. godine, a rezultati ispitivanja udovoljavaju uvjetima Uredbe, što upućuje na prestanak iznenadnog onečišćenja" - stoji u priopćenju, u kojemu se navodi kako je plaža Donje Čelo podobna za kupanje.

Ističe se i kako će se mora na ovoj plaži ponovo uzorkovati u roku od sedam dana, radi provjere prestanka iznenadnog onečišćenja.

DPP

Multimedijalni autorski projekt Dijalog Filipa Merčepa i Nicolasa Sinkovića spaja udaraljke i elektroniku te video projekcije koje potpisuje Davorin Erceg, a u sklopu programa 68. Dubrovačkih ljetnih igara bit će izveden u utorak s početkom u 21:30 sati u srednjovjekovnoj ljevaonici metala pod Minčetom, a nastavit će se obližnjem igralištu pod Minčetom.  

Filip Merčep je još od studentskih dana aktivno prisutan na glazbenoj sceni nastupajući na mnogim značajnijim festivalima te je osvojio neke od najprestižnijih nagrada: nagradu Zagrebačke filharmonije za najboljeg mladog glazbenika 2015., Ivo Vuljević Hrvatske glazbene mladeži za najboljeg mladog glazbenika 2011., godišnju nagradu Grada Samobora, Yamaha scholarship Award za najboljeg udaraljkaša Muzičke akademije u Zagrebu, Rektorovu nagradu Sveučilišta u Zagrebu, Dekanovu nagradu Muzičke akademije u Zagrebu za aktivnu koncertnu djelatnost, 2. nagradu na natjecanju Universal marimba competition u Belgiji, 1. nagradu na natjecanju Boris Papandopulo u Zagrebu te diskografsku nagradu Porin u kategoriji „najbolja interpretacija klasične glazbe“.

Uz solističko djelovanje, Filip Merčep je član Sudar Percussion ansambla s kojim je surađivao s velikim imenima klasične i crossover glazbe. Član je i Marimba kvarteta s Katarzynom Myckom, koja mu je bila prvi marimbistički uzor, a sada kolegica i mentorica. Kvartet je vrlo aktivan u Europi i u prosincu prošle godine imao prvu turneju po Sjedinjenim Američkim Državama.

Nicolas Sinković je suradnik Simfonijskog orkestra HRT-a, Orkestra Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, Orkestra HNK u Rijeci i Cantus ansambla. Djeluje u nekoliko projekata od koji se ističu udaraljkaški ansambl Sudar Percussion s kojim osvaja međunarodnu nagradu Independent Music Award za 2014. godinu. Član je Triko cirkus teatra za koji sklada glazbu i s kojim dobiva nagradu za najbolje neovisno kazalište 2013. godine.

Također djeluje u raznim projektima popularne glazbe nastupajući na renomiranim festivalima kao što su Exit festival u Novom Sadu, InMusic festival u Zagrebu, Hideout festival, BAM festival, Muscailt Art Festival. Sinković i Merčep dugogodišnje su kolege na udaraljkaškoj sceni, a surađujući u raznovrsnim glazbenim projektima pronalaze zajednički pravac te rade na projektima u kojem publici žele predstaviti glazbu na suvremeni način, težeći tome da u svakoj kompoziciji naglase strukturu, boje i karakter djela multimedijalnim efektima i specifičnim ambijentima.

Za festivalsku publiku umjetnici su pripremili Anvil Chorus Davida Langa za 3 rezonantna metala, 8 nerezonantih i dva drva, zatim Partitu za instrument s tipkama BWV 826 u c-molu Johanna Sebastiana Bacha te Ambient Variations Arkadiusza Kątnyja u aranžmanu za marimbu, vibrafon i elektroniku, napravljen ekskluzivno za projekt Filipa Merčepa i Nicolasa Sinkovića na 68. Igrama.

Program donosi i praizvedbu kompozicije Nicolasa Sinkovića pod nazivom Kontakt napisanu posebno za ovu prigodu nakon odabira programa i lokacije, a skladana je s namjerom da spoji odabrane kompozicije u jedinstveni koncept koji uključuje i 3D mapping.

Mladi i svestrani umjetnici ističu kako je program za ovaj recital nastao u želji da se sinestetičkim pristupom stavi naglasak na raskošnu osobitost Grada uz potpunu slobodu davanja umjetničkih (audiovizualnih) identiteta prostorima: „Parametri koje koristimo su pomno odabrane kompozicije koje najviše naglašavaju karakter lokacije, 3D mapping tehnologija te umijeće oblikovanja ambijentalnog scenskog svjetla, dok sa širinom udaraljkaškog spektra boja, nebrojenim mogućnostima elektroničkih zvukova te tehnologijom dobivamo materijal s kojim te parametre pretvaramo u priču.''

Ulaznice su dostupne online na internetskim stranicama Igara te na blagajnama u Festivalskoj palači (Od Sigurate 1) i u Luži kao i na ulazu, jedan sat prije početka koncerta. Svi stanovnici Dubrovačko-neretvanske županije ostvaruju popust od 30% za kupnju ulaznica na prodajnim mjestima.

