Zlatnu misu, na blagdan Preobraženja Gospodinova, ispred župne crkve sv. Ane u hercegovačkom Ljutom Docu, proslavio je svećenik Dubrovačke biskupije don Frano Markić, mnogima poznatiji kao Aleluja. Među petnaest svećenika koncelebranata bila su i još dva jubilarca iz Dubrovačke biskupije: don Stanko Lasić i don Grgo Tomić.

Prije samog početka misnog slavlja, Ivanka Čule i Nada Bokšić izgovorile su iste one stihove koje su kao djevojčice recitirale na zlatomisnikovoj mladoj misi..

Među petnaest svećenika koncelebranata bila su i još dva jubilarca iz Dubrovačke biskupije: don Stanko Lasić i don Grgo Tomić. Propovijedao je biskup mostarsko- duvanjski mons. Ratko Perić koji je na početku propovijedi istaknuo “kako smo se danas ovdje okupili da proslavimo jer je don Frano osvojio zlatnu medalju.
Propovjednik je također i izračunao kako je don Frano služio više od 18500 misa te je zamolio Gospodina da ga nagradi za vjeru i vjernost kroz proteklih 50 godina te da primi sve njegove žrtve i po njima Crkvi udjeli nova duhovna zvanja.

Zanimljivo je bilo i spontano svjedočenje don Stanka Lasića na kraju misnog slavlja koji je rekao kako je malo poznato da je upravo don Frano zaslužan za njegov dolazak u dubrovačko sjemenište koji je toliko lijepo govorio o sjemeništu, naglasivši također i dvije najveće zlatomisnikove vrline: pobožnost i poniznost kojima se oduvijek isticao. “Njegov je moralni lik toliko čist da ga je laki grijeh možda i okrznuo, ali ga je teški grijeh zaobilazio u velikom luku”- zaključio je don Stanko Lasić.

Zlatomisnik, obučen u istu misnicu s mlade mise, je zahvalio svima koji su se na bilo koji način utkali u njegov život i bili uz njega sve ove godine. Zahvala je bila upućena i svima koji su bili uključeni u organizaciju proslave njegove zlatne mise.

Kratka biografija don Frana Markića

Don Franjo Miljenko Markić je rođen je 1941. godine u Biogracima/Ljuti Dolac u Hercegovini. Pučku školu pohađao je u rodnom selu, a gimnaziju u Širokom Brijegu (Lištica) i u Dubrovačkom sjemeništu do 1961. godine. Teologiju je studirao u Zadru i Splitu. Za svećenika je zaređen u Splitu 29. lipnja 1967. godine.

Zadnju godinu studija (pastoralni praktikum) Markić je djelovao u župi Radošić u Šibenskoj biskupiji. U kolovozu 1968. imenovan je župnikom u Stravči, zatim župnikom u Ponikvama. Nakon smrti majke, koja ga je pratila kroz njegove svećeničke službe, odlučio je poći u misije. Bio je misionar u Africi, u biskupiji Livingstone u Zambiji (1984.-1990.), nakon čega se vraća u matičnu biskupiju. Po povratku preuzima službu dušobrižnika u župama Smokvica i Čara, zatim u župama Smokovljani i Lisac. Opet odlazi u Zambiju (1998.-2001.), a po povratku preuzima župu Pridvorje. Zatim postaje župnikom na Lopudu, a danas vrši službu župnika u Putnikoviću.

Misijsko djelovanje obilježilo je njegov svećenički život. Danas je biskupijski delegat za misije i još uvijek održava veze s misijskim krajevima i pomaže im. Mnogi ga poznaju po nadimku Aleluja kojeg je dobio pozdravljajući ljude s tim pozdravom.

DPP

Teška vremena ne nose sa sobom samo teške odluke i mjere, nego po nepisanom pravilu, na površinu izbacuju i sve one željne pažnje, koju postižu na ovaj ili onaj način, a koji obično padaju na plodno tlo kod naroda, koji valjda, omeđen baš tim teškim vremenom, više ne zna kome vjerovati i gdje i kako adresirati svoju ljutnju. Nažalost, danas u Hrvatskoj prepuno je krivih adresa, ove ili one vrste, pa i u onim područjima koje život znače i gdje se kupuje budućnost.

