Odbojkašice Dubrovnika ostaju u najvećem rangu, pobijedile su i u drugom susretu protiv Olimpika. U drugoj utakmici kvalifikacija za popunu SuperSport Superlige, odbojkašice Dubrovnika pobijedile su Olimpik na gostovanju u Zagrebu s 3:1 (25:16, 25:27, 25:23, 25:20). U prvoj utakmici slavile su u Gospinom polju s 3:0.

Dubrovačke odbojkašice ostale su na pretposljednjem mjestu u Superligi, zbog čega su morale u dodatne kvalifikacije za ostanak u ligi. Na drugoj strani stajao je zagrebački Olimpik, drugoplasirana momčad iz drugog ranga. Serija se igrala na dvije pobjede, a Dubrovnik tako slavi s uvjerljivih 3:0.

Time se i sljedeće sezone u Gospinom polju igra najveći rang odbojke u Hrvatskoj.

„Hvala svima na podršci tijekom ove sezone, i vidimo se na jesen, kada s novim ambicijama krećemo u nove superligaške obveze”, kažu iz kluba.

Dubrovački muzeji su u sklopu ciklusa programa „Petkom u pet“, 17. travnja u Kneževu dvoru organizirali predavanje pod nazivom “Jero Pugliesi – učeni gospar od prošlih vremena“, koje je održala viša kustosica Marina Filipović.

Ugledni dubrovački liječnik Jero Pugliesi (1862. – 1907.) ostavio je iza sebe impozantan fotografski opus koji je sve donedavno bio nepoznat javnosti. Na izložbi „Iza objektiva: Jero Pugliesi, učeni gospari i tempi passati“, otvorenoj 2025. godine u žitnica Rupe, prikazan je velik dio njegova stvaralaštva.

Njegove fotografije, sačuvane u obliku negativa i pozitiva u fundusu Zbirke fotografija i fotografskog materijala Kulturno-povijesnog muzeja, bilježe svakodnevni život, proslave, društvena i vjerska zbivanja, ljude iz dubrovačke okolice, ali i vrijedne prizore nekadašnjih gradskih vizura. Pugliesijev rad karakterizira spoj dokumentarnosti i estetskog senzibiliteta, a sačuvani materijal svjedoči o njegovoj snažnoj strasti prema fotografiji.

Kako je istaknula Filipović, kvaliteta fotografije uvelike ovisi o samom autoru, njegovim vještinama i osjećaju za trenutak, a upravo je to posjedovao Pugliesi, koji je u relativno kratkom životu ostvario iznimno bogat opus.

Na izložbi iz 2025. godine, kao i u pratećem katalogu dostupnom u muzejskoj prodavaonici u Kneževu dvoru, uz njegove fotografije prikazani su i radovi Augusta Mayneri, Antuna Pugliesi i Marija Pugliesi. Iako svi oni čine dio jedne šire i povezane cjeline, naglasak je, s punim pravom, stavljen upravo na Pugliesija, čiji opus, gledan danas, ne govori samo o prošlosti, nego i o trajnoj moći fotografije koja čuva ono što vrijeme inače neumoljivo briše.

Drugog dana Europskog prvenstva u Tbilisiju Iva Oberan (JK „Dubrovnik 1966“) osvojila je brončanu medalju! Treća judašica svijeta u borbi za broncu susrela se s iskusnom Slovenkom Kajom Kajzer koju je nakon četiri minute borbe pobijedila s wazarijem i yukom.

- Javljam se iz Gruzije sa svojom ikad, ikad, ikad prvom europskom medaljom, stvarno ne znam što reći, još uvijek sam pod dojmom. Nemam riječi, stvarno sam presretna! Prva europska medalja, dan je bio stvarno dug i iscrpan, ali završiti na ovakav način sve se to zaboravi. – započela 26-godišnja Oberan.

- Ovaj rezultat mi jako puno znači jer je to dokaz dugogodišnjeg rada, truda, znoja i suza prije svega. Tako kad se vratim na ovakav način, bilo je vrijedno prolivenih suza i znoja jer ovo je samo jedan korak prema nekim višim ciljevima. Stvarno mi puno znači, kao što i znam da znači ljudima koji su oko mene svaki dan. Ovim putem bi se htjela zahvaliti Hrvatskom judo savezu kao i trenerima iz reprezentacije i kolegama koji su uvijek tu za mene, kako u pobjedi, tako i u porazu navijali. Dodatni motiv i vjetar u leđa. – kazala je osvajačica brončane medalje Iva Oberan.

Dubrovkinja je kao jedna od nositeljica kategorije prvo kolo bila slobodna, a do finalnog bloka je stigla pobjedama protiv Jelene Nisavić (Srbija) i Carlote Avanzato (Italija). Poražena je u polufinalu protiv Francuskinje Manon Deketer.

