Nikola Dobroslavić u priopćenju za medije osvrnuo se na izjave člana predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića koji je tražio od Republike Hrvatske da odustane od gradnje Pelješkog mosta.

Priopćenje Nikole Dobroslavića donosimo u cijelosti:

"Za Dubrovačko-neretvansku županiju Pelješki most je neupitan prioritet i strateško pitanje povezivanja Hrvatske i Europske unije, pa se ne možemo načuditi izjavama člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića koji traži da se od mosta odustane.

Nakon što smo od kraja ratnih događanja na širem dubrovačkom području počeli zahtijevati da se dvije teritorijalne cjeline DNŽ povežu mostom, doživjeli smo dosta razočarenja i neispunjenih obećanja. Sada kada smo se uspjeli izboriti da se iz fondova Europske unije osiguraju više od dvije milijarde kuna za ovaj projekt, nikako ne možemo razumjeti motive ovoga neutemeljenog napada na najvažniji hrvatski projekt. Mi ga doživljavamo kao još jedan udar na odnose s Republikom Hrvatskom, udar na Hrvate u BiH, ali predstavlja i čudan odnos prema EU, za pristup kojoj se svi u BiH izjašnjavaju, pa i SDA iz koje ovaj napad dolazi.
Sve što je trebalo dogovoriti između RH i BiH oko gradnje Pelješkog mosta je dogovoreno, a to su pitanja zaštite okoliša i dimenzije mosta koje osiguravaju neškodljiv prolaz prema otvorenom moru - širina otvora od 200 metara i visina od 55 metara. Sve to dogovoreno je još 2006. godine, dakle prije početka gradnje (2007.) pa time još više čudi da se ovakav zahtjev pojavljuje sada. Most je, naime, da nije bilo gospodarske krize i politikantskih igara u Hrvatskoj, trebao već odavno biti završen.

Stručnjaci su objasnili da se i po Privremenom sporazumu o granici koji su potpisali predsjednici Tuđman i Izetbegović most gradi na nedvojbeno hrvatskom teritoriju. Podsjetit ćemo, međutim, da je tim Sporazumom granica utvrđena na štetu Republike Hrvatske, jer su Veliki i Mali škoj te vrh Kleka po nama nesporno hrvatski teritorij. To su naši znanstvenici dokazali u dvije knjige izdane na temu razgraničenja kod Neuma, a zbog toga je Hrvatski sabor odustao od ratifikacije predmetnog Sporazuma.

Pelješki most se mora graditi, on će se graditi i bilo bi dobro da se naši susjedi ne upliću u hrvatska unutarnja pitanja i da poštuju važnost koju ovaj projekt za nas ima. A mi ćemo se itekako znati izboriti za naše interese i zaštititi ih od ovakvih i sličnih posezanja i podmetanja." - stoji u priopćenju župana Nikole Dobroslavića.

DPP

Temeljem naloga Prekršajnog suda u Dubrovniku u večernjim satima u subotu, 18. kolovoza, obavljena je pretraga stana u Dubrovniku kojeg koristi 35-godišnji državljanin Slovenije. Prije početka pretrage policija je kod osumnjičenog pronašla ukupno devet  manjih pakiranja kokaina spremnih za prodaju dok je pretragom u ormaru pronađeno još  25 grama kokaina i digitalna vaga.

Zbog sumnje da je počinio kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, osumnjičeni slovenski državljanin je, uz kaznenu prijavu, predan pritvorskom nadzorniku Policijske uprave dubrovačko-neretvanske.

DPP

Predstava "Marin Držić – Viktorija od neprijatelja" redateljice Ivice Boban premijerno je izvedena na 68. Dubrovačkih ljetnih igrama, u parku Umjetničke škole. Predstava se bavi životom, djelom i sudbinom Marina Držića, propitujući njegov odnos prema njegovu Gradu i suvremenicima te etičkim i društvenim paradigmama vremena u kojem je živio.

