Uz umjetničku vrijednost klaustar kao dvorište ima svoje praktične funkcije. Služio je i za šetnju redovnika, pogotovo u vremenima kad oni nisu smjeli olako izlaziti iz samostana.

Piše: fra Stipe Nosić

Donja šetnica upotrebljavana je i za pokop mrtvih, a u istu svrhu korišteni su podovi crkve, sakristije i kapitularne dvorane, što je bio jedan od izvora prihoda samostana. Tako je bilo do pada Dubrovačke Republike, kada su Francuzi takvu praksu pokapanja zabranili.

Ipak, redovnici i danas uživaju raznovrsne praktične koristi ovog dvorišta. Klaustar je pun ornamenata, iz kojih izvire bogata simbolika. Gotovo da nema kamena koji nije i u dekorativnoj ulozi. U klaustru je i puno toga atipičnog, što se ne može naći u drugim sličnim zdanjima, pa je on upravo po tome originalan. Skoro da nema figure ili obrađenog kamena koji nije povezan s nekim simboličnim značenjem. Ovdje je mnogo kamene ornamentike s različitim biljnim viticama.

Od njih su između ostalih prepoznatljivi listovi: palme, smokve, loze, ljiljana, hrasta, lovora, akantusa, astragala, perunike, bršljana i drugih. Vrlo često pojedini biljni listovi su u funkciji dekora i pojavljuju se u kombinaciji s listovima drugih biljaka, ili imaju vitice koje u prirodi ne postoje, pa ih je vrlo teško raspoznavati.

Na kapitelima se nalazi mnogo figura, a većina od njih sa sobom također nosi simboliku. Ima figura s biblijskim likovima, ali i onih mitoloških, koje se ne mogu lako povezati s kršćanstvom, s franjevcima i s njihovim prostorima. Ovdje je međutim riječ o dvorištu, pa su u njega mogli ući znakovi i figure iz mitologije, kao i one iz mašte ili praznovjerja klesara. To potvrđuje činjenicu da se kršćanstvo otvaralo drugim kulturama i uzimalo od onoga što su one sa sobom nosile.

U klaustru je mnogo simbola koji su se upotrebljavali i u predkršćanskim kulturama, što se može tumačiti činjenicom da su narodi koji su prihvaćali kršćanstvo u njega unosili i svoje znakove. Posebno to vrijedi za skupinu naroda pod zajedničkim imenom Kelti. Oni su, seleći se i osvajajući druge krajeve, sa sobom donosili svoju kulturu i običaje. Upravo oni, o čijim običajima su zapisi vrlo oskudni, najčešće u kršćanstvo unose svoje simbole. I na naše prostore, pod njihovim utjecajem, došli su znakovi iz njihova kulturnog kruga i starog vjerovanja.

Ti simboli postali su slavenski „sveti simboli“, ali se i u teološkim krugovima o njima malo govori. Neki od njih vrlo često su na sakralnim objektima kao ornamenti. Ima ih na kamenim i drvenim predmetima, na misnom ruhu i na crkvenom posuđu.

Na kamenoj ornamentici klaustra nalaze se mnogi od njih. Uz peruniku, spirale i ognjila, na ogradi gornje šetnice zastupljene su: svastika u različitim prikazima, cvijet života, čvor, mjesec, triquetra, kotač i druge. Iako se simboli pojavljuju u različitim formama, u konačnici se svode na znak sunčeva koluta.

Taj kultni simbol, čiji krakovi imaju smjer kretanja sunca, a kojeg su koristili mnogi narodi i mnoge religije, povezuje se s bogom suncem od kojeg dolazi život.

Različiti narodi ovog boga poznaju pod različitim imenima. Na primjer, u Egiptu je to Ra, u Grčkoj Helios, u Rimu Sol, i slično. Hrvati su preuzeli mnoge simbole iz tog kulturnog kruga.

Majstori klaustra, uz biblijske i kršćanske simbole, neke od preuzetih znakova ugradili su u klaustar. U doba izgradnje klaustra, neki od tih drevnih znakova sunčeva koluta, već su bili uobičajeni na sakralnim objektima. Sunčev kolut nalazi se i u crkvi svetog Mihajla na Koločepu iz 11. stoljeća. Slični znakovi prisutni su još na podnim mozaicima u porečkim bazilikama iz 4. i 5. stoljeća. A na sakralnoj odjeći i predmetima zadržali su se sve do naših dana.