Oduševljenje nije krio niti pomoćnik izbornika ženske reprezentacije Mateo Semiz koji je ujedno i trener Ive Oberan.

- Presretni smo na medalji ovo je najveći uspjeh Ive kao judašice, bez obzira što je ostvarila brojne vrhunske rezultate i što je treća judašica svijeta, ali ovo je ipak medalja na velikom natjecanju, u hramu juda u Tbilisiju, jedna velika medalja za hrvatski, ali i dubrovački judo.

- Znači jako puno, jako puno rada, ne samo mene kao trenera nego Ive kao judašice. Jako puno ljudi iz kluba i saveza stoji iza svega ovoga i presretni smo i ponosni. Na kraju krajeva, ja sam kao trener 18 godina sam u ovom poslu ovo mi je prva seniorska Europska medalja, jedan od najsretnijih dana u karijeri. – zaključio je Semiz.

Svih 80 posada uspješno je završilo više od 80 kilometara dug „4. Oldtimer Rally Ston: Ceste Celestinove Inspiracije”, održan u subotu na Pelješcu. Najstariji automobil je bio Citroen Traction Avant iz 1954. koji je sa svojih pedesetak konjskih snaga lakoćom odradio Rally kao i nešto mlađi, ali puno slabiji Fiat 500, Zastava 750, Citroen 2CV i Renault 4 s nepunih 30 „konja“.

Pelješke strme uspone puno su manje osjetili OpelIrmscher Omega EVO500, Ferrari 348, BMW Z3 M, Rolls Royce Corniche, Jaguar XJR, Jaguar E-Type te veći broj osmocilindričnih Mercedesa budući da ih pokreću motori s više od 250 pa i 300 konjskih snaga koji im i za današnje pojmove omogućavaju zavidne performanse.

Start je bio na odmorištu Komarna pred Pelješkim mostom, načelnik Općine Orebić Tomislav Ančić obišao je automobile i pozdravio nazočne prilikom pauze u Vinariji Roso u Kuni, a načelnik Općine Ston Vedran Antunica za vrijeme boravka u Muzeju vinogradarstva Putniković. Automobili su nakon prolaska kroz Solanu Ston, gdje je bio cilj Rallya bili izloženi na stonskoj Placi.

Nagradu za automobil Rallya je odnio Jaguar E-Type Damira Medaka iz Makarske, posebno priznanje Oldtimer kluba Dubrovnik je za kontinuiranu podršku i dolaske na sve susrete zaslužio Dragan Domazet, najveću udaljenost do starta su prevalili Ljubica i Dejvis Siljan iz Pule, a najveći klupski odaziv su imali članovi Oldtimer Kluba Ero iz susjedne BiH s čak deset posada.

Rally je protekao bez većih tehničkih poteškoća za automobile koji su u novu oldtimer sezonu ušli dobro pripremljeni. Izuzetno kvalitetna podrška u regulaciji prometa koju su pružili službenici Policijske postaje Ston kao i razumijevanje drugih sudionika u prometu su omogućili da se na sve tri etape koje su Rally odvele od Komarne do Kune, Potomja, Putnikovića, Ponikava i Stona ne remeti redovno odvijanje prometa i ne stvaraju gužve. Nakon cilja posade su uživale u posebno opuštenoj oldtimer vožnji u Libertasovu kabriolet MAN autobusu.

Bilo da je riječ o godišnjem odmoru, poslovnom putu ili ciljanom odabiru, mnogi ribolovci, najčešće ljeti, žele iskoristiti priliku loviti na novoj lokaciji. Uz sve ostale, pritom moraju riješiti i problem transporta opreme. Sigurno najviše problema prouzročit će štapovi, osobito ako se putuje javnim prijevozom. Budući da se moraju smjestiti s ostalom prtljagom, potrebno je uložiti u skupu transportnu kutiju ili torbu kako bi se zaštitili od loma.

Međutim, budući da se radi o prtljazi velike duljine, troškovi prijevoza štapova često su previsoki, a neki prijevoznici, osobito zračni, ograničavaju dimenzije prtljaga, najčešće na 158 cm. Ovaj dodatni trošak može biti znatan i ne jamči uvijek da će štapovi stići u dobrom stanju – često se lome, nerijetko gube i kradu.

Svi ti problemi mogu se izbjeći upotrebom „travel“, putnih štapova. Radi se o štapovima malih transportnih dužina, često tolikih da se mogu spakirati i u manje kufere i torbe, zbog čega ih neki nazivaju „pack“ štapovima.

