Hrvatski ljubitelji tenisa s nestrpljenjem iščekuju sutrašnji program kada će na terenu u Lapadu zaigrati sve domaće uzdanice. Dan otvara Dubrovkinja Lucija Ćirić Bagarić u 11 sati protiv srpske predstavnice Mije Ristić. Odmah nakon nje nastupa Tena Lukas, koja ima možda i najteži zadatak dana. S druge strane mreže stajat će peta nositeljica, iskusna Ana Pavlyuchenkova.
 
Posebna pozornost bit će usmjerena i na Dubrovkinju Anu Konjuh, koju čeka ogled protiv neugodne Njemice Tamare Korpatsch.
 
Dan će zaključiti prva nositeljica WTA Dubrovnik Opena Petra Marčinko, koja će snage odmjeriti sa srpskom predstavnicom Teodorom Kostović.
 
Prvi dan WTA Dubrovnik Opena završio je s očekivanim pobjedama nositeljica, koje su bez većih iznenađenja opravdale uloge favoritkinja u mečevima i izborile siguran plasman u drugo kolo.
 
Druga nositeljica, Slovenka Veronika Erjavec upisala je pobjedu protiv Španjolke Guiomar Maristany Zulete de Reales, rezultatom 7:5, 6:4. Meč je bio čvrst, no Erjavec je u ključnim trenucima pokazala veću stabilnost i mirnoću, što joj je donijelo zasluženu pobjedu u dva seta.
 
Treća nositeljica, Mayar Sherif, također je odradila svoj dio posla. Protiv Nome Noha Akugue slavila je 6:4, 6:4. Njemica je u ždrijeb ušla kao lucky loser nakon što se zbog viroze povukla Anouk Koevermans. Iako je Njemica pokazala snažan otpor, ozbiljnije iznenađenje se ipak nije dogodilo i Egipćanka je na kraju slavila.
 
Šesta nositeljica Suzan Lamens protiv Marokanke Yasmine Kabbaj slavila je sa 6:3, 7:6. Iako rezultat sugerira rutinsku pobjedu, drugi set ponudio je više neizvjesnosti, no Lamens je u tie-breaku ipak bila koncentriranija i zaključila susret bez potrebe za trećim setom.
 
Nažalost, hrvatske predstavnice Tara Würth i Ana Petković zaustavljene su u završnici kvalifikacija.

O ribama i ribolovu pisali su brojni autori još od početaka književnosti. Jedan od poznatijih je Klaudije Elian (Claudius Aelianus) koji je živio od 175. do 235. godine. On u dijelu „De natura Animalium” („Priroda životinja”) donosi opise morskih riba te njihovog ponašanja i načina lova.

U tom djelu taj rimski učitelj uz brojne činjenice napisao je i puno toga najsmješnijeg i najmaštovitijeg što je ikad napisano o ribolovu. Između ostalog i o ponašanju te ribolovu na sarka (šarga), gurmanski jednu od najcjenjenijih riba Mediterana.

Tako je Elian napisao da sarak živi u dubinama među stijenama s pukotinama jer voli osvijetljen dom. Zrake sunca koje prodiru kroz pukotine prodiru u stijenu i omogućavaju sarku život u luksuznom, suncem okupanom stanu. Zato što jako voli svjetlo, iako mu je dom u stijenama nešto dublje, šarag voli boraviti u plićaku jer tamo ima mnogo svjetla. Osim toga, piše Elian, iz nekog razloga sarak voli - koze.

Ako na more padne sjena jedne ili dviju koza koje pasu na obali uz plićak plov sarka se obavezno skupi u blizini njih, kao da osjete njihov miris koji im pruža užitak, a onda, kaže autor, kao da skaču ili od veselja jer ih vide ili od želje da ih dodirnu.

Potom spominje da su to prepoznali ribari i smislili način za lov: ribar na sebe navuče kožu od koze i na glavu stavi rogove, glumi kozu i kreće se zajedno sa suncem stvarajući sjenu poput koze. U more baca zobenu krupicu koju je namočio u juhi od koze da dobije miris. Ribar potom baca udicu u more i kreće lov. Štap kod lova na ovu ribu ne smije biti od od savitljive trske, nego krut da u trenu kad riba zagrize moment trzaja može biti toliko jak da odmah zakači ribu na udicu. Bitno je u sekundi izvaditi ribu da se ostale ne bi preplašile.

