Povodom osvajanja brončane medalje na Svjetskom veteranskom prvenstvu koje se ovog vikenda održalo u Rimu, gradonačelnik Mato Franković uputio je čestitku Josipu Martinoviću, počasnom predsjedniku Stolnoteniskog kluba Libertas Marinkolor. Prenosimo je u cijelosti:

Poštovani Josipe, upućujem vam iskrene čestitke na osvajanju brončane medalje na Svjetskom veteranskom prvenstvu u Rimu. U svojoj zavidnoj karijeri koja traje sedam desetljeća ostvarili ste zaista velike uspjehe što je 2017. godine zasluženo okrunjeno nagradom za životno djelo Dubrovačkog saveza športova, a svakom novom pobjedom dokazujete da ne namjeravate stati jer je vaša ljubav prema stolnom tenisu jednostavno prejaka.

Tako ste sada u kategoriji +85 došli do najvećeg uspjeha u karijeri i time još jednom svima pokazali da su godine uistinu samo broj. Vaš sportski put je velika inspiracija za sve nas!

S poštovanjem,
Gradonačelnik
Mato Franković

Povodom osvajanja sedam zlatnih i dvije srebrne medalje na kadetskom prvenstvu Hrvatske koje se ovog vikenda održalo u Zagrebu, gradonačelnik Mato Franković uputio je čestitku Plivačkom klubu Jug. Prenosimo je u cijelosti:

Dragi jugaši, čestitam vam od srca na izvanrednom uspjehu kojeg ste postigli na kadetskom prvenstvu Hrvatske! Sedam zlatnih i dvije srebrne medalje sada krase vaše vitrine i predstavljaju nevjerojatno postignuće.

Posebne čestitke upućujem Lukši Paviću koji je osvojio četiri pojedinačna naslova prvaka, zasluženo postavši jedan od najboljih natjecatelja i ukupni pobjednik višeboja slobodno. Također, Petra Smokvina zaslužuje velike pohvale na osvojenom prvom naslovu državne prvakinje i dvije srebrne medalje. Vaš talent je došao do izražaja i u mješovitoj štafeti zajedno s Nikom Frankovićem i Ivanom Puljić gdje ste osvojili zlato. Veliku pohvalu zaslužuje i muška kadetska štafeta na 4×100 slobodno u sastavu Tino Pecotić, Niko Franković, Teo Đurić i Lukša Pavić koji su obranili zimski naslov prvaka države.

Vaš uspjeh je dokaz neumornog rada i zalaganja, kako vas samih, tako i vaših trenera i roditelja. Zaista je divno vidjeti da na počecima svog sportskog puta već postižete ovako zavidne rezultate koje služe na ponos cijelom klubu i gradu!

S poštovanjem,
Gradonačelnik
Mato Franković

Zubatac krunaš, jedan od najpoželjnijih ribarskih ulova, na vrlo specifičnim lokacijama, o kojima smo pisali prije tjedan dana, loviti se može brojnim udičarskim alatima i tehnikama. Od udičarskih, nekad su ga lovili najčešće parangalima, rijetko bulentinom, a danas i pendulom te okomitim skosavanjem varalica i mamaca.

U svim tehnikama lova držanjem pribora u ruci veoma važan čimbenik uspjeha je odabir težine utega kako bi pribor bio što osjetljiviji na napad ribe ali i dosezao dubine od 60 do 95 metara, na kojima se krunaš kod nas najčešće lovi. Posebno je to teško u lovu tradicionalnom, pendulom iz ruke.

Praksa je pokazala da je takvu pendulu najbolje praviti od najlona dužine čak 300 metara, jer je često potrebno u more ispustiti skoro polovinu te dužine, a ostatak je neophodan za borbu s najkrupnijim ribama. Optimalna debljina strune je 0,90 mm, što je kompromis između tankoće radi manjeg otpora moru i postizanja veće dubine te neophodne čvrstoće jer se osim krunaša uloviti može veliki obični zubatac, orhan te kijerna. Počevši od kraja, na kome je vrtilica, prema motovilu treba postaviti 50 olovnica od po 10 grama, na jednakim razmacima od po 2 m. Vrtilica može biti trostruka, s tri alkice kako bi se lakše na bočnu alkicu spajao privez dužine dva metra od tankog najlona koji drži olovo čuvar. Težina olova treba može biti 300 do 600 grama, ovisno o dubini lova, jačini kurenta te brzini pendulavanja.

Na suprotnu stranu od osnovne strune na vrtilicu se spaja završnjak. Prednji dio mu čini 8 m dugi predvez od najlona promjera 0,80 mm, a drugi, spojen što manjom ali jakom kopčom, privez s udicama. Privez je najbolje izraditi od „FC“, fluorougljične strune, ne samo zbog njene nevidljivosti jer ona nije osobito bitna na velikim dubinama, nego i zbog velike tvrdoće tog materijala. Potrebno je koristiti dosta debeli privez, od 0,90 d0 1,00 mm, jer ulovljeni krunaš često s njim struže po dnu i preprekama na njemu.

Ovisno o vrsti i veličini mamca na privez se postavljaju dvije do tri udice, od kojih je jedna klizna kao bi se sistem što bolje prilagodio mamcu. Glavna udica može biti širine luka 15 do 21 mm, a klizna nešto uža, obe najbolje oblika „Live bait“. Kad se lovi lignjom, najčešće rabljenim mamcem, noseća klizna udica se kači u zadak lignje, a lovna u glavu, u korijen krakova s donje strane. Potom se predvez potegne kroz kliznu udicu tako da bude lijepo položen uz tijelo mamca.

