Ususret Danu planeta Zemlje, Grad Dubrovnik, Turistička zajednica Grada Dubrovnika i DURA organiziraju manifestaciju „Proljeće u Primorju” koja će se održati u nedjelju 19. travnja na Lokvi u Mrčevu.

Program započinje u 9 sati pješačkom i biciklističkom turom pod nazivom „Putevima naših predaka”. Pješačka tura dužine je sedam kilometara i prolazi rutom Mrčevo – Mravinjac – Mrčevo. Sudjelovanje je besplatno, a prijave su obvezne na e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite..

Biciklistička tura duga je 20 kilometara te se vozi na relaciji Mrčevo – Majkovi – Mrčevo – Gromača – Mrčevo. Također, potrebno se prijaviti putem emaila: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. ili na WhatsApp: +385 91 4868 433. Za obje ture potrebno se prijaviti do petka, 17. travnja, do 12 sati.

U sklopu promocije projekta Interreg Italija-Hrvatska Value Plus, organizira se i tematska tura „Voda u kamenu“ na engleskom jeziku. Tura kreće u 9:00 sati s Pila prema Pločama te s Ploča u 10:00 sati autobusom prema Mrčevu. Za turu se potrebno prijaviti putem emaila: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. do petka 17. travnja do 12 sati.

Drugi dio programa održava se na lokvi u Mrčevu te započinje u 11 sati te traje do 13 sati. Program uključuje nastupe Limene glazbe Zaton i Malog linđa Zaton, Folklornog ansambla Linđo, Dubrovačkih primorskih svatova, DJ Vjeverice te Klape Kaše.

U sklopu programa bit će organizirana prezentacija tradicijskih proizvoda dubrovačkih obrtnika te prigodna marenda. Uz prethodnu rezervaciju najkasnije dan ranije, ručak je moguće organizirati u nekoliko lokalnih ugostiteljskih objekata: Seoskom domaćinstvu Musladin (Ljubač), Agroturizmu Laptalo (Gromača) i Konobi Knez (Pobrežje).
Kako bi svi zainteresirani mogli uživati u bogatom programu, osiguran je besplatan prijevoz autobusima javnog gradskog prijevoznika Libertas Dubrovnik. Planirani polazak s Pila prema Mrčevu je u nedjelju u 8:00 sati te s Ploča u 10:00 sati. Povratak iz Mrčeva prema Pilama planiran je u 13:30 sati.

„Kamere u NP Mljet često snime divlje životinje, ali rijetko imamo ovakav portret sive vrane (Corvus cornix)”, objavili su iz Nacionalnog parka Mljet.

Siva vrana je lako prepoznatljiva crno-siva ptica koja se karakteristično glasa. Radi se o svejedima te su vrlo društvene i vrijeme često provode u skupinama. Spadaju među najinteligentnije ptice te brzo uče i lako se prilagođavaju.

Njima se hrane veće ptice grabljivice i sove, gavrani, zmije koje se lako penju na stabla poput bjelice te neki sisavci kao što je kuna.

Danas su vrlo česte u gradovima jer lako dolaze do hrane pretražujući ljudske otpatke, njihovih prirodnih neprijatelja je manje, a klasični lov nije dozvoljen.

„Na otoku Mljetu su također prisutne, ali nisu oduvijek bile tu. Doselile su se zbog otvorenih odlagališta otpada koja su u međuvremenu sanirana, ali su se prilagodile na novonastale uvjete te rade štete na poljoprivrednim kulturama i autohtonoj fauni.” - rekli su iz Nacionalnog parka Mljet.

Znamenita Haydnova “Harmoniemesse” bit će izvedena na svečanom uskrsnom koncertu koji će se održati u četvrtak, 9. travnja u 20 sati u crkvi sv. Ignacija (Poljana Ruđera Boškovića) u Dubrovniku. Na koncertu će također biti praizvedeno djelo “Surrexit Pastor bonus”, don Dragana Filipovića i Branka Okmace.