Treba imati na umu da za kršćane tajne vjere znače stvarnost, ali su na ovome svijetu prisutne samo u znaku. Zato se Presveto Trojstvo često prikazivalo i prikazuje pomoću simbola. Keltski kršćani triquetru, taj drevni solarni i lunarni simbol, odavno su preuzeli kao simbol Presvetog Trojstva. U ovom klaustru taj simbol može se otkriti u trokutima, u trolistima, u trima spojenim kružnicama, koje su vrlo česte u kombinaciji sa znakom perunike.

Kao kamena ornamentika čest je i ljiljan, koji spada u vrstu perunike, a u vrijeme kad su ovi simboli klesani njihovi cvjetovi čak su i nazivani istim imenom. Ljiljan, kojeg Biblija više puta spominje, posebno u Pjesmi nad pjesmama, simbolizira čistoću i povezuje ga se s Blaženom Djevicom Marijom. A perunika ili sabljasti ljiljan simbolizirala je često i Kristove muke.

Lako je zapaziti da se u franjevačkom klaustru nalaze neke figure koje nikada nisu spadale u klasični popis liturgijskih kršćanskih simbola, ali su klesarima bile bliske i oni su ih ugradili u ovo čudesno dvorište. Preko njih svojim suvremenicima i budućim generacijama htjeli su prenijeti određena saznanja, svoja vjerovanja i stavove. Neka od njih skrivena su još uvijek u nedovoljno istraženoj simbolici brojeva.

Brojni dubrovački umjetnici odazvali su se inicijativi #umjetnicigradu i u uvjetima društvene izolacije iz svojih domova konzumentima kulture ponudili dodatne sadržaje. U mjesec dana od pokretanja inicijative prikupljeno je preko 60 priloga. Dostupni su na You Tube kanalu Grada Dubrovnika, a objavljuju se i na društvenim mrežama.
 
Inicijativa #umjetnicigradu pokrenuta je od strane Grada Dubrovnika i nadogradnja je svih aktivnosti ustanova u kulturi, a koje su se promptno i uspješno prilagodile privremenim novonastalim uvjetima te su putem svojih on-line kanala publici ponudili različite i atraktivne sadržaje.
 
Količinom produciranog sadržaja među ustanovama ističe se Dubrovački simfonijski orkestar sa svojim članicama i članovima kao i ansambl Kazališta Marina Držića, a inicijativi su se s više priloga priključili Studentski teatar Lero i Ogranak Matice hrvatske u Dubrovniku te VSP Video i LMT Studio. Kulturno društvo Aster poklonilo je snimku bajke „Mačak i lisica“, a Sanja Dražić i Paola Dražić Zekić izvele su autorsku dječju pjesmu „Lopta je odlutala“ koju izvorno izvodi Dječji zbor Dubrovnik. 
 
Glazbenici Maroje Brčić, Stefani Grbić, Dubravka Šeparović Mušović, Frano Matušić, Ines Tričković, Stijepo Gleđ Markos, Naira Asatryan, Ivan Bonačić, Žaklina Fiedler, Đelo jr. Jusić & Ragusa band, Laura Hladilo Kocković, Petar Ćulibrk i Suzi Sokol, glazbene obitelj Begić i Rakigjija te glumci Nikola Sekula i Maro Nejašmić Banić Gradu su poklonili svoje umjeteonstvo.
 
Poziv priključenju inicijativi još je otvoren, a na sudjelovanje se jednako pozivaju kreativci, udruge i pojedinci. –„Potaknula vas je izolacija i pusti grad, možda će vas jednako inspirirati i povratak životnim navikama“, poručuju iz Grada Dubrovnika uz zahvalu svima koji su se do sada odazvali.
 
Sve što je potrebno napraviti jest poslati snimku izvedbe neke glazbene ili plesne točke, snimku interpretacije pjesničkog ili proznog djela, primjerice nekog dramskog monologa i slično i poslati je na e-mail adresu Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.. Snimke se po primitku uz hashtag  #umjetnicigradu objavljuju na službenom You Tube kanalu Grada Dubrovnika, ali i na društvenim mrežama Instagram i Facebook.
 