U zgusnutom slijedu događanja, u eruptivnom spoju verbalnog iskaza, plesa, glazbe i pokreta, odvijaju se epizode iz njegova života: pohađanje dubrovačke gradske škole, druženje s dezvijanom mladosti dubrovačkom, zaređenje i imenovanje za rektora crkvice Svih Svetih u Dubrovniku, odlazak na studij u Italiju gdje se počinje baviti kazalištem, povratak u Dubrovnik, putovanje u Carigrad i ponovni povratak u Dubrovnik.

U drugom dijelu nižu se fragmenti iz Držićevih djela (Tirena, Novela od Stanca, Dundo Maroje, Arkulin, Skup), s naglaskom na prizore u kojima oštro kritizira svoje suvremenike te one koji upravljaju Gradom i Republikom. Slijede završni akordi Držićeva života: krhotine Hekube, tragedije u kojoj progovara o teroru vlasti i moćnika, isprepletene su s dijelovima pisama koje je Držić pisao u Firenci 1566, pokušavajući nagovoriti toskanskog vladara Cosima Medicija da pomogne zamišljenu akciju rušenja aristokratske vlasti Dubrovačke Republike.

Okupljen je ansambl sastavljen pretežito od mladih glumaca, od kojih su neki još studenti glume na zagrebačkoj ADU (Petra Svrtan, Iva Kraljević, Ivana Gulin, Robert Španić, Marin Klišmanić, Ugo Korani i Josip Brakus), a glumačku družinu predvodi petero iskusnijih glumaca: Maro Martinović, Branimir Vidić – Flika, Doris Šarić Kukuljica i Danijel Ljuboja, na čelu s Ozrenom Grabarićem koji uz kreaciju Marina Držića u svijet Držićeva teatra, filozofije i životnih stavova ulazi i kroz interpretacije ključnih likova njegova opusa. Tu su još: Doris Jure Radnić, Romano Nikolić, Mateo Videk, Nika Lasić i Glorija Dubelj te članovi glumačke družine Kolarin: Jelica Čučević, Marinka Metković, Aida Machiedo, Tajana Martić, Ante Tonći Đurković, Barbara Lončarić Lučić i Matija Vojvodić.

Autorsku ekipu, uz Hrvoja Ivankovića koji potpisuje dramaturški koncept i oblikovanje teksta te Ivicu Boban koja uz režiju potpisuje i dramaturšku obradu, čine Miljenko Sekulić koji je autor scenografije, maski i lutki, kostimografkinja Doris Kristić te skladatelj Ozren Glaser. Oblikovanje svjetla potpisuje Vesna Kolarec, video projekcije Ivan Lušičić, koreografiju Nikolina Medak, a mačevanju je glumce uvježbao Lovro Buva.

"Marin Držić – Viktorija od neprijatelja" na programu je 68. Igara i u ponedjeljak, utorak i srijedu, u parku Umjetničke škole s početkom u 21.30 sati.

DPP

Cappelli ne zna o čemu govori, riječi su kojima je nekadašnji dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić za portal Dubrovnikpress.hr prokomentirao izjavu ministra turizma Garija Cappellija koji je u kontekstu gužvi pitao "pitao Dubrovčane, bivše vlasti, zašto im je svake godine ostajalo po 100, 200 milijuna kuna u proračunu, a možda nisu na vrijeme reagirali u smislu infrastrukture, parkinga, dolazaka kruzera".

Vlahušića je najviše zasmetala priča o gužvama.

- Ne mogu ministar Cappelli i gradonačelnik Mato Franković govoriti da ne mogu riješiti gužve. To je negativna promocija Dubrovnika! Oni moraju reći da je to super i odlično, kako se dogodilo jedan dan pa je sad sve super. A ne kukati i plakati kako ne znamo riješiti gužvu! - objasnio je.