Takvo područje famozni je zakon o porezu na nekretnine, a uz koji se bitka bije po internetskim "inboxima". Tim principom, gotovo da valjda nema korisnika Facebooka koji u svoj sandučić nije dobio video uradak stanovite Martine Johnson Županić, inače poduzetnice, vlasnice ćevabdžinice u Zagrebu, koja ispada predvodnica pobune protiv Zakona o nekretninama. Miješa ona tu kruške i jabuke, spominje referendum, kritičke mase, skupljanje potpisa, kratak rok, pozivajući kako sve treba dobro pripremiti, ali i upozorava kako mnogi ne shvaćaju što će se dogoditi od 1. siječnja 2018. E, da... Kaže kako će se i ona putem ovakvih video uradaka angažirati.

"Nemoj, majke ti", pomislit će svatko sa zrnom soli u glavi kojega "forwarduše" u kojemu ona proklamira slobodu narodu nerviraju. No, što je s onima koje ovo sve skupa ne nervira, onima koji zapravo dijele ovaj paušalan video, koji ispada nekakvim marxovskim "Das kapitalom" novog hrvatskog doba, kojega više ne zanima znanje i promišljenja o problemu, nego praćenje trenda poput dijeljenja ovakvih sadržaja? Koji se dijele, zaista, nekakvim fanatičnim, posvećeničkim tempom.

Priča je to o Internetu, koji svakome dopušta da se oboruža informacijama i interpretira ih kako hoće, priča o pametnjakovićima raznoraznih fela kojima je uvijek lakše prihvatiti serviranu priču od samoga promišljanja i zaključivanja. Ali, prije svega jedna je to tužna slika društva plitke pameti koji se povodi glupostima, kojega se lako namagarči, a još lakše zakači na udicu.

I, stvar je u suštini tu sociološka da ne može biti sociološkija, kroz koju se na koncu očituje regres jednog prevarenog naroda, kojemu više nije ostao nitko za vjerovati, osim dame oboružane tek s dvije, tri isfurane parole, kao ustvari najveće mjere ovdašnje ojađene stvarnosti.

Moramo se pomiriti s nekim činjenicama: naš grad ima uske i ograničene prometnice koje bolje pristaju srednjem vijeku nego 21. stoljeću i trenutnim potrebama stanovnika i posjetitelja, u što se uvjeravamo svakog ljeta.

Radi priljeva velikog broja turista (od kojih svi živimo) stvaraju se gužve i one vjerojatno nikada neće biti u potpunosti riješene jer smo limitirani prostorom, ali nam je drago da svaka nova mjera s ciljem rasterećenja puteva daje pozitivne rezultate, poput nedavne odluke gradonačelnika i stručnih službi o intervalnom propuštanju autobusa iz luke.

U vrijeme najvećih gužvi to se pokazalo vrlo efikasno i s takvim praksama treba nastaviti. Da su samo kruzeri glavni uzročnici gužvi u gradu, tada bi u danima bez njih promet trebao biti smanjen, zar ne? Kako onda objasniti paradoks da svejedno dolazi do zagušenja na platou Pile u danima kada nijednog broda nema u gradu? Do prometnih gužvi dolazi radi jednog jedinog razloga – pješačkog prijelaza na Pilama. Ta mala zebra je zapravo čistilište između pakla i raja jer u ovim vrućim ljetnim mjesecima, gužve od kapelice pa do tog prijelaza po ovim visokim temperaturama su ravne paklu, a kada se konačno propuste rijeke i rijeke ljudi da prijeđu cestu bez reda i rasporeda, počinje prometni raj, gužve nestaju i nesmetano se vozi prema Boninovu.

Može li se ikako doskočiti ovom problemu? Smatramo da bi rješenje bio semafor po uzoru na Ilijinu glavicu koji bi odbrojavao sekunde, po modelu 60 sekundi zeleno za vozila, potom 10 sekundi za pješake. Najfrekventniji pješački prijelaz u Hrvatskoj je zasigurno ovaj na Pilama i radi njega dolazi do nepotrebnih zastoja i prometnih čepova. Na DUSTRA-in prijedlog je uveden semafor s brojačem na Ilijnoj glavici koji se pokazao vrlo efikasnim, stoga ne sumnjamo da bi i ovom mjerom uvelike olakšali prohodnost preko Pila našim sugrađanima.