Na koncertu nastupaju ansambl Confido vocale & camerata i Akademski zbor Pro musica, dok će dirigentsku palicu preuzeti Wolfgang Endrös. Kao solisti nastupaju Valentina Elizabeta Šilje, Vanja Turner, Luka Žiberna i Antonio Bogojević.

Koncert je organiziran u suradnji Confido vocale & camerata iz njemačkog Dorstena i Akademskog zbora Pro musica iz Mostara.

Ovaj koncertni projekt donosi spoj međunarodne suradnje i izvrsnog izvođačkog sastava, a više od stotinu i pedeset izvođača ponudit će publici bogat uskrsni glazbeni doživljaj kroz klasično i suvremeno glazbeno djelo.

Haydnova „Harmoniemesse“ je skladana 1802. godine i to je njegovo posljednje dovršeno djelo. Smatra se najvećom od šest njegovih misa i skladana je za imendan princeze Marije Hermenegild, supruge Nikole II. Esterházyja.  Ime “Harmoniemesse” (Misa puhačkih instrumenata) je dobila kasnije zbog istaknute uloge puhačkih instrumenata u orkestraciji.

Ulaz na koncert je slobodan.

Glavna vijest vikenda za Judo klub Fortitudo stiže iz Italije gdje je Borna Butijer osvojio srebrnu medalju na Europskom juniorskom kupu u Lignanu u kategoriji do 100 kilograma. Prema službenim podacima IJF-a i EJU-a, turnir je okupio 595 judaša iz 28 država i tri kontinenta, a u Butijerovoj kategoriji nastupilo je 35 boraca. U finalu je zlato osvojio Francuz Gaya Sonntag, dok su brončane medalje pripale Antoniju Aixelu Ramirezu Perezu i Nikiti Yudanovu.

Novo srebro u Lignanu ima dodatnu težinu jer je Butijer na istom natjecanju prošle godine bio brončani, a sada je otišao korak dalje i stigao do finala. Prema ažuriranoj IJF svjetskoj juniorskoj rang-ljestvici u kategoriji do 100 kilograma, Borna se trenutačno nalazi na 4. mjestu svijeta. Ranije smo isticali njegovu disciplinu i olimpijske ambicije, a novo finale u Lignanu potvrđuje da Butijer zadržava kontinuitet rezultata na najvišoj razini.

Stručno vodstvo kroz izložbu Dubrovačkih muzeja „Brodogradnja na dubrovački način – 500. obljetnica škara u Gružu“, održano je u žitnici „Rupe” u petak, a kroz izložbu posjetitelje je vodila jedna od autorica Ljerka Dunatov, koja je istaknula kako se državno brodogradilište nalazilo na sjevernoj strani Gruškoga zaljeva, na Kantafigu te je gotovo tri stoljeća uživalo zaštitu dubrovačke vlade. Unatoč razaranju u doba Napoleonskih ratova, brodogradilište je obnovljeno i nastavilo djelovati tijekom francuske i austrijske uprave, dok je u 19. stoljeću na području Gruža djelovalo i više manjih obiteljskih brodogradilišta.

Vodstvo je realizirano u sklopu programa „Petkom u pet”, a izložba je zamišljena kao putovanje kroz povijest dubrovačke brodogradnje, od kasnoga srednjeg vijeka do kraja 19. stoljeća. Ujedno prikazuje i promjene koje su se zbivale na prostoru Gruža, koji je krajem 19. stoljeća postupno izgubio ulogu brodograđevnoga središta i preobrazio se u suvremenu luku.

Dubrovačka brodograđevna škola nadilazi hrvatske granice pa se s pravom može nazvati baštinom čovječanstva. Ona je ujedno i podsjetnik na iznimno bogatu brodograđevnu baštinu Dubrovnika, koja je u nekim razdobljima svoje povijesti dosezala svjetske domete. Bez nava, karaka, galijuna, izgrađenih na navozima dubrovačkoga kraja, nije moguće ni zamisliti pomorsko - trgovačku ekspanziju Dubrovačke Republike u 16. stoljeću.