K.L.

Najlakše je pričati i pisati o licemjerju, koje je uvijek tako lako prepoznati pa i ne treba tu toliko puno mudrosti. Zato, ponekad te priče i zvuče isprano, patetično jer danas se sve može svesti pod licemjerje. No, zato što svatko isto predbacuje, i nalazi smisao ondje gdje ga nema, često tu licemjerjem nazivajući i ono što to nije, ne znači da od tog toliko odbojnog pojma tek tako treba odustati.

Očituje se to na razne načine. Od banalnih primjera, onih alanfordovski očitih, gdje raznorazni pametnjakovići recimo ne bi turiste, što je i okej, sve dok dan iza čovjek ih ne sretne dok iste te turiste ne vode po Gradu. Postoje i grublji primjeri, recimo, u cipelarenju palih političara kojima se do jučer svesrdno ulizivalo. A tu su i druge prazne priče onih što bi se valjda razumjeli u sve, davajući svoj sud, odnosno žugajući o tom svemu kad ne ide kako su zamislili. Sami sebi ili pak svojoj imaginarnoj zlatnoj teladi. No, i takve napola preplašene, a maliciozne Alise u zemlji čudesa nisu ništa doli realnost.

I, kada dakle riječ licemjerje, zamijenimo ipak nešto određenijim pojmom malicioznosti, jasno je kako tek tada sve tu ima svoj kraj i početak, pečat cijeloj priči.

Jasno je kako eto svi ti, ili ajde mnogi među njima, što kritiziraju dubrovački turistički kotač sreće, možda to i ne rade kako bi konzervirali i zaštitili Grad, nego eto kako bi, npr. smanjenim brojem stolova imali priliku voditi grupu od 100, a ne 15 ili 20 ljudi. Jasno je kako te kritike prema negdašnjim vođama nisu ništa doli osvajanje novih političkih junaka, kao što su i iščuđavanja stvarnosti tek pronalazak neke svoje niše kako bi se lakše grupiralo pa tako i opstajalo na ove ili one načine u močvarama sebi sličnih blefera i uhljeba, što se, krležijanski rečeno, motaju kao psi oko ljudskih nogu, zbog mesnate mase koja im vonja oko čovjeka.
Jednostavno, iza svega toga stoji malicija, koja baš poput sestre blizanke ide s tim licemjerjem ruku pod ruku. Štoviše, moglo bi se eto baš u Dubrovniku licemjerje nazvati i malicijom, tu pod Srđem rođenom, tu stasalom, koja na istom mjestu dobiva i prve sijede. Usprkos svoj ljubavi prema Dubrovniku, zašto to kriti, imaju tu ljudi neku posebnu maču, koju osjećaju na svojoj koži valjda svi što grabe ka svom cilju.

Koliko god sve to skupa zvučalo crno, i ustvari depresivno, u praksi možda bolje da je tako. Možda je baš idealno eto uz sve te taštine, pa je onima pronicljivijima, koji ne ovise o raznoraznim blagonaklonostima, filtrirati loše od dobroga, blagorodno od truloga i, naposljetku, ljudski čistog i plemenitog od - pa svega ostalog. Lakše je tako, ako išta znati na čemu si. Pa lijepo, cereći se kao Nele, naposljetku šeretski reći: "Dobit ćete razglednicu iz afričke zemlje Safari, zbogom, žohari".

"Marin Držić – Viktorija od neprijatelja" drugi je premijerni dramski naslov 68. Dubrovačkih ljetnih igara koji je na programu u nedjelj u parku Umjetničke škole, najavljeno je danas na konferenciji za medije na kojoj su govorili v.d. intendanta Igara Mladen Tarbuk, redateljica predstave Ivica Boban, autor dramaturškog koncepta Hrvoje Ivanković te ravnateljica Igara Ivana Medo Bogdanović uz Antu Režića, direktora Poslovnog centra Dubrovnik i južna Dalmacija OTP banke, donatora predstave.

Dramaturški koncept predstave koju Igre postavljaju povodom 450. obljetnice smrti Marina Držića zasnovan je na preslagivanju i rekontekstualizaciji fragmenata Držićevih djela, povezanih novonapisanim tekstovima te kraćim citatima ili parafrazama djela drugih autora. Predstava se bavi životom, djelom i sudbinom Marina Držića, propitujući njegov odnos prema njegovu Gradu i suvremenicima te etičkim i društvenim paradigmama vremena u kojem je živio. U zgusnutom slijedu događanja, u eruptivnom spoju verbalnog iskaza, plesa, glazbe i pokreta, odvijaju se epizode iz njegova života: pohađanje dubrovačke gradske škole, druženje s dezvijanom mladosti dubrovačkom, zaređenje i imenovanje za rektora crkvice Svih Svetih u Dubrovniku, odlazak na studij u Italiju gdje se počinje baviti kazalištem, povratak u Dubrovnik, putovanje u Carigrad i ponovni povratak u Dubrovnik.