Željko Raguž
Predsjednik Dubrovačke stranke

Jedan od najboljih hrvatskih pijanista, Riječanin s pariškom adresom, Goran Filipec, nastupio je sinoć na 68. Dubrovačkim ljetnim igrama, priredivši festivalskoj publici recital Soirée Franz Liszt u atriju Kneževa dvora.

Laureat Društva Ferenz Liszt iz Budimpešte Goran Filipec pripada glazbenicima koji u svakoj prilici osvajaju srca publike i međunarodne kritike, a posljednji je put u Dubrovniku nastupio 2003. godine. Ovaj vrsni umjetnik u Dvoru je sinoć izveo Lisztova Četiri zaboravljena valcera te Dante sonatu koja je jedna od tehnički najzahtjevnijih Lisztovih djela, čime je zaslužio gromoglasni pljesak festivalske publike. U drugom dijelu koncerta Filipec je izveo Lisztovu klavirsku parafrazu Miserere iz Verdijeve opere Trubadur te ciklus od šest Grandes études de Paganini koje je Liszt napisao nadahnutih Paganinijevim umijećem, a spadaju u najzahtjevnije skladbe cjelokupne pijanističke literature. Festivalska publika virtuoznu je izvedbu popratila s ovacijama, a lijepu koncertnu večer Filipec je završio glazbenim dodatkom za oduševljenu publiku.

Goran Filipec, kao suvereni glazbenik žestoke energije i profilirane umjetničke osobnosti, njeguje osobitu sklonost prema klasičnom i romantičnom repertoaru te djelima izraženog virtuoziteta. Studirao je na Konzervatoriju u Moskvi, na Kraljevskom konzervatoriju u Den Haagu, na Visokoj glazbenoj školi u Kölnu te na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji stekavši tako značajno međunarodno iskustvo osnaženo najvišim nagradama na brojnim međunarodnim natjecanjima (Franz Liszt – Premio Mario Zanfi, Concurso de Parnassos, José Iturbi International Music Competition et Gabala International Piano Competition). Studirao je s pedagozima kao sto su Naum Grubert, Oxana Yablonskaya, Natalia Trull i Evgeny Zarafiants, ali voli reći da njegovi učitelji bili i glazbenici s kojima se nikad nije uspio sresti, poput Franza Liszta, Ferruccia Busonija, Ignaza Friedmana ili pak tenora Beniamina Giglia. Trenutačno priprema doktorat na Pariškom nacionalnom konzervatoriju i Sveučilištu Paris-Sorbonne, s temom Paganinijevog naslijeđa u repertoaru za glasovir.

K.L.

Vodovod Dubrovnik u noći s ponedjeljka na utorak uspješno je proveo hitne radove na izmjeni jedne od crpki u sklopu postrojenja crpne stanice Pile, navodi se u priopćenju Grada Dubrovnika.

Naime, zbog kvara na crpki koja je rezultirao i nedavnim kratkoročnim onečišćenjem mora na području Pila, hitna izmjena nametnula se kao nužnost. Uvažavajući samu lokaciju te činjenicu da se radi o jeku turističke sezone, inače složen zahvat iziskivao je i složenije pripremne radnje te je dogovoreno je da se intervencija provede u ranim jutarnjim satima u utorak, radi što manjeg utjecaja na ljude i okoliš, stoji u priopćenju.

Uz prethodne pripreme koje su se u najvećoj mjeri odnosile na osiguranje platoa Pila za prihvat kamiona/dizalice, radovi na izmjeni crpke, započeti u 3 sata, završeni su oko 6:30 sati, kada je cijeli sustav ponovno vraćen u redovni režim rada, a intervencija je završila uspješno, bez negativnog utjecaja na ljude i okoliš, piše u priopćenju.