Sadržaje pronađite na:
You Tube PR Grad Dubrovnik: https://bit.ly/34BQ9XX 
You Tube Playlist: https://bit.ly/2YQdRPA
Facebook: https://www.facebook.com/city.of.dubrovnik/
Instagram: @cityofdubrovnik

Grad Dubrovnik

Nakon što je završena karantena Grad je oživio, no umjesto turista kojih bi Dubrovnik već bio pun u ovo doba, Stradun su preuzeli najmlađi, većinom djeca iz Grada, malo se koga uopće može zamijetiti, a da iz Grada nije, svatko se nekako ovih dana svoga „kvarta” drži.

Vrijeme pred sumrak i u sumrak vrijeme je kada su i gradske ulice nekako najljepše, a u sumraku turizma bilježe se već pomalo zaboravljeni kadrovi.

Što smo zabilježili u subotu predvečer u Gradu pobgledajte u foto prilogu.

dm

Škrpina, iako brojna, a i jedna od najukusnijih, ipak nije čest, osobito ne ciljani plijen naših sportsko - rekreativnih ribolovaca koji love udicom. Dva su osnovna razloga tome, vrlo je teško točno otkriti mikro lokaciju gdje se škrpina zadržava kao i isprovocirati je da napadne mamac koji joj nije „ispred nosa“. U rješavanju oba problema neophodan je bulentin posebno konstruiran za lov škrpine.

Prvi problem se najlakše rješava pretraživanjem kamenitih brakova uz pomoć kvalitetne brodske elektronike i specijalnog bulentina, najbolje dva, kojima se uz vrlo laganu plovidbu sistematski „češlja“ terena. Pribor treba spustiti tako da olovnica dotakne dno i onda povremeno i lagano malo podiže i spušta na dno. Čim se osjeti prvi napad na mamac, mjesto treba označiti na „GPS“-u, jer je vrlo vjerojatno da na njemu ima još riba. Nakon toga može se nastaviti pretraživati i loviti ili sidriti te loviti.

Iako škrpina nije žestoki borac, zbog mogućnosti ulova gruja, murine, krunaša, zubaca, kijerne i ostalih krupnih i jakih riba, oprema za lov mora biti snažna. Kompletirati se može na razne načine, ali uvijek s osnovom strunom od „PE“ višenitke jer je ona tanja od najlona iste jačine pa zato i manje osjetljiva na djelovanje kurenta te brže tone, a zbog nerastezljivosti bolje osjeća dodire dna i riba. Najprikladnija je struna broj PE 1,5 do PE 2,0, odnosno debljine od 0,20 do 0,23 mm.

Nekada se bulentin za škrpinu radio tako da se na kraj osnovne strune postavljala trostruka vrtilica. Na jednu njegovu alkicu vezivao se privez, primula od najlona dužine 10 do 15 cm i debljine barem 0,25 do 0,30 mm. Na drugi prsten vrtilice se postavljao tri do četiri puta duži, ali nešto tanji privez koji nosi olovnicu, najbolje duguljastu, težine ovisne o dubini na kojoj se lovi.

Puno bolji ulovi postižu se završnjakom čija udica s mamcem visi 10 do 15 cm ispod olovnice, a najbolje rezultate omogućava sistem na kome je i „octopus“, varalica oblika glavonošca.

Najjednostavnije je umjesto olovnice postaviti „inchiku“ varalicu odgovarajuće težine na kojoj je „assist“ montaža s „octopusom“.

Druga mogućnost je umjesto olovnice koristiti „pilker“, tešku varalicu s trokrakom udicom na kraju, na koju je navučena „octopus“ varalica.

Sigurno najbolje rješenje s „octopus“ varalicom je njeno postavljanje ispod olovnice „assist“ sitemom. Za takvu kombinaciju olovnica mora biti duguljasta, s dva prstena, još bolje vrtilice na krajevima. Za jednu vrtilicu se vezuje kraj predveza, a za drugi „assist“, ali ne dvije kao kod „inchiku“ varalice, nego jedna udica, zbog smanjivanja zapinjanja za dno. Na pletenicu udice postavlja se „octopus“ dužine 5 do 8 centimetara, gumenim stoperom fiksiran tako da njegovi krakovi skrivaju udicu.

