Mnoge riblje vrste, ponajprije pučinske, cijelog života kreću se u manjim ili većim jatima. Tipičan primjer je plava riba, kako sitna poput srđele, širuna, vrnuta, lokarde, srednja poput polande, lampuge, luca, tako i krupna poput tuna, iglana i igluna. Ta izražena društvenost ima dvojaku ulogu: zaštitnu i napadačku, ovisno o tome o kojoj se vrsti i kom uzrastu radi. Poznavanje ribljih navika vezanih za život u jatu, kako lovaca tako i lovine, od velikog je praktičnog značaja za njihov lov povlačenjem mamca, kako iz plovila u pokretu, pendulom, tako i iz mirujućeg plovila, „spinning“ tehnikom.

Napadačka taktika pučinskih grabljivica u pravilu se sastoji u tome da plov svojih žrtava nagnaju u bijeg k površini, gdje će uslijediti posljednji i za nesretne ribice fatalni napad. Tako napada većina spomenutih i ostalih grabljivica. Završnicu toga moguće je vidjeti iz plovila i s velike udaljenosti. Morska površina „proključa“, kako od lovine, koja u panici pokušavaju naći spas iskakanjem iz vode, tako i od lovaca. Sve to prate jata morskih ptica, koje se uz prodorne kliktanje obrušavaju prema površini i uzimaju svoj dio plijena. Zahvaljujući pticama, ribolovcima je umnogome olakšan posao traženja ribe: gdje su one, tu će sigurno biti i sitnih, ali i krupnih riba.

Kad naiđe na opisanu situacije, za ribolovca je dobar dio posla je već završen. Kakav će ulov ostvariti, ovisit će od njegovog umijeća u izboru mamca i načina lova, o njegovoj uspješnosti vođenja plovila, a u dobroj mjeri i od staloženosti.

Najvažnije je čim prije utvrditi koja grabljivica napada, što će često biti moguće prema veličini progonjenih riba, koje iskaču iz mora. Od toga će ovisiti način lova, dužina otpuštene strune, njena debljina i uopće snaga pribora, vrsta i veličina varalice, itd. Mjestu zbivanja treba se što prije i direktnije, ali u završnoj fazi lagano približiti, bez buke i strke po plovilu. Zatim valja ploviti u koncentričnih krugova oko vanjskih rubova glavne aktivnosti, što pretpostavlja pravilno određenu udaljenost mamaca od plovila. Treba dobro paziti da se ne prijeđe kroz središte aktivnosti, jer će se u tom slučaju jato grabljivica u pravilu uplašiti, odustati od lova i nestati u dubinama. Ribolovac koji se umjesto za pendulu opredijeli za „spinning“, treba plovilo zaustaviti na distanci koja mu omogućava da varalica dobaci barem do zone „najburnijih događanja“.

Kako se grabljivce gozbe na površini ili tik ispod nje, bez obzira kojom ih se tehnikom želi loviti, najbolje je koristiti varalice koje ne tonu duboko. Toj skupini pripadaju plivajući plitko roneći teturavci i pljuskavci, no koristiti se mogu i metalne, čak i teške varalice, osobito za „spinning“, posebice kada je nužno varalicu daleko odbacivati.

Ribolovcu kome se posreći da naiđe na veće jato agresivnih grabljivica, pa ima napade na varalice jedan za drugim, najbolje je penduližat s dva ili tri pribora. Pritom mora paziti samo da ne čini oštre krivine, kako se strune pribora ne bi međusobno zapetljale. Sportsko zadovoljstvo i obilan ulov bit će zagarantiran.

Kad je riječ o spinanju, loviti je najbolje samo jednom varalicom na priboru kako bi se izbjeglo njegovo petljanje i kidanje. Da bi se mogao dovoljno daleko odbaciti, kad se lovi laganim varalicama od mekane ili tvrde plastike, pribor mora biti dodatno otežan olovnicom, vodenom kuglom ili specijalnim plovicma „sbiroline“ i „bombarda“.

Jadranskim grabljivicama je najbolje ponuditi varalice od 20 do 50, najviše 70 grama. Ovisno o vrsti, njihova se dužina kreće između 50 i 90, čak i 110 mm. Pribor za „spinning“ takvim varalicama vrlo je jednostavno sastaviti. Čini ga osnovna struna od najlona promjera 0,40 do 0,50 mm, odnosno 0,25 do 0,30 mm, ako se pretežito love manje grabljivce, poput vrnuta i lokarde.