DPP

Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković u društvu suradnika, predstavnika gradskih tvrtki i žurnih službi, održao je u ponedjeljak radni sastanak s direktorom tvrtke Odašiljači i veze d.o.o. , Matom Boticom te direktorom sektora prodaje i marketinga OIV-a Damjanom Škornjakom. S vodstvom tvrtke koja djeluju na području radio i telekomunikacija razgovaralo se o modelima implementacije suvremenih komunikacijskih rješenja.

Naime, Grad Dubrovnik namjerava pokrenuti realizaciju niza komplementarnih projekata; upravljanja prometom na gradskom području, upravljanja turističkim prometom i dolascima te upravljanja kriznim situacijama. Stoga je intencija gradske uprave ustrojiti komunikacijski kanal između tvrtki u svom vlasništvu, posebice Sanitata, Libertasa i Čistoće, službi komunalnog i prometnog redarstva te žurnih službi poput Hrvatske gorske službe spašavanja, Crvenog križa i JVP Dubrovački vatrogasci, a u cilju neposredne i što učinkovitije komunikacije u neželjenim i hitnim situacijama.
Zaseban kanal bio bi dostupan samo za potrebu upravljana prometom kako bi se problemi u odvijanju prometa mogli prevenirati ili otklanjati u realnom vremenu, što će doprinijeti boljoj protočnosti prometa, ali i rezultirati većom kvalitetom pružanja usluge u turizmu.

"Prednost predstavljenog sustava je u tome što bi se predmetna tehnologija mogla koristiti i za operativnu komunikaciju na dnevnoj bazi unutar svake od navedenih gradskih tvrtki i službi." - pišu iz Grada Dubrovnika.

DPP

Izložba fotografa i filmskog snimatelja Stanka Hercega "Strategije fotografa" otvorena je večeras u Galeriji Dulčić - Masle-Pulitika i Atelijeru Pulitika. Kustosica izložbe je povjesničarka umjetnosti Vesna Delić Gozze.

- Ova izložba je kao pozornica koja se pred očima fotografa odvija ispod njegovog prozora. Herceg je rasni filmski snimatelj i polako se spušta na ulicu te bilježi događanja. On nikad nije naporni fotograf, on je uvijek diskretni promatrač. U Galeriji Dulčić Masle Pulitika, izložene su crno-bijele fotografije, napravljene analognom tehnikom. U drugom dijelu izložbe u Atelijeru Pulitika, dolazi do nadrealističnog sraza zatečenog stanja u kojem fotograf intervenira. Rezultat je tu nešto što podsjeća na početke nadrealističnog pokreta u slikarstvu. - rekla je Delić Gozze, objasnivši kako se u Atelieru Pulitika uz izložbu prikazuje i sedmominutni film kojega je posebno pohvalila.

Sam autor Herceg rekao je kako je puno puta izlagao, ali i kako se u Dubrovniku nikad prije nije usudio izlagati.
- Sad sam shvatio da mogu svladati dubrovačka očekivanja publike koja je naviknuta na odlične radove kreativaca. Ovaj rad nastajao je sedam godina i to je jedno razmišljanje. Ove fotografije nazivam fotografskim mislima, zato sam ih doveo ovdje da Dubrovčani vide ono što ja u Zagrebu mislim. - dodao je Herceg, dodajući kako fotografija ne nastaje fotoaparatom nego u glavi.

Na otvaranju izložbe sudjelovao je i ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik Marin Ivanović.

Izložba ostaje otvorena do 3. rujna.

V.Salvia

Episkopu humsko-hercegovačkom i primorskom Grigoriju Duriću, pod čiju eparhiju spada i Srpska pravoslavna crkva u Dubrovniku, a koji se za čestih posjeta Gradu uz druženja s biskupom Matom Uzinićem proglašava "biskupom hercegovačkim", ne pada teško u Gackom niti zapjevati četničke pjesme, kao što je to napravio baš prije neki dan.

Naime, kako se može vidjeti na snimci, koju je na YouTube servisu objavio novinar Slobodan Vasković s naslovom "U Dubrovniku biskup, u Gacku pjevač četničkih hitova", episkop Grigorije uz veselo društvo pjeva četničku pjesmu o Miloradu Popoviću,  četničkom zapovjedniku Nevesinjskog korpusa u Drugom svjetskom ratu. Popović je najpoznatiji po tome što su njegove postrojbe sudjelovale u masovnom pokolju u Prozoru nad lokalnim stanovništvom koje je podržavalo partizane.