Krunaš se lovi neposredno nad dnom pa zato nakon što ga dotakne svako malo s olovom čuvarom treba kuckati po dnu kako bi se uvjerili da je pendula uz njega. Da bi tu bila treba je potezati brzinom od pola do 1,2 čvora, obvezno niz kurenat.

Na jednom mjestu može se uloviti i više krunaša. Štoviše, ako je plov veći zbog konkurencije više njih će istovremeno napadati mamac pa se može dogoditi da se ulove dva odjednom, u pravilu manjih. Naime, veći, primjerci od 4 do 5 i više kilograma ne gutaju mamac nego ga napadaju u više navrata, grizu i trgaju. Kad zagrize ne treba mu popustiti koji metar kao običnom zubacu nego pričekati jednu sekundu i, ako je još uvijek na mamcu, snažno kontrirati. Ako mu se kontrom izvuče mamac iz usta, treba pričekati da ponovo napadne, što će uraditi i nekoliko puta, ponekad čak i kad ste ga kontrom okrenuli i povukli pola metra. Za razliku od njega, obični zubatac često shvati da nešto nije u redu i ne napada ponovo.

Krunaš se i drugačije bori nego obično zubatac, koji obično nakon kontre odmah totalno poludi, stalno se batrga i poteže, uvijek kontra ribolovca, ali kratko, tek prvih desetak sekundi, nakon čega se opusti i izvlači dosta lakše. Krunaš, pak, nakon kontre često prvo zapliva prema ribolovcu i ne pruža prevelik otpor. Ali se onda okrene na drugu stranu kao orhan pa „poludi” ili se „ukopa” na mjestu i poteže u stranu, baš poput orhana. Potom se opet opusti i krene gore pa opet na kontra stranu. Cijelo vrijeme lupa glavom kao velika ovrata. Relativno dugo mu treba da se umori, bori se često do same površine gdje mu ipak izleti želudac pod pritiskom mjehura.

Dubrovačka umjetnica Dubravka Tullio predstavila je svoja umjetnička djela iz opusa „Neopipljivo“ u sklopu projekta SupetART u Cavtatu. SupetART je jedinstveni artist-in-residence program koji promovira umjetnost i podržava lokalne umjetnike, pružajući im prigodan ambijent hotela Supetar za prezentaciju svojih djela domaćim i inozemnim ljubiteljima umjetnosti.

Izložba obuhvaća ciklus od dvanaest djela prožetih motivima prirode, Mediterana, sunca i prirodnih procesa, koji čine skladnu cjelinu i u promatraču bude osjećaj mirnoće.

- Mediteran, more, ljeto i poseban osjećaj koji se u nama budi s prvim toplim zrakama sunca svrstavaju nas u ljude koje određuje jug. Različite preokupacije koherentno uklopljene u oblik mojih interesa prilagođene su upravo jugu - prostoru i vremenu. Prirodu oko sebe čitam polako, lirično, romantičarski. Fokusiram se na boje, svjetlucanje mora, sjene, praznine, pukotine i u njima vidim buduće radove. Ponekad se vraćam na ista mjesta tražeći isti dojam, kao da sam tu nešto zaboravila i moram to nešto pronaći i vratiti. U mojim slikama se osjeća poetika Mediterana, lirika ljeta, miris bora, kakofonija cvrčka. Ispod laganog, lazurnog, laganopoteznog sloja akrila, kao temelj i prima materija uvijek ide ugljen. Čvrst, snažan, industrijski, prašnjav i konkretan. Volim kombinaciju ugljena i akrila, volim kontrast koji dobijem njihovim kombiniranjem i neizvjesnost u potezima. Baš kao i u prirodi – stijene i valovi, čempres i vjetar, kamen i vegetacija koja iz njega raste; njihov odnos i dinamična cjelina u meni stvaraju promišljanja i propitivanja koja kroz emocionalni doživljaj prenosim na platno. Kada su svi elementi posloženi, gledajući radove čut ćete šum mora, vjetar u krošnji i šuškanje lišća pod nogama. - rekla je na otvaranju sama umjetnica Dubravka Tullio.

- Narativ prirode uobličujem u slike s dozom ljetne lakoće, kroz mirnoću pokreta i mekoću obrisa. Tako nastaju slike neopipljivih pojava poput mreškanja površine mora pod mjesečinom i titranje sjena krošnje stabala. Radovi iz opusa „Neopipljivo“ evociraju na introspekciju i meditaciju te nas pozivaju da postanemo kustosi vlastite umjetnosti primjećivanja. - istaknula je na otvorenju izložbe umjetnica Dubravka Tullio.

Dubravka Tullio rođena je u Dubrovniku 1985. godine, gdje je završila Umjetničku školu Luke Sorkočevića, smjer slikarstvo i dizajn. Diplomirala je slikarstvo na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu 2008. godine u klasi prof. Nine Ivančić. Od 2015. godine radi kao muzejska pedagoginja u Prirodoslovnom muzeju Dubrovnik. Autorica je i koordinatorica muzejskih i pedagoških programa, festivala i manifestacija te autorica i koautorica izdanja Prirodoslovnog muzeja Dubrovnik. Također je autorica i koautorica brojnih likovnih postava izložbi Prirodoslovnog muzeja Dubrovnik. Njezini interesi uključuju ilustraciju, fotografiju i botaniku, a radovi joj se nalaze u privatnim zbirkama u Hrvatskoj i inozemstvu.