U drugom dijelu nižu se fragmenti iz Držićevih djela (Tirena, Novela od Stanca, Dundo Maroje, Arkulin, Skup), s naglaskom na prizore u kojima oštro kritizira svoje suvremenike te one koji upravljaju Gradom i Republikom. Slijede završni akordi Držićeva života: krhotine Hekube, tragedije u kojoj progovara o teroru vlasti i moćnika, isprepletene su s dijelovima pisama koje je Držić pisao u Firenci 1566, pokušavajući nagovoriti toskanskog vladara Cosima Medicija da pomogne zamišljenu akciju rušenja aristokratske vlasti Dubrovačke Republike. Redateljica predstave Ivica Boban jedna je od najvažnijih suvremenih hrvatskih kazališnih autorica, koja je tri puta na Dubrovačkim ljetnim igrama postavljala djela Marina Držića. Njezina predstava Play Držić iz 1978. bila je prva koja je tehnikom postmodernističkog patchworka kroz Držića progovorila o Držiću, a njezine postave Hekube iz 1982. i 1991. smatraju se antologijskim ostvarenjima držićevskog teatra.

Okupljen je ansambl sastavljen pretežito od mladih glumaca, od kojih su neki još studenti glume na zagrebačkoj ADU (Petra Svrtan, Iva Kraljević, Ivana Gulin, Robert Španić, Marin Klišmanić, Ugo Korani i Josip Brakus), a glumačku družinu predvodi petero iskusnijih glumaca: Maro Martinović, Branimir Vidić – Flika, Doris Šarić Kukuljica i Danijel Ljuboja, na čelu s Ozrenom Grabarićem koji uz kreaciju Marina Držića u svijet Držićeva teatra, filozofije i životnih stavova ulazi i kroz interpretacije ključnih likova njegova opusa. Tu su još: Doris Jure Radnić, Romano Nikolić, Mateo Videk, Nika Lasić i Glorija Dubelj te članovi glumačke družine Kolarin: Jelica Čučević, Marinka Metković, Aida Machiedo, Tajana Martić, Ante Tonći Đurković, Barbara Lončarić Lučić i Matija Vojvodić. Jaku autorsku ekipu, uz Hrvoja Ivankovića koji potpisuje dramaturški koncept i oblikovanje teksta te Ivicu Boban koja uz režiju potpisuje i dramaturšku obradu, čine Miljenko Sekulić koji je autor scenografije, maski i lutki, kostimografkinja Doris Kristić te skladatelj Ozren Glaser. Oblikovanje svjetla potpisuje Vesna Kolarec, video projekcije Ivan Lušičić, koreografiju Nikolina Medak, a mačevanje je glumce uvježbao Lovro Buva.

Nastavljajući dugogodišnju tradiciju partnerstva s Dubrovačkim ljetnim igrama, OTP banka je i ove godine izdvojila 180.000 kuna za donaciju premijernoj izvedbi ove predstave.
- Jako nas veseli što ovom donacijom nastavljamo partnerstvo s Igrama koje traje više od dvadeset godina. Kao što je ovaj dugovječni festival poznat kao simbol Dubrovnika i njegove kulture, tako vjerujem i da će naša suradnja biti dugovječna i pomoći još brojne dramske premijere u kojima će uživati Dubrovčani i njihovi gosti – kazao je tim povodom direktor Poslovnog centra Dubrovnik i južna Dalmacija OTP banke Ante Režić uručujući ček ravnateljici Igara Ivani Medo Bogdanović.

Marin Držić – Viktorija od neprijatelja na programu je 68. Igara premijerno 20. kolovoza, a zatim i 21., 22. te 23. kolovoza u parku Umjetničke škole s početkom u 21.30.

K.L.

U sklopu glazbenog programa U susret budućnosti - mladi laureati prestižnih međunarodnih natjecanja na 68. Dubrovačkim ljetnim igrama festivalskoj publici se predstavio renomirani mladi gitarist Srđan Bulat sinoć, u atriju Kneževa dvora.