No, kako se na prostorima regije često slave gubitnici, a ne pobjednici, tako je eto moguće i da pop Grigorije zapjeva pjesmu ovom četničkom zapovjedniku. Očito, radi se tu o drugom licu Durića, koji kad je u Dubrovniku propagira neke druge vrijednosti.

Najpoznatiji njegov govor datira još u 2013. godinu, kad je kazao "kako biskup dubrovački i ja, kao biskup hercegovački, treba da napravimo korak koji možemo...", a u kontekstu pomirenja dvaju nacija, odnosno zbližavanja katoličke i pravoslavne crkve.

"Biskup" Grigorije stalni je gost i na Festi svetoga Vlaha, a sudujeluje i na ekumenskim molitvama u Dubrovniku zajedno s biskupom Matom Uzinićem. Inače, upravo je za vrijeme jedne od takvih molitvi, uz propovijed u siječnju 2016. godine Grigorije ustvari pametno govorio o krizi današnjeg društva, dakle kako je rekao, "ekonomskoj krizi, političkoj krizi, vojnoj, ili najnovijoj izbjegličkoj krizi", napominjući kako je "iznad svega duhovna kriza" te je zaključio kako "mi danas izgledamo kao uplašeni za razliku od apostola i njihovih učenika koji su mnoge svoje propovijedi potvrdili stradanjem".

Stoga, zapravo je nejasno kako onaj je svjestan krize u društvu, koje barem na ovim područjima počiva na staklenim nogama, može se upustiti u pjevanje četničkih pjesama!? Posebno kad se radi o onome koji bi trebao biti primjer u društvu, onaj koji si ne smije dozvoliti nikakvo vrludanje u propovijedanju svoje vjere.

Istina, nekad društvo čovjeka može i ponijeti, odnosno, čovjek mu se zna prilagoditi jer je tako nekad najlakše. No, to ne bi trebalo vrijediti i za episkopa humsko-hercegovačkom i primorskog, sigurno ne u kontekstu pjevanja četničkih poskočica.
[youtube url="https://www.youtube.com/watch?v=p6p2N2IdW5E"]

U sklopu popratnog programa 68. Dubrovačkih ljetnih igara, knjiga Ivice Kunčevića Redateljske bilješke bit će predstavljena u četvrtak  s početkom u 21 sat u atriju palače Sponza. Knjigu će, uz autora, predstaviti Davor Mojaš i Željka Turčinović, a sudjeluju i glumci Mirej Stanić i Hrvoje Sebastijan.

Ivica Kunčević navodi kako je povod pisanja knjige bila hrpa odbačenih bilježnica s nesređenim bilješkama iz prvih iščitavanja tekstova tijekom njegovog redateljskog rada. Kunčević objašnjava kako je u tim prvim bilješkama „nekad analizom, nekad nepovezanim impresionističkim opaskama, asocijacijom, pokušajem malog eseja, portretom dramske osobe, nekad i pisca, često zamišljanjem živog prizora, kojemu se naknadno traži racionalno ishodište, opisom kostima, još češće skicama prostora“ pokušavao pronaći kazališni ulaz u tkivo drame. Autor nosi snažnu vezu s Dubrovnikom i osobito s Igrama, na kojima je najprije bio asistent redatelja, potom redatelj, a zatim i ravnatelj dramskog programa. Uz brojna uprizorenja klasičnih djela svjetske književnosti te suvremenih hrvatskih pisaca, ustrajno je radio na scenskom promaknuću djela iz dubrovačkog dijela hrvatske književne baštine poput Dunda Maroja, Tirene, Gundulićeve Dubravke, Zlatarićeve Elektre, Vojnovićevih Ekvinocijo, Dubrovačka trilogija itd.