- A ta gužva koju spominju je samo zato jer su Franković i HDZ dopustili da besplatno "shuttle" autobusi dolaze na Pile! Postoje svi pokazatelji, brojači posjetitelja, dakle najsofisticiraniji sustav, koji nam kazuje koliko ljudi uđe u Grad preko Pila. Taj dio priče ne može proći kroz vrata od Pila! A dolaze samo jer im je HDZ besplatno to omogućio! Kad ne bi bilo vinjeta za autobuse, ne bi bilo niti gužve na Pilama. Neka Cappelliju daju izvješće koliko je jučer posjeta bilo Dubrovačkim muzejima. Bilo ih je tisuću. To su gosti koji unaprijed kupe izlete, za njih treba biti besplatno. Ali, nikakva infrastruktura neće riješiti problem onih koji na Pile dođu besplatno, ne kupe niti izlete. I, to sve jer je netko to htio. A htio je bivši predsjednik Gradskog vijeća. - objasnio je Vlahušić.

- Podsjeća me sve to na jednu priču. Recimo, imamo restoran. Preuzme ga novi član obitelji. Njemu kažu da postoje problemi s gužvom na što se žale susjedi, a on kaže da će problem riješiti prepoloviši broj stolova. Hoće li riješiti gužve? Gužve se mogu riješiti samo povećanjem cijena i ukidanjem besplatnih "shuttle" autobusa, odnosno naplaćivanjem po cijeni od 1500 kuna. Rijetko se kad dogodi da je gužva u samome Gradu, radi se o Pilama. A samo zato da bi agencije nesmetano mogle biti dužne Gradu Dubrovniku 22 milijuna kuna. - istaknuo je, dodajući "kako je ideja o odvojenim odlascima "shuttle" autobusa njegova, a ne nikakvog Potrebice, nikakvog Peza i nikakvog Frankovića".

Najviše ga ljuti, rekao je, "što sami sebi uskačemo u usta".
- Stvara se ružna medijska slika. Kad gradonačelnik kaže da je gužva, pa isto ponavlja ministar turizma, tko će dolaziti u Grad? Hoćemo li dogodine imati ovakve brojke? Sumnjam. Sad su tu neki kao eksperti koji nas uspoređuju s Barcelonom... Pa o čemu se tu radi? Jesmo li mi kreteni?! Od čega mi živimo? Gradonačelnik i ministar turizma nam rade štetu. Samo zato što ne znamo kako riješiti problem prolaska kroz jedna vrata. Ili, znamo pa smo stavili konop, koji izgleda ružno. Izgleda ružno i onaj u Vratima od Grada, ali on tamo mora biti. - istaknuo je.

- Možemo pustiti turiste kroz obnovljeni park u Pilama, kojega je DPDS pet godina obnavljao. Lani to nismo mogli, ali zar ne bi sad bilo bolje da se ulazi kroz park. Ima jednako skalina kao i kad se spuštamo preko Meštrovićevog luka. Problem bi bio riješen, a ljudi bi mogli uživati u parku. - kazao je Vlahušić.

Što se tiče Cappellijevih tvrdnji o "višku u proračunu", Vlahušić se nije posebno osvrtao, već je odgovorio kako bi broj sredstava na računu Grada mogao biti i veći.
- Kad bi bili pametni, novca bi moglo biti i više. Kad bi agencije platile 22 milijuna kuna, Excelsa za žičaru sad već 15, 16 milijuna kuna, tu su novci koje bi imali da Grad upravlja zidinama. A kad je Franković preuzeo Grad, dočekalo ga je 30 milijuna kuna. Dakle, uz navedena potraživanja i ovih 30 milijuna kuna, to je 100 milijuna kuna na koje bi mogli računati ako budemo pametni. - rekao je Vlahušić.

Dovršenim kriminalističkim istraživanjem 24-godišnji državljanin Ukrajine osumnjičen je za nezakoniti prelazak državne granice i dva kaznena djela krađe.

