Ansambl Synergia 6 nastupio je sinoć, u sklopu glazbenog programa 68. Dubrovačkih ljetnih igara u atriju Kneževa dvora. Sastav čine vrsne violinistice Tijana i Ksenija Milošević, svjetski proslavljeni violinist i violist Nemanja Radulović, klarinetist Milan Milošević, fagotist Žarko Perišić te pijanist Dejan Sinadinović, no sinoć je najavljeno kako će se sastav još mijenjati i nadopunjavati s ciljem okupljanja vrsnih glazbenika i izvođenja zanimljivih programa.

Prvu skladbu Dubravka Palanovića, koja nije bila najavljena u programu, odsvirali su Tijana Milošević i Dejan Sinadinović koji je uvodno pozdravio publiku i najavio djelo koje su praizveli na Osorskim večerima, a ovom prigodom, za početak koncerta u Dvoru, izveli su drugi stavak Palanovićeve Sonate za violinu i klavir. Uslijedili su Patetični trio M. Glinke, Klezmer in Granada S. Robinovitcha, Trio za violinu, klarinet i klavir A. I. Hačaturijana te Klarinetski kvintet u A-duru W. A. Mozarta koji je posebno oduševio festivalsku publiku, a koncert je popraćen s ovacijama.

Tijana Milošević svira od svoje četvrte godine, a specijalizaciju je završila na Juilliard School of Music. Najmlađi koncertmajstor Beogradske Filharmonije postaje u svojoj 18. godini, a s violinistom Nemanjom Radulovićem koncertira diljem Europe. Ksenija Milošević također je violinu počela svirati u ranom djetinjstvu, a radi kao zamjenica koncertmajstora u Beogradskoj filharmoniji i nastupa kao vođa II violina u ansamblu Double Sens uz violinista Nemanju Radulovića.

Nemanja Radulović je svijet klasične glazbe osvojio svojim virtuoznim muziciranjem i avanturističkim programima. Nedavno je potpisao ekskluzivni ugovor s diskografskom kućom Deutsche Grammophon s kojom niže uspjehe jedan za drugim, njegujući svoj talent u suradnji s najprestižnijim glazbenim institucijama današnjice. Preuzima i ulogu umjetničkog vodstva u svom ansamblu The Devils’ Trills (Đavolјi trileri), čiji su članovi poznati glazbenici u koncertnim dvoranama širom Europe i Azije. Na dodjeli nagrada Victoires de la Musique 2005. dobio je priznanje Međunarodno otkriće godine, a na istom mjestu je 2014. godine proglašen za najbolјeg umjetnika. Klarinetist Milan Milošević doktor je glazbene umjetnosti sa Sveučilišta Britanske Kolumbije u Vancouveru, dobitnik nagrade Savjeta za umjetnost Britanske Kolumbije, zapadne Kanadske provincije te doktorske istraživačke stipendije i nagrade za akademsku izuzetnost na Sveučilištu Britanske Kolumbije. Prethodno je bio stalni član Beogradske filharmonije i umjetnički osnivač Puhačkog kvinteta Beogradske filharmonije

Žarko Perišić je tijekom studija osvojio brojne nagrade na solističkim i komornim natjecanjima. Fagot je predavao na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu, a danas i na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te djeluje kao solo-fagotist Simfonijskog orkestra HRT-a s kojim održava i solističke koncerte. Predavač je i na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, a aktivno sudjeluje s Cantus ansamblom, Zagrebačkim puhačkim triom i Duom Pfagottiano. Dejan Sinadinović je pijanist te redovni profesor Fakulteta muzičke umetnosti, Univerziteta umetnosti u Beogradu. Nastupa u prestižnim europskim koncertnim dvoranama, a predsjednik je Evropske asocijacije klavirskih pedagoga u Srbiji.

K.L.

Još jednom uz Grušku noć svakodnevni život ustupit će mjesto janjetini i zabavi. Gruška noć održat će se u subotu, nastupit će Giuliano, a kako to već standardno ide, moći će se popiti i pojesti, ali i promet će se zatvoriti od kružnog toka na Solskoj bazi do semafora na Lapad stanici.