Do prije desetak godina putni štapovi bili su relativno rijetki i ne osobito kvalitetni, posebno višedijelni razdvojivi, takozvani štek, štapova čiji se gornji dijelovi navlače ili uvlače u donje. Isto tako, njihove akcije bile su daleko od savršenih budući da su višestruki spojevi predstavljali jednako mnogo kritičnih, „krutih točaka“ koje narušavaju idealnu zakrivljenost tijela štapa, kao i njegovu progresivnost.

Ta kruta područja mogu biti i izvor loma tijekom dugotrajne borbe. Osim toga, dodatni spojevi uzrokuju i znatno povećanje težine, posebno „štek“ štapova, u odnosu na jednodijelne te na standardne višedijelne - dvodijelne. Kad se lovi duže vrijeme taj čimbenik je veoma važan.

Problem pre(krutih) područja najprije je riješen kod teleskopskih štapova pa ih veoma kvalitetnih danas ima i s duplo više sekcije nego nekada te iznimno kratkih kad su sklopljeni.

Sada postoje inovativne tehnologije koje omogućuju ponudu štek, višedijelnih, štapova u tri ili četiri dijela, čak i više, čija je akcija slična onoj šteku iz dva dijela. Prva ih je, s inovativnim „V- Joint“ spojem, ponudila tvrtka „Daiwa“. Danas i ostali najpoznatiji proizvođači sličnim tehnološkim rješenjima izrađuju „štek“ štapove minimalne dužine i težine, a savršene akcije. Najkraći na svijetu je za sada „Gamakatsu Luxe Pack Style A4“. Ima 6 dijelova, sklopljen je dugačak je 127 cm, a rasklopljen tek 28 cm, dok mu je futrola dugačka 29,6 cm. Namijenjen je lakom varaličarenju.

Putni štapovi se sada proizvode za sve tehnike ribolova, od najlakših do najtežih. Ima ih i dizajniranih tako da promjenom vršnjaka zamjenjuju dva posve različita štapa, s dvije različite snage i duljine.

Zbog svega navedenog, nema razloga ne koristiti putne štapove, čak i kad se ne ide na putovanje. Odlično su rješenje za stalno držanje u prtljažniku automobila, a još bolje u kokpitu brodice, bez da značajnije smetaju, a da veoma brzu budu operativni. Zapravo, prednosti suvremenih putnih štapova su toliko brojne da bi bilo teško napraviti njihov iscrpan popis!

Turistička zajednica grada Dubrovnika organizira Cvjetni koncert povodom obilježavanja Dana planeta Zemlje, koji će se održati u srijedu, 22. travnja, u prekrasnom ambijentu ljetnikovca Sorkočević na Lapadskoj obali.

Program započinje u 17 sati predavanjem „Čovjek i zdanje: kroz izazove nasljeđa Petra Sorkočevića“, koje će održati Relja Seferović iz Zavoda za povijesne znanosti HAZU. Predavanje će publici približiti značaj kulturne baštine.

U 17.30 sati slijedi glazbeni program, nastup pijanistice Ivane Jelače, koja će izvesti ciklus „Život cvijeća“ skladateljice Dore Pejačević, jedno od najpoetičnijih djela hrvatske klavirske literature.

Posebnu atmosferu događaju dat će cvjetne dekoracije by Kike, koje će dodatno naglasiti simboliku Dana planeta Zemlje i ljepotu prirode.

Ulaz na koncert je slobodan, uz obveznu prethodnu rezervaciju putem e-maila: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite..

U slučaju lošeg vremena koncert se neće održati.

Turistička zajednica grada Dubrovnika ovim događajem nastavlja promicati kulturnu baštinu, umjetnost i održivi odnos prema prirodi, obilježavajući Dan planeta Zemlje kroz spoj glazbe, povijesti i inspiracije prirodom.

Jedan od najcjenjenijih hrvatskih violinista, Anđelko Krpan nastupio je u četvrtak s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom u crkvi Male braće. Koncertom je ravnao maestro Pavle Zajcev, a solista je publika imala priliku čuti u djelu „Četiri zimska dana, za violinu i orkestar“ hrvatskog skladatelja Tomislava Uhlika. Riječ je o djelu pisanom upravo na poticaj violinista Anđelka Krpana i praizvedenom 2021. godine. Sinoćnja izvedba u Dubrovniku zapravo je, tek druga izvedba ovog djela. No, način na koji je publika prihvatila ovo djelo, daje za vjerovati da će zauzeti svoje mjesto na koncertnim podijima.

Uz spomenuto djelo, orkestar je izveo uvertiru Mozartove opere Figarov pir te Beethovenovu Simfoniju br. 2 u D-duru. Maestro Zajcev s orkestrom i solist Anđelko Krpan ispraćeni su velikim pljeskom.