Dubrovački muzeji i ovom prilikom, istaknula je Dunatov, potvrđuju svoju ulogu čuvara, tumača i aktivnog posrednika naše baštine. Kroz izložbe poput ove, ali i kroz brojne projekte, suradnje i programe, nastoje baštinu ne samo očuvati, nego je i približiti suvremenoj publici, čineći je razumljivom, bliskom i trajno relevantnom.

- Ovakvi projekti imaju važnu ulogu u očuvanju sjećanja na dubrovačku brodograđevnu tradiciju, ali i u njezinu suvremenom tumačenju. Kroz pažljivo odabranu građu i interpretaciju, izložba približava složeni svijet brodogradnje široj publici, ističući njegovu povijesnu važnost, ali i trajnu vrijednost kao dijela identiteta Dubrovnika i njegove pomorske baštine - zaključila je Dunatov.

Izložba „Brodogradnja na dubrovački način – 500. obljetnica škara u Gružu“, autorica Ane Kaznačić Skurić i Ljerke Dunatov može se pogledati u žitnici „Rupe“ sve do 18. svibnja.

Znanstveno-fantastični film "Gospodar Oluje: Legenda o Hammerheadu", koji je nastao u kooprodukciji SAD-a i Hrvatske u hrvatskim se kinima počinje prikazivati 9. travnja, a svoju će dubrovačku premijeru imati dan ranije, u srijedu, 8. travnja u Kinu Sloboda s početkom u 20 sati.

Dubrovnik je u filmu utjelovio glavni grad priče – Argos. Na snimanju, koje se odvijalo 2020. godine, sudjelovalo je 56 dubrovačkih filmskih djelatnika na vodećim i pomoćnim pozicijama, uz čak 130 statista. Snimanje je trajalo 10 dana i odvijalo se na različitim lokacijama: Pile, Lovrjenac, gradske zidine, stijene na Buži, Porporela, bivša tvornica TUP, područje Luke Gruž (ispod mosta), okolo Grebena (podvodno snimanje) te na još nekoliko drugih mjesta.

Intrigantna znanstveno-fantastična avantura "Gospodar Oluje: Legenda o Hammerheadu" autorski je projekt redateljskog dvojca Domagoja Mažurana i Zorana Lisinaca, te koautora i producenta Nebojše Čupina (poznatiji kao Neb Chupin), uspješnog poduzetnika u SAD-u gdje je pokrenuo brend Dida Boža.

Ovaj, po svemu neobičan film za hrvatsku filmsku produkciju, donosi post-apokaliptičnu akciju sa spektakularnim scenama snimljenima ne samo u Dubrovniku, nego i na otocima Braču, Hvaru, Kornatima, Pagu, te u Splitu i Vodicama.

U film je uključen niz istaknutih imena iz SAD-a, Velike Britanije, Hrvatske i Srbije, poput Caroline Goodall (Schindlerova lista, 1993.), James Cosmoa (Hrabro srce, 1995.), hrvatskog glumca Gorana Bogdana (Čovjek koji nije mogao šutjeti, 2024.), Sergeja Trifunovića i drugih.

Osim po svom sadržaju, film je zanimljiv i zbog činjenice da se snimao u vrijeme COVID krize s iznimno strogim protokolima, posebnim odijelima, svakodnevnim testiranjima, što je značajno otežavalo odvijanje procesa, ali, kako je producent Chupin tad izjavio „izvanredni uvjeti dali su i poseban karakter snimanju“.

Tijekom boravka holivudsko-hrvatske produkcije u Dubrovniku, u post-lockdown razdoblju kada su gospodarske, a posebno turističke aktivnosti bile ograničene, zabilježeno je značajno povećanje noćenja i potrošnje u lokalnoj zajednici.

Organizatori premijere u Dubrovniku su produkcija Dida Boža d.o.o., Kinematografi Dubrovnik i Grad Dubrovnik.

Projekcija je besplatna uz prethodno preuzimanje ulaznica na blagajni Kina Slobode.