Da je riječ o mladom virtuozu potvrdio je sinoćnji opsežni program na kojem se našla Etida br. 8 u G-duru Giulia Regondia, Dos Cantares a la vida Antóna Garcíe Abrila, zatim Cachpricho arabe Francisca Tárrege, En los trigales Joaquína Rodrigoa, Double Marka Ruždjaka, Tri trubadurske Stjepana Šuleka te Mallorca Isaaca Albéniza i Suita Mediterana Željka Brkanovića. Romantična večer uz osobite prizvuke Španjolske unijela je mir u ljetnu večer u Dvoru. Čak dva bisa uslijedila su kao poklon publici koja je mladom glazbeniku priredila toplu dobrodošlicu. Stoga ostaje nada da će ga životni i koncertni put ponovno dovesti u Dubrovnik, pred festivalsku publiku.
Srđan Bulat studirao je na Umjetničkoj akademiji u Splitu, gdje je dobio Rektorovu nagradu za akademsku godinu 2006./2007., te na Muzičkoj akademiji u Zagrebu gdje je pak dobio Dekanovu i Rektorovu nagradu za akademsku godinu 2009./2010. te priznanja Summa cum laude za najboljeg studenta generacije. U srpnju 2014. godine diplomirao je s pohvalama na Royal Academy of Music u Londonu, kao prvi gitarist s ovih prostora koji je dovršio poslijediplomski studij na ovoj ustanovi, ujedno jednoj od najprestižnijih glazbenih akademija na svijetu. U rujnu 2015. godine završio je poslijediplomski specijalistički studij na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Osvajač je najviših nagrada na gotovo svim najprestižnijim svjetskim natjecanjima za klasičnu gitaru: Francisco Tarrega u Benicassimu, Michele Pittaluga u Alessandriji, Fernando Sor u Rimu, Julian Arcas u Almeriji, Alhambra u Valenciji, Gredos San Diego u Madridu, Maurizio Biasini u Bologni. Na ovim natjecanjima osvojio je i brojne specijalne nagrade, među kojima se posebno ističu nagrade za najbolju interpretaciju španjolske glazbe. Dobitnik je gotovo svih domaćih nagrada za mlade umjetnike; pobjednik natjecanja Ferdo Livadić i Tribine Darko Lukić te godišnje nagrade Ivo Vuljević.

DPP

Čitatelj portala Dubrovnikpress.hr nezadovoljan je cijenama na sinoćnoj Noći Ploča koja se održala na Banjama, a na kojoj je nastupila Crvena jabuka. Naime, na redakcijski e-mail poslao je fotografiju računa s ove pučke feste, a na kojoj se vidi kako je Karlovačku pivu „twist off“ platio 26 kuna, a Strongbow 36 kuna.

„Nije problem u cijeni na Banjama, tamo se i očekuju veće cijene, problem je što se radi o pučkoj festi kada bi cijene trebale biti drukčije, jer nije primjereno da na Noći Ploča Karlovačka piva od 0,25 košta 26 kuna, dok sam pivu od 0,33 na Pilarskoj noći platio 15 kuna. Onda to jednostavno nije pučka festa, barem ne sudeći po ovim cijenama koje nisu primjerene.“ - napisao je čitatelj portala Dubrovnikpress.hr dodajući kako je poziv na Noć Ploča u kojem je stajalo da je „zamislite, ulaz besplatan“, dobio još patetičniju notu.

„Zabava je bila odlično organizirana, sve super, ali ovakve cijene nisu za nešto što bi trebala biti pučka festa, primjerenije su kafićima na Stradunu.“ - zaključio je on.

V.S.

Izjave koje čujemo iz naše nekih političkih krugova naše susjedne BiH o gradnji Pelješkog mosta su neutemeljene, riječi su župana dubrovačko-neretvanskog Nikole Dobroslavića kojima je prokomentirao jučerašnji istup bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića.

Naime, Izetbegović ustraje na osporavanju gradnje Pelješkog mosta, ključnog projekta povezivanja hrvatskog teritorija. Izetbegović je rekao da Hrvatska ne smije graditi Pelješki most prije nego što se definira pomorska granica između dvije zemlje i BiH osigura pravo nesmetanog pristupa otvorenome moru. Izetbegović tvrdi kako je riječ o jasnim stajalištima BiH još od 2007. s kojima je upoznat i hrvatski državni vrh.

- Republika Hrvatska je sve što je oko Pelješkog mosta trebala dogovoriti i dogovorila 2007. godine kad je zapravo počela gradnja mosta. Tada je odrađena i Studija utjecaja na okoliš, a dobivena je i građevinska dozvolu te su radovi već bili započeli, odnosno neki stubovi su izvedeni na trasi tog mosta. Da nije bilo krize koja je omela nastavak gradnje mosta, on bi bio završen. Sama ta činjenica pokazuje koliko su neprimjerne primjedbe koje dolaze s BiH strane. - rekao je župan Dobroslavić.

- Ako primjedbi nije bilo 2007., kao i sve ovo vrijeme kad se ponovo započela procedura prijave na EU fondove, ne vidim razloga za sadašnje prigovore. Hrvatska strana je s BiH stranom dogovorila sve po pitanju utjecaja na okoliš, a posebno po pitanju gabarita prolaza od 200 metara širine i 55 metara visine, koji omogućuje BiH strani prolaz na otvoreno more. - objasnio je župan Dobroslavić.

- To je sve što se ima reći, imamo pravo na gradnju tog mosta. Inzistiramo na što bržoj realizaciji projekta. To je projekt svih projekata koji će se realizirati jer se mora realizirati. - zaključio je župan Nikola Dobroslavić.

Izložba "Mitte mihi angelum - Pošalji mi anđela" slikara Krešimira Kapetanovića otvorena je večeras u klaustru samostana svetoga Dominika. Uz autora, izložbu su otvorili biskup dubrovački Mate Uzinić, prior Dominikanskog samostana fr. Matijas Farkaš i dubrovački kolekcionar Andrija Seifried.