Projekt SupetART prošle su godine pokrenuli Jadranski luksuzni hoteli kako bi sugrađanima i inozemnim posjetiteljima na poseban način, kroz umjetnost, predstavili ljepote mjesta, ljude i lokalnu kulturu.

- U samom središtu ljetne sezone ova izložba još je jedan značajan događaj koji nadopunjuje turističku ponudu dubrovačkog kraja. Nakon održane dvije sjajne izložbe sigurni smo da nas očekuje još jedna uspješnica. Kreativni aspekt Dubravke Tullio sjedinjuje se s estetikom interijera našeg hotela Supetar i zajedno čine skladnu cjelinu koja je prožeta umjetnošću. - izjavila je Nikoleta Kušelj iz Odjela korporativnih komunikacija Jadranskih luksuznih hotela.

Ovogodišnji program projekta SupetART, koji se održava drugu godinu zaredom, započeo je u svibnju izložbom dubrovačke akademske slikarice Romane Milutin Fabris. Ona je predstavila svoje radove iz opusa „Homage to Dubrovnik“, dok se nakon nje posjetiteljima hotela Supetar svojim djelima iz opusa „Na rubovima stvarnosti“ predstavio Miho Skvrce. Aktualnu izložbu Dubravke Tullio „Neopipljivo“ posjetitelji mogu razgledati svakodnevno do 8. kolovoza uz prethodnu najavu hotelu na broj 020 479 833.

jpa

S ciljem privlačenja nove publike i obogaćivanja koncertne ponude po uzoru na velike svjetske festivale klasične glazbe, pokrenut je Ciklus World Musica i Jazza koji će ponuditi jedinstvene kulturno-umjetničke doživljaje. Festivalska publika tako će i ove će godine imati priliku uživati u fantastičnim ritmovima jazza, ovaj put kroz program Svjetskog jazz orkestra glazbenih mladeži kojeg vodi renomirani američki trombonist Luis Bonilla. Nakon što su prošli oštru konkurenciju na audicijama i postali dio JM Jazz World, talentirani mladi glazbenici stižu na Lovrijenac sutra, 16. srpnja u 21:30 sati i spremaju pravu jazz poslasticu!

Orkestar kojeg čine Duncan Robert McElman (Bariton saksofon), Lachlan McGargill i Isaac Power (Tenor saksofon), Ivan Yordanov i Márton Papp (Alt saksofon), Mads Haupt Clausen, Andrej Župančić, Sergio Vicente Aranguren i Connor Gentry (Tromboni), Pilvi Kokkonen, Juan Manuel Lagunes Vásquez, Lazar Šarenac, Àlex Fernández Ponce (Trube), Ursula Harrison (Bas), Matteo De Vito (Bubnjevi), Javier Cartín Zúñiga (Gitara), Daniel Bulatkin (Klavir) i Milica Anđelić (Vokal) nastao je u sklopu projekta najveće glazbene organizacije mladih u svijetu, a u svojih 12 godina djelovanja postao je gotovo neizostavnim gostom brojnih međunarodnih festivala diljem Europe.

Ovi ponajbolji mladi jazz glazbenici iz cijelog svijeta nastupali su na brojnim međunarodnim festivalima te imali zapažene koncerte diljem Europe. Značajnu suradnju ostvarili su s Brussels jazz orkestrom i Mariom Scnheider te nastupali u Milanu s Gonzalom Rubalcabom, kao i renomiranim glazbenicima poput Renne Maning, Jim Rotondy, KarlHeinz MIklinom, Johnom Rilleym, Hectorom Martignonom i Andy Mc Keejem, Alexom Sipiaginom, Dick Oattsom, Borisom Kozlovom i drugima. Od mladih hrvatskih glazbenika u radu orkestra sudjelovali su Valdemar Kušan, truba, Hrvoje Kralj, kontrabas, Jakov Varezić, saksofon, Hrvoje Štefanić i Zvonimir Marković, tromboni te Borna Pehar, glasovir.

Umjetnički voditelj ovog ansambla je američki trombonist, skladatelj i pedagog Luis Bonilla. Porijeklom iz Kostarike, Bonilla je odrastao u Kaliforniji te se školovao i specijalizirao za izvedbu velikog dijapazona glazbenih žanrova. Valja istaknuti da je svirao s velikanima kao što su McCoy Tyner, Dizzy Gillespie, Lester Bowie, Tom Harrell, Freddie Hubbard, Astrud Gilberto, Willie Colon, Toshiko Akiyoshi i mnogi drugi. Raznolikost žanrova koje izvodi, osim umijeća muziciranja, otkriva i njegovu sklonost ka istraživanju najkompleksnije i najzahtjevnije glazbe današnjice. Bonilla je član Vanguard Jazz Orchestra, svira i u sastavu Dave Douglas & Brass Ecstasy. Zadnje dvije godine nastupa na turnejama s Philom Collinsom. Bio je redovni predavač na Manhattan School of Music i New England Conservatory, a od ove godine redovni je profesor na Kunst Univerzitetu u Grazu - jazz odjel.

Ulaznice za ovaj koncert kao i ostale programe Dubrovačkih ljetnih igara dostupne su preko festivalskih mrežnih stranica www.dubrovnikfestival.hr ili servisa www.ulaznice.hr, na blagajni u Festivalskoj palači (Od Sigurate 1) svakim danom od 9 do 21:30 te ispred zgrade DTS-a (Vukovarska ulica) od ponedjeljka do petka od 10 do 17 sati.