Osim što svojim plesom neodoljivo privlači pozornost i riba koje su site pa zato nezainteresirane za mamac na gornjoj udici, „octopus“ je puno otporniji na napade kanjca i ostalih sitnih riba. Zato se priborom na kome je i ta varalica love znatno krupnije ribe nego bez njega pa je zbog sigurnosti priveze bolje izraditi od nešto jačeg materijala, najlon ili „FC“ strune debljine do 0,50 mm.

Škrpina ima velika usta pa je treba loviti udicom širine luka 12 do 22 mm, čak i malo više, ovisno o očekivanoj veličini plijena. Udica mora biti jaka i elastična, bilo kojeg oblika, ali zato što škarpina najčešće guta „do repa“, bolje je rabiti široke i kratke udice kako riba ne bi prerano osjetila opasnost i izbacila mamac iz usta. Ponekad se udica zakači za dosta tvrda usta ili ždrijelo, pa je dobro da vrh, osim što mora biti izuzetno oštar, bude zakrivljen u stranu da lakše zapne. Najveći dio tih uvjeta zadovoljavaju udice oblika „Crystal“, „Limerick“, „Specijal“ i, osobito, „Cirlce“, koja je nezamjenjiva kao „assist“ udica.

Sporim i kratkim skosavanjem može se loviti „preko prsta“, ali je neusporedivo lakše i unčinkovitije štapom i rolom. Važno je da štap bude akcije „A“ ili „B“, i težina bacanja do 50, najviše 100 grama. Odlično rješenje je komplet za srednje teški „vertical jigging“, obvezno s vrlo osjetljivim vršnjakom i jakim donjim dijelom. Zato što se stalno drži u rukama, važno je da pribor bude što lakši.

Iako se udicom lovi tijekom cijele godine, škrpina je najčešći plijen od početka lipnja do kraja listopada. Najbolje se lovi rano ujutro ili u sumrak. Na udici najbolje „radi“ po tihom ili laganom vjetru, a dobro se lovi noću po mirnom moru. Od mamaca škrpini je najdraža srđela, ali nju brzo unište sitne ribe pa je najbolje udicu na bočnom privezu nadjenuti komadom lignje ili lignjuna.

Opisani način lova iziskuje dosta strpljenja, ali se na dobrim pozicijama u nekoliko sati može uloviti po nekoliko škarpina, i to najčešće krupnih primjeraka. Kraća od 25 cm treba vratiti u more.

Samostanske kapitularne dvorane obično su imale više funkcija, ali prvenstvena svrha bila im je služiti redovnicima kao prostor u kojima su održavali sjednice. U samostanu Male braće povijesna kapitularna dvorana smještena je na istočnoj strani klaustra, a služila je za održavanje sastanaka samostanske i provincijske zajednice.

Piše: fra Stipe Nosić

Osim za zasjedanja, korištena je ona već od same izgradnje i kao mjesto za ukapanje mrtvih, kao i veći dio prizemnih prostora ovog samostana. Upravo iz tog razloga obogaćivana je ona pojedinim kapelicama radi dodatnog smještaja grobova, odnosno sarkofaga.

Kroz povijest je dvorana upotrebljavana i u druge svrhe. Dugo vremena bila je krojačnica (lanificij ili šnajderaj), važno mjesto za izradu fratarske odjeće, kao što je habit s kapuljačom i plašt. Određeno vrijeme upotrebljavana je ona i za izradu voštanih svijeća, i to prije 1925. kada je izgrađena voštarnica u gornjem vrtu samostana. Nakon toga dvorana je korištena kao mjesto za različite susrete omladinskih udruga, kulturnih događanja, i slično.

Od 1955. ona je izložbeni prostor u kojem je uz ostalo smješten i sačuvani namještaj stare ljekarne. Tada su ostakljeni otvori iz klaustra osigurani zaštitnom željeznom rešetkom za koju je nacrt izradio dubrovački slikar Ivo Grbić. Rešetka svojim ukrasnim simbolima odaje današnju namjenu dvorane.

Dvoranu krasi vrlo lijepo pročelje s vratima, i po jedna bifora s njihove lijeve i desne strane. Visina vrata i naknadni zahvati na njima otkrivaju neke promjene nastale u prošlosti.

Posebno je uočljiva činjenica da je u gornji dio izrazito visokih vrata ugrađen luk kako bi se u njega smjestila konzola koja nosi okolne lukove svodova klaustra.