U organizaciji Centra za nematerijalnu kulturu i folkloristiku Dubrovačkih muzeja od 25. do 28. ožujka održat će se Festival uskrsnih tradicija – PENGA. Program festivala tematizira, afirmira i predstavlja različite elemente bogate nematerijalne kulturne baštine Dubrovnik i okolice, kao i čitave Hrvatske, a koji se odnose na proslavu najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa i početka proljeća.

U ovogodišnjem programu predstavit će se tri tradicijske tehnike ukrašavanja pisanica iz istočne Slavonije, Podravine i Međimurja, a koje se nalaze na listi zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske, kao i tradicijska tehnika izrade golubica od srčike smokve na području Dalmacije koja je u postupku zaštite.

Kroz prezentacijske radionice predstavit će se i druge tradicijske tehnike poput oplitanja jaja biljkom setinec te vezenja jaja svilenim ili pamučnim koncem, tradicijska tehnika penganja jaja batik tehnikom Dubrovačkog primorja kao i tehnika ukrašavanja pisanica i tikvica dušićnom kiselinom – šatvosiranjem.

Uz prezentacijske radionice osmišljene su i edukativne radionice izrade tradicijskog glazbala zvrčoke, penganja jaja i pletenja poma, ukrašavanje pisanice sušenim cvijećem, kao i zanimljiva predavanja.

Programi će se održavati u Kneževu dvoru, na placi u Gružu kao i u sklopu programa Uskrs u Primorju u Mrčevu.

Dubrovački muzeji program su realizirali u suradnji s Prirodoslovnim muzejom Dubrovnik te uz potporu Grada Dubrovnika, Turističke zajednice Grada Dubrovnika i Sanitata.

Dvadeset godina WTA turnira u Hrvatskoj slavi se u velikom stilu. Jedan od gledatelja otputovat će ni manje ni više nego u Monte Carlo. Lukas Sport, tvrtka kojoj je na čelu direktor WTA Dubrovnik Opena Feliks Lukas, nagradit će jednog gledatelja s VIP iskustvom za dvoje: luksuznim hotelom i VIP mjestom uz sam teren na polufinalu Mastersa u Monte Carlu te privatnim prijevozom s vozačem od hotela do terena.

- Nije slučajno da se ide baš tamo. Dubrovnik i Monte Carlo dijele isti DNK: spoj sporta i luksuza, kulise koje oduzimaju dah i osjećaj da si dio nečeg većeg od samog meča. Upravo je zbog toga ova nagrada logičan nastavak prestižne dubrovačke priče. Dubrovnik i Monte Carlo ista su liga doživljaja i to želimo podijeliti s publikom, a pritom proslaviti veliku 20. obljetnicu WTA turnira. - ističe direktor Lukas.

Dok tenisačice na teniskim terenima na Lapadu igraju za finale, natječaj igra na kartu znanja i sposobnosti. Priča ide ovako: prate se službeni kanali turnira, natjecatelji se uključuju u kviz s pet pitanja vezanih uz povijest WTA turnira u Hrvatskoj, a 20 najbržih s točnim odgovorima ulazi u završnicu. Sljedeći korak: njih 20 uoči finala u nedjelju 29. ožujka pred publikom bacaju boće i udaraju reketom lopticu 20 puta za 20 godina. Najbolji osvaja nagradu za pamćenje.

- Natječaj traži puni angažman gledatelja: prati, reagiraj, odgovori i budi među najbržima. U kvizu koji se igra do petka, 27. ožujka, pobjeđuje znanje, a igrama na terenu uoči finalnog meča 29. ožujka, sportski duh i sposobnost. Sve informacije, uključujući i detaljan pravilnik s koracima sudjelovanja dostupni su na službenim kanalima turnira. Kad se u Gradu slavi 20 godina ne ide se malim koracima. Ide se ravno do Monte Carla. - poručuje Lukas, koji nastavak proslave velike obljetnice najavljuje i na WTA Makarska Openu u prvom tjednu lipnja.

U ne tako davnoj prošlosti, kada su se vremenske promjene događale „po redu vožnje”, sredinom ožujka jata sipa su dolazile u obrasle plićake na mrijest. Zbog klimatskih promjena danas ti glavonošci obali prilaze ranije i duže se zadržavaju uz nju nego nekada. A kao i nekada, najradije su na samom dnu ili neposredno poviše njega.