Vozit će se tako već od 17 sati Ulicom Andrije Hebranga do Ulice dr. Ante Starčevića preko Splitskog puta i Ulice Vladimira Nazora. Trajat će to do pet sati ujutro, kad će se promet opet normalno uspostaviti.

Radi se tu o "gruškoj tradiciji", a koja korijene vuče iz proslave Dana Jugoslavenske ratne mornarice. Traje to od jutra uz pečenje janjaca na asfaltu, a kako bi se navečer puk mogao proveseliti uz janjetinu, pljeskavice srđele ili hamburgere. Koliko god se tu radilo o nevinoj zabavi za sve osim za nesretne janjce, vuče to za sobom neke druge konotacije, kao kruna posljednjih događanja o onome što jesmo i što bi htjeli biti.

Slika prva. Sevdalinke u izvedbi Boža Vreća u Kneževome dvoru. Koncert je to koji je u Dvor privukao i brojne Dubrovčane, što si tepaju pridjevom fetivih. No, većini istih tih smetala je slika druga, odnosno, "narodnjaci" koji su se kasnije ispostavili Miroslavom Škorom, koji je odzvanjao s tarace Umjetničke galerije Dubrovnik gdje se održala svadba, pa je čak žalosno reagirao i ravnatelj Marin Ivanović, poručivši još žalosnije kako će od sad glazbene liste, ubuduće biti sastavni dio ugovora o najmu tarace.

Na stranu sad radi li se tu o ravnateljevom nesnalaženju ili u stvari promptnoj reakciji ozbiljne ustanove, gledajući širu, dubrovačku sliku, radi se o licemjerju uz koji ne smeta sevdah u Dvoru, a smeta "narodnjak" Škoro ili što je već sviralo te noći u Galeriji. Može se raspravljati muzikološki o razlici između sevdaha i "narodnjaka", koja je očita, ali simbolički nebitna. Naime, nije baš da se broj gledatelja za Vreća proširivao zbog svih onih koji znaju glazbeno razlikovati glazbene pravce...

Radi se tu o pobrkanim odnosima gdje Vrećo u Dvoru biva u redu eto zato jer je dio trenda, a istočniji melos s Galerije ili Škoro su valjda dio terora. A samo zato jer su dvostruka mjerila, uz standarde koji se mogu svesti pod - ništa ne čuti, ništa ne osjetiti i ništa ne razumjeti, kao nekima jedinom načinu opstanka.

No, kad eto toliko smeta zvuk s Galerije, čemu onda zatvaranje prometa kako bi se čerečili janjci? Valjda baš da neke u njihovoj pozamašnoj kontradiktornosti podsjeti kako se ipak vrlo rado uživa u pečenoj janjetini, ćevapima s lukom ili lakim notama. Htjeli, ne htjeli, taman lijepo podesenim po ukusu Dubrovčana.

I dok hrvatskim klubovima ovog nogometnog ljeta zasad dobro ide u Europi, u Dubrovniku uz vijest kako će na Gradsko vijeće Grada Dubrovnika ići natječaj za javno-privatno partnerstvo za izgradnju nogometnog stadiona u Lapadu, starije generacije nekako su se podsjetile slavnijih dana dubrovačkoga nogometa i kluba koji sada zapravo životari na razmeđi treće i četvrte lige, a taj procvat hrvatskog nogometa zapravo nije zahvatio i sam jug zemlje.

Uopće, sami procvat treba se uzeti s kojim zrnom soli jer još je nejasno koliko se tu radi o ciklusu, nekom novom razdoblju uz koji eto grupne faze Europske lige postaju pravilo, a koliko se radi o iznimkama koje ovise o prodaji igrača. No, činjenica jest kako Rijeka, Dinamo, Hajduk i Osijek bilježe lijepe rezultate, dok nekadašnji peti, šesti nogometni centar u Hrvatskoj, Dubrovnik funkcionira po principu potpune stihije.