- Morao sam posegnuti u literaturu kako bih sebe educirao i rekao nekoliko riječi o ovim djelima. Jedan od prvih motiva europskog slikarstva jest anđeo. Slikar slijedi tradiciju umjetnosti koja je utkana u našu svijest i podsvijest iz generacije u generaciju. Autorovi anđeli koji su nastali apstraktno ne pokazuju samo slijed vrijedne tradicije, nego novi istraživački put mladog slikara. Put je to kojim on kreće, ali uz to i puno obećava, unoseći nadu i mir. - rekao je Seifried.

Biskup Uzinić je više govorio o pojmu anđela, kazavši kako su i anđeli i ljudi stvoreni na Božju sliku, dok su "anđeli kao savršenija bića od nas više Božja slika nego mi".

- Ipak o njima malo znamo, ono što znamo zapravo znamo iz slika. I Biblijski tekstovi koje govore o anđelima su samo slike. Ali, važne su te slike jer nam otkrivaju Boga. Istovremeno, otkrivaju i nas same. U tom smislu, pozdravljam ovu izložbu i ove slike, koje su još jedan niz slika koji nam pokušava otkriti i anđele, kao i nas same. - kazao je biskup Uzinić, dodajući "kako bi se i mi trebali truditi sličiti anđelima, a preko anđela i samome Bogu."

Krešimir Kapetanović, rođen je 10. listopada 1987. godine u Bugojnu, Bosna i Hercegovina. Zbog ratnih okolnosti, osnovnu je školu pohađao u Kupresu. Nakon rata, vraća se u svoj rodni grad gdje završava gimnaziju. U Zagrebu upisuje filozofiju na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove. Slikanjem se počeo baviti u gimnazijskim danima, a svoj umjetnički izričaj je počeo graditi za vrijeme studija, usavršavajući različite tehnike slikanja.

V.Salvia

Trodnevna duhovna priprema za blagdan Velike Gospe počela je u subottu, u dubrovačkoj Katedrali. Misno slavlje predvodio je msgr. generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije Petar Palić, a koncelebrirali su katedralni župnik don Stanko Lasić, župni pomoćnik katedralne župe don Ivan Penava, te postulator kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca msgr. Juraj Batelja.

U propovijedi je msgr. Palić kazao kako je Bog uvijek uz nas, u dobrim ili lošim situacijama, te da je naš odgovor na tu Njegovu prisutnost ljubav. Objasnio je i kako se ljubav ne može zapovjediti, ali i da Boga možemo istinski ljubiti samo ako dođemo do spoznaje na koji je način On djelovao i kako još djeluje u našem životu. Te da se s tom spoznajom možemo osloniti na Boga i dati se voditi njegovom riječi. Rekao je kako je to naše oslanjanje na Boga i dopuštanje da nas vodi Njegova riječ zapravo vjera. Osvrnuo se na evanđelje dana (Mt 17, 14-20), na onaj trenutak kad se učenici zajedno s Isusom vraćaju s gore preobraženja među ljude i ostale učenike, kazavši kako su učenici na gori doživjeli onaj pravi život, odnosno kako brige koje nas pritišću svakog dana nisu trajne. „Ono što ostaje jest vjera, ufanje i ljubav. Ono s čime su se učenici morali suočiti i s čime se trebaju suočavati jesu beznađe, nevjera i manjak ljubavi“, rekao je mons. Palić. Upozorio je kako je nevjera nepovjerenje prema Bogu, ali i da je nevjera također pitanje volje. Dodao je i kako je Isus izliječio mladića kojeg se u evanđelju naziva mjesečarom, te objasnio kako ga učenici nisu uspjeli izliječiti jer nisu ostavili svoju nevjeru, odnosno kako im je Isus kazao zbog malovjernosti. „Kaže kako je gorušičino zrno veće od njihove vjere. Isus kaže kad bi njihova vjera bila poput tog zrna mogli bi premještati gore. Traži vjeru od učenika. Isus traži povjerenje u svakodnevnom životu“ istaknuo je propovjednik.

Govoreći s ambona mons. Palić je rekao kako se ovih dana okupljamo oko jednoga lika koji je svojim životom, jednostavnošću, poniznosti i beskrajnim povjerenjem u Gospodina postao uzor svima nama. „To je Marija, Isusova i naša nebeska majka. Danas od nje želimo učiti kako se osluškuje Božja riječ, kako se Boga ljubi i kako se Bogu vjeruje“, kazao je propovjednik. Dodao je i kako je Marija rasla u vjeri, da je bila hodočasnica, baš poput svih nas, na tom putu vjere te da je zbog toga ujedno ona i naša suputnica. Istaknuo je i kako je Marija imala za Boga bezbroj pitanja, ali da je bez obzira na sve ljubila Boga i vjerovala mu. „I neka to bude danas i glavni poticaj u razmišljanju i ovoj školi Marijinoj u kojoj želimo učiti. Učimo danas na poseban način od Marije kako vjerovati i kako ljubiti Gospodina“, poručio je mons. Palić.