Violinist Anđelko Krpan zaista s razlogom ima status jednog od najvažnijih hrvatskih glazbenika. Bio je član Bečke komorne filharmonije (1993.-97.), član Zagrebačkih solista (1993.-97.), koncertni majstor Zagrebačkih solista (1997.-2002.), koncertni majstor Orkestra HNK iz Zagreba (2002.-2006.), a od 1995. do danas predaje violinu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Dobitnik je reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića, nagrade Milka Trnina, Hrvatskog društva glazbenih umjetnika i nagrade Lisinski Hrvatskog društva skladatelja. Jedan je od utemeljitelja i prvi violinist Gudačkoga kvarteta Sebastian. Redovito svira i snima solistički i u različitim komornim sastavima. Do sada je snimio 22 CD-a za izdavačku kuću Croatia Records, 4 CDa za njemačku izdavačku kuću cpo i 2 CDa za Cantus. CD Hrvatske sonate, koji je snimio u suradnji s pijanisticom Nadom Majnarić, osvojio je diskografsku nagradu Porin.

S porastom temperature raste i broj riba u priobalnom moru te njihov apetit zbog čega se povećava i uspješnost udičarenja s obale. Uz ovratu, sarka i fratra, od gurmanski i sportski najcjenjenijih riba sve bolje se lovi i pic, koji je svih njih najrasprostranjeniji jer se zadržava na svim vrstama dna.

Kao što nije osobito izbirljivi prema vrsti dna, pic ni hranu ne bira previše. Jede sve pridnene organizme - mekušce, crve i račiće, a posegnu i za algama. Broj mamaca koji će uzeti još je veći. Uzet će i meso srdele, gavuna i ostalih sitnih riba. Ponudit im se može i bilo koja školjka, glavonožac, svi crvi, čak i cjevaš, kojeg jede malo koja druga riba.

Osim toga, jede i ono što mu nije svakodnevna hrana, primjerice meso toplokrvnih životinja. Tako ga mnogi love komadima piletine, goveđih jetrica, itd. Poput ovrate, sarka i fratra, rado prihvati komade žilavog i mirisnog sira, te njegove smjese s kruhom.

Pic veoma rado jede i moruzgvu, koju inače jede vrlo mali broj riba. Zato je ta žarnica odličan mamac za ciljani lov pica, sama ili u „cocktailu“, odnosno pomiješana s ostalim mamcima. Za takvu kombinaciju primjerena je crvena, a ne smeđa moruzgva, jer bojom čini vidljivijom mješavinu u kome su i sivi, bijeli i blijedi mamci. Najbolje kombinirati s mušulom i drugim školjkama, pa s crvima, komadima rakova te s puževima. Mamac se može praviti i od kombinacije crvene i smeđe moruzgve. Iako se iznenađujuće dobro drži na udici, poput dagnje i moruzgvu je dobro uz udicu dobro učvrstiti elastičnom niti.

Moruzgvu je za mamčenje lako pripremiti. Nožem ili kakvim drugim oštrim predmetom je treba odvojiti od podloge. Ovisno o njenoj i željenoj veličini mamca, potom je treba izrezati škarama poprijeko po pola ili uzdužno na pljoske. Prethodno je dobro, ali se ne moraju ukloniti njene lovke. Zatim te komade treba mamčiti tako im crvena vanjština budu što vidljivije.

S moruzgvom na mamcu pica je najbolje loviti kada se on primakne obali i s nje čupa hranu. Na žalost, to uglavnom čine manji primjerci. Ne samo zbog toga, nego i što pic ima relativno mala usta, loviti se mora s relativno malom udicom, ne širom od 15 mm. Pice iz luke, gdje je najbolje loviti moruzgvom, treba loviti s najviše 10 mm širokom udicom. Osim veličine, važan je i oblik udice, najprimjereniji su „Aberdeen“ i, još više „Crystal“.

U ovo doba godine, kada sazrijevaju trešnje, umjesto moruzgvom pic se može loviti i tim voćem, ali samo posve zrelim. Trešnju treba osloboditi koštice i skoro prepoloviti. Nadjeva se tako da joj mekana unutrašnjost bude s vanjske strane udice. Tako nalikuje maloj crvenoj moruzgvi. Mamac se nudi na dnu ili uz ozidanu obalu, jer se pic hrani tako što stane uz stijenu ili dno i s njih naglim pokretima tijela čupa hranu. Ako u zoni ribolova nema babica (slingurica), koje također jedu moruzgvu i trešnju, mamac je najbolje položiti na dno. U suprotnom ga treba prisloniti uz ozidanu obalu ili kakav kamen poviše dna, ali ne previsoko, jer se pici najradije zadržavaju blizu dna.