Jasno, sad nekome možda sama geneza o GOŠK-u kao jednom od najvećih nogometnih centara čudno zvuči, ali nije to ništa nelogično. Jasno, Dubrovnik nikad nije spadao u prvi ešalon hrvatskog nogometa, odnosno uz bok Dinamu i Hajduku, pa ni uzbok Rijeci i Osijeku ili možda Zagrebu. No, u Dubrovniku se igrao kvalitetan drugoligaški nogomet u bivšoj državi, a da GOŠK-Jug nije stavljen u istočnu grupu možda bi bio dostigao i prvoligaški status. 
Starije generacije iz sjetit će se braće Lovra i Marina Kurtele, Zrilića, Jovića, Nakića ili pak kasnije Mirkovića, Miškića, Lizatovića, Muharema Kocića koji je bio i dubrovačka legenda malog nogometa... Nažalost, radi se o jednom nedovoljno istraženom razdoblju, prepuštenom samo na sjećanju onih koji su tada nogomet pratili, a koji postaju sve stariji i stariji... No, čim se i površinski zagrebe po ovoj temi jasno je da je GOŠK-Jug nešto značio u ondašnje, zapravo zlatno klupsko nogometno vrijeme.

Značio je Dubrovnik i poslije, kad je HNK Dubrovnik u prvoj polovici 90-ih igrao prvu ligu, no sve poslije može se svesti pod egidu zaborava. Preživljavanje iz sezone u sezonu, poneko sučeljavanje u Kupu s Dinamom ili Rijekom, a kasnije, valjda baš u smislu onog nesretnog čavla u lijesu, i spajanje u jedan klub koje je čak osobno u Dubrovniku amenovao Davor Šuker.
Zato, vijest kako će pred gradske vijećnike ići natječaj za izgradnju nogometnog stadiona u Lapadu itekako je značajna za oporavak dubrovačkog nogometa, kako eto ne bi vječno ostao za korak kraći od svih drugih nogometnih centara koji su nas davno prešišali. Nažalost, sama vijest o izgradnji stadiona prošlo je nekako tiho, valjda po poučku one basne o dječaku kojemu nitko nije vjerovao da će vuk pojesti ovce jer je uvijek lagao o tome. U ovom slučaju, puno je tih dječaka, koji su obećavali i obećavali stadion.

Ideja obnove datira još iz 80-ih godina prošloga stoljeća, a naposljetku osim povremenih ušminkavanja ništa od toga nije bilo. Zapravo, u novije vrijeme, svaka gradska uprava problem je pokušavala riješiti na svoj način. Još je za vrijeme Dubravke Šuice postojala mogućnost izgradnje nogometnog stadiona bez atletske staze, s desetak tisuća mjesta u gledalištu. Arhitekti su tada zamislili da se ispod razine travnjaka učine dva kata trgovačkog centra, ali i etaža s 500 parkirnih mjesta. Pokušavao je po pitanju stadiona i Andro Vlahušić. Prvotna ideja je bila o pet tisuća natkrivenih sjedećih mjesta, također s donjim etažama u vidu parkinga i trgovačkog centra. Poslije se zbog, kako je navedeno, "preizgrađenosti" od toga odustalo pa se pristupilo projektima stadiona bez podzemnih etaža, ali i bez atletske staze.

Na kojem tragu je gradonačelnik Mato Franković, odnosno hoće li biti na tragu Andra Vlahušića ili će ići u neku novu priču, znat će se zapravo kad ova tema dođe pred vijećnike. No, ako je suditi po priopćenju Grada Dubrovnika, stadion bi trebao imati "i pripadajuću trgovačku infrastrukturu", što opet sugerira kako se radi o ambicioznijem projektu. Za nadati se samo kako će ostati atletska staza, jer u Dubrovniku za atletiku još uvijek nema alternativa.

Svakako, sama ideja, intencija da se nešto učini po ovom pitanju je dobrodošla, čisto iz zdravorazumskog rezona kako je funkcionalan stadion dio civilizacijske norme. Onda je posebna priča o povratku dubrovačkog nogometa tamo gdje je nekoć i bio, što bez stadiona, kao ustvari minimuma za takvo nešto, jednostavno neće biti moguće.