DB

U Umjetničkoj galeriji Dubrovnik održana je još jedna „Subotnja kava u Galeriji“, stručno vodstvo kroz aktualnu izložbu „Privremeno“, Alema Korkuta, jednog od najzanimljivijih hrvatskih kipara srednje generacije.

Kroz izložbu je posjetitelje provela kustosica izložbe, muzejska savjetnica Umjetničke galerije Dubrovnik dr.sc. Rozana Vojvoda.

Izložba prikazuje presjek kroz njegovo stvaralaštvo od ranih serija sve do recentnih radova.

jpa

Renomirana violončelistica Monika Leskovar i Dubrovački simfonijski orkestar pod ravnanjem Sebastiana Langa - Lessinga sinoć, 15. srpnja su u prepunom Kneževu dvoru priredili pravu glazbenu čaroliju izvodeći skladbe Rossinija, Čajkovskog i Mendelssohna, koju je festivalska publika nagradila ovacijama i dugotrajnim pljeskom.

„Uvijek je poseban doživljaj svirati u Kneževu dvoru, a pogotovo kad ima toliko ljudi koji pažljivo slušaju koncert. To je prekrasan spoj i dogodi se jedna čarolija kada publika ovako pozorno sluša, a meni to jako pomaže. Hvala svima!“, podijelila je svoje dojmove Monika Leskovar neposredno nakon koncerta za kojeg se tražila karta više.

Sebastian Lang-Lessing, koji titulu glazbenog ravnatelja nosi na pet kontinenata, oduševljen je sinoćnjim koncertom, vrhunskom glazbom, atmosferom u Dvoru i festivalskim publikom te je istaknuo kako je ovo odličan uspjeh na početku glazbenog festivalskog ljeta. „Dubrovačke ljetne igre trebaju biti ponosne, ovo je odličan početak i želim vam sve najbolje u nastavku festivalske sezone i puno odličnih koncerata!“, kazao je, pun dojmova, ovaj slavni njemački dirigent.

„Savršena je bila energija i komunikacija između članova orkestra, solista i dirigenta, a to je jedna posebna emocija“, kazala je oduševljena Mirabai Weismehl Rosenfeld, koncert majstorica Dubrovačkog simfonijskog orkestra.

Jedna od najtraženijih hrvatskih violončelistica Monika Leskovar (Kreutztal, 1981.) pozornost javnosti skrenula je još davne 1995. godine, kada je u trinaestoj godini postala najmlađom pobjednicom Međunarodnog natjecanja Čajkovski u Japanu, već iduće je godine debitirala na Dubrovačkim ljetnim igrama te postala miljenicom festivalske publike. Bila je polaznica glazbenog učilišta „Elly Bašić“ u Zagrebu, u razredu Dobrile Berković Magdalenić, zatim učenica Valtera Dešpalja, a diplomirala je i završila poslijediplomski studij u razredu Davida Geringasa na Glazbenoj akademiji „Hanns Eisler“ u Berlinu, gdje je nastavila raditi kao asistentica. Pobjednica je i drugih međunarodnih natjecanja kao sto su ARD-ovo natjecanje u Münchenu, “Mstislav Rostropovič“ u Parizu, “Roberto Caruana“ u Milanu te „Adams“ u Christchurchu. Redovito nastupa na festivalima komorne glazbe diljem svijeta. Od 2010. do 2011. bila je solo-violončelistica Münchenske filharmonije. Od 2012. predavala je na Konzervatoriju Talijanske Švicarske u Luganu, a od 2017. godine predaje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je danas izvanredna profesorica.

Sebastian Lang-Lessing 2020. je godine imenovan glazbenim ravnateljem Korejske nacionalne opere. Njegova znatiželja, svestranost, širok repertoar i interes za sve kulture čine ga jedinstvenim umjetnikom koji na pet kontinenata nosi titulu glazbenog ravnatelja. Njegov operni repertoar broji preko 80 djela, dok simfonijski obuhvaća sva razdoblja od baroka do nove i suvremene glazbe: Njegov blizak, osoban odnos sa Schumannovim, Mendelssohnovim, Brahmsovim i Beethovenovim simfonijama može se čuti na brojnim snimkama i koncertima. Također ima veliku sklonost francuskom, ruskom, talijanskom, američkom i suvremenom repertoaru. Bio je stalni dirigent Deutsche Oper u Berlinu, glazbeni ravnatelj Nacionalne opere i Simfonijskog orkestra u Nancyju, šef-dirigent Tasmanijskoga simfonijskog orkestra i glazbeni ravnatelj Simfonijskog orkestra San Antonija, gdje danas ima status glazbenog ravnatelja emeritusa. Redovito dirigira u najprestižnijim opernim kućama diljem svijeta.

Dubrovački simfonijski orkestar važan je dio bogatog i raznolikog kulturnog nasljeđa Dubrovnika i Hrvatske, a 2024. godine obilježava 99. obljetnicu aktivnog rada. Dubrovački simfonijski orkestar nagrađen je 2005. godine prestižnom nagradom „Milka Trnina“, 2015. nagradom za doprinos ugledu i promociji Dubrovačko-neretvanske županije u zemlji i svijetu, a 2020. godine primili su i nagradu Grand prix Orlando za osobit umjetnički doprinos.