Sumnjiči se da je 15. kolovoza iz pravca Crne Gore nezakonito ušao u RH, pješice, izvan graničnog prijelaza, nakon čega je autostopom došao do Dubrovnika gdje je počinio prvu krađu na način da je s radnog pulta jedne trgovine otuđio mobilni uređaj. Potom je došao u Korčulu s namjerom da otputuje u Split, međutim prethodno je sa šanka ugostiteljskog objekta također otuđio mobilni uređaj.

Oba mobitela su vraćena vlasnicima, a ukrajinski je državljanin, uz kaznenu prijavu zbog sumnje da je počinio kaznena djela krađe predan pritvorskom nadzorniku Policijske uprave dubrovačko-neretvanske.  

DPP

Društvenim mrežama proširila se fotografija koja prikazuje sadržaj navodno objavljen u udžbeniku vjeronauka, a gdje piše kako su ateisti egoisti, a kako su pak egoisti "poprilično nesimpatični ljudi jer se u njihovu sliku svijeta ne uklapa nitko veći, ljepši, pametniji od njih". Pojedini mediji objavili su onda spomenutu fotografiju i nepoštivanje svega vjerskoga na paušalan način moglo je početi. Dubrovački teolog Šime Zupčić za portal Dubrovnikpress.hr objasnio je kako se tu ne radi o udžbeniku za osnovne škole, ali rekao i više o tom fenomenu u kojemu ustvari postoje stalna tenzija, odnosno ružna i nepotrebna vrijeđanja između vjernika i ateista.

- Fascinira me, negativno, dakako, spremnost napadanja svega vjerskog bez ikakve provjere barem osnovnih podataka. Tako da ti medijski tekstovi padaju na temeljnom postulatu medijske etike: istinitosti. Naime, navedeni tekst uopće nije u udžbeniku za osmi razred osnovne škole, ili bilo koji razred osnovne ili srednje škole. Riječ je Youcatu, jednom neobvezatnom priručniku za mlade u izdanju jedne privatne izdavačke kuće. - rekao je Zupčić.

- Čini se kao nebitna razlika, no itekako je bitna: dok je udžbenik nešto službeno dostupno u školama, odobreno od Hrvatske biskupske konferencije i Ministarstva, materijal kojeg „susreće“ otprilike 90 posto osnovnoškolaca u Hrvatskoj, ovdje je riječ o jednoj knjizi u izdanju jedne privatne nakladničke kuće koja ni po čemu nije obvezatna, a u konačnici i koju će susresti možda 1-2 posto posto mladih. Dakako, to ne mijenja činjenicu da je tekst o ateistima u njoj nezgodno sročen, gdje se ateiste izjednačuje s egoistima, što meni nikako nije prihvatljivo. Niti je u skladu s naukom Crkve. - objasnio je.  

No, iako se dakle ovdje radilo o lažnoj vijesti, postoje primjeri gdje se i s oltara znaju čuti negativni navodi o ateistima.

- Veoma me žalosti kad se o nama vjernicima govori na paušalan način, no još više me žalosti kada mi vjernici o ateistima ili bilo kome govorimo također na paušalan način. Naime, ako mene netko vrijeđa, to je prvenstveno njegov problem, ne moj, jer više govori o njemu, nego meni. Isto tako, ako ja nekoga vrijeđam, to više govori o meni, nego o njemu. Utoliko mi je kao vjerniku veći problem kad nešto loše dolazi s „moje“ strane, tj. vjerničke, napose ako to dolazi iz institucionalnih crkvenih krugova. - rekao je Zupčić.

- Govoreći o temi ateizma, moje teološko i vjerničko uvjerenje, a koje je utemeljeno na crkvenom nauku iznesenom na Drugom vatikanskom koncilu, jest da jednog dana kad dođem pred Boga neću biti pitan jesam li bio katolik ili nisam pa čak niti jesam li bio vjernik ili nisam, nego jesam li bio Čovjek, pisano velikim slovom. Dakako, meni kao vjerniku moja vjera je integrativni dio moga bića, najvažniji dio, nešto čega se nikad i ni pod koju cijenu ne bih odrekao, nešto što bi mi trebalo pomagati da budem bolji čovjek, da kao vjernik u čovjeku pored sebe prepoznajem Boga, te se na taj način prema njemu bolje i odnosim. S obzirom na moj navedeni stav, niti ateizam ne promatram kao nešto protiv čega bih se trebao boriti. - dodao je.