Struna mora završavati kopčom, a poželjno je i vrtilicom. Na kalemu je dobro imati barem 150 m strune. Također, dobro je da rola ima brzi prijenos, barem 1:5, kako bi se s dva ili tri okreta ručice u sekundi postigla velika brzina privlačenja varalice. Rola mora biti kvalitetna bacačka, ako ne cijela, barem metalnog kalema. Postaviti je treba na štap za bacanje, brze, akcije A, eventualno B, te težine bacanja do 100 grama.

Kada se potencijalni plijen hrani na površini ili blizu nje pa se to vidi, plovilom mu treba prići pa varalicu odbaciti na drugu stranu jata, a zatim odmah početi s neravnomjernim privlačenjem varalice. Pritom je dobro vrhom štapa mrdati lijevo - desno, kako bi varalica teturala poput ribice u bijegu. Kada je riba nešto dublje, varalicu treba pustiti da potone. S privlačenjem treba početi najkasnije kad odbačena struna s površinom mora načini kut od najviše 45 stupnjeva, odnosno kad se osjeti da je varalica bliže dnu nego površini. Ako se „napipa“ plov i varalica prođe kroz ili blizu njega, ulov je zajamčen.

U takvom lovu „na slijepo“, tamo gdje se ostvari prvi ulov treba odbacivati sve dok se dva ili tri puta zaredom ne privuče prazna varalica. Nakon toga treba promijeniti poziciju. Zanimljivo je da ribolovci početnici u ovakvom ribolovu znaju postići bolje rezultate od iskusnih. To mogu zahvaliti nesigurnom i neujednačenom povlačenju varalice, što provocira grabljivice na napad. Lovinu treba izvlačiti s puno opreza, ali bez velikog popuštanja.

Ribolov pendulom je znatno lakši, brzinom do četiri čvora treba kružiti oko jata i potezati pribor kompletiran na opisani način tako da je varalica barem 20 metara iza plovila.

Iako se male i srednje krupne grabljivce hrane cijeli dan, najbolji ulovi se postižu od ranih jutarnjih do 11 sati, a zatim kad sunce prijeđe zenit pa do mraka. Vremenski uvjeti nisu osobito važni za uspješnost lova, ali su idealni sunčani dani s maestralom ili laganim zapadnjakom. U ribolov najčešće nije nužno ići daleko od obale, jer su joj se sitne plave ribe, a za njima i grabljivice već približile.

Članovi Dubrovačkog simofnijskog orkestra i dalje snimke muziciranja i vježbanja kod kuće šalju svojoj publici putem društvenih mreža.

Često se tako na Facebook stranici DSO-a, kao i na njegovom Youtube kanalu, može pronaći klasika, ali i popularna glazba te glazba namijenjena najmlađima.

Među takvima je i kratka snimka prve flaute Dubrovačkog simfonijskog orkestra, Antonee Gjaja Kocković koja je odsvirala taktove Intermezza Bizetove opere Carmen.

Klarinetist Stijepo Medo izrabrao je simfonijsku bajku „Petar i vuk“ Sergeja Prokofjeva.

Uz spomenuto, Dubrovački simfonijski orkestar nastavlja objavljivati odabrana djela koncerata održanih posljednje vrijeme.

Primjerice, s koncerta održanog za Valentinovo u Kazalištu Marina Držića ove godine kada su s DSO-om i dirigentom Marcom Tarduom nastupile Dubrovkinje Maja Grgić, Andrea Marić i Lucija Pećar.

Objavljene su izvedbe „Bei Mir Bist Du Schön“ i „My baby just cares for me“.

Sve ih možete poslušati na Facebook stranici Dubrovačkog simfonijskog orkestra OVDJE.

rrd

U sklopu projekta Dubrovačkog simfonijskog orkestra koji glazbene uratke svojih članova objavljuje na društvenim mrežama kako bi poslali glazbu u domove svoje publike, sinoć je osvanuo dirljivi video mladog cellista Vida Veljaka sa snažnom porukom.