Traka koja je jučer postavljena preko mosta na Pilama pa sve do Vrata od Grada već je zamijenjena konopom. Gradska uprava odijelila je ovo područje s ciljem "dvosmjernog prometovanja" kako bi se smanjile velike gužve koje nastaju u Vratima od Grada.

U svakom slučaju, dobro je da je traka, koja je sama po sebi neugledna, već zamijenjena konopom pa sad to sve skupa ljepše izgleda.
V.S.

Ponukani velikim gužvama koje nastaju u Vratima od Grada, a kako bi smanjili iste iz gradske uprave odlučili su postaviti traku koja ide preko mosta na Pilama pa sve do Vrata od Grada, a čiji je cilj "dvosmjerno prometovanje".

U dogledno vrijeme očekuje se postavljanje konopca umjesto trake, kako bi to ipak nešto ljepše izgledalo.

V.S.

Bilo bi dobro da je gospar Miho Obradović došao na prošlu sjednicu Gradskog vijeća pa da je čuo da je više vijećnika pri raspravi o izvješću Vodovoda zanimalo stanje radova na pročistaču, riječi su predsjednika Gradskog vijeća Marka Potrebice kojima je odgovorio HNS-ovom vijećniku Mihu Obradoviću koji je kazao "kako će se na sljedećoj sjednici Gradskog vijeća govoriti o pročistaču kao dio lova na vještice".

- Kako pročistač nije bila točka dnevnog reda nego izvješće Vodovoda za 2016. godinu, zatražio sam od gradonačelnika i nadležnih službi, sukladno Zaključku Gradskog vijeća iz prošloga mandata, da se vijećnici izvijeste o stanju radova na pročistaču i Vodovodovog korištenja EU fondova. Nema love na vještice, ali vijećnici moraju biti informirani o svim aktivnostima komunalnih tvrtki u vlasništvu Grada Dubrovnika. - objasnio je Potrebica.

Obradovića smeta upravo to što se rebalans proračuna neće naći pred gradskim vijećnicima. Ustvrdio je "kako je to dokaz nesposobnosti ove vlasti".
- Želio bih gospara Obradovića uputiti na Poslovnik o radu Gradskog vijeća kako bi proučio koje su procedure, odnosno na koji način se donosi proračun i rebalans proračuna. Mi smo putem Odbora za proračun i financije otvorili široki dijalog sa željom da rebalans proračuna, ako je moguće, donesemo i konsenzusom, u interesu svih građana Grada. Žao mi je što on moj poziv, ali i poziv gradonačelnika za konsenzusom i zajedničkim radom tumači nesposobnošću i politikantstvom. - objasnio je Potrebica.

- To više govori o njemu, stoga njegove daljnje navode ne bih komentirao. No, bilo bi dobro da se tenzije u javnom prostoru smanje. Nepotrebno je govoriti paušalno. Važno se baviti konkretnim prijedlozima i rješenjima, a ne zabavljanjem javnosti nekakvim neargumentiranim i neozbiljnim izjavama. - rekao je Potrebica, dodajući "kako će se rebalans proračuna donijeti već u rujnu".

Filmski program 68. Dubrovačkih ljetnih igara zatvorit će projekcija filma Kralj Belgijanaca iz Međunarodnog programa Pulskog filmskog festivala, koja će se održati u subotu, u Ljetnom kinu Jadran s početkom u 21:30 sati.

Nagrađivana belgijsko - nizozemska komedija Kralj Belgijanaca u režiji je redateljskog dua koji čine Peter Brosens i Jessica Woodworth. Njihova produkcijska kuća Bo Film nalazi se u Gentu, a za svoja tri prethodna zajednička filmska projekta Khadak, Altiplano i Peto godišnje doba bili su također nagrađivani. Film Kralj Belgijanaca je dobitnik mnogobrojnih nagrada na prestižnim filmskim festivalima: Venice Film Festival 2016, Filmfest Gent 2016, World Cinema Busan 2016, Thessaloniki International Film Festival 2016, Seminci Valladolid 2016 te International Film Festival Rotterdam 2017.