Nakon misnog slavlja uslijedio je tradicionalni orguljaški koncert Darka Kristovića, dubrovačkog liječnika i orguljaša koji radi u Zagrebu. Na programu su bila djela: L./F. Couperina, C. Balbastrea, J.S. Bacha, M. Lešćana, A./B. Marcelloa, G. Younga.

Program proslave blagdana Velike Gospe u dubrovačkoj katedrali možete pronaći OVDJE.

DPP

I ove godine hrvatski naslov nominiran je za studentsku nagradu Američke akademije filmskih umjetnosti i znanosti. Riječ je o kratkometražnom igranom filmu Antonete Alamat Kusijanović U plavetnilo koji je kao jedan od sedam naslova nominiran u kategoriji naboljeg igranog filma, piše Hina.

S obzirom da je scenarij za U plavetnilo nastao tijekom Antonetinog studija na prestižnom američkom sveučilištu Columbia, film je nominiran u kategoriji najboljeg igranog filma sveučilišta iz SAD-a.
- Ideja za film nastala je na drugoj godini scenarija na Columbiji, a potom smo ga razrađivali na trećoj i četvrtoj godini režije. Na svim američkim sveučilištima svoje diplomske filmove studenti sami produciraju i financiranju, tako da je HAVC temeljni element njegovog uspjeha. Počašćena sam biti dijelom ove selekcije, među jako puno mojih kolega s Columbije, a i iz Hrvatske. Ponosna sam i što Columbija, koja je moja Alma Mater, svake godine ima jednog kandidata, a zadnje tri godine i dva pobjednika. A najviše sam sretna zbog mladih glumaca koji su srž ovog filma. - izjavila je povodom nominacije redateljica Antoneta Alamat Kusijanović.

U plavetnilo konkurira za jednu od medalja (Zlatna, Srebrna i Brončana) koje pobjedničkim filmovima dodjeljuje Akademija. Osvajanjem medalje filmovi automatski ulaze u kvalifikacijski krug za nominacije za 'Oscar'.
Priča je to o trinaestogodišnjoj Juliji i njezinoj majci koje bježeći od obiteljskog nasilja dolaze na idilični otok gdje je Julija provela djetinjstvo. Film je nastao u produkciji filmske udruge Motion iz Hrvatske i slovenskog Blade Productiona. Scenarij potpisuje Christina Lazaridi, a glavne uloge tumače Gracija Filipović, Vanesa Vidaković Natrlin, Dominik Duždević, Andro Režić, Nataša Dangubić i Marija Kohn. Direktor fotografije je Marko Brdar, producenti su Barbara Vekarić i Vlaho Krile (Motion) te Zoran Dževerdanović (Blade Production). Film je nastao uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra i Slovenskog filmskog centra, a kao projekt je razvijan na Short Film Stationu u sklopu programa Berlinale Talents 2016.

U plavetnilo je svjetsku premijeru imao u programu Generation 14plus ovogodišnjeg Berlinalea gdje je nagrađen posebnim priznanjem, a na Međunarodnom festivalu kratkoga filma u Oberhausenu osvojio je nagradu mladog žirija. Svoju regionalnu premijeru film će imati na 23. Sarajevo film festivalu.

Antoneta Alamat Kusijanović rođena je 1985. godine u Dubrovniku. U svojim filmovima tematizira tamnu stranu strasti, obiteljska ograničenja i opasnost koju donose tajne. Zajedno sa scenaristicom Christinom Lazaridi trenutno radi na svom prvom dugometražnom filmu Murina u čijem je središtu hrvatska obitelj koja lutajući otokom otkriva skriveno nasilje koje postoji među roditeljima, ljubavnicima i njihovom djecom. Antoneta Alamat Kusijanović magistrirala je filmsku umjetnost na sveučilištu Columbia u New Yorku.

Podsjetimo, kratkometražni igrani film Judite Gamulin Cvijeće nastao u produkciji Akademije dramske umjetnosti jedan je od sedam filmova koji je za nagradu bio nominiran u kategoriji najboljeg stranog igranog filma prošle godine.

Studentska nagrada Američke akademije filmskih umjetnosti i znanosti ustanovljena je 1972. godine kako bi podržala i ohrabrila izvrsnost u stvaranju filmova na akademskoj razini, kako u Americi tako i diljem svijeta. Neki od redatelja koji su je osvojili uključuju svjetski poznata imena poput Johna Lassetera, Petea Doctera, Roberta Zemeckisa, Treya Parkera i Spikea Leea. 44. izadnje nagrade studentski 'Oscar' održat će se 12. listopada u kazalištu Samuel Goldwyn na Beverly Hillsu, piše Hina.

DPP

Usred sezone ženski WC u luci Prapratno odakle polazi trajekt za Mljet je zatvoren, muški WC služi tako i muškarcima i ženama, a i u njemu su oba pisoara van uporabe, piše čitatelj portala Dubrovnikpress.hr ogorčen na stanje javnog zahoda u Prapratnom uz popratne fotografije.