Vid Veljak, cellist u Dubrovačkom simfonijskom orkestru, glazbom je ispratio sunce na zalasku i izveo preludij Bachove II Suite u d molu. Uz to, poslao je sljedeću poruku ljubiteljima glazbe: „Dok sunce zalazi u predivnom Dubrovniku, ovim Bachovim preludijem želim podsjetiti na sve žrtve COVID-19 i poslati poruku nade za boljim, novim svijetom koji će nastati iz pepela ove krize. Čuvajte se!“

rrd

Bivši i sadašnji učenici dubrovačke Klasične gimnazije “Ruđer Bošković” su s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom snimili divan video i izvodeći Gusara s Porporele i time, poručuju iz Dubrovačkog simfonijskog orkestra, „poslali snažnu poruku svima da se, neovisno o okolnostima, uvijek možemo bolje zauzeti za sebe”.

„Nije stvar u tome da se oni koji idu naprijed ne boje, nego da strah svladavaju baš kao gusar iz pjesme - optimizmom, upornošću, dobrotom, prijateljstvom, zajedništvom, vedrinom duha, pozitivnim stavom.“ - ovo poručuju bivši klasičari sadašnjima i svima otvorena duha.

„Ne bismo uspjeli bez zajedništva. Dobri duh cijele priče bio je Ante Gelo, bivši klasičar (zagrebački!), glazbenik koji svijet nastoji obojiti optimizmom, znanjem, profesionalnošću i neodoljivim šarmom“ – poručuju su iz klasične gimnazije uz objavu na Facebook-u.

Ideja za stvaranje videa krenula je od pedagoginje Marijane Vekarić, preko kanala “Pandemija dobrote” koji je kao stručna suradnica formirala na platformi Teams preko koje se odvija nastava na daljinu. Svrha kanala Pandemija dobrote je održavanje povezanosti učenika i nastavnika koji daju podršku jedni drugima na razne načine, dijeleći sve dobro što misle, rade, osjećaju – u obliku radova, dojmova, doživljaja, postavljanja postova s motivirajućim porukama, malim detaljima koji mogu uljepšati dan i jednostavno širiti pozitivnu energiju.

Izuzetna je važnost povezanosti i zajedništva te se upravo to pokazalo i u ovom videu. Dobrom voljom i željom se može postići puno, a još kad pritom imamo uza se osobe poput Ante Gela koji svojim znanjem i vedrinom pomognu realizirati, rode se ovakve divne stvari.

Video pogledajte u prilogu.

rrd

U izdanju Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, kao 30. publikacija u seriji „Prilozi povijesti stanovništva Dubrovnika”, objavljena je monografija Rine Kralj - Brassard pod naslovom „Dubrovačko nahodište i njegovi štićenici (1818-1908)”.

Obimno djelo Rine Kralj - Brassard od 616 stranica sastoji se od dvije raznorodne cjeline. Prva cjelina, podijeljena na sedam poglavlja, obuhvaća studiju skrbi o štićenicima dubrovačkog nahodišta tijekom većeg dijela 19. i početka 20. stoljeća. Svako poglavlje u žarištu ima određen aspekt rada državnog nahodišta.

Tako autorica proučava rad nahodišta s administrativnog očišta kroz promjene vidljive u službenim obrascima tijekom dugog 19. stoljeća, pomno analizira smrtnost štićenika, uspoređuje zamišljeno i stvarno funkcioniranje sustava skrbi ističući posebnu nadzornu ulogu seoskih župnika, utvrđuje prostorni raspored i podrijetlo nahoda, te opisuje neka obilježja odgojiteljskih obitelji.

Druga cjelina sadrži sistematizirani popis više od pet tisuća štićenika dubrovačkog nahodišta od 1818. do 1908. godine. Usto, autorica je prikazala najbitnije elemente iz njihovih životopisa. U pojedinim životopisima utvrdila je i podatke o podrijetlu štićenika, mjestu odgoja i imenima odgojitelja. Gledajući u cjelini, Rina Kralj-Brassard pružila nam je jasnu i sveobuhvatnu sliku sudbina i života dubrovačkih nahoda iz 19. i početka 20. stoljeća.

Knjiga je opremljena tablicama, grafikonima i slikovnim prilozima u kojima su posebno dojmljivi znakovi prepoznavanja nahoda: vrpce, medaljice i nakit.