Bez obzira na to što se picu nudilo, mamac ne smije biti veliki. Treba samo pokrivati udicu.

RADIO KLUB DUBROVNIK, B.Bogišića 14, organizira tečaj za radioamatere operatore i poziva sve zainteresirane da nam se pridruže!

Tko može sudjelovati?
- učenici osnovnih i srednjih škola
- studenti
- svi zainteresirani građani, bez obzira na godine i spol,

Što ćete naučiti?
Tehničke osnove radioamaterizma
Hrvatske i međunarodne radioamaterske komunikacijske procedure
Hrvatske i međunarodne propise radioamaterizma
Praktični rad radioamaterskom komunikacijskom opremom

Gdje i kad se održava tečaj?
U prostorijama Radio kluba, na adresi Baltazara Bogišića 14, dana 27.4. – ponedeljak – s početkom u 20.00 h. Daljnji raspored tečaja će se definirati u skladu s mogučnostima polaznika. Trajanje – početni dio tečaja 5 x 2h.

Zašto se prijaviti?
Steknite međunarodno priznatu dozvolu za rad
Posjedujte vlastitu radijsku postaju za korištenje u Hrvatskoj i inozemstvu
Uđite u svijet radioamaterskih komunikacija i postanite dio globalne zajednice
Za više informacija kontaktirajte nas.

Kako se prijaviti?
Nema posebne prijave, dođite, slušajte, pitajte. Možete nam se javiti putem maila: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

U dvorani sv. Vlaha u palači Sponza održano je u četvrtak književno predstavljanje znanstvene knjige u izdanju Doma Marina Držića – „Marin Držić: čitanje i književni turizam“ te njenog prijevoda na engleski jezik „Marin Držić: Reading and Literary Tourism“. Autorice izdanja su kroatistica i povjesničarka književnosti, nasl. izv. prof. dr. sc. Katja Bakija i Marija Konsuo Kuzmanić, profesorica hrvatskog jezika i književnosti. Ovo su druga i treća knjiga znanstvene nakladničke cjeline Doma Marina Držića „Biblioteka Držićijana“ koja objavljuje stručne i znanstvene tekstove, nezaobilazne izvore za sve današnje i buduće istraživače Držićeva života i djela, a prva na engleskom jeziku.

U predstavljanju je, osim autorica i ravnatelja Doma Marina Držića Nikše Matića, te pozdravni govor ravnateljice Državnog arhiva u Dubrovniku Nikoline Pozniak, sudjelovalo i troje recenzenata knjige: izv. prof. dr. sc. Martina Kolar Billege s Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Leo Rafolt s Akademije za umjetnost i kulturu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku i prof. dr. sc. Ivona Vrdoljak Raguž s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Dubrovniku. Četvrti recenzent je prof. dr. sc. Irvin Lukežić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Za grafičko oblikovanje knjiga zaslužan je Nedim Meco.

Ravnateljica Državnog arhiva u Dubrovniku Nikolina Pozniak uvodno je pozdravila okupljene i naglasila važnost kulturnog turizma i predstavljenih knjiga za Grad Dubrovnik.

Nikša Matić, ravnatelj Doma Marina Držića i urednik izdanja, zahvalio je publici i Gradu Dubrovniku te čestitao autoricama. Istaknuo je kako su predstavljene knjige vrlo vrijedno gradivo ne samo za ustanovu, već i za recepciju Marina Držića u svijetu. Knjige otvaraju nove vidike u iščitavanju bogatog opusa Marina Držića u kontekstu književnog turizma te ujedno ističu važnost popularizacije čitanja, osobito kroz projektne aktivnosti koje su tijekom četiri godine autorice kroz suradnju s Domom Marina Držića provodile u dubrovačkim osnovnim i srednjim školama. Objasnio je kako se knjige sastoje od Prologa i tri poglavlja: „Marin Držić i njegova djela u kontekstu književnog turizma“, „Projekt Doma Marina Držića 'Čitajmo Držića' u dubrovačkim osnovnim i srednjim školama“ te „Prevođenje Marina Držića – lingvističko-kulturološki izazov“.

U prvom poglavlju autorice promišljaju Držićevu ostavštinu kao temelj autentičnog kulturno-povijesnog doživljaja, otvarajući mogućnosti njezine suvremene interpretacije u kontekstu održivog turizma i kulturne politike. Dubrovnik, u kojem Držić i dalje živi u jeziku, kazalištu i urbanom tkivu, prepoznaje se kao grad književne memorije, ali i grad živoga duha.
Drugo poglavlje obrađuje projekt proveden u višim razredima svih osnovnih škola u Dubrovniku te u nižim razredima Gimnazije Dubrovnik, kojem je cilj bio upoznavanje s bogatim opusom Marina Držića i stvaranje nove čitateljske publike, posebice među mladima. Danas, kada se govori o padu zanimanja za čitanje, autorice ukazuju kako upravo ovakvim projektima Dom Marina Držića nastoji poticati i razvijati interes mladih za čitanje i za upoznavanje kanonskih djela hrvatske književnosti. U sklopu tih dvaju pilot projekata koje su provodile autorice ove knjige nastala su i dva vrijedna istraživanja o čitanju općenito, kao i o čitanju odabranih Držićevih djela („Skup“ i „Novela od Stanca“) koja su dio knjige.