Zato je i varalice namijenjene njihovom lovu najbolje potezati pod i pri dnu. Međutim, iako se sipe najradije zadržavaju na mekšem i miješanom dnu, u takvom lovu su česta zapinjanja, pa i gubljenja varalica, čak i ako se pribor kompletira na način posve prilagođen potezanju po dnu.

FOTO: SRĐAN VRANČIĆ / CROPIX

Kako bi se novčana šteta zbog gubljenja varalica smanjila što više, potrebno je loviti jeftinim, čak i varalicama vrlo niske kvalitete. Odlično, zapravo najjeftinije rješenje je lov lignjarićima koji su toliko oštećeni da više nisu prikladne za lov lignji. Naime, za razliku od lignje, sipa će napasti lignjarić koja ima lošu ili uopće nema akciju, koji je izgubio plovnost i tone poput kamena, koji se poteže pravocrtno. Sada, kad su u reproduktivnom zanosu iznimno agresivni, muški primjerci će napasti i posve varalice u svojoj blizini koje sasvim miruju.

Zbog svega toga odabir lignjarića za lov sipa nije nimalo težak. Praktično, dobar je svaki koji tone, što brže to bolje. Ipak, prednost treba dati većima, broj 3.0 i više, iako veličina varalica ne podrazumijeva krupniji ulov.

Za razlike od veličine i akcije, izboru boje lignjarića za lov sipe potrebno je posvetiti najveću pozornost. No, ne treba odbaciti lignjarić ni jednog dekora jer će svaki od njih u određenoj situaciji biti najbolji izbor. Varalice prirodnih dekora riba i rakova najprikladnije su za sipolov u boljim svjetlosnim uvjetima - nakon izlaska sunca, po danu bez naoblake i prije zalaska sunca. Za sipolov noću, po oblačnom vremenu i u ostalim uvjetima loše vidljivosti prikladnije su varalice drečavih dekora, sjajne, blještave.

U vrijeme parenja muški primjerci se osobito dobro bacaju na fluoroscentne i luminoscentne varalice jer ih najviše podsjećaju na ženke, koja su sposobne emitirati slabo fosforescentno svjetlo s donje strane svoga plašta.

U Župi dubrovačkoj je u subotu obilježena 25. obljetnica jedne od najprepoznatljivijih i najdugovječnijih akcija Rotary kluba Dubrovnik, dodjele sadnica maslina. Ova hvalevrijedna inicijativa, koja spaja očuvanje prirode i njegovanje stoljetne maslinarske tradicije, u 2026. godini usmjerena je na općinu Župa dubrovačka, u suradnji s Udrugom Kurenat.

Središnji dio programa održan je u dvorištu Osnovne škole Župa dubrovačka, gdje je simbolično posađeno deset sadnica maslina te postavljena spomen - ploča kao trajni podsjetnik na četvrt stoljeća kontinuiranog djelovanja ove akcije.

Obilježavanje je održano uz podršku načelnika Općine Župa dubrovačka Marka Miloslavića, ravnateljice Osnovne škole Župa dubrovačka Lukrecije Pavlović Ujdur te predsjednice Udruge Kurenat Maruške Sambrailo, čime je još jednom potvrđena snažna povezanost lokalne zajednice i ove dugogodišnje inicijative.

Događaju su poseban doprinos dale učenice šestog razreda škole koje su predstavile simboliku masline kao hraniteljice i njezinu duboku ukorijenjenost u život i tradiciju ovoga kraja.

Predsjednica Rotary kluba Dubrovnik Ivona Vrdoljak Raguž zahvalila je domaćinima na podršci i suradnji, naglasivši važnost zajedničkog djelovanja u očuvanju lokalne baštine. Tom je prigodom uručila i posebne zahvalnice načelniku Miloslaviću, ravnateljici Pavlović Ujdur i predsjednici Sambrailo za njihov doprinos realizaciji ove vrijedne akcije.

U nastavku programa uslijedila je tradicionalna dodjela besplatnih sadnica župskim obiteljima, pri čemu je uručeno ukupno 400 sadnica maslina sorti oblica, leccino, coratina, cipressino i pendolino.