Naveo je još nekoliko primjera koji govore o nezdravoj atmosferi po ovom pitanju.

- Neki dan na vijest o bolesti kardinala Bozanića, oni koji se kunu u humanističke vrijednosti, radovali se njegovoj bolesti, čak mu poručili da je „kurvin sin“ uz želju da umre. Žalosti me takav govor. A onda za par dana, kad je bivši predsjednik Josipović napisao također neprimjeren komentar o propovijedi nadbiskupa Barišića, onda su od pojedinaca koji se izjašnjavaju vjernicima počele stizati uvrede Josipoviću i komentari skoro pa na razini onog prethodnog o kardinalu Bozaniću, ako ne neki isti i gori. Zašto nam to treba? Žalosti me taj nedostatak kulture u javnom i svakom ostalom komuniciranju. Mislim da hrvatsko društvo, bez obzira na kulturološku i povijesnu obilježenost kršćanstvom, ima prostora i za humanizmom obojen ateizam i za vjeru koja neće nositi isključivost. Ako će ljudi koji ne vjeruju u Boga promicati humanističke vrijednosti, po njima živjeti, a ako će vjernici živjeti svoju vjeru na ispravan način, a ne isključujući, nego prepoznavajući u drugima samoga Boga, onda će ovo naše društvo itekako napredovati. A dok se bude događalo drugačije i dok javni prostor budu zagušivali drugačiji sadržaji, nećemo ići u željenom smjeru suživota i napretka. - riječi su teologa Zupčića.

- Rješenje ovog problema je u poticanju kulture dijaloga i poštivanja drugoga i drugačijega. To ne znači da ja trebam postati ateist ili da ateist treba postati vjernik, već da naučimo jedan drugoga poštovati u toj različitosti. Ili bilo kojoj drugoj različitosti. Čini mi se da nam mnogima, s koje god strane dolazi, u našem hrvatskom društvu to nedostaje. - zaključio je teolog i vjeroučitelj Šime Zupčić

U dubrovačkoj povijesnoj jezgri nešto iza 13 sati naguralo se više od 9300 ljudi prema podacima s brojača posjetitelja postavljenima na ulazima u Grad.  

Oblačno vrijeme mnoge je turiste privuklo u Grad umjesto na kupanje, a u Gružu se na vezu dva veća kruzera.

Inače, prema preporukama u Gradu ne bi trebalo biti više od osam tisuća posjetitelja, što je i zaključak UNESCO-a. No, u ovim situacijama nikakve zabrane organiziranih dolazaka niti strategije razvoja turizma ne pomažu.

D.M.

Besplatni ciklus radionica "Rastimo zajedno" namijenjene očevima počet će početkom listopada u Dječjim vrtićima Konavle. Voditeljice radionica su stručna suradnica psihologinja Tena Erceg i odgojiteljica mentorica Jelena Kulišić. Kroz radionice, navode organizatori, "posebna pažnja posvetit će se ulozi očeva u ranom djetinjstvu s obzirom na spoznaju da očeva uključenost, osjetljiva podrška i poticaj u prvim godinama djetetovog života daju jedinstveni doprinos djetetovom dugoročnom psihosocijalnom razvoju".

"Klub s očevima prilika je da čujemo kako očevi žive svoje očinstvo te kako ih se može poduprijeti u ostvarivanju njihove važne uloge u djetetovom razvoju." - navodi se u priopćenju.

Ciklus radionica sastoji se od četiri radionice koje će se održavati jednom tjedno u trajanju od dva sata. Teme radionica su: Očinska uloga u ranom djetinjstvu, O očevima i osjećajima, O očevima i majkama i Tata od zanata. Planirani početak je 4. listopada u 17 sati ili sukladno mogućnostima većine očeva. Također, o točnom objektu, odnosno vrtiću u kojemu će se radionice održavati, očevi će se naknadno obavijestiti.