Načelnik Općine Župa dubrovačka Marko Miloslavić danas je s pročelnikom Frankom Mekišićem primio  rukometaše ŠSK Brenum, učenike 7. i 8. razreda OŠ Župa dubrovačka, koji su osvojili Državno školsko prvenstvo u rukometu i tako postali prvaci Hrvatske u svom uzrastu.

Ovaj izvanredan uspjeh ostvarili su na natjecanju koje se od 9. do 11. ožujka održalo u Poreču. Nakon što su 10. veljače slavili na županijskom natjecanju u Metkoviću, mladi župski rukometaši nastavili su pobjednički niz i na državnoj razini, gdje su ostvarili maksimalan učinak - pet pobjeda u isto toliko utakmica. U grupi su svladali ŠSK Brodarica iz Zadra (20:13) i Središće iz Zagreba (16:10), u četvrtfinalu ŠSK Križ (18:13), u polufinalu Jedro iz Poreča (22:13), dok su u napetom finalu bili bolji od Ribara iz Siska rezultatom 18:17.

Za OŠ Župa dubrovačka nastupili su: Ivan Prlender, Mijo Raič, Ivan Prkačin, Emanuel Goluža, Martin Tane, Dominik Prlender, Mihael Ivanković, Matija Krmek, Antonio Skorić, Petar Knezović, Roko Šimunović, Orsat Vugdelija i Niko Galov, pod vodstvom trenera Vida Vlahića.

Na prijemu u Općini načelnik je dječacima i njihovom treneru uputio iskrene čestitke te istaknuo koliko njihov uspjeh znači za Župu dubrovačku.

- Iskreno vam čestitam na ovom velikom uspjehu. Vaš trud, disciplina i zajedništvo doveli su vas do vrha, a time ste na najljepši način predstavili svoju školu i našu Župu. Ovakvi rezultati su dokaz da se rad i upornost uvijek isplate, a vi ste pravi primjer mladima u našoj zajednici. - poručio je načelnik.

„Ovaj povijesni rezultat potvrda je kvalitetnog rada, predanosti trenera i velike ljubavi prema sportu koju ovi mladi sportaši svakodnevno pokazuju. Općina Župa dubrovačka nastavit će pružati podršku razvoju sporta i mladih, jer upravo ovakvi uspjesi najbolje svjedoče o snazi rada, ustrajnosti i sportskom duhu.” – kažu iz Općine Župa dubrovačka.

Ribe imaju brojna osjetila od kojih su kod ogromne većine njih najrazvijeniji kemo te osjetila mirisa i okusa. Pomoću njih ribe prepoznaju svoje potomke, pronalaze put do mrijestilišta, razlikuju prijatelje od neprijatelja i, što je za ribolovce - udičare najvažnije, pronalaze i prepoznaju hranu. Zato ribolovci nastoje što više pojačati miris i okus mamaca te primame.

Nekada se to najčešće radilo tako da su se mamci izlagali truljenju, što je vrlo nehigijenski, čak i opasno po zdravlje ribolovca. Drugi tradicionalni način pojačavanja mirisa i ukusa je dodavanje mamcu zgnječenog ili naribanog češnjaka koji ima vrlo intenzivni miris i jak ukus. No, češnjak mijenja originalni miris mamca, neke ribe ne vole njegov miris i ukus, neke samo ako nisu pretjerano jaki, a neke privlači miris, ali odbija ukus češnjaka.

Danas je, pak, moguće pojačati miris i ukus mamca bez spomenutih negativnih pojava, zahvaljujući umjetnim pojačivačima koji se koriste u prehrambenoj industriji.

Najlakše, najdostupnije, ali i najskuplje rješenje je „Vegeta“ i slični začini za jelo. Naime, oni u manjim postotcima sadrže industrijske pojačivače mirisa i ukusa. Puno više ih ima u „Ajinomoto“ („Aji-no mot“), najpoznatiji japanski začin za jelo, kojeg je kod nas moguće nabaviti u trgovinama delikatesa. Pakiranje od 200 grama tog začina košta oko četiri eura, što je upola manje od cijene kilograma „Vegete“, koja sadrži u gramima istu količinu pojačivača.