- S radošću smo ove godine sadnice maslina dodijelili 40 župskih obitelji koje su isazali interes. Nadamo se da će ove sadnice što prije svojim plodovima obogatiti živote obitelji koje će ih uzgajati. - istaknula je predsjednica Rotary kluba Dubrovnik Ivona Vrdoljak Raguž.

Tijekom 25 godina kontinuiranog provođenja ove inicijative, dubrovački rotarijanci razvili su snažan i prepoznatljiv program revitalizacije maslinarstva. Kroz njega su stanovnicima Dubrovačkog primorja, Konavala, Pelješca i Korčule darovane tisuće sadnica maslina, čime se sustavno doprinosi očuvanju tradicije, jačanju lokalne poljoprivrede i održivom razvoju prostora. Posebno se ističe akcija iz 2016. godine, kada je Rotary klub Dubrovnik, uz potporu tridesetak Rotary klubova iz cijele Hrvatske, nabavio i dodijelio tri tisuće sadnica maslina za obnovu maslinika na Pelješcu. Riječ je o području teško stradalom u katastrofalnom požaru 2015. godine, u kojem je izgorjelo više od 3.500 hektara poljoprivrednih i šumskih površina, uključujući i velik broj stabala maslina.

Ova akcija i danas potvrđuje kako sadnja maslina može biti konkretan poticaj gospodarskom razvoju lokalne zajednice, ali i važan čimbenik njezina zajedništva, kao jedne od temeljnih vrijednosti rotarijanstva.

Učenice Umjetničke škole Luke Sorkočevića, violončelistice Zita Medo i Đive Ćatić pod mentorstvom mr. art. Vande Đanić, prof. savjetnice te uz klavirsku pratnju korepetitora prof. Alberta Frke, postigle su veliki uspjeh obje osvojivši prve nagrade na 5. međunarodnom natjecanju Musica Goritiensis za mlade glazbenike do 30 godina, održanom u Goriziji.

Na natjecanju je sudjelovalo 85 kandidata iz 14 zemalja, a prema riječima članova žirija to je najjače međunarodno natjecanje u regiji Italije, Slovenije i Hrvatske.

Đive Ćatić, kao pobjednica svoje kategorije, nastupila je i na završnom svečanom gala koncertu.

Njihov nastup bio je popraćen riječima najveće hvale od strane međunarodnog stručnog žirija sastavljenog od eminentnih violončelista iz Austrije, Slovenije, Italije i Hrvatske koji su pohvalili visoku tehničku razinu njihovog sviranja, ozbiljan pristup te zreo i snažan umjetnički izričaj.

Ovim uspjehom još jednom je potvrđena izuzetna predanost i posvećenost te visoki nivo znanja i rada mentora i učenika Umjetničke škole Luke Sorkočevića, koji s ponosom pronose ime Dubrovnika i na europskim pozornicama.

Na otvaranju rute Camino Dubrovnik - Međugorje početkom ožujka neki od hodočasnika oko vrata nosili su ogrlice s privjescima u obliku školjke. Takvi privjesci su bili od raznih materijala, ali svi u obliku školjke koja ima 45 hrvatskih imena, od kojih je najraširenije Jakovljeva ili Jakobova kapica. Jakovljevom u raznim varijacijama tu školjku najčešće nazivaju i diljem svijeta, a znanstveno ime joj je Pecten Jacobaeus ili Jakovljev češalj, jer pripada obitelji češljača (Pectinidae).

Sve je to vezano uz štovanje Svetog Jakova Starijeg, jednog od 12 apostola, ribara iz Betsaide, mučenika i zaštitnika hodočasnika, putnika te Španjolske, a čiji je grob u samostanu u gradu Santiago de Compostela.

Naime, taj je svetac uz štap za hodanje i tikvu za nošenje vode, na uzici oko vrata nosio gornje ljušture školjke za svojih evangelističkih pohoda Iberijskim poluotokom, a koji su po legendi završili na mjestu gdje se danas izdiže samostan.