Zbog tog važnog statičkog detalja zazidan je i otvor oko tu ugrađene konzole. Sa strane iz dvorane ostali su vidljivi tragovi tipičnog gotičkog portala, a njegov vrh bio je vidljiv iznad svoda za vrijeme rekonstrukcije tog krila samostana 2004.

To je i dokaz da je i kapitul, prije nego su u njega ugrađeni svodovi, imao ravan strop, kao što je bio slučaj i sa sakristijom i blagovaonicom.

Iz dvorane se vide i manje prilagodbe kamenih okvira koje su nastale kod ugradnje zatvora na vratima i prozorima. Vrata s obje strane imaju jake pilone s ukrašenim kapitelima. Oni ih dijele od dvojnih prozora, a prozori su međusobno odijeljeni dvostrukim okruglim stupovima također s ukrašenim kapitelima. Dvostruki stupovi iznad stopa povezani su iznimno preciznim kamenim prstenovima, a kapiteli na njima obiluju biljnom ornamentikom.

Riječ je ovdje o uspješnoj umjetničkoj tvorevini, čiji je autor očito imao namjeru naglasiti važnost ove prostorije. Gotički portal u kojeg je ubačen luk s konzolom, a kojemu su zbog toga sakriveni originalni gabariti, očiti je dokaz da je taj dio samostana izgrađen prije klaustra.

Podatak koji govori da je izgradnja sakristije započeta 1319. dovodi do zaključka da je posao na produžetku toga krila samostana odmah nastavljen i da je nakon sakristije izgrađen prostor u kojem je djelovala stara ljekarna, a iza njega prema sjeveru i kapitularna dvorana.

Visina portala bez sumnje pokazuje da je on izgrađen prije nego su u klaustru izvedeni svodovi. Treba imati na umu da je čitav projekt izgradnje klaustra i samostana građen u vrijeme kad se nisu koristili nacrti na papiru. Planovi su tada bili više u glavama graditelja i dokumentirani drukčijim načinom, možda maketama.

Prije početka izgradnje klaustra, zgrade oko njega zasigurno su bile formirane ili u izgradnji. Kapitularna dvorana, a posebno njezino pročelje bili su očito određena umjetnička matrica koja je primijenjena i na samom klaustru kod izrade kamene ornamentike.

Iako su franjevci grobnom taksom od grobova, koji su odmah ugrađivani u njihove prostore, ubirali veća novčana sredstva, ovaj raskošni i skupi projekt zasigurno sami nisu mogli financirati.

Uz njih je s većom potporom stajala Dubrovačka Republika. To u određenom smislu potvrđuje i sarkofag više puta biranog kneza Marina Gučetića, koji je vrlo brzo nakon izgradnje sakristije ugrađen u njezin zid. Zapisi govore da su svodovi u klaustar ugrađeni tek 1376. Graditelj pročelja dvorane očito nije znao da će u klaustar doći svodovi, jer da je to znao, ne bi radio portal koji će se kasnije morati preuređivati.

Možda je kod te činjenice neko objašnjenje nakošeni krov koji je zasigurno određeno vrijeme prekrivao donju šetnicu? Ipak, čini se da je takav krov po svim sada vidljivim znakovima bio i trebao biti prijelazno rješenje. Ukazuju na to ostaci pjovera na okolnim zgradama, premalen pad krova i visina prozora na okolnim zgradama, ukrasni vijenac oko terase, odvodni kanal udubljen u zid i predviđeno mjesto za ogradu na rubu zida.
Prostore iznad i oko portala od početka 18. stoljeća ukrašavale su freske, koje su u jednom trenutku bile prekrivene žbukom, pa se za njih nije ni znalo. Na početku 2018. one su otkrivene i obnovljene.

Vrata kapitularne dvorane s dvije bifore spadaju u vrhunsko umjetničko djelo, čiju izradu se može povezati s poznatim graditeljem franjevcem Vidom iz Kotora. A pročelje sa sličnim karakteristikama u Hrvatskoj nalazi se još samo na kapitulu franjevačkog samostana svetog Franje u Puli, s čijim se uređenjem u franjevačkim izvorima također povezuje ovaj glasoviti graditelj iz Kotora.

Paraglajderi su danas nešto iza ure poslijepodne zabavili Mokošane.