Sezona ili ne, nedopustivo je da u bilo koje doba godine javni zahod koji bi trebao služiti putnicima na putu za Mljet bude u ovakvom stanju. Crveni li se kome obraz zbog ovog? Teško, jer da je tako stanje ne bi bilo ovakvo.

D.M.

Nije ovo povratak, uvijek sam ja u Gradu prisutan, govori likovnjak i kolekcionar umjetnina Andrija Seifried, na prijedlog da učinimo razgovor o njegovom, dakle uvjetno rečeno, povratku dubrovačkoj likovnoj sceni. Istina, ovaj Dubrovčanin koji živi u Zagrebu, do ovoga ljeta i nije toliko izložbi organizirao u Gradu, a ovoga ljeta - već tri, dok četvrtu otvara baš sutra. Do toga, govori, došlo je iz njegove potrebe za aktivnošću, a on s involviranošću u svijet umjetništva, kaže, "ne misli stati".

U razgovoru za portal Dubrovnikpress.hr rekao je više o projektima koji su iza, ali i ispred njega, posebno se dotičući samoga Grada, njegovog smjera, o čemu on i kao nekadašnji turistički djelatnik, dakako, ima svoje mišljenje.

SLIKARSTVO I ORGANIZACIJA U KRVI

Seifried je završio engleski jezik na Filozofskom fakultetu. Radio je u hotelima Libertas i Imperial, a bio je i turistički vodič. Poslije ga je život odveo u kulturne vode, 1991. u okupiranom Dubrovniku organizirao je nekoliko umjetničkih ciklusa kako bi u teškim vremenima podigao svijest Dubrovčana o kulturi, a za svoj rad za vrijeme rata nagrađen je i Odličjem Danice s likom Marka Marulića od pokojnog predsjednika dr. Franja Tuđmana i ministra kulture Boža Biškupića. Bio je i ravnatelj Kazališta Marina Držića, a radio je i u Odjelu za kulturu Grada Dubrovnika. Nakon preseljenja u Zagreb, Dubrovnik i dalje stalno posjećuje, iako eto dojam je kako ovog ljeta stvara više nego inače.
- Nisam ja nestao s likovne scene iako sam fizički odselio iz Grada. Jesam umoran, ali ta aktivnost me drži. Mladost i stvaralaštvo je poticaj da pronalazim svoje motive u ovome poslu. Uostalom, sam biram što ću raditi. Mislim, meni je ustvari slikarstvo i organizacija u krvi. Više organizacija, sve manje pišem, moja pisanja su više mali eseji koji se odnose na osobu nego na djelo. Kad upoznam osobu, upoznam i djelo. No, ujedno mislim i da bi likovnu scenu Dubrovnika trebalo prepustiti mladima kojih neminovno ima. - govori Seifried.

- Istaknuo bih Marina Ivanovića koji je preuzeo vođenje Umjetničke galerije Dubrovnik, ali i Ivana Viđena, koji je ustvari baziran na neke svoje afinitete prema starim dubrovačkim slikarima što mene fascinira. Ja nisam povjesničar umjetnosti, ali povjesničari umjetnosti su baš ti koji trebaju njegovati dubrovačku baštinu i oslanjati se na temelje dubrovačke likovne scene, slikarstva i likovnosti. Sve to nije počelo od Masle, Pulitike, Dulčića ili Vojvodića, niti od najaktualnijeg koloriste Trostmanna, nego od Božidarevića, Dubrovačke Republike. I upravo, povjesničari umjetnosti trebaju naći poveznicu sa starim u sprezi sa suvremenim. Dubrovnik treba njegovati suvremeno slikarstvo, na temeljima onog što su nam ostavili stari Dubrovčani. - objasnio je.

U Dubrovniku je već od lipnja.

- Radio sam na izložbi Nikoline Šimunović, koja je u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara otvorena u Sponzi. Tu je bila i izložba kipara Petra Dolića u DPDS-u, jučer je otvorena izložba "Maskeroni s Onofrijeve fontane" Pietra Bobana. Sve su to umjetnici s kojima sam već radio. Ne bavim se slikarstvom koje samo po sebi može biti atraktivno, već s onim koje je u nekakvom pomaku i korespondira s vremenom jer živimo u 21. stoljeću i ne možemo živjeti u 60-im, 70.-im ili 80-im godinama prošlog stoljeća. U svakom slučaju, sutra otvaram i izložbu Krešimira Kapetanovića, u klaustru Dominikanskog samostana. To mi je čast i počašćen sam da sam pozvan reći nekoliko riječi. On će izložiti svoje anđele, koje je prikazao na osebujan način, u jednom apstraktnom potezu, što mi je draže od realističnih prikaza anđela. Drago mi je da se netko mlad posvetio toj izuzetno intrigantnoj temi. - rekao je Andrija Seifried.
U Dubrovniku je do Male Gospe, a onda slijedi povratak u Zagreb. Tamo će raditi na repriznoj izložbi Nikoline Šimunović, koja će se otvoriti 13. rujna u Galerije Račić Moderne galerije u Zagrebu. Krajem rujna u Galeriji Mala na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu otvorit će izložbu mladog riječkog slikara Iva Matošića, koji je oslikao bibilobus Gradskih knjižnica Rijeka, a uz koju će se promovirati i knjiga sugrađanina Rade Jarka "Emigranti". Dakle, posla je puno, no Seifried posebno naglašava koliko je bitno ovo otvaranje izložbe Nikoline Šimunović u Zagrebu.