Još od početka štovanja ovog sveca, čije su relikvije iz Jeruzalema, gdje mu je odrubljena glava, prenesene u Compostelu tek 830. godine, i hodočasnici u novo svetište na povratku su počeli oko vrata nositi ili na svoju odjeći prišivali ljušturu školjke kao dokaz da su stigli do cilja u Compostelu. Stoljećima je kaptol katedrale u Santiagu davao hodočasnicima upravo tu Jakobovu kapitulu umjesto dokumenta pod nazivom Compostela, koji se daje od kada su crkvene vlasti shvatile da mnogi ljudi nose školjke poput onih iz Santiaga de Compostele, a da prije nisu bili na hodočašću.

S porastom hodočašća u 11. i 12. stoljeću, školjka Svetog Jakova postala je jedan od najpopularnijih i najprepoznatljivijih simbola hodočašća u Santiago de Compostelu, sve dok danas nije postala simbol svih svetišta Svetog Jakova i pohoda k njima pa ne treba čuditi što je mnogi nazivaju hodočasničkom školjkom te što su je nosili i neki koji su hodočastili novom Camino rutom Dubrovnik - Međugorje.

No, osim ove, postoje još nekoliko teorija o simbolici školjke kapice i njezinoj povezanosti s kultom Svetog Jakova. Jedna od najraširenijih teorija jest da je Sveti Jakov (pa zato i hodočasnici) nosio zato što je ona savršena prirodna šalica ili zdjela. Zbog konkavnog oblika školjke, mogla se koristiti za piti tekućinu ili čak kao žlica, jedan od najstarijih ljudskih alata.

Druga teorija kaže da običaj uzimanje ove školjke kao uspomene na hodočašće nije isključivo vjerske naravi nego spajanja ugodnog s korisnim. Naime, na krajnjoj točki Europe, na rtu Fisterra, u rimsko i Jakovljevo vrijeme nazivanim Finis Terrae ili Kraj zemlje, na mjestu gdje kontinent dugim plažama uranja u Atlantik, u mokrom pijesku moglo se naći mnoštvo lepeza sv. Jakova. Zato su te školjke bile barem dominantna hrana kako domicilnog stanovništva tako i hodočasnika, kojima su poslije uživanja u konzumaciji jedne od najcjenjenijih školjki na svijetu kao besplatni suvenir ostajale njene ljušture.

Jakovljeva kapica je i danas jedna su od gastronomskih oznaka tamošnje galicijske kuhinje, gotovo njen zaštitni znak. Začudo, jedino u Europi tamo je ne nazivaju svetačkim imenima nego lokalnim - vieiras.

Prvi dan proljeća uz akciju #BudikaoCvijeto obilježen je ove subote na placi na Grudi gdje je konavoski eko superjunak Cvijeto ponovno razveselio stanovnike podjelom sadnica.

Ovoga puta, bile su to smokve i šipci - u suradnji sa Zavodom za mediteranske kulture Sveučilišta u Dubrovniku dijelile su se sadnice smokve ‘bjelice’ i šipka ‘konjski zub’, a interes je bio iznimno velik. Sve sadnice podijeljene su u rekordnom roku, već tijekom prvih pola sata događaja.

Konavljani su s place otišli zadovoljni, noseći sa sobom nove sadnice i dodatnu motivaciju za očuvanje domaćih, mediteranskih kultura.

Bila je ovo prilika za čuti i nešto više o projektu ‘Zelena placa’, kojim se uređuje postojeća placa na Grudi. Kako je već prije isticao načelnik Božo Lasić, cilj projekta je stvoriti funkcionalan i estetski uređen prostor, na zadovoljstvo svih.

- Projekt ‘Uređenje postojeće tržnice na Grudi - Zelena placa’ provodi Općina Konavle u okviru Lokalne razvojne strategije LAG-a Dubrovačka traversa. Ukupna vrijednost projekta iznosi 348 tisuća eura s PDV-om, od čega je 108.800 eura sufinancirano bespovratnim sredstvima Europske unije. Provedba traje od rujna 2025. do rujna 2027. godine. Cilj projekta je urediti i opremiti tržnicu na Grudi kako bi se osigurali bolji uvjeti za lokalne proizvođače, povećala dostupnost domaćih proizvoda te dodatno ojačala lokalna zajednica i očuvao njezin identitet. - izjavio je u ovom povodu načelnik Božo Lasić.

Sve je spremno za atraktivni teniski tjedan u Dubrovniku. Na terasi hotela Sumratin održan je ždrijeb glavnog turnira WTA Dubrovnik Opena, koji se do 29. ožujka igra u Uvali Lapad.