Organizatori navode kako je uz radionice cilj "stvoriti poticajno i podržavajuće okruženje u kojem će očevi zajedno s voditeljicama i drugim očevima, među ostalim, steći nova saznanja o ulozi oca u ranom djetinjstvu, upoznati bolje sebe kao oca, prepoznati učinkovite načine nošenja sa zahtjevima roditeljstva i razmjenjivati ideje o načinima na koje žive svoje očinstvo".

Svi zainteresirani očevi svoje upite ili svoj dolazak mogu prijaviti na e-mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. ili pozivom na broj 098 196 0035 što ranije. Na radionice se mogu prijaviti i očevi čija djeca nisu upisana u Dječji vrtić Konavle.

Više o programu Rastimo zajedno možete saznati OVDJE.

V.S.

Otkako je na mostu na Pilama postavljena traka, koja je kasnije zamijenjena konopom, identičnim onome koji već više od dvije godine ljeti stoji na samom ulazu na Stradun, dojam je kako su se gužve ipak nešto smanjile. Može to i dalje nervirati domaće koji nisu navikli prestrojavati se već sve od početka mosta, ali ustvari šansa je to da se među građanima, ali i strancima, dodatno osvijesti mogućnost ulaska u Grad preko parka u Pilama.

Dugi niz godina zbog radova Društva prijatelja dubrovačke starine koji su se otegnuli u nedogled, park je praktički bio ruglo. No, kako su radovi završeni nedavno, sad to i izgleda sasvim uredno i fino. Za razliku od prije, prilika je sad tu i za odmoriti u parku, razgledati ga ili marendati...

Jasno, zbog užih vrata iz kojih se izlazi iz parka, on nikad ne može biti neki alternativni ulaz, u tom smislu trebat će pametnim prometnim planiranjem goste navoditi na Bužu ili Ploče. No, može biti lijepi odmak od vreve na Pilama.

Pa samim tim ako i stranci u njemu pronađu neki svoj mir i tamo se zadrže, osjetno bi se mogao smanjiti pritisak na ulazu u sam Grad.

V.Salvia

Provedenim kriminalističkim istraživanjem policijskih službenika Policijske postaje Dubrovnik dvije ženske osobe u dobi od 18 i 21 godine sumnjiče se da su u jutarnjim satima jučer prilikom obilaska gradskih zidina, iz torbe državljanke Kine otuđile novčanik u kojem se nalazio novac i bankovne kartice, navodi se u priopćenju PU dubrovačko – neretvanske.

Prema neslužbenim informacijama riječ je o Romkinjama s prebivalištem u Zagrebu.

Zbog sumnje da su počinile kazneno djelo krađe, osumnjičene su, uz kaznenu prijavu, predane pritvorskom nadzorniku Policijske uprave dubrovačko-neretvanske.

D.M.

Radovi na uređenju dječjeg igrališta, koje će se nalaziti u sklopu vrtića u zgradama POS-a II. u Novoj Mokošici, počinju danas. Izvođač radova je tvrtka Tonikom. Otvaranju radova nazočili su, između ostalih, zamjenica gradonačelnika Orlanda Tokić, privremeni pročelnik UO za obrazovanje, sport, socijalnu skrb i civilno društvo Miho Katičić i ravnateljica Dječjih vrtića Dubrovnik Boja Milan Mustać.

- Igralište će biti sastavni dio vrtića. Iznos koji će se na radove utrošiti je 450 tisuća kuna, uz sprave koje će tu biti ugrađene. Planirani rok izgradnje je 15. listopada. Zahvat je složen zbog kosog terena pa će tu biti dosta potpornih zidova i iskopa, ali sigurna sam da ćemo bez većih problema radove privesti kraju. - rekla je zamjenica gradonačelnika Orlanda Tokić.