Na programu Dubrovačkih ljetnih igara večeras je nastup Svjetskog jazz orkestra glazbenih mladeži pod vodstvom Luisa Bonille u 21:30 sati na Lovrjencu, a ulaznice za ovaj koncert, kao i za ostale programe Dubrovačkih ljetnih igara dostupne su preko festivalskih mrežnih stranica www.dubrovnikfestival.hr ili servisa www.ulaznice.hr, na blagajni u Festivalskoj palači (Od Sigurate 1) svakim danom od 9 do 21:30 te ispred zgrade DTS-a (Vukovarska ulica) od ponedjeljka do petka od 10 do 17 sati.

DB

Violončelistica Monika Leskovar održala je danas radionicu s učenicama i učenicima Umjetničke škole Luke Sorkočevića uoči sutrašnjeg koncerta u Dvoru. Tri učenice koje su sudjelovale u programu, Đive Čatić, Zita Medo i Iva Nodilo, u Kneževu dvoru će i same stati na pozornicu 23. kolovoza u sklopu donacijskog koncerta Mladi za mlade.

Ovi mladi glazbeni talenti tako su imali priliku učiti od vrsne glazbenice koja je pozornost javnosti skrenula još davne 1995. godine kada je u trinaestoj godini postala najmlađom pobjednicom Međunarodnog natjecanja Čajkovski u Japanu, a već iduće je godine debitirala na Dubrovačkim ljetnim igrama te postala miljenicom festivalske publike koju ćemo imati priliku još jednom slušati uz Dubrovački simfonijski orkestar pod ravnanjem Sebastiana Lang-Lessinga, u Kneževu dvoru sutra, 15. srpnja s početkom u 21:30 sati. Na programu koncerta su skladbe Rossinija, Čajkovskog i Mendelssohna.

Jedna od najtraženijih hrvatskih violončelistica, Monika Leskovar (Kreutztal, 1981.), bila je polaznica glazbenog učilišta „Elly Bašić“ u Zagrebu, u razredu Dobrile Berković Magdalenić, zatim učenica Valtera Dešpalja, a diplomirala je i završila poslijediplomski studij u razredu Davida Geringasa na Glazbenoj akademiji „Hanns Eisler“ u Berlinu, gdje je nastavila raditi kao asistentica. S trinaest je godina postala najmlađom pobjednicom Međunarodnog natjecanja „Čajkovski“ u Japanu, a pobjednica je i drugih međunarodnih natjecanja kao sto su ARD-ovo natjecanje u Münchenu, “Mstislav Rostropovič“ u Parizu, “Roberto Caruana“ u Milanu te „Adams“ u Christchurchu. Redovito nastupa na festivalima komorne glazbe diljem svijeta. Od 2010. do 2011. bila je solo-violončelistica Münchenske filharmonije. Od 2012. predavala je na Konzervatoriju Talijanske Švicarske u Luganu, a od 2017. godine predaje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je danas izvanredna profesorica.

Sebastian Lang-Lessing 2020. je godine imenovan glazbenim ravnateljem Korejske nacionalne opere. Njegova znatiželja, svestranost, širok repertoar i interes za sve kulture čine ga jedinstvenim umjetnikom koji na pet kontinenata nosi titulu glazbenog ravnatelja. Njegov operni repertoar broji preko 80 djela, dok simfonijski obuhvaća sva razdoblja od baroka do nove i suvremene glazbe: Njegov blizak, osoban odnos sa Schumannovim, Mendelssohnovim, Brahmsovim i Beethovenovim simfonijama može se čuti na brojnim snimkama i koncertima. Također ima veliku sklonost francuskom, ruskom, talijanskom, američkom i suvremenom repertoaru. Bio je stalni dirigent Deutsche Oper u Berlinu, glazbeni ravnatelj Nacionalne opere i Simfonijskog orkestra u Nancyju, šef-dirigent Tasmanijskoga simfonijskog orkestra i glazbeni ravnatelj Simfonijskog orkestra San Antonija, gdje danas ima status glazbenog ravnatelja emeritusa. Redovito dirigira u najprestižnijim opernim kućama diljem svijeta.

Dubrovački simfonijski orkestar važan je dio bogatog i raznolikog kulturnog nasljeđa Dubrovnika i Hrvatske, a 2024. godine obilježava 99. obljetnicu aktivnog rada. Dubrovački simfonijski orkestar nagrađen je 2005. godine prestižnom nagradom „Milka Trnina“, 2015. nagradom za doprinos ugledu i promociji Dubrovačko-neretvanske županije u zemlji i svijetu, a 2020. godine primili su i nagradu Grand prix Orlando za osobit umjetnički doprinos.

Ulaznice za ovaj koncert kao i ostale programe Dubrovačkih ljetnih igara dostupne su preko festivalskih mrežnih stranica www.dubrovnikfestival.hr ili servisa www.ulaznice.hr, na blagajni u Festivalskoj palači (Od Sigurate 1) svakim danom od 9 do 21:30 te ispred zgrade DTS-a (Vukovarska ulica) od ponedjeljka do petka od 10 do 17 sati.