U trećem poglavlju autorice pišu o aktivnostima Doma Marina Držića na polju prevođenja i objavljivanja cjelovitih prijevoda Držićevih djela na svjetske jezike, što nije samo sredstvo jezične komunikacije, nego i važan alat kulturne diplomacije, interkulturnog dijaloga i globalne vidljivosti malih književnosti. Ističu kako objavljivanje kvalitetnih i funkcionalnih prijevoda Držićevih djela omogućuje da njegovi tekstovi izađu iz okvira nacionalne filološke i akademske uporabe te postanu dostupni stranim čitateljima, kazalištima, istraživačima i studentima.

Izv. prof. dr. sc. Martina Kolar Billege s Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu navela je kako se bavi metodikom hrvatskog jezika pa je red i da njeno obraćanje bude upravo tako, u čemu je izvrsno uspjela. Istaknula je kako je bojazan svakog književnika da njegove riječi ne ostanu samo mrtvo slovo na papiru. A kakve nam je riječi ostavio Držić? One koje direktno i indirektno naglašavaju vrednote i to treba zadržati u suvremenom društvu, što nije lako. U obrazovnom sustavu književnost je sredstvo oblikovanja vrijednosnog sustava i to treba iskoristiti za očuvanje baštine. Ovu knjiga je poželjna lektira za proučavatelje, kreatore kulturne politike, turističke profesionalce i sve one koji žele razumjeti snagu književnosti u oblikovanju identiteta i poticanju kulturne razmjene. Uspješno argumentira važniju ulogu Držića u oblikovanju kulturnog turizma Dubrovnika i pruža plan za postizanje te vizije.

Prof. dr. sc. Ivona Vrdoljak Raguž s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Dubrovniku rekla je kako je književni turizam iznimno važan, posebno za Grad Dubrovnik. Knjigu „Marin Držić: čitanje i književni turizam“ ocijenila je inovativnom, s posebnim pristupom i novom idejom, a njen znanstveni doprinos je kritičko razmatranje problematike i provedeno istraživanje. Autorice su duboko ušle u tematiku kulturnog turizma, njegovu ulogu u razvoju i novom pristupu turizmu. Zaključila je kako je riječ o stručnom djelu koje može potaknuti čitatelje na kritičko razmišljanje. Dubrovnik baštini lik i djelo Marina Držića kao dio vlastitog identiteta, književnost postaje jedan od osnovnih temelja za izgradnju iskustva posjetitelja koji dolaze u ovaj grad, prvenstveno kroz povijesno i bogato kulturno naslijeđe. Autorice su prepoznale ovu važnost i kroz djelo potiču čitatelje na promišljanje o potrebi povezivanja humanističkih i društvenih znanosti, a što ne susrećemo tako često.

Prof. dr. sc. Leo Rafolt s Akademije za umjetnost i kulturu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku osvrnuo se na čestu usporedbu Držića sa Shakespeareom koju ne voli jer smatra da je važno obilježje Držićevih djela spoj lokalnog i globalnog kojeg nema u djelima engleskog barda. Marin Držić je živi klasik, a ako želimo da književnost participira u svijetu onda je moramo na neki način oživjeti. Knjiga uzdiže Marina Držića na pijedestal književnika važnih za kulturni turizam. On je paradigmatski autor u Hrvatskoj i svijetu jer osim onoga o čemu piše, skreće pozornost i na nešto drugo, poput rodnih problema, problema nacije ili problema malih književnosti. Masovni turizma je „brzi“ turizam, poput brze hrane, a Držić u tom kontekstu može biti primjer „sporog“ turizma. Treba ga „prošvercati“ u turizam i na neki način „reekspoloatirati“. Dubrovnik jest Držićev grad, ali može li on to i danas biti, na koji način možemo hodati Držićevim ulicama a da nismo samo vezani uz spomenike, rukopise ili Dom Marina Držića? Prepoznajemo li ga na ulici kao što turisti Dubrovnik prepoznaju po Game of Thronesu? Ključna snaga ove knjige leži u tome što autora, koji je neupitno stožerni pisac nacionalne književnosti i jedan od ključnih europskih autora svojega doba, ne tretira samo kao predmet akademskog proučavanja, već kao 'živu' inspiraciju književnog turizma i aktivni element suvremenog kulturnog identiteta. Na kraju je zaključio kako knjiga ne stavlja točku već otvara put prema nekim novim istraživanjima.