Privremeni pročelnik Katičić kazao je kako mu je drago da će igralište biti otvoreno za svu djecu, a ne samo onu vrtiću, dodajući "kako će sadržavati najmodernije sprave tvrtke Redox".

Ravnateljica Boja Milan Mustać naglasila je kako je sretna što su radovi počeli.

- Veselimo se i ne možemo dočekati kad će doći taj sretni dan kad će djeca, koje samo u vrtiću ima 50, imati svoje igralište. Drago mi je da će biti otvoreno za svu djecu, sva igrališta i trebaju biti otvorena. No, nadamo se da će igralište djeca i čuvati. Ako se budu čuvala dugo će nam trajati i svima biti na radost i veselje. - zaključila je Boja Milan Mustać.

V.Salvia

U tjednu u kojemu se nadvio veo sumnje nad gradnju Pelješkog mosta, što, dobro, ne mora biti istina, ali kad su reagirali premijer i ministar, očito nije tako bezazleno, Dubrovčane najviše zamara „CSI traka“, odnosno konop koji od mosta na Pilama od Vrata od Grada ima za cilj „dvosmjerno prometovanje“.

Neka standardna priča bila bi tu satkana, od naroda koji ne zaslužuje bolje, citiranjima one egide o narodu koji ima vlast kakvu zaslužuje, jer eto zbog BiH prigovaranja možda ostajemo bez Pelješkog mosta, država ostaje necjelovita, a mi se tu eto mislimo o nekakvoj traci, konopu. No, upravo u tom detalju sadrži se sva definicija današnje politike, razlika između državne, parlamentarne i one lokalne.

U političkoj postmodernoj, zapravo politika gubi korak s ekonomijom, a stupovi moći stoluju u nekim drugim građevinama izvan Markovog trga, za kojima političari samo mogu kaskati. Valjda zato i bivamo svjedocima stalne političke nestabilnosti, koje rezultira nepovjerenjem od strane građana. To gubljenje nade ustvari rezultira, jednostavno rečeno, nebrigom prema onome što može promijeniti stvari jer nitko ne želi biti žrtva tobožnjih viših ciljeva i ruganjima sa suštinama problema. No, kako u svemu postoji izlaz, tako postoji isti i u detaljima kojih naoko nema za vidjeti.

Izlaz je tu u lokalnoj politici, svim tim konopima, rješavanjima katastarskih pitanja, raspravama hoće li se na karićima staviti gumene rote, hoće li biti stol manje u tijesnom prostoru ili će cijena parkinga skočiti za pet ili deset kuna. Nije to od jučer, natezanja fakata političke kibicere u lokalnoj politici oduvijek više zanima, ali samo dojam je kako nikad to nije bilo ovoliko izraženo.

U politici, pravilo je davno zapisano, diletantizam ne može proći, kao i trajne nestabilnosti, a na čemu sadašnja garnitura na vlasti, kao i ona prije nje, upravo lomi vrat, a aktere na vlasti tjera da se zasrame kruha kojega na osnovu svoje branše kusaju. Istina, niti u lokalnoj politici nije to baš toliko bolje, ali ona se manje-više ne zasniva toliko na ideološkom, koliko na komunalnom. Upravo to komunalno daje osjećaj da se nešto i može promijeniti, a jasno, narodu su bliži oni koji se razumiju u problem njihove međe ili potrebe za rukohvatom u ulici, od pitanja vanjskih dugova, peljeških ili nekih drugih visećih ili manje visećih Mostova.

Zato i ne treba iznenaditi tolika involviranost u konop na Pilama, odnosno tričarije treba li sada u Grad ići desnom ili nekom drugom stranom. Sve te jadikovke imaju smisla jer se imaju kamo i adresirati, jer se ipak tu nešto koliko-toliko može promijeniti. Za razliku od državne politike, koja sama po sebi dođe kao nekakva „nafaka“, koristeći odabranima, a ne onima kojima bi i trebala.