No, može se i bez ovih dodataka za jelo jer se pojačivači koje oni sadrže mogu kupiti i posebno i to po nižim cijenama od začina. Glavni pojačivač je mononatrijev glutamat („MSG“), natrijeva sol glutaminske kiseline, poznata i kao E621. „MSG“ daje hrani mesnati, bogati i intenzivniji okus, poznat kao peti osnovni okus, „umami“.

Osim E621, svi spomenuti dodatci jelima sadrži i vrlo male, jednoznamenkaste postotke aditiva E630 te E627. E630 je sol inozinske kiseline (inozin monofosfata, „IMP“) koja se u prehrambenoj industriji koristi kao pojačivači okusa.

E627, natrijev gvanilat je sol gvanilne kiseline, oksidirani oblik vanilina, koji se koristi kao pojačivač okusa i aroma u prehrambenoj industriji. Sastojak je vanilin šećera koji se može koristiti umjesto E627.

Najbolje rezultate podstrekači daju s očišćenim školjkama, puževima, rakovima, filetima i komadima riba te ostalim mekanim mamcima. Količina upotrebljenih pojačivača ovisi o njegovoj te vrsti mamca, ali nikada ne prelazi 20% od količine mamca. Nakon dodavanja treba počinuti barem pola sata da pojačivač počne djelovati.

Dubrovnik će sljedećeg vikenda ponovno biti domaćin međunarodnog turnira za tenisače u kolicima; UNIQLO Wheelchair Tennis Tour – Dubrovnik Open 2026, koji se održava od 10. do 12. travnja na terenima u Lapadu. Turnir je organiziran u suradnji Teniskog kluba osoba s invaliditetom Dubrovnik i Hrvatskog saveza tenisača u kolicima, pod vodstvom organizatora Ante Kolunđije.

Na ovom iznimnom sportskom događaju sudjeluje 14 igrača iz osam zemalja – Austrije, Poljske, Belgije, Italije, Francuske, Izraela, Hrvatske i Njemačke. Turnir uključuje ždrijeb od 16 igrača u pojedinačnoj konkurenciji i konkurenciji parova, uz nagradni fond od 3.000 američkih dolara. 

Drugo izdanje turnira potvrđuje rast i važnost ovog događaja, koji sve snažnije doprinosi promociji tenisa u kolicima, ali i Dubrovnika kao inkluzivne destinacije pristupačne osobama s invaliditetom. Ovakvi sportski susreti šalju snažnu poruku jednakosti i sportskog duha bez predrasuda.

Pozivamo sve da da na teniskim terenima u Lapadu ujedno i podrže našeg Antu Kolunđiju.

Vizualni identitet 77. Dubrovačkih ljetnih igara potpisuje Saša Šekoranja. Poetika umjetnikovog stvaralaštva snažno je vezana uz motiv cvijeća koje u njegovom radu prestaje biti motiv, nadilazi dekorativnost i postaje osobni, vizualni jezik koji nosi značenje trajnih emocija i prolaznosti, stvarajući djela višeslojne simbolike.

U ovogodišnjem vizualu 77. Dubrovačkih ljetnih igara umjetnik prikazuje neočekivani dijalog između Gundulićevog portreta u bronci, koji nije samo prikaz osobe, već način interpretacije institucionalne trajnosti u vremenu, s cvijećem kao simbolom prolaznosti i kratkotrajnosti ljepote. Nježno prislanjajući cvjetove Dubrovačkog gospara na oči Rendićeve skulpture, Šekoranja spaja dvostruku poetiku u kojem cvijeće postaje medij prenoseći atmosferu ljepote unutarnjeg i nevidljivog umjetničkog iskustva te Gundulića koji još jednom potvrđuje identitet Dubrovnika i festivala.