Ova studija odličan je rezultat višegodišnjeg rada Rine Kralj-Brassard na matičnim knjigama i na obimnom, a teško prohodnom i nesređenom arhivskom gradivu Fonda bolnice Državnog arhiva u Dubrovniku. Studija se tematski naslanja i kronološki slijedi prethodnu autoričinu knjigu Djeca milosrđa koju je Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku objavio 2013. godine.

dpp

Ova godina je slavljenička za Dubrovački simfonijski orkestar koji je pripremio i bogat program povodom svoje 95. obljetnice, no zbog okolnosti uzrokovanih korona virusom realizacija će morati pričekati bolja vremena.

Naime, 13. travnja 1925. Dubrovačka filharmonija (danas DSO) izvela je svoj prvi koncert u Bondinom kazalištu.

Koncertom je ravnao poljski dirigent Tadeusz Sygietynski, tada dirigent Varšavske opere, dok je kao solistica za klavirom nastupila Paula Begović.

Kritika prvog nastupa je bila izvrsna, ističući kako je koncert izveden s pravom dozom ukusa i stila. Od tada pa sve do danas, DSO je neizostavan dio bogate tradicije Dubrovnika te nastavlja glazbenu tradiciju koja je zapravo postojala još za vrijeme Dubrovačke Republike.

rrd

Promatračnica za bioraznolikost, dodatni edukativni sadržaj Baćinskih jezera, sadržajno osmišljen u suradnji Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije i Udruge Hyla, ušao je u završnu fazu izgradnjom objekta, kao sastavni dio aktivnosti projekta Promicanje održivog razvoja prirodne baštine doline Neretve.

Nositelj aktivnosti gradnje i opremanja promatračnice Grad Ploče, trenutno je u postupku nabave opreme koja će, modernim pristupom, interpretirati prirodne vrijednosti Baćinskih jezera. Zbog trenutne situacije s virusom COVID-19, predviđa se da će opremanje trajati dulje nego je predviđeno.

Promatračnica za bioraznolikost osmišljena je na način da, širokim spektrom edukativnih elemenata, pruži informacije koje će posjetiteljima dodatno približiti prirodne ljepote i biološko značenje Baćinskih jezera. Budući da je promatračnica smještena na rubu jezera, znatiželjni posjetitelji imat će priliku, kroz posebne prozore, promatrati biološku raznolikost ovog područja.

- Baćinska jezera nalaze se u obuhvatu dva područja ekološke mreže Natura 2000, te predstavljaju jedno od najznačajnijih slatkovodnih staništa u južnim dijelovima Republike Hrvatske. Ciljne vrste i staništa Baćinskih jezera potrebno je zaštiti i očuvati kroz održavanje povoljnih uvjeta za odvijanje prirodnih procesa te provođenje mjera očuvanja. Veliku ulogu pri tome ima edukacija posjetitelja i lokalnog stanovništva s ciljem podizanja razine svijesti o zaštiti prirode kod svakog pojedinca, pružanjem kvalitetnih informacija o prirodnim vrijednostima područja u kojima se nalaze, te njihovoj ulozi u ekosustavu važnih za život i opstanak čovjeka. - istaknula je Marijana Miljas Đuračić, ravnateljica Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije.

Promatračnica će se opremiti informativno-edukativnih pločama, pomoću kojih će svi posjetitelji upoznati sa prirodnim vrijednostima područja Baćinskih jezera, s posebnim naglaskom na zaštićenu bioraznolikost, te će dobiti informaciju o pravilima ponašanja. Položaj promatračnice smješten je na kosom terenu tako da je vanjska strana pristupačna pomoću dvije kaskade do kojih se spušta stepenicama. Kako bi se što bolje uklopila u prirodni ambijent, glavni materijal u izvođenju unutarnjeg uređenja je drvo.

Nositelj projekta Promicanje održivog razvoja prirodne baštine doline Neretve je Dubrovačko-neretvanska županija, partneri su Regionalna agencija DUNEA koja i koordinira cijeli projekt, Grad Ploče, Grad Metković te Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije. Ukupna vrijednost projekta je 14.356.064 kuna, od kojih 75 posto, odnosno 10.536.054 kuna sufinancira Europska unija iz Europskog fonda za regionalni razvoj.

dpp

Zbog promjenjivog vremena tijekom prve polovine proljeća tek posljednjih su se dana stekli svi povoljni uvjeti za prve odlaske na ribolov bulentinom na bracima, najplodonosnijim udičarskim terenima.

Podmorskih stijena ima na svim dubinama, ali potkraj proljeća najbolji se ulovi mogu očekivati na onima čije je podnožje 50-tak, a vrh 20 do 30 metara pod površinom. Najbolji ulovi se ostvaruju na brakovima strmih kosina.