Matko Botić u pogovoru knjige ističe kako su Redateljske bilješke „vrijedan kovčeg ideja za nekog budućeg istraživača klasičnih dramskih tekstova, ali njihov značaj ne iscrpljuje se samo u toj primarnoj, praktičnoj namjeni redateljskih skripti. Kunčevićeva knjiga iznad svega vrijedan je dokument vremena, u kojem se vrlo iskreno i bez fige u džepu govori o kazalištu s kraja dvadesetog stoljeća, njegovim običajima i nepisanim pravilima, boljkama i raspuklinama u novo“, zaključuje Botić. Knjiga je objavljena u izdanju Hrvatskog centra ITI, a festivalskoj publici bit će dostupna za kupnju u Sponzi na večer promocije.

K.L.

U jeku festivalske sezone, osim samih predstava, glazbenih, folklornih i ostalih događanja, odvija se i intrigantni „popratni program“ po pitanju nasljednika v.d. intendanta Dubrovačkih ljetnih igara Mladena Tarbuka, koji je još u lipnju dao ostavku na svoju dužnost, ali ostao tu da sezonu izgura do kraja. Kako doznaje portal Dubrovnikpress.hr za intendanticu pretendira i Dubrovkinja Ana Žuvela, inače znanstvena asistentica u Odjelu za kulturu i komunikacije Instituta za razvoj i međunarodne odnose (IRMO) u Zagrebu.

Ova akademska pijanistica, koja je magistrirala kulturne politike i upravljanja u kulturi na Sveučilištu u Dublinu, tako se prometnula u jednog od favorita za ovu funkciju, praktički prvog meštra od Igara. Dubrovačka javnost, koju to interesira, Žuvelu najbolje poznaje kroz rad na projektu kandidature Dubrovnika za Europsku prijestolnicu kulture, ali i Strategiju razvoja kulture Grada Dubrovnika 2015.-2025., koju je upravo izradio IRMO, a na čemu je Žuvela radila sa sadašnjom ministricom kulture Ninom Obuljen.

Iako drugačijih političkih svjetonazora; HDZ-ovka Obuljen i Žuvela, koja je aktivno sudjelovala u gradonačelničkoj kampanji Vida Bogdanovića, a koju godinu prije i na prosvjedima "srđevaca", dobre su prijateljice te bi svakako ministrici valjalo u Dubrovačkim ljetnim igrama postaviti svoju "IRMO vezu", odnosno u Ulici od Sigurate imati osobu od povjerenja, bez obzira na političku obojenost.

Naposljetku, riječ ministrice kod imenovanja intendanta Igara, zapravo je amen. Naime, za razliku od izbora ravnatelja, dakle osobe koja odgovara Gradu Dubrovniku, kao osnivaču ove ustanove u kulturi, izbor intendanta puno je jednostavniji. Dok ravnatelj mora proći kroz filter Upravnog vijeća pa i biti po volji gradskim vijećnicima, izbor intendanta isključivo je na dobroj volji Ministarstva, odnosno u ovom slučaju Nine Obuljen.

U tom kontekstu, postavlja se pitanje izobrazbe Ane Žuvele, budući da bi trebao biti običaj da na čelne pozicije kulturnih festivala dolaze oni s nešto jačom karijerom u samoj stvaralačkoj umjetnosti. Iako akademska pijanistica, Žuvela je ipak prepoznatljiva kroz upravljanje kulturnim, umjetničkim i znanstvenim projektima, a ne kao umjetnica.

Recimo, samo obrazovanje, Žuveli je navodno već stvorilo problem kad se u bližoj prošlosti, prema informacijama portala Dubrovnikpress.hr iz izvora bliskog gradskoj upravi, pokušala prometnuti za pročelnicu za obrazovanje, sport, socijalnu skrb i civilno društvo umjesto Miha Katičića. Tada je ispao problem što njezina diploma ne odgovara fakultetskom obrazovanju u Republici Hrvatskoj. No, oni upućeniji znaju kako se pri izboru čelnih ljudi raznih festivala, ali i HNK, kriteriji promijenili te je zapravo Tarbuk, kao skladatelj, dirigent, muzički pisac, pedagog i producent, više bio iznimka nego pravilo.