DB

Izložba pod nazivom „Lopudski portretii” fotografkinje Mare Bratoš otvorena je sinoć u atriju palače Sponza u sklopu programa 75. Dubrovačkih ljetnih igara. Kustosica izložbe Jelena Tamindžija Donnart istaknula kako je ova izložba hommage dubrovačkim korijenima.
- Izložba okuplja tri serije radova koje su snimane od 1998. sve do 2024. te se radi o crno-bijeloj fotografiji koja je snimana na filmu, a ova novija u digitalnoj fotografiji. Mara nas ovom izložbom poput dubrovačkih plemića odvodi izvan dubrovačkih mira na elafitski Lopud. Kad s „Postire” kročimo na kopno, osjećamo tu jednu vrstu zajedništva otočana koji su u međuovisnosti, koji su fizički ograničeni samim otokom i gdje se stvara jedna drugačija vrsta prijateljstva i poznanstva. To je poput dnevnog boravka gdje svi hodaju bosi, s nogama punih pijeska, sa šugamanom oko bokova, uz šum mora i miris borovih iglica. - kazala je Tamindžija Donnart.

- Ova izložba iako je osjetimo čulom vida, itekako polučuje naše osjetilo sluha i olfaktorna osjetila. Mara Bratoš stvorila je poseban dnevni boravak dijapazona svojih likova koji tvore sam otok, odnosno Mediteran, koji je i tema okosnica ove izložbe i samih Ljetnih igara. - rekla je Tamindžija Donnart i zahvalila tehničaru Kristijanu Bebiću i koordinatorici izložbe, Marijeti Radić.

Umjetnička ravnateljica Dubrovačkih ljetnih igara Martina Filjak naglasila je kako je Mediteran misao vodilja ovogodišnjeg jubilarnog izdanja Dubrovačkih ljetnih igara, a upravo se u tu misao vodilju, atmosferu i senzilibitet Mediterana, savršeno uklapa izložba Mare Bratoš.

- Gledajući ovu izložbu, osjetila sam jedan intimni prostor, povezivanje s prijateljima, s obitelji, s osjećajem sigurnosti. Dok je naša fantastična Mara Bratoš zaista napravila fantastičnu karijeru, postala je službeni fotograf najvećeg nacionalnog kazališta, Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, izuzetno nam je drago da je ovu izložbu podijelila s nama. Mari Bratoš čestitam, ne samo na otvorenju izložbe, već na cjelokupnoj dosadašnjoj karijeri i na svemu što će još postići u životu. Hvala ti, Mara. - rekla je Martina Filjak.
Mara Bratoš istaknula je kako je predivno vidjeti sve svoje fotografije na okupu, ljude koji dolaze i podržavaju izložbu te zahvalila svima.

Iako fotografkinja sa zagrebačkom adresom, Mara Bratoš bez iznimke svoja ljeta provodi na jugu gdje je odrasla i gdje je njezin talent prepoznat i njegovan između refleksije sunca, mora i fotografske leće. Predstavljene serije fotografija tako uokviruju godine od 1998. do 2024. U njima prepoznajemo rukopis fotografkinje koja kroz svoj rad prati male povijesti ljudi i migracija, ali i neprisutnost ljudi na otocima koju demonstriraju napuštene zgrade, iznoseći narativ o napuštenim snovima i strahovima ljudi koji su nekada tu živjeli.

Odabrane fotografije ujedno prikazuju svakodnevni život mladih parova, djevojaka i mladića s velikim snovima i odgojne trenutke djece i roditelja koji imaju posebnu notu u stvaranju odnosa među otočkim obiteljima.

Portretiranima je zajednički nazivnik opuštena prisutnost uokvirena dobro znanim kontekstom otoka koji postaje njihov životni prostor bez obzira na to radi li se o snimanju na užeglom ljetnom suncu ili pak dubokom hladu mističnog perivoja Đorđić-Mayneri.

Fotografije Mare Bratoš, baš poput otočkih žena, promatraču otvaraju svoj dnevnik i pričaju svoje životne priče istovremeno nježne i surove, glasne i tihe, prisutne i odsutne, kao i sama ljeta čije uspomene oblikuju naše identitete.
Izložba ostaje otvorena do 1. kolovoza.

db

Izložba „Mediteran u hrvatskom slikarstvu 20. i 21. stoljeća” bit će otvorena u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik u petak, 19. srpnja u 21 sat u sklopu Dubrovačkih ljetih igara.

Izložba je nastala u suradnji Dubrovačkih ljetnih igara i Umjetničke galerije Dubrovnik te je dio izložbenog programa 75. Dubrovačkih ljetnih igara. Autorica izložbe je Iva Körbler, a kustosica Ivona Šimunović, Umjetnička galerija Dubrovnik.

Tema Mediterana jedna je od konstanti u hrvatskom slikarstvu 20. i 21. stoljeća, a iskazuje se kroz podteme mediteranskog pejzaža s otocima i kopnom podjednako, ali i temu ženskog akta u morskom/maritimnom pejzažu. Često se, pomalo kolokvijalno, govori i o slikarstvu našeg Juga. Cijela plejada slikara svih generacija nastavljači su tradicije Ignjata Joba, Petra Lubarde, Otona Postružnika, Iva Dulčića, Antuna Motike, a posebice Otona Glihe i Frane Šimunovića. Slikari Mediterana i Juga u svojim djelima prenose himničko i senzualno osjećanje slike, čija se vibrantna paleta bazira na hvatanju fenomena svjetlosti na pejzažu, kamenu, moru i raslinju u različito doba dana – od ranog jutarnjeg sunca, bliještećeg podnevnog do dubokih mrkih sjena zalaza. Ti su slikari sačuvali u svojem duhovnom oku sjećanje na hedonizam nekadašnjeg Mediterana. Izložba Mediteran u hrvatskom slikarstvu 20. i 21. stoljeća ima namjeru fenomenološki i analitički prikazati krugove stilsko-morfoloških utjecaja u različitim generacijama hrvatskih slikara, gdje će biti zastupljeni sve stilske tendencije.