Dva paraglajdera pojavila su se poviše brda iznad Mokošice i izazvali pozornost, a oni koji su ih ugledali iskoristili su i prigodu za nekoliko snimki.

Jednu od njih pogledajte u prilogu.

dm

Bude li epidemiološko stanje u državi to omogućavalo, prve vaterpolske utakmice u Hrvatskoj nakon prinudne stanke uvjetovane koronavirusom, trebale bi se odigrati 24. lipnja. - objavio je nedavno Hrvatski vaterpolski savez liji je Upravni odbor usvojio predloženi novi kalendar natjecanja za dovršetak sezone 2019./20. Osim doigravanja Prvenstva Hrvatske, Upravni odbor HVS - a je predložio i novi termin odigravanja završnog turnira Regionalne lige, a koji bi se igrao 11. i 12. srpnja u Dubrovniku uz to da su zbog televizijskih prijenosa moguće promjene zbog podudarnosti s terminom nogometne utakmice Dinama i Hajduka. Finale prvenstva Hrvatske igralo bi se od 18. srpnja što je termnin prve, do 1. kolovoza, što je termin moguće pete utakmice završnice (igra se na tri pobjede).

Piše: Davor Mladošić

Uglavnom, sve ovo znači da se vaterpolo vraća vremenu u koje i pripada – ljetu. Konačno se možda na tribine plivališta vrate i oni zbog kojih bi se vaterpolo trebao i igrati – navijači, odnosno publika.

Dok je korona virus izrazito negativno djelovao na sva sportska natjecanja, dok pojedinim klubovima prijeti i gašenje, vaterpolo pak ima izvrsnu prigodu da ovoga ljeta pokaže da može i dalje biti zanimljiv publici. Napune li se tribine na plivalištima prilika je to i da se u Hrvatskoj uistinu konačno dobro razmisli o svrsishodnosti zimskih termina ligaških natjecanja koja su podložna isključivo diktatu LEN – e, odnosno da se konačno netko odvaži ući u pregovore oko kalendara natjecanja.

Profesionalni vaterpolo kakav se danas igra, ponekad i za desetak ljudi na tribinama, uistinu je postao sam sebi svrha. Povratak ljetnim terminima u nacionalnim ligama u mediteranskim zemljama najviše bi pridonio popularnosti ovog sporta, a upravo to, popularnost, je ono na čemu godinama LEN – a bezuspješno pokušava raditi dok je rješenje s druge strane tako jednostavno - prilagođavanje termina natjecanja vremenu kojem taj sport i pripada.

Ako bi povukli neku paralelu mogli bi kazati kako ni skijaški skokovi ili slalom u srpnju vjerojatno nikoga ne bi zanimali iako je moguće načiniti umjetni snijeg.

Iako, ruku na srce, zimski termini nisu jedini problem pada popularnosti ovog sporta u državama gdje se nekad puno više gledao, pa tako i u Dubrovniku, no odnekle treba početi, a izmjene budućeg kalendara natjecanja trebale bi biti prvi korak, kao što bi i interes nacionalnih liga trebao biti iznad interesa LEN – e, jer bez nacionalnih liga ničeg drugog u vaterpolu ne bi ni bilo.

U prostoru atrija palače Sponza od ponedjeljka u 12 sati moći će se pogledati izložba Dubrovačke udruge likovnih umjetnika "Život teče dalje". Neće biti svečanog otvaranja zbog pandemije kako bi izbjegli okupljanje većeg broja posjetitelja, ali je izložba dostupna posjetiteljima tijekom sljedećih 14 dana.

Na izložbi se predstavlja 19 autora s 25 radova akrila na platnu. Izložba će biti otvorena od 11. do 25. svibnja svaki radni dan od 9 do 15 sati.

Sudionici izložbe: Ana Salai Barčot, Anto Violić, Baldo Božović, Dragica Maca Lučić, Dubravka Rathman, Franica Čebirić, Loren Ligorio, Luce Đuraš, Marijan Fragić, Maro Kriste, Mirica Dubčić, Miroslav Stamatović, Mišo Baričević, Nikola Nino Dubčić, Pero Skvrce, Robert Kralj, Sunčana Barbarić,  Valter Kožul i Vedran Grabovac.
 