Inače, potencijalnih kandidata i iz Zagreba ne manjka. Šuška se tako o imenu glazbenika Gorana Merčepa, inače prošlogodišnjeg predsjednika Ocjenjivačkog suda za dodjelu nagrade Orlando za glazbeni dio programa, ali i bivšeg člana Festivalskog vijeća DLJI.

Bilo kako bilo, ministrica Obuljen, koja je inače odbila sugestiju intendanta na odlasku Mladena Tarbuka da još prije sezone imenuje njegovog nasljednika, koji bi onda s njim se uhodao i uveo u posao, odluku će trebati donijeti već po završetku ovogodišnjih Igara, kad zapravo počinju i pripreme za sljedeću sezonu.

Temeljem naloga Županijskog suda u Dubrovniku, jučer tijekom jutarnjih sati, na području Korčule, pretražen je ugostiteljski objekt i kuća u vlasništvu 43-godišnjaka. Pretragom su u ugostiteljskom objektu pronađena dva pištolja s 14 komada streljiva i manja količina kokaina dok je nadzorom blagajni utvrđen višak novca u iznosu od 23 tisuće kuna.

Kriminalističkim istraživanjem je utvrđeno da je pronađena droga vlasništvo spomenutog 43-godišnjaka dok su pronađeni pištolji vlasništvo njegovog 46-godišnjeg poznanika koji je oružje posjedovao bez dozvole nadležnog tijela.
Zbog sumnje da je počinio kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i promet drogama policija protiv 43-godišnjaka podnosi kaznenu prijavu dok je 46-godišnjak prekršajno prijavljen po Zakonu o oružju.

O utvrđenom višku novca je obaviješten nadležni porezni inspektor radi poduzimanja mjera iz svoje nadležnosti.

PU DNŽ

U muzejskoj postavi ljekarne Male braće postoji drveni ormarić na čijim staklenim vratima stoji bijelom bojom napisano „Venena“, a ispod natpisa nacrtana je mrtvačka glava sa simbolom medicine. To je ormarić u kojem su se čuvali lijekovi vrlo jakog djelovanja tzv. Remedia claudenda ili Venena.

To su lijekovi koji u vrlo malim količinama djeluju ljekovito, a ako ih se uzme u samo malo većoj dozi djeluju toksično. Takvi lijekovi izdavali su se i u staro doba isključivo na recept i obično su se u ljekarnama čuvali odvojeno od drugih lijekova, pod ključem ili u trezoru. U ljekarni Male braće oni su bili izolirani u drvenom ormariću, koji je s prednje strane zatvoren staklenom stjenkom, a koju su skrivenim jednostavnim trikom mogli otvarati samo oni koji su u njega bili upućeni.

Zanimljivo je da se i danas u njemu nalazi pet malih stojnica, s natpisima ekstrakta biljaka koji su se u njima čuvali. To su, s lijeva na desno: 1. extr: herb: Hyoscya (crna bunika); 2. extr: Cicutae (otrovna trubeljika), 3. extr: Belladonna herb: ex succo (bijela bunika); 4. extr: Pulsatilla (gorka sasa); 5. Extr: rad: Hellebo: nigr: (velecvjetni crni kukurijek). Većina ovih biljaka danas u Hrvatskoj, zbog ugroženosti, spadaju u zakonom zaštićene vrste.

Posude su male, što upućuje na činjenicu da je tih lijekova bilo potrebno vrlo malo i da su se zbog njihova jakog djelovanja koristili u malim količinama. Za velecvjetni crni kukurijek (Helleborus niger), čiji su čak i listovi otrovni, u literaturi se na primjer navode slučajevi da su zabilježena trovanja ljudi koji su pili mlijeko stoke koja je pasla tamo gdje je on rastao.

Ormarić stilski pripada 18. stoljeću s elementima rokoko stila, odnosno kasnog baroka. Dno ormarića izvana, kao i čitava njegova površina iznutra, ukrašeno je oslikanom pozlaćenom kožom, starijom od njega vjerojatno punih 150 godina. Na vrhu se nalazi drveni ljekarnički znak, zmija omotana oko štapa, koji je očito u prošlosti doživio oštećenje, pa je vrlo jednostavno restauriran.

Fra Stipe Nosić