Marija Konsuo Krizmanić izrazila je duboku zahvalnost Katiji Bakija na dugogodišnjoj suradnji, kao i Domu Marina Držića na čelu s ravnateljem Nikšom Matićem.

Katja Bakija također je zahvalila suautorici, izdavaču i uredniku te recenzentima. Potom je navela kako nas je okupio Držićev genij koji prelazi stoljeća, uvijek aktualan, uvijek provokativan. Marin Držić, po sadržaju i jeziku, ključna je osoba za oblikovanje dubrovačkog identiteta. Po karakteristikama hrabrosti, duhovitosti i mudrosti Držić je idealni vodič kroz proturječja svog vremena. Završila je s bezvremenskim Držićevim citatom: „Tko doma ne sidi i ne haje truda, po svijetu taj vidi i nauči svih čuda“.

Knjiga „Marin Držić: čitanje i književni turizam“ i njen prijevod na engleski jezik „Marin Držić: Reading and Literary Tourism“ otvaraju novo poglavlje u promišljanju Držićeva nasljeđa sagledavajući ga u kontekstu suvremene kulturne ponude i turističkog identiteta Dubrovnika i Hrvatske. Kao ustanova u kulturi Grada Dubrovnika koja baštini, čuva i interpretira život i djelo najvećeg hrvatskog renesansnog komediografa, Dom Marina Držića ima trajnu obvezu promicati njegovo stvaralaštvo, ali i otvarati nova polja iščitavanja i razumijevanja njegove svevremenosti i aktualnosti. Upravo stoga su knjige „Marin Držić: čitanje i književni turizam“, odnosno „Marin Držić: Reading and Literary Tourism“ važni naslovi u izdavačkoj djelatnosti Doma Marina Držića i vrijedan doprinos afirmaciji čitanja, književnom turizmu i kulturnoj baštini u najširem smislu. U ovim izdanjima prepoznaje se most između prošlosti i sadašnjosti, između Vidrina Dubrovnika 16. stoljeća i Dubrovnika 21. stoljeća.

Pronalaženje riba jedan je od najtežih dijelova ribolova, profesionalnog i sportsko - rekreativnog. To se više ili manje odnosi na sve, ali posebno na riblje vrste koje lutaju prostranstvima neovisno ili manje ovisno o dubini mora, vrsti dna, udaljenosti od obale i dna...

Posao pronalaženja danas znatno olakšavaju elektronska pomagala, ali nemaju ih svi, a kojima su, uz to, mogućnosti i dometi ograničeni. Zbog svega toga mnogi ribolovci se još uvijek koriste i znanjem o nekim pojavama na moru koje su izravno ili neizravno vezane uz prisutnost ribe. Praksa je pokazala da je primjena znanja o tim pojavama od izvanredne koristi čak i onda kad se rabe i elektronska pomagala, jer ribara mogu mnogo brže dovesti do ribe nego kad se te pojave ne poznaju ili zanemare pa se sav posao pronalaženja prepusti elektronici.

Za sportsko - rekreativne ribolovce poznavanje tih pojava posebno je značajno u lovu tuna, ali i ostalih pučinskih pelagičkih grabljivica, kako sitnih tako i krupnih. Tih pojava je dosta, a najviše ih je povezano uz ponašanje morskih ptica. Međutim, ponekad se dogodi da ptica nema, a da se na površini pojavi plov sitne plave ribe, a za njima i širuna, lokardi, vrnuta, lica, polanda, lampuga, tuna…

Glavni razlog njihovog pojavljivanja je hranjenje sitnih plavih riba planktonskim organizmima koji u svojim migracijama redovito dolaze do površine. Pojavljivanje riba na površini opetuje se na više načina. Najčešće je „glavinjanje”, jedva vidljivo probijanje površine mora vrhom glave ili ustima karakteristično je za bukvu, gavuna, giru, brgljuna, cipola… „Igra“, praćakanje ribe po samoj površini karakterizira pojavu srđele, papaline, vrnuta, lokardi, širuna, ukjate, tuna, igluna i iglana. Najrjeđe je „riljanje“, plivanje površinom izvirujući leđnim perajama van površine, kako se javljaju iglun, tuna, bucanj i morski psi, dok je izlijetanje nad površinu karakteristično za igluna, iglana, cipole, tune i iglicu. Svaki od navedenih načina pojavljivanja dosta je lako uočiti po utihi, ali za valovitog i vjetrovitog vremena to je teže ili posve nemoguće.