Kralj Belgijanaca film je ceste i neodoljiva satira o sukobu svjetova u kojoj belgijski monarh, izgubljen na Balkanu, traži put kući, a pronalazi samog sebe. Kako bi osvježio svoj ustajali imidž, usamljeni belgijski kralj Nicolas III otputuje u Istanbul u pratnji britanskog redatelja Duncana koji o njemu snima film. Međutim, ondje dobiva uznemirujuću vijest da je Valonska regija objavila nezavisnost od Belgije te krizna situacija zahtijeva njegov hitan povratak. Kada nenadana solarna oluja blokira komunikacijske kanale i onemogući sve letove, Nicolas odbije čekati te on i Duncan hrabro kreću u uzbudljivu odiseju nepoznatim Balkanom, a na tom smiješnom putovanju kralj i njegova pratnja doživjet će sve moguće kulturne klišeje. Uloge u filmu su ostvarili Peter Van Den Begin, Bruno Georis, Lucie Debay, Titus De Voogdt i Goran Radaković.

Dubrovačke ljetne igre zahvaljuju Kinematografima Dubrovnik na suradnji u organizaciji projekcija u sklopu filmskog programa 68. Igara. Ulaznice za posljednju projekciju koja će zasigurno nasmijati festivalsku publiku, po cijeni od 30 kuna, dostupne su na blagajnama Igara u Festivalskoj palači, u Luži te na ulazu u kino Jadran jedan sat prije početka projekcije.

K.L.

U sklopu popratnog festivalskog programa Pisci i pjesnici na Igrama prema konceptu Mani Gotovac, večer posvećena talijanskoj spisateljici Eleni Ferrante i njenom romanu Genijalna prijateljica održana je sinoć u prepunom atriju palače Sponza.

Genijalnu prijateljicu na 68. Igrama predstavili su „profesionalni čitači“ - književni kritičar i publicist Zdravko Zima te urednica hrvatskog izdanja romana u Profilovoj nakladi Adriana Piteša, a u programu su sudjelovali i gosti iznenađenja, Pjerina Bogdanović, Luce Šalja i Davor Deranja, koji su čitali ulomke iz knjige.

Genijalna prijateljica prvo je poglavlje priče o Eleni i Lili i bespoštedna, no maestralna literarna analiza boli, povrijeđenosti i ljutnje koja malo koga ostavlja ravnodušnim. Roman je jedan od najuzbudljivijih i najvažnijih glasova suvremene svjetske književnosti koji je skandalizirao, ali i opčinio Italiju nakon objave. Konsenzusom kritike proglašen je remek-djelom ženske proze, a Eleni Ferrante donio je svjetsku slavu i unisono oduševljenje čitatelja i kritičara diljem svijeta. Unatoč tome, Elena Ferrante i dalje objavljuje pod pseudonimom i uspješno taji svoj identitet još od objave prvog romana 1992. Objašnjavajući takvu odluku, svom je uredniku u pismu napisala: „Vjerujem da knjige, jednom kad su napisane, nemaju potrebe za svojim autorima. Ako imaju što poručiti, prije ili kasnije, naći će svoje čitatelje; ako nemaju – neće...“

Zdravko Zima poručio je sinoć brojnoj publici da to pitanje identiteta možda nije bitno te jednostavno zaključio kako „postoje knjige koje odmah zaboravite, a postoje i one koje ostaju u memoriji trajno, a takvim autorima pripada Elena Ferrante“.

K.L.

Ovo je još jedan dokaz koliko je zapravo nesposobna nova vlast, riječi su kojima se gradski vijećnik HNS-a Miho Obradović osvrnuo na sljedeću sjednicu Gradskog vijeća, koja će se održati krajem kolovoza.

Naime, predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica za portal Dubrovnikpress.hr najavio je kako će gradski vijećnici raspravljati o pročistaču, odnosno stanju europskih projekata Vodovoda, ali kako će se tu, između ostaloga, naći i točke o groblju Dubac i Grabovici. Pak, rebalans proračuna neće ići jer je, naglasio je Potrebica, "potrebno provesti reorganizaciju kako bi upravni odjeli dobili financijska sredstva".

Obradovića smeta upravo to što se rebalans proračuna neće naći pred gradskim vijećnicima.