Saša Šekoranja nam kroz ovu umjetničku intervenciju ukazuje na ono što osjećamo, a ne vidimo. Vidljivo je tek početak, a umjesto vanjskog svijeta, kroz Šekoranjinu interpretaciju otvaraju nam se prostori skrivenih unutrašnjih doživljaja. Umjetnost tako postaje čin prepoznavanja, a ne samo puko gledanje, ona ovdje prestaje biti slika i postaje iskustvo. Ona nas ne traži da razumijemo sve što vidimo, nego da osjetimo ono što se ne može do kraja objasniti. Upravo u ovom dijalogu, između viđenog i doživljenog, između trajnog i prolaznog, nastaje njezina stvarna snaga koja spaja tradiciju, vrijednost i suvremenu interpretaciju.  

Dio umjetničkog opusa Saše Šekoranje imat ćemo priliku vidjeti i na njegovoj samostalnoj izložbi 15. srpnja u atriju Palače Sponza u sklopu programa 77. Dubrovačkih ljetnih igara.

Dubrovačko glazbeno proljeće, ciklus koncerta koji Dubrovački simfonijski orkestar organizira kroz travanj, svibanj i lipanj, započeo je sinoćnjim koncertom u Revelinu. Orkestrom je ravnao maestro Ivan Hut, dok je kao solist nastupio isktanuti hrvatski klarinetist Marko Zavišić.

Koncert je započeo Sorkočevićevom Simfonijom br. 1, potom je solist izveo dva djela: Weberov Koncert br. 2 za klarinet u Es-duru te Rossinijeve Teme s varijacijama za klarinet i orkestar. Koncert je zaključila Mozartova Simfonija br. 41 u C duru. Velikim pljeskom za čak dvije izvedbe nagrađen je klarinetist Marko Zavišić, inače jedan od najaktivnijih klarinetista svoje generacije, a kojem je ovo bila prva suradnja s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom.

Marko Zavišić glazbeno putovanje započeo je u Opuzenu, nakon čega se preselio u Zagreb kako bi nastavio svoje obrazovanje u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog, a potom i na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (u klasi prof. Davora Rebe). U međuvremenu je studirao i na Akademiji za glasbo u Ljubljani (u klasi prof. Tadeja Keniga). Također je sudjelovao na brojnim majstorskim tečajevima kod renomiranih glazbenika i klarinetista te hrvatskim i međunarodnim natjecanjima na kojima je ostvario zapažene rezultate. Dobitnik je brojnih nagrada na glazbenim natjecanjima u kategorijama klarinet i komorna glazba. Osim koncerata na domaćim pozornicama, održao je i niz koncerata u inozemstvu (Italija, Mađarska, Tunis, Jordan, Španjolska, Latvija, Brazil, Turska, itd.). Uspješno se bavi i pedagoškim radom kao profesor klarineta u Umjetničkoj školi Franje Lučića u Velikoj Gorici gdje sa svojim učenicima osvaja brojne nagrade na natjecanjima u zemlji i inozemstvu. Bio je član Zagrebačke filharmonije, jedan je od osnivača Max Bruch tria s kojim redovno nastupa te je mentor u Zagrebačkim mladim filharmoničarima.

Dubrovačko glazbeno proljeće organizira Dubrovački simfonijski orkestar uz podršku Grada Dubrovnika, Turističke zajednice grada Dubrovnika i Ministarstva kulture i medija RH.

Poslije kraćeg gladovanja nakon mrijesta, smudut (brancin, lubin) se sve intenzivnije hrani pa zato i sve bolje lovi udicom. Iako je posljednjih godina lov varalicama jako popularan, njegov lov prirodnim mamcem je u pravilu učinkovitiji, osobito ako se odabere najprikladniji mamac. No, odabir nije nimalo lagan, ne samo zato što će brancin posegnuti za brojnim mamcima nego i zato što uspješnost svakog od mamaca ovisi o mnogim čimbenicima.