Za lov na takvim dubinama štap i rola su više nego dobrodošli jer je njima neusporedivo lakše izvlačiti plijen, ne samo krupni. Bez obzira na veličinu plovila, štapovi za ribolov iz usidrene brodice moraju biti kraći, ne duži od 2,5 m. Idealni su oni od 1,8 m težine bacanja do 200 grama, napravljeni iz jednog komada i opremljeni kvalitetnim, „SiC“ vodilicama. Ti štapovi nose oznaku „boat“ i „bolentino“. Iako su dizajnirane za lov s obale, boljim od univerzalne za lov bulentinom, pokazale su se „surf“ role, osobito one brže, s prijenosom preko 1:6,0.

Na kalem role umjesto najlona bolje je namotati „PE“ višenitku, posebice kad se lovi na većim dubinama. Time se postiže lakše uočavanje svakog trzaja ulovljene ribe. Razlog je što se višenitka ne rasteže za razliku od najlona. Osim toga, ona stvara puno manji otpor struji mora nego najlon iste nosivosti jer je barem dvostruko tanja. Idealna debljina višenitke je 0,20 do 0,25 mm.

Za kompletiranje bulentina namijenjenog lovu po brakovima treba imati i nekoliko olovnica različitih težina. Koliko teška će se koristiti ovisi o dubini te snazi struje na mjestu lova. Najčešće je za dubine do 40 m dovoljno olovo do 80 grama. Idealno je ako je oblika duguljaste suze, najbolje s ugrađenom vrtilicom. Vrtilica mora biti i na kraju osnovne strune, a više je nego dobro da i svi spojevi završnjaka budu pokretni. Mogu se izvesti vrtilicama ili, još bolje, specijalnim elementima, tzv. snodama - kuglicama ili valjčičima s dva provrta.

Čak i za ciljani lov određenih vrsta najbolji je završnjak kompletiran na klasični način - s olovnicom na kraju i dva do tri priveza s udicama poviše. Predvez, osnovu tog tzv. očenaš završnjaka je najbolje izraditi od najlona debljine 0,45 do 0,70 mm, dok privezi, primule, pjoke moraju biti od nešto tanjeg najlon. Ako su od „FC“, fluorougljika, privezi trebaju biti debeli koliko i predvez.

Najbolje je ako dužina završnjaka odgovara dužini štapa, dok dužina priveza i njihov raspored ovisi o taktici ribolova. Očekuje li se ulov škrpine, tabinje ili gruja tada privez najbliži olovnici mora biti duži i postavljen tako da udica na njemu barem dodiruje dno kad ga dodiruje i olovnica. Udica drugo predveza treba biti oko pola metra poviše dna, gdje najčešće grizu kantor, kovač, pagar…

A da bi se te ili koje druge ribe zakačili na privezima trebaju biti dovoljno velike, jake i udice prikladnog oblika. Ovisno o očekivanju veličine i vrste plijena, udice trebaju biti širine luka 10 do 20 mm, najbolje srednjeg ili kratkog tijela i vrha povijenog k njemu. Udice oblika Cirlce su najprimjerenije jer se kače i bez kontriranja, što je inače teško učinkovito izvesti na velikim dubinama, osobito ako je osnovna struna najlonska.

Uspješnost udičarenja na braku spustcem uvelike ovisi o preciznosti sidrenja. Najbolje je to uraditi u zoni vrha braka jer je koncentracija riba najveća oko njega i pada s porastom dubine. Zato po dolasku u lovnu zonu ne treba žuriti sa spuštanjem sidra nego točno ustanoviti situaciju prije toga. Treba nekoliko puta preći preko braka, prateći situaciju na sonderu. Osim motorom dobro je preko vrha ploviti i tako da se plovilo prepusti kurentu i vjetru. Pritom treba imati na umu i moguće promjene jačine i smjera kurenta i vjetra tijekom ribolova.

Prije samog spuštanja sidra plovilom treba preći preko vrha u smjeru suprotnom od smjera vjetra ili kurenta. Nakon što spušteno sidro padne, plovilom treba kratko voziti unatrag uz stalno ali lagano puštanje konopa u more, sve dok sidro ne zapne, a konop se nategne. Tada, treba stati pa puštanjem ili natezanjem konopa odabrati željenu poziciju plovila. Idealna je ona u krugu od nekoliko metara oko vrha braka.