- U lipnju nisu imali prijedlog proračun, nego su napravili nekakav takozvani tehnički proračun, iako ja taj izraz ne volim jer ne postoji tehnički proračun, postoji proračun i rebalans proračuna. Govorio sam i tada da su nespremni preuzeli vlast. Dobro, onda smo to i mogli shvatiti jer su tek preuzeli vlast, ali sad su tu nekoliko mjeseci i priča opet dolazi na isto. Oni ne znaju kako upravljati Gradom, još uvijek se traže, a nema niti projekata. - objasnio je Obradović.

- Na sjednici Odbora za proračun i financije na kojoj sam nazočio, gospodin Potrebica je za taj tehnički proračun rekao kako nije dobar, kako oni u HDZ-u nisu zadovoljni s njim, ali da će krajem kolovoza ići rebalans proračuna koji će biti dobar. Nas su požurivali da iznesemo prijedloge, ja sam poslao prijedloge, a evo danas čitam da neće biti rebalansa. Opet nisu spremni, ne znaju kako raditi. Franković je dugo bio predsjednik Gradskog vijeća, imali su svoju povjerenicu, kad su preuzeli Grad trebali su imati sve spremno, ali oni su se tek sad počeli tražiti s tim da se još nisu našli. - kazao je Obradović.

Ustvrdio je kako će "točke koje će se naći na Gradskom vijeću biti skretanje pažnje od realnih problema".
- Evo opet će se raspravljati o pročistaču i Vodovodu. Oni s tim pokušavaju sakriti svoju nesposobnost kako bi mogli udarati po bivšoj vlasti. Oni jedino to znaju, kad ne znaju što će napraviti u budućnosti onda se vraćaju u prošlost govoreći o onome što kao nije bilo dobro, to je njihov način funkcioniranja. - dodao je Obradović.

- Očekujem da će na sjednici Gradskog vijeća krenuti opet lov na vještice uz priče o pročistaču, a kako bi se vraćanjem u prošlost skrenula pažnja sa stvarnih problema. - zaključio je gradski vijećnik HNS-a Miho Obradović.

Otkako je Mato Franković osvojio vlast, odnosno, kako bi on to rekao, "preuzeo odgovornost za Grad", uživa u jednom zapravo zen okružju. Ne radi se tu samo o onih famoznih 100 dana u kojima svaki novi vlastodržac ima pravo posložiti neke stvari, samim tim što je sam Franković već donio neke odluke kojima je odbio kupovati vrijeme, tj. odbio čekati, već odmah krenuo donositi odluke koje malo tko, barem javno, zasad uopće osporava.

Logično, ima sad tu ulizica svih fela, ali zapravo Franković ne nailazi na otpore u svom gradonačelničkom mandatu. Recimo, da je bivši gradonačelnik Andro Vlahušić odlučio postaviti traku sve do Pila, a na što se danas odlučila ova gradska uprava, bio bi po reakcijama javnosti razapet odavde do Aljaske. Bez obzira na to što ta traka, iako upada u oči, zapravo pospješuje protočnost prema povijesnoj jezgri, a nije vrijeme od estetike, nego od pragmatičnosti, barem po pitanju reguliranja gužvi.

Primjerice, Franković je jučer izjavio kako posjetitelji moraju respektirati činjenicu da kad ulaze u Grad, ulaze u živi muzej. Možda nespretan izbor riječi, kad se zna da građani povijesne jezgre inzistiraju da budu živo tkivo, a ne nikakvi muzejski primjerci, ali jasno je kako je htio reći da se Grad treba poštivati. No, kad je istu sintagmu kazao tadašnji Vlahušićev zamjenik Željko Raguž, došlo je do inflacije uvreda na njegov račun. Kod Frankovića isto nitko nije valjda niti primjetio.