U izložbenom katalogu, o izložbi, između ostaloga, Körbler zapisuje: „Iako izložba ima namjeru fenomenološki i analitički prikazati krugove stilsko-morfoloških utjecaja u različitim generacijama hrvatskih slikara, gdje će biti zastupljene sve stilske tendencije koje se javljaju u 20. i 21. stoljeću, treba istaknuti kako je ona također edukativno namijenjena velikoj propulzivnosti inozemnih posjetitelja za vrijeme trajanja Dubrovačkih ljetnih igara koji participiraju u likovno-umjetničkim sadržajima. Namjera je, stoga, u odabiru djela prezentirati najbolja, pa čak i ne previše izlagana kapitalna djela pojedinih hrvatskih slikara, a jednako tako bismo izložbom željeli nastaviti koncept tzv. putujućeg fundusa Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti iz Zagreba, koji je trenutno u renoviranju i čiji je prvi veliki dio stalnog postava izložen u muzejskom kompleksu Dvije palače u Zadru. I ova se izložba naslanja na muzeološkogalerijsku koncepciju da slikarstvo predstavimo po temama koje izražavaju odnos umjetnika prema svijetu i stvarnosti u kojoj žive ili su živjeli, vremenu u kojem su stvarali, bez apsolutnog inzistiranja na kronološkom postavu izložbe ili na strogim stilskim parametrima. Dubrovnik bi, dakle, ovom temom i koncepcijom nastavio prezentaciju najboljih slika našeg modernog i suvremenog slikarstva uz djela iz fundusa Umjetničke galerije Dubrovnik, splitske Galerije umjetnina te privatnih izvora.“

Izložbu Mediteran u hrvatskom slikarstvu 20. i 21. stoljeća osigurava Euroherc, a ostaje otvorena do nedjelje, 15. rujna 2024.

DB

Dramski program jubilarnih 75. Dubrovačkih ljetnih igara započeo je u subotu premijernom izvedbom kultne Goldonijeve „Kafetarije” pred punim gledalištem na Držićevoj poljani. Predstava je nastala u koprodukciji Dubrovačkih ljetnih igara i Kazališta Marina Držića, u režiji Paola Tišljarića, po prijevodu i adaptaciji Frana Čale na dubrovački govor i uz pokroviteljstvo Studenca.

Izvedbu je ostvarila glumačka ekipa predvođena Marijanom Nejašmićem Banićem u ulozi gospara Lukše i Hrvoja Sebastiana u ulozi Frana kafetijera, Edija Jerteca u ulozi trgovca Điva, Angele Bulum u ulozi njegove žene Blage. Karlo, tobožnji konte je Antonio Agostini, a Lukrecija, njegova žena, Marija Šegvić. Balarinu Giselle glumi Srđana Šimunović, a Zoru, vlasnicu kartašnice, Mirej Stanić. Toni, Franov djetić je Bojan Beribaka, a inspektor Boris Matić. U ulogama furesta i maškara našli su se članovi plesnog studija Step'n Jazz.

Uz redatelja Paola Tišljarića dramaturginja je Antonela Tošić, scenografkinja Vesna Režić, kostimografkinja Ana Mikulić, oblikovatelj svjetla Marko Mijatović, autor glazbe i oblikovatelj zvuka Žarko Dragojević, oblikovatelj video projekcija Miran Brautović, jezični savjetnik Maro Martinović, koreografkinja Linda Valjalo, asistentica scenografkinje Nikolina Kuzmić, asistentica kostimografkinje Petra Andrić i inspicijentica Ivana Ljepotica.
Na Igrama je „Kafetarija” premijerno postavljena u režiji Tomislava Radića 1978. godine na Gundulićevoj poljani također kao predstava Kazališta Marina Držića, a na repertoaru se zadržala punih deset godina. Iako je njena radnja smještena u precizan povijesni kontekst, u fokusu je aktualnost, vitalnost komedije, ironija, oštrina, manipulacija informacijama, današnji odnos prema vrlinama i manama koje autor suptilno portretira te mogućnost promišljanja o mehanizmima koji reguliraju društvenu dinamiku.

Predstava igra još večeras, 14. srpnja, a ostale izvedbe su na programu 17., 18. i 19. srpnja.

DB

Nastupom ansambla Hesperion XXI pod ravnanjem Waed Bouhassoun sinoć je započeo glazbeni program 75. Dubrovačkih ljetnih igara. Izvodeći program pod nazivom Mare Nostrum: Dijalog duša, u prepunom atriju Kneževa dvora, ansambl Hesperion XXI je svojim talentom i energijom festivalskoj publici približio jedno novo i nezaboravno iskustvo rane glazbe istoka i zapada.

Sirijska glazbenica Waed Bouhassoun publici je prenijela pozdrave njihovog osnivača, legendarnog Grammyjevca Jordija Savalla, zahvalila mu na predanom radu u istraživanju rane glazbe i na svemu što radi za ansambl te istaknula kako ovi glazbenici dolaze iz različitih zemalja Mediterana, ali to ih ne razdvaja, već ih spaja preko njihovog zajedničkog jezika, a to je glazba. Njihov dijalog duša, dijalog kršćanske, sefardske, turske i arapsko-andaluzijske glazbe Mediterana, oduševio je festivalsku publiku koja ih je ispratila ovacijama i dugotrajnim pljeskom.