Osim preciznog sidrenja za uspjeh u lovu bulentinom na braku od velike je važnosti i primamljivane. Najbolje je primamljivati srdelom. Za lov na manjim, dubinama do 30 ili 40 metara, dovoljno je sitne komade primame povremeno bacati u more, dok je u lovu na većim dubinama primamu bolje u vreći za povrće spuštati na pola puta do dna. Ukoliko je kurenat na mjestu lova jak, brumalicu treba spustiti bliže dnu.

Srdelu, osobito svježu, najbolje je koristiti i kao mamac jer je poslastica svim ribama koje obitavaju na braku. Kantori, pak, podjednako vole komade lignje i ostalih glavonožaca, posebice noću.

Taktika ribolova na braku je vrlo jednostavna. Nakon primamlivanja pribor treba spustiti da olovnica dotakne dno i čekati da ribe napadnu mamce. One na braku to najčešće čine žustro i halapljivo, tako da se najčešće same zakače, na što upozori povijeni vrh štapa. Ukoliko poslije dužeg čekanja napad izostane, pribor treba podići nekoliko metara. Ne rijetko se ribe podignu za primamom pa se loviti mogu na pola puta između dna i površine. Tada je dobro olovnicu zamijeniti lakšom, kako bi se povećala osjetljivost pribora.

Video koji je Gordan Prišlić Vjeverica objavio jučer prvo u Facebook grupi Mokošica u srcu, a zatim i na YoutTube – u oduševio je Mokošane, ali ne i samo njih. Naime, Vjeverica je objavio video iz osobne arhive o izgradnji Nove Mokošice, danas najvećeg dubrovačkog naselja, poglavito dijela Naš dom, s unikatnim snimkama među kojima su, osim izgradnje zgrada i prvi dani vrtića Pčelica.

Interesantni su i kadrovi koji se odnose na kupovinu bijele tehnike, a kupovalo se u „Zeca” u Gradu...

Uostalom, video pogledajte u prilogu.

dpp

Dubrovački simfonijski orkestar čuva i promovira hrvatsku glazbenu baštinu i kada su njegovi članovi razdvojeni. U svojim domovima, dnevnim boravcima, sobama, sa svojih prozora, izveli su „Idilu“ hrvatskog skladatelja Blagoja Berse i objavili video na svojoj Facebook stranici kao i na Youtube kanalu Dubrovačkog simfonijskog orkestra.

Video je montirao VSP Video Dubrovnik.

Ovim videom, tek jednim u nizu, dubrovački simfoničari za cilj imaju promicati hrvatske skladatelje i našu glazbenu baštinu, a snimke ranije održanih koncerata, kao i snimke članova koji nastavljaju svirati kod kuće, Dubrovački simfonijski orkestar svakodnevno objavljuje na svojoj Facebook stranici.

rrd

Dubrovačka zračna luka u Čilipima već više od mjesec dana zatvorena je za civilni promet, a jučer je imala zanimljivog „gosta”.

Otkako nema protoka ljudi na pojedinim mjestima, pa tako i u zrčanoj luci, razne životinje približavaju se naseljima, a u prostor za „check in” dubrovačkog aerodroma tako se uvukla zmija.

Fotografiju je poslao čitatelj portala Dubrovnikpress.hr, nije precizirao o kojoj je vrsti riječ ni što je sa zmijom bilo na kraju.

dm

Sportsko - rekreativni udičari, osobito manje iskusni, obilatiji ulov najlakše mogu ostvariti lovom u priobalju sitnih grabljivica od plova - širuna, vrnuta i lokardi. Sezona njihovog dobrog lova počinje ovih dana na jugu Jadrana i potrajat će barem do kraja ljeta.

Kao malo koja skupina, ove se ribe uspješno love svim aktivnim udičarskim tehnikama. Najčešće pendulom, a kad se u jatu zadržavaju na užem području i „a'volo“ tehnikom. No, posljednjih godina iznimno se uspješnom pokazala lagana „vertical jigging“, tehnika okomitog skosavanja, kojom se čak mogu i selektivno loviti vrnuti i kad su u zajedničkom jatu.