Odlučio je on tako smanjiti i broj "bookera" na Pilama, a barem javno, niti na to nitko iz ovog zapravo jako profitabilnog lobija nije reagirao, kao što nitko nije reagirao niti od strane turističkih agencija na riječi o smanjenju putnika s kruzera. No, ne samo da na svojoj strani ima gospodarstvenike, ima prolaz i kod dijela političkih konkurenata. Nakon što su ga "srđevci" kritizirali po pitanju koalicija u Gradskom vijeću, nisu se previše čuli kad je odlučio dio ticanja u grušku luku prebaciti u lokrumski akvatorij, a što je izričito protiv UNESCO-vih naputaka.

Ne znači da je ijedna od ovih njegovih odluka pogrešna, no lako je primjetiti kako još uvijek ne postoji isti metar za Frankovića, kao što je postojao za njegove prethodnike. Dio toga leži svakako i u nedostatku oporbe. Recimo, Vlahušiću je oporba bio HDZ, koji je po svom "defaultu" više od stranke, a koji je logikom stvari, generirao vodu na svoj, a ne Vlahušićev mlin. Pak, HDZ sad tu oporbu nema. HSS-ov Vido Bogdanović i HNS-ov Miho Obradović pokušavaju u Gradskom vijeću, no sami zapravo ne mogu ništa promijeniti, dok se isto valjda i ne da previše nekadašnjim "narodnjacima" Matiji Čale Mratović i Nenadu Vekariću. Nisu daleko od toga niti SDP-ovi Tatjana Šimac Bonačić i Mladen Gojun, a Mostovi Dolores Lujić i Maro Kristić, kao i Ljubo Nikolić, "de facto" nekadašnji su HDZ-ovi partneri pa ustvari još ispituju teritorij kako se postaviti kao oporba negdašnjoj "braći po oružju". I dok se ustvari donedavni gradonačelnik Andro Vlahušić ne izjašnjava po pitanju ponovne političke aktivacije, čini se kako i sami građani u oporbenim strankama nemaju čvrsti oslonac pa najradije šute ili se priklanjaju pobjedniku.

Frankoviću je i tako ustvari poprilično olakšana situacija. U bogatstvu engleskog jezika postoji izraz "the perfect storm", koji opisuje zbivanja koja nastaju uz rijetku kombinaciju datih okolnosti, a koji u kombinaciji rezultiraju događajem ogromne snage, bilo pozitivnih ili negativnih. Čini se kako je uz Frankovićevo preuzimanje vlasti, donekle i došlo do takvog ozračja, koje on može iskoristiti za napredak Dubrovnika. Istina, to što trenutno ne postoji oporba loše je po demokraciju, ali uz razboritost, pamet, ali i hrabrost, jer bez nje ništa u životu ne ide, mogu se donijeti odluke uz nepotrebna trošenja na objašnjavinjama objašnjavanja, na što su bili osuđeni njegovi prethodnici.

No, svaka oluja, pa bila ona i "savršena", ne traje dugo, a ukoliko se sad nešto ne učini, možda se ovako pogodna i lagodna prilika više i ne ukaže. A na prvom mjestu više ne bude narativ uz koji oporba ne postoji i uz koji se na sve klima glavom, nego onaj uz koji će progovoriti i građani koji nisu glasali za njega. Ne treba zaboraviti da je za Frankovića ipak glasalo nešto više od devet tisuća ljudi, što unatoč uvjerljivoj pobjedi i nije toliko velika brojka. U politici, kao i životu uostalom, sve je stvar ciklusa i konsenzus odobravanja, uvijek lako može zamijeniti onaj neodobravanja. Pak, na Frankoviću je da baš sad, danas uspije, ne samo kako bi osnažio svoj politički kredibilitet, nego još važnije, pogurnuo Grad naprijed. Bolju priliku neće imati.

U nastavku glazbenog programa 68. Dubrovačkih ljetnih igara Dubrovački simfonijski orkestar ponovno nastupa u Dvoru, ovaj put pod ravnanjem talijanskog dirigenta Francesca Di Maura te uz saksofonista Nikolu Fabijanića na koncertu koji će se održati u petak, s početkom u 21:30 sati. Na programu su Zaboravljene muzike Dubravka Detonija povodom njegovih osamdeset godina te praizvedba Koncerta za saksofon i orkestar dubrovačkog skladatelja Petra Obradovića.