„Najveća vrijednost rane glazbe proizlazi iz njezine sposobnosti da kao univerzalni jezik umjetnosti prenese osjećaje, emocije i ideje predaka koje čak i danas mogu očarati suvremenog slušatelja”, stav je glazbenika iz sinoćnjeg ansambla. Izvodeći repertoar koji obuhvaća period od 10. do 18. stoljeća, Hespèrion XXI neprekidno traga za novim točkama sjedinjenja Istoka i Zapada, s jasnom željom za integracijom i oporavkom međunarodne glazbene baštine, osobito one mediteranskog bazena i s poveznicama s Novim svijetom.

Godine 1974. Jordi Savall i Montserrat Figueras osnovali su s Lorenzom Alpertom i Hopkinsonom Smithom u Baselu ansambl za ranu glazbu Hespèrion XX kao način vraćanja i širenja bogatog i fascinantnog glazbenog repertoara iz perioda koji prethode 19. stoljeću, na temelju povijesnih kriterija i korištenjem originalnih instrumenata. Ime Hespèrion znači 'stanovnik Hesperije', što je na starogrčkom označavalo dva najzapadnija poluotoka Europe: Pirenejski i Apeninski. To je također bilo ime planeta Venere kada bi se pojavila na zapadu. Na prijelazu u 21. stoljeće Hespèrion XX postaje Hespèrion XXI.

Danas je Hespèrion XXI ključan za razumijevanje glazbe razdoblja omeđenog srednjim vijekom i barokom. Njihov trud da spase djela, partiture, instrumente i neobjavljene dokumente ima dvostruku i neprocjenjivu vrijednost. S jedne strane, njihovo temeljito istraživanje pruža nove informacije i razumijevanje povijesti tog razdoblja, dok s druge strane njihove vrhunske izvedbe omogućuju ljudima da slobodno uživaju u estetskoj i duhovnoj profinjenosti samih djela.

Od svog osnutka, ansambl Hespèrion XXI krenuo je inovativnim umjetničkim smjerom koji će dovesti do osnivanja škole u području rane glazbe, jer njegovi članovi ranu glazbu doživljavaju kao eksperimentalni glazbeni alat pomoću kojeg traže maksimalnu ljepotu i ekspresivnost u svojim izvedbama. Svaki glazbenik koji se bavi ranom glazbom predan je izvornom duhu svakog djela te mora naučiti kako se povezati s njime proučavajući skladatelja, instrumente tog razdoblja, djelo i okolnosti u kojima je nastalo. Ali kao majstor glazbene umjetnosti, on je također dužan donositi odluke o djelu koje svira: sposobnost glazbenika da poveže prošlost sa sadašnjošću i kulturu s njezinim širenjem ovisi o njegovoj vještini, kreativnosti i sposobnosti prenošenja emocija.

Repertoar Hespèriona XXI između ostalog obuhvaća glazbu sefardskih Židova, kastiljske romance, djela španjolskog zlatnog doba te drugu europsku glazbu. Neki od njihovih najhvaljenijih koncertnih programa su Les Cantigues de Santa Maria d’Alfons X El Savi, La Diàspora Sefardí, Glazba Jeruzalema, Istanbula, Armenije i Folías Criollas. Zahvaljujući iznimnom radu brojnih glazbenika i suradnika koji su radili s ansamblom svih ovih godina, Hespèrion XXI još uvijek ima ključnu ulogu u oporavku i revalorizaciji glazbene baštine te značajan utjecaj na svjetskoj razini. Ansambl je objavio više od 60 nosača zvuka i nastupa diljem svijeta te ih se redovno može čuti na međunarodnim festivalima rane glazbe.

Program je ostvaren uz potporu Ministarstva kulture Katalonije i Instituta „Ramon Llull“ / With the support of the Departament de Cultura de la Generalitat de Catalunya and the Ramon Llull Institute.

Pokrovitelj programa je Valamar.

Glazbeni program 75. Dubrovačkih ljetnih igara nastavlja se već u ponedjeljak, 15. srpnja koncertom Dubrovačkog simfonijskog orkestra pod ravnanjem Sebastiana Langa-Lessinga i violončelistice Monike Leskovar. Ulaznice za ovaj koncert kao i ostale programe Dubrovačkih ljetnih igara dostupne su preko festivalskih mrežnih stranica www.dubrovnikfestival.hr ili servisa www.ulaznice.hr, na blagajni u Festivalskoj palači (Od Sigurate 1) svakim danom od 9 do 21:30 te ispred zgrade DTS-a (Vukovarska ulica) od ponedjeljka do petka od 10 do 17 sati.

Kupnjom Mastercard karticama ostvaruje se 10% popusta, a za iznose iznad 70 € omogućeno je obročno plaćanje Mastercard karticama na 2 ili 3 rate. Kupnjom ulaznica za 2 premijerne dramske odnosno 3 glazbene izvedbe, ostvaruje se gratis ulaznica za 1 reprizni dramski, odnosno glazbeni program po izboru. Kupnjom Mastercard karticama ostvarujete 10 posto popusta, a na Mastercardovoj platformi priceless.com možete pronaći jedinstveno iskustvo zatvaranja Dubrovačkih ljetnih igara, posebno osmišljeno za korisnike Mastercard kartica.

db