Glavni razloga za ciljani lov vrnuta je to što je on mnogima najukusniji, ne samo od te tri, nego od sve plave ribe. No, da bi takav bio, vrnutu je nužno čim prije ukloniti utrobu. Cijena mu je i tri puta veća nego izgledom i veličinom skoro identičnoj lokardi. Vrnuti se ciljano lovi i zato što su krupniji od širuna, a brojnije od lokarde. Uz sve to, vrnuti su podjednako borbene kao i širuni i lokarde, ali pružaju više sportskog užitka jer je napad, a zatim i pokušaj bijega ulovljenih vrnuta iznimno žestok. To je zato što su brzi! Naime, poslije sabljarke, igluna koji može plivati do 95 km/h, vrnut je najbrža riba u Jadranu. U napadu i bijegu dostigne čak 82,8 km/h, a brzina „krstarenja” mu je 10,9 km/h.

Pretežito loviti vrnuta moguće je samo odabirom varalice, odnosno udice prikladne veličine. Naime, širuni su najmanji i najbolje se love grmjelicama, „sabiki“ varalicama od perja, traka i niti, te ostalim vrstama varalica dužine do 3, najviše 5 cm, odnosno s udicama širine luka do najviše 7 mm.

Vrnuti i lokarde se također, ali uz puno spadanja, mogu loviti tim varalicama, dok je njihov selektivni lov moguć samo krupnijim varalicama i udicama. Ovisno o vrsti, varalicama dužine 5 do 11 cm, odnosno udicama širine luka 7 do 10, čak i 12 mm. Vrnut je jedna od grabljivica koja plijen hvata za glavu kako bi ga spriječila da diše kroz škrge. Zato je za sigurnije kačenje vrnuta dobro da varalica ima udicu i na prednjem dijelu.

Za lov vrnuta i lokardi skosavanjem najboljim su se pokazale metalne, „jigg“ varalice oblika sječiva, bez obzira jesu li tanke ili „bucmaste“. Najbolje je imati one težine 20 do 40 grama, jer sa njima mogu loviti i na dubinama od preko 30 m, što se čini izvan glavne sezone lova ovih riba.

Pribor je najbolje kompletirati na najjednostaviji način, varalicom koja je kopčom spojenom na kraj osnovne strune. Za lov na dubinama do 20 m, na kojima su tijekom najbolje sezone lova najčešće zadržavaju ove ribe, dovoljno je pribor izraditi od najlonske strune promjera 0,20 do 0,30 mm, odnosno višenitne „PE“ debljine 0,10 do 0,13 mm.

Najbolje je loviti „ultra light vertical jigging“, štapom za vrlo lako skosavanje, ali se loviti može štapovima za različite tehnike lova. Odlični su „egging“, za lov lignji, dobro rješenje je „spinning“ štap težine bacanja 40, čak i 60 grama te štap za bulentin iste težine bacanja. Poslužiti može i „bolognese“, ali lov s njim zahtjeva velike napore i uzrokuje dugotrajne bolove u ramenima. Na štap je dovoljno postaviti stacionarnu rolu veličine 3.000 do najviše 6.000.

Potragu za ribama najbolje je početi promatranjem šireg okoliša, jata morskih ptica, praćenjem aktivnosti profesionalnih i ostalih ribolovaca. Dok se ne otkrije točna poziciju plova riba barku valja prepustit kurentu ili pogoniti veslima. Sidriti treba kad se ostvari prvi ulov. Loviti se može tijekom cijelog dana, najlošije po posve mirnom, a najbolje po jugom namreškanom moru. Vrnuti se u pravilu najbolje love od svitanja do 9 ili 10 sati, a zatim u sumrak i tijekom noći s mjesečinom.

Najuspješnije i najugodnije je loviti sporim skosavanjem, na „pola dna“ podizanjem i spuštanjem do dva, tri metra, po potrebi i malo više. Povremeno je dobro pribor spustit nad samo dno i skosavati do jedan metar visine. Tako se mogu uloviti i moli, pauci, čak i škrpine. Sve te ribe treba izvlačiti bez taktiziranja.

Kad ulova nema duži period, valja se pomjeriti bliže ili dalje. Isto treba učinitii i kad su prve ulovljene ribe nedorasle, odnosno kad je vrnut kraći od 18, širun od 15 cm. Naime, sve ove grabljivice u jednom plovu u pravilu približno iste veličine. Iako zakonom nije propisana minimalna lovna dužina lokarde, svaki pravi sportaš će i nju vratiti u more ukoliko je kraća od 18 cm!