Igračice uz more i opuštenu atmosferu brzo su uhvatile ritam, a žetoni s brojevima složili su priču koja tek čeka svoj rasplet na obnovljenim teniskim terenima u Uvali.

- U Dubrovniku je proteklih mjeseci napravljen nevjerojatan posao. Ovo je prvo izdanje turnira, teniski tereni su izvrsni, vrhunski je i službeni hotel, a siguran sam da će i tenisačice biti oduševljene nakon vođene ture gradom. - istaknuo je direktor turnira Feliks Lukas i najavio pet sjajnih tenisačica koje su sudjelovale na izvlačenju ždrijeba.

Među njima je, kako je direktor turnira rekao, i „domaća" predstavnica iz Egipta Mayar Sherif.

- U Hrvatskoj igram od prvog izdanja WTA turnira u Makarskoj i zaista sam željela doći i u Dubrovnik. Feliks bira posebna mjesta. More, grad, hotel, tereni, sve je sjajno. Jako sam sretna što sam ovdje, osjećam se kao kod kuće. - kazala je Sherif.

Dubrovačke tenisačice jedva čekaju zaigrati na domaćem terenu, a uvjerene su da će ih doći podržati domaća publika.

- Čast mi je biti dio ovog turnira. Na ovim terenima odigrala sam prve udarce i sada, toliko godina poslije, igram prvi WTA turnir u Dubrovniku. - poručila je Dubrovkinja Ana Konjuh, ne skrivajući emocije.

- Uživat ćemo igrati na ovako lijepom turniru. Iako je prvo izdanje, vjerujem da je ovo tek početak lijepe priče. - dodala je još jedna Dubrovkinja Lucija Ćirić Bagarić.

Na ždrijebu su bile još dvije hrvatske predstavnice. Petra Marčinko se zahvalila organizatorima na još jednom turniru u Hrvatskoj.

- To nam mnogo znači. Sigurna sam da će sve biti odlično, iako sam tek stigla. - rekla je Petra, a pozitivnu atmosferu osjetila je i Tara Würth.

- Prvi put sam u Dubrovniku i zaista je prekrasno. Od grada do organizacije, sve je na visokoj razini. Veselim se nastavku tjedna. - poručila je.

Od hrvatskih predstavnica najtežu protivnicu ima Tena Lukas. Zaigrat će protiv olimpijske pobjednice Anastasije Pavlyuchenkove, Ana Konjuh protiv Njemice Tamare Korpatsch, dok Luciju Ćirić Bagarić u prvom meču očekuje kvalifikantica.

Ždrijeb je zaključen, poruke su jasne – Dubrovnik ima sve za teniski spektakl, a direktor Lukas ima veliku želju da imamo hrvatsku predstavnicu u finalu.

- Možda mu se želja i ostvari. Predstavio je Mayar Sherif kao domaću tenisačicu. Možda ona osvoji turnir. - našalila se Konjuh.

U dva natjecateljska ciklusa početkom ožujka održano je 64. prvenstvo Dubrovnika u šahu. Ovogodišnje prvenstvo odigrano je po klasičnom turnirskom modelu, zajednički za sve sudionike, prema švicarskom sustavu u sedam kola. Igralo se tempom od 60 minuta po igraču uz dodatak od 30 sekundi po potezu.

Nakon završetka svih kola, MK Tomislav Musić i IM Gordan Markotić osvojili su po 6,5 bodova od sedam mogućih pa su o ukupnom pobjedniku odlučili dodatni kriteriji. Naslov prvaka Grada Dubrovnika za 2026. godinu pripao je MK Tomislavu Musiću, kojemu je to osmi naslov prvaka Grada, ujedno i drugi uzastopni. Ovaj rezultat dodatno dobiva na težini uzme li se u obzir da je Musić prije prošlogodišnjeg naslova posljednji put prvak Dubrovnika bio 2018. godine, čime je nakon višegodišnje stanke ponovno potvrdio odličnu natjecateljsku formu.

Treće mjesto osvojila je Matea Račević s 4,5 bodova iz sedam kola. Posebno valja istaknuti njezin odličan nastup jer je, kao jedna od najmlađih sudionica turnira, na svom prvom prvenstvu Dubrovnika ostvarila izniman rezultat i zasluženo osvojila visoko treće mjesto, što je uspjeh vrijedan svake pohvale.