Francesco Di Mauro jedan je od najuspješnijih i najprepoznatijih talijanskih dirigenata. Umjetnički je direktor i šef dirigent Sicilijanskog simfonijskog orkestra iz Palerma, glazbeni direktor Helycon simfonijskog orkestra, gost dirigent Krakowske filharmonije i počasni doživotni glazbeni direktor Opere Odessa. Tijekom nekoliko proteklih godina izveo je brojne programe koje je s oduševljenjem dočekala glazbena kritika, a tijekom svoje karijere surađivao je s brojnim orkestrima i uglednim solistima izvodeći neka od najslavnijih djela svjetske glazbene baštine. Godine 2013. je za interpretaciju klasične i suvremene glazbe osvojio nagradu Giordano Bruno.

Saksofonist Nikola Fabijanić svoje umjetničko djelovanje vrlo uspješno ostvaruje kao solist, komorni i orkestralni glazbenik te kao pedagog. Stalni je solo saksofonist u orkestrima Zagrebačke filharmonije i Simfonijskog orkestra HRT-a. Veliki broj uspješnih nastupa ostvaruje s Papandopulo kvartetom te u duu s Lindom Mravunac Fabijanić. Također surađuje s hrvatskim skladateljima s kojima radi na novim skladbama, tako da su mnoge skladbe za saksofon nastale na njegovu inicijativu. Dobitnik je brojnih stručnih nagrada i priznanja kao solist i član komornih sastava, među kojima su nagrada Zagrebačke filharmonije i American Expressa za najboljeg mladog glazbenika, prva nagrada na međunarodnom natjecanju Alpe-Dunav-Jadran, nagrada Darko Lukić, diskografska nagrada Porin i dr.

Dubrovački simfonijski orkestar od svog osnutka 1924. godine obogaćuje glazbeni život grada ne samo mnogobrojnim izvedbama, nego i odanošću i predanošću djelima iz različitih epoha. Knežev dvor, dubrovačke crkve i trgovi koncertne su pozornice na kojima, posebice u vrijeme Dubrovačkih ljetnih igara, s orkestrom nastupaju najveći domaći i strani dirigenti i solisti. DSO je dobitnik najprestižnije strukovne nagrade u Hrvatskoj, Diplome Milka Trnina, za izuzetne umjetničke dosege.

Ovaj koncert u Dvoru donosi zanimljiv program koji uključuje skladbu Dubravka Detonija Zaboravljene muzike čijom izvedbom Dubrovačke ljetne igre obilježavaju osamdesetu obljetnicu rođenja ovog hrvatskog glazbenog majstora. Publiku očekuje i praizvedba Koncerta za saksofon i orkestar - Bird Concerto dubrovačkog skladatelja Petra Obradovića koji je namijenio upravo Nikoli Fabijaniću. Program u drugom dijelu donosi posljednju simfoniju velikoga Josefa Haydna, Simfoniju br. 104, tzv. Londonsku.

Ulaznice za još jedan nastup DSO-a u Dvoru dostupne su online na internetskim stranicama Igara te na blagajnama u Festivalskoj palači (Od Sigurate 1) i u Luži kao i na ulazu, jedan sat prije početka izvedbe. Svi stanovnici Dubrovačko-neretvanske županije ostvaruju popust od 30% za kupnju ulaznica na prodajnim mjestima.

K.L.

Policijski službenici Policijske postaje Dubrovnik dovršili su kriminalističko istraživanje nad 28-godišnjakom osumnjičenim da je tijekom srpnja ove godine sa jedne dubrovačke plaže u dva navrata otuđio osobne stvari dvaju kupača.

U prvom se slučaju radi o državljaninu Australije kojem je otuđen mobitel i novčanik s novcem, osobnim dokumentima i bankovnim karticama, a u drugom slučaju o hrvatskom državljaninu kojem je otuđena pojasna torbica u kojoj se nalazio mobilni uređaj.

Zbog sumnje da je počinio dva kaznena djela krađe, osumnjičeni 28-godišnjak je, uz kaznenu prijavu, predan pritvorskom nadzorniku Policijske uprave dubrovačko-neretvanske.

DPP