Za ribolovce je najkorisnija „igra”. Ne samo zato što se najlakše opaža, nego i poglavito zato što se neke vrste, primjerice tuna, iglun i iglan, prilikom „igre” najlakše love, jer se dok „igraju” zapravo hrane, a za vrijeme hranjenja slabi im oprez prema opasnosti.

Ako sitna riba iskače nisko, pojedinačno i rijetko, to je znak da je ništa ne progoni. No, ako skače visoko, učestalo i masovno, nešto je progoni. Oko toga plova treba povući pendulu, najbolje i laganu i tešku dok se ne utvrdi koliko su krupni progonitelji.

Iako se može vidjeti u bilo koje doba dana, „igra” je neusporedivo češća i lakše se primijeti u ranim jutarnjim i kasnim popodnevnim satima i to obično u toplijim dijelu godine. Na nju najčešće upozorava tamnija boja mora na mjestu igre, ako se promatra iz daljine, dok se gledajući iz blizine može vidjeti i sama riba koja iskače. Veoma često, poviše takvog mjesta su morske ptice.

Osim riba, na površini mora „igraju” i sisavci. Njihova brojnost u jednom području ovisi o bogatstvu ribe u njemu. Ne samo zbog činjenice da se morski sisavci hrane isključivo morskim životinjama, nego još više zbog toga što oni trebaju veliku količinu hrane, što ih veže samo za bogata područja. To ih čini i ovisnijima o takvim područjima nego ptice, koje uslijed veće brzine kretanja imaju veću mogućnost odabiranja staništa.

Od morskih sisavaca koji zaslužuju pažnju ribolovca treba spomenuti samo dupina („Delphinus delphis“), jer drugi sisavci ako se i susreću, toliko su rijetki da se njihovoj pojavi ne može pridavati neka veća važnost. Dupin prati i proganja u prvom redu ribe koje žive u plovu, a stalno je prisutna nad većim brakovima gdje se redovito zadržava sitna plava riba, bukva, gira oblica, kantor, cipoli, itd. Njihova pojava na površini je mnogo rjeđa u hladnijim nego u toplijim mjesecima. Prva njihova pojava u proljeće vezan je prisustvo sitne plave ribe čime se najavljuje i početak ljetnog ribolova.

Jednolično kretanje dupina površinom mora, u redu jedan za drugim, znak je samo seljenja iz jednog u drugo područje. Ako njihovo zadržavanje pod vodom traje duže onda je sigurno da se hrane nekom pridnenom, bentonskom ribom.

Oldtimer klub Dubrovnik organizira „4. Oldtimer Rally Ston: Ceste Celestinove Inspiracije”, koji će se održati u subotu, 18. travnja. Start je u 10 sati s odmorišta Komarna na Pelješkom mostu odakle će osamdesetak oldtimera odvesti prvu etapu do Kune gdje će automobili biti izloženi ispred Vinarije Roso, nasuprot Perivoja Celestina Medovića. Druga etapa će krenuti u 12:30 i voditi preko Oskorušnog i Potomja do Putnikovića i Muzeja vina. Posljednja etapa starta u 14:30 i vodi kroz Ponikve, a potom kroz stonsku solanu do završne izložbe na Placi u Stonu.

Automobili će biti izloženi na Placi od 15 do 17:30 sati. Ovogodišnji Oldtimer Rally Ston je ukupne duljine oko 80 kilometara. Rally je nazvan u čast Mata Celestina Medovića, velikog slikara rođenog u Kuni, kojeg su krajolici kroz koje će ove godine povorka oldtimera proći nadahnuli na poznati ciklus pejzaža. Očekuje nas topli proljetni dan koji će spojiti vibrantnu paletu boja Pelješca i eleganciju oldtimera. Bogati program manifestacije koja predstavlja Pelješac, Općine Ston i Orebić kao atraktivne auto-destinacije kombinirajući prirodne ljepote s upoznavanjem kulturne baštine i autentične eno-gastro ponude je privukao posade iz Hrvatske i susjednih država.

Dolazi puno zanimljivih automobila, a za posjetitelje će posebno atraktivni biti vrlo rijetka Opel-Irmscher Omega EVO500 kao i Ferrari 348 te Rolls Royce Cabriolet. Podršku Rallyu su uz općine Ston i Orebić pružili Dubrovačko-neretvanska županija sa svojim turističkim zajednicama te Poljoprivredna zadruga Putniković, Solana Ston, Vinarija Roso, VIVA i Libertas Dubrovnik.

Rally se održava na javnim prometnicama, u skladu s prometnim pravilima i uz pojačan angažman službenika Policijske postaje Ston pa manifestacija neće remetiti redovno odvijanje prometa.