Uz ukupni poredak, dodijeljene su i posebne nagrade. Najuspješniji igrač do 20 godina bio je Edgar Wiele, najuspješniji igrač do 16 godina Maro Račević, najuspješnija igračica Lucija Matić, a najuspješniji veteran u kategoriji S65 Slavko Perić.

Prvenstvo Dubrovnika i ove je godine potvrdilo status najprestižnijeg i tradicionalno najvažnijeg turnira Šahovskog kluba Dubrovnik, okupljajući istaknute domaće igrače i mlade nade dubrovačkog šaha.

Sudački posao odradio je glavni sudac turnira Leonardo Jerković.

Unatoč brojnim prednostima lova štapom, poput većine naših primorskih i rekreativni udičari iz delte Neretve još uvijek radije love iz ruke, preko prsta. Međutim, za razliku od drugih, dosjetljivi ribolovci iz tog kraja uspješno su riješili najveći problem takvog lova, slabe osjetljivosti pribora na dodire ribe. Taj je problem osobito izražen pri lovu cipola, česte lovine u neretvanskom kraju.

Naime, cipoli hranu uzimaju na samo njima svojstven način. Mamac najprije vrlo oprezno gurkaju pa uzmu između usana i sišu. Tek ako ne osjete neki neprirodni otpor ili kretnju mamca munjevito ga uzima. Mekani mamac, kakav se u pravilu koristi za lov cipola, pri uzimanju najčešće spadne s udice. Zato je za uspješno kačenje cipola presudno kontirati dok oni gurkaju ili sišu mamac. Pri tim radnjama standardni pribor za lov preko prsta najčešće ne prenosi nikakve signale pa su kontre u pravilu neučinkovite jer je potezanje strune uzrokovalo skidanje mamca s udice.

Dosjetljivi neretvanski ribolovci taj su problem riješili svojevrsnim signalizatorom koji reagira i na minimalna potezanja uzrokovana gurkanjem te sisanjem mamca. Neretvanski signalizator, kako ga nazivaju i izvan naših granica, kao i svako drugo genijalno rješenje, iznimno je jednostavno pomagalo koje se montira na osnovnu strunu pribora tako da se može pomicati po njoj.

Riječ je o elastičnoj traci izrezanoj od plastične boce. Traka je dugačka pet do šest i široka oko jedan centimetar. Promjenom tih dimenzija, ali i debljine trake (ovisno s koje boce i kojeg njenog dijela je izrezana), određuje se osjetljivost signalizatora.

Na sredini i pri oba kraja traka je probušena. Promjer rupa ne treba biti veći od milimetra, a najbolje ih je načiniti užarenom iglom ili žicom jer tako načinjene rupe imaju zaobljene rubove, što olakšava pomicanje signalizatora po struni koja je provučena kroz njegove rupe.

Struna se kroz rupe provlači tako da poprimi oblik slova „S“- kroz jednu od krajnjih rupa se s jedne na drugu stranu provuče pa kroz srednju rupu vrati na prvu stranu, a zatim kroz drugu krajnju rupu ponovo provuče na drugu stranu.

Upotreba neretvanskog signalizatora iznimno je jednostavna i lagana. Signalizator se pomakne na onaj dio strune koji neće biti odbačen ili će nakon njega biti nadohvat ruke. Poslije odbacivanja mamca i zatezanja strune signalizator se uzme u ruke i pomjeri u položaj u kome će bez savijanja držati pribor lagano zategnutim. Pritom se između palca i kažiprsta drži kraj signalizatora koji je bliži motovilu tako da signalizator se strunom na kojoj je mamac čini kut između 90 i 135 stupnjeva. Što je unutar tog raspona kut manji, to je signalizator osjetljiviji.

U lovu ovim pomagalom cipoli se često love zabadanjem udice s vanjske strane, jer se kontrira dok ribe gurkaju mamac.

Osim u lovu cipola, neretvanski signalizator se pokazao spasonosnim rješenjem i u lovu preko prsta trlja te ostalih riba koje mamac uzimaju nježno. Također, osim u lovu odmetom, učinkovitim se pokazao i u lovu bulentinom.