Brojni dobri mamci za lov brancina mogu se pribaviti na mjestu lova, neki dosta lako te brzo, ali neke je potrebno kupiti. Ako ih ima, obvezno treba kupiti srđele, ali samo svježe jer se bolje drže nego stare više dana. Srđela je univerzalni mamac, osobito dobra za lov brancina u ribarskim te ostalim lukama. Podjednako je dobra za lov odmetom na dnu te plovkom. Najbolje je loviti cijelom jer je teže pojedu sitne ribe. Također, najbolje je koristi samo jednu udicu koju je puno lakše sakriti u ješki i koja manje zapinje za dno od dvije. Prvo oko repa srdele strunom treba napraviti lažni čvor što olakšava daleko bacanje. Zatim se udica provuče nekoliko puta od repa i postavi na leđima kod glave. Udica mora viriti iz mamca, ali što manje, da je brancin ne osjeti.

Od ostalih dobrih mamaca za lov brancina moguće je kupiti i više vrsta crva. Najjeftiniji i najizdašniji je mesni, crv muhe, poznatiji pod talijanskim imenom bigatin, kojim se može loviti klasičniim odmetom na dnu te s plovkom na pola dna. Najbolji rezultati njima postižu se na lagano valovitom moru i poslije neverina te noću po mirnom moru, osobito u toplijem dijelu godine. No, veći dio ulova čine sitniji brancini.

Nekada omiljeni, a još uvijek jedan od najboljih crva za lov brancina čekanjem je pjeskulj, poznatiji kod nas pod talijanskim imenom arenikolo. Razlog tome je što je on, bez obzira na doba godine, uvijek učinkovit. Posebice na pjeskovitom i muljevitom dnu kad je more mirno ili u laganom pokretu. Za mamčenje su najbolji veliki primjerci, koji, nadjenuti kroz prednji, žilaviji dio tijela, vise ispod udice i svojim pokretima provociraju brancine.

I manji se pjeskulji mogu koristiti, ali ako se žele krupniji ulovi treba ih nadijevati po nekoliko tako da se postave i elastičnom niti vežu oko udice tako da im veći dio visi slobodno ispod njenog vrata. No, takvi postaju i lak plijen drugih riba, ponajprije ovčice, prije nego li privuku pozornost brancina. Zato se u lovu njima pribor mora često provjerava i nanovo mamčiti.

Na isti način kao i mali pjeskulji mamče se i muljaši, crvi iz priobalnog mulja, koje brancin također jede uvijek. I ovi crvi su najučinkovitiji na mekanim terenima.

Svi spomenuti crvi učinkoviti su i u lovu noću, ali za lov u tami posebno je dobar veliki morski crv, jer intenzivnije svijetli i miriše od pjeskulja i posebice muljaša. On je od njih i znatno žilaviji pa kad pribor na kojem je veliki komad velikog crva nešto potegne to osim brancina može biti još samo neka druga „okrunjena glava“, najčešće ovrata (orada, podlanica). Velikim crvom se može loviti na svim terenima gdje brancin obitava.

Još teže nego velikog, ostale ribe brancinu mogu preoteti golog štrcaljca, bibija. Tog žilavog crva najbolje je koristiti u svježem stanju, ali se vrlo dobri rezultati postižu i sa zamrznutim te na drugi način konzerviranim. Osobito je uspješan u lovu na pjeskovitom dnu tijekom i neposredno nakon nevremena. No, u to vrijeme brancini ga pohlepno uzimaju i na terenima gdje štrcaljci ne obitavaju.

Osim ovih kojih ima u njemu, lubin se uspješno može loviti i crvima koji ne obitavaju u Jadranu. Među takvima su se najboljim pokazali američki i korejski crv.

Američki, koga nazivaju i krvni crv zato što namamčen obilato ispušta iznimno mirisnu i ribama privlačnu krv najučinkovitiji je u mirnom ili tek neznatno pokretnom moru. Koristi se za lov na pjeskovitu dnu. Nadijevati ga je najbolje kroz sredinu.

Korejski, poznati i kao kineski crv najučinkovitiji je tijekom jesenskih i zimskih mjeseci, pojedinačno nadjenut na udice broj 8 do 10, tako da obilato vise s njih. Osim na samom dnu, iznimno je učinkovit u lovu plovkom na pola dna. Ovaj crv poput velikog u tijelu ima puno bioluminescentnih ćelije pa intenzivno svjetluca zbog čega je posebno dobar za lov noću.