- Tu se dubrovačka izložba prenosi reprizno u Zagrebu. A to je ono što bih i savjetovao mladim kustosima, da što više rade individualne projekte, koji neće biti repriza zagrebačkih izložbi, nego projekte koji će biti dubrovačke reprize u nekim drugim centrima Hrvatske. Dubrovnik je zavrijedio velike izložbe, a da to ne budu reprizne izložbe. Dubrovnik je zavrijedio da ima svoj projekt koji će zaintrigirati Zagreb, Split ili Rijeku. - dodao je.

DUBROVNIK OSTAJE STALNO U OKVIRIMA SAMOŽIVLJA

I tako, malo po malo, uz priču o onome što bi bilo idealno, Seifried je počeo i sa svojevrsnom kritikom društva.

- Dubrovnik ostaje stalno u uskim okvirima nekog samoživija. Ne znam zašto je to tako. Dubrovnik više nije grad po mjeri normalnog čovjeka. Ovo je postao grad po mjeri konzumenata, nekakve nekulture jer kad pogledamo tko su ti ljudi koji prohode Gradom, to nisu ljudi nazbilj nego ljudi nahvao. To su turisti koje najmanje zanima umjetnost, a posebice vrhunska umjetnost. Kad pogledamo tko dolazi na otvaranja izložbi, vidimo uglavnom uski krug Dubrovčana, kojih je ostalo deset posto. Tu su nove generacije onih pod navodnicima "Dubrovčana". No, već su tu četiri, pet koljena pa se i s pravom nazivaju Dubrovčanima. Svako vrijeme nosi svoje, ako je netko četvrta generacija, logično je da će sebe nazivati Dubrovčaninom, a pravih Dubrovčana, fetivih je ostalo jako, jako malo da bi oni mogli konzumirati vrhunski projekt u kulturi, predstavu, koncert, izložbu ili slično. - rezonirao je.

- Meni je žao da Dubrovnik nije postao Europska prijestolnica kulture 2020., nego Rijeka. Žao mi je jer mislim da bi s ovom vlasti trenutno, a vi znate da sam ja uz ovu vlast, uspio postati EPK. Vjerujem i kako će se ova vlast potruditi da Dubrovnik dobije kongresnu dvoranu, polivalentnu dvoranu, ali i da Grad ide naprijed. Žao mi je da Dubrovnik nije smogao snage izlobirati da dobije tu titulu, to bi značilo jedan pomak, od EU fondova nadalje. Vjerujem kako bi se tako na jednoj karti drugačije pozicionirali, kao središte koje nije samo usko hrvatsko, usko dubrovačko-neretvansko ili da ne kažem usko raguzinsko, nego europsko. Evo recimo, zašto turiste ne dovesti u galeriju!? Mladima zamjeram ponekad nedostatak hrabrosti i mašte. Čudi me da već netko nije oslikao dubrovačke kulise Igara prijestolja i upoznao turiste s kulturom i arhitekturom Grada na drugačiji način. Izložba bi mogla putovati i po svjetskim metropolama, a Kraljev Grudobran dobio bi i kulturnu dimenziju, a možda i opet stare turiste koji naginju kulturi. - naglasio je Seifried.

ČOVJEK JE STAR TEK NAKON 80. GODINE

Razgovor zaključujemo, a kako drugo, nego pogledom na budućnost.
- Na mladima svijet ostaje. Zato pozivam mlade da kreiraju nekakvu novu scenu s mislima na 21. stoljeće. Dakle, da ne počivaju na starom, nego da rade pomake u svemu. U tom smislu, pozivam i gradsku upravu da im pomogne. A ja? Meni je umjetnost hobi, eto nekako je ispalo da je od Domovinskog rata i profesija. Mislim da sam doprinio dosta Gradu. Nisam očekivao da mi Grad vrati. Tko je prepoznao, prepoznao je. Tko nije i ne treba. Dubrovčani su skloni pljuvanju, ne bi me iznenadilo da netko popljuva izložbu koju radim. No, iza svega što radim, stojim. Imam dovoljno godina da mogu opravdati ono što sam do sad napravio za ovaj Grad, kao i ono što ću još raditi. Gledam naprijed kroz život. Kako kažu Amerikanci, čovjek je star tek nakon 80. godine. To je i točno. - zaključio je za portal Dubrovnikpress.hr Andrija Seifried.