Ovo je druga izložba DULU - a u ovoj godini, a riječ je o radovima nadahnutim sakralnim objektima Grada i okolice. Radovi su formata 100x80 cm i nastali su uglavnom tijekom proljetnih mjeseci 2020. godine.
 
Dubrovačka udruga likovnih umjetnika djeluje 40 godina. Danas broji 26 aktivnih članova. Od 2000. godine je članica Zajednice kulturno - umjetničkih udruga Dubrovačko - neretvanske županije. Uz godišnje izložbe svojih članova Udruga sudjeluje u organizaciji županijskih izložbi te likovnih kolonija na kojima osim članova udruge sudjeluju likovni umjetnici iz čitave Hrvatske i inozemstva. Od 2007. DULU sudjeluje na Susretima neprofesionalnih likovnih stvaratelja, koje organizira Hrvatski sabor kulture, te je 2007. u Bjelovaru, 2010. u Karlovcu i 2016. u Koprivnici dobila nagradu kao najuspješnija udruga.

dpp

Arbun je uvijek rado viđena lovina sportsko - rekreativnih ribolovaca, jer je temperamentan, snažan i borac koji se ne predaje do samog kraja. Najčešće ga nije teško pronaći nakon čega lov postaje jednostavan. Ipak, u ovo doba godine ne lovi se svuda jednako uspješno. Osnovni razlog leži u čestim promjenama vremena pa zato i tlaka te osobito temperature mora koja arbuna, kao i većinu ostalih riba, tjera da potraži temperaturno stabilnije i ugodnije okruženje u dubljem moru.

Zbog svega navedenog, arbun je lijen kao što je bio na početku proljeća. Svi životni ciklusi su mu usporeni, potreba za hranom znatno manja nego u stabilnijim i ugodnijim, toplijim, uvjetima. Kako ga onda ipak privoliti da posegne za mamcima?

Ponajprije, kao mamac treba koristiti njegovu omiljenu hranu. Iako su zabilježeni slučajevi ulova na neke biljne pasture, osnovna hrana mu je mesnog porijekla. Ponajprije su to sitni rakovi poput raka samca, kozice i pjeskulja. Nadijevati ih treba cijele na način da ostanu što je moguće dulje živi i pokretni. Odmah za njima su crvi, komadi velikog ili cijeli te živi mali poput pješčanog, muljaša ili kojeg uvoznog „Korejca”, „Amerikanca”...

Od školjki je najučinkovitija mušula, a među ribama prva je dakako srđela koja kao i mušula svojim mirisom i okusom neodoljivo privlači sve ribe. Nadijevati ih treba u većim komadima koji će potpuno prekriti udicu. Od ostalih ribljih ješki, arbun je uz srdelu još posebno slab i na gavuna kojeg ješkamo cijelog ako je manji. Međutim, treba znati da nabrojani mamci nisu podjednako uspješni u svim ribolovnim područjima. Ne treba se bojati pretjerivanja jer sada više nego u ribolovu tijekom ostatka godine vrijedi pravilo – „velika ješka - velika riba, mala ješka - ništa riba”.

Kao i u rano proljeće, arbuna u ova klimatski promjenjiva doba najčešće nije moguće loviti s obale, osim „surf casting“, tehnikom vrlo dalekog bacanja. Bolje ga je barkom potražiti na nešto većoj dubini. Dubine od preko 15 - 20 metara su trenutno najčešća staništa ove vrste. Naravno, uvijek postoje mikrolokacije koje u zavisnosti od konfiguracije dna i lokalnih kurenata mogu konstantno imati stalnu povoljnu temperaturu i tako zadržavati ribu i na desetak metara dubine.

Ne treba se sidriti. Prepuštene kurentu udice će polako pretraživati dno i prije ili kasnije naići na arbuna. Udarac arbuna je prepoznatljiv, snažan i odmjeren. U trenutku udarca najčešće ne treba odmah kontrirati. Ribi valja omogućiti da proguta obrok. Ako je to učinila kontra gotovo da i nije potrebna.

No, ukoliko je ponuđenu ješku samo čupnuo s kraja, tada bi kontriranje bilo u prazno i naš bi pribor odvuklo iz lovne zone. U trenutku kad se osjeti mlitav i neodređen griz, strunu treba popustiti tako da udice ostanu na istom mjestu. Naravno, struna treba cijelo vrijeme biti napeta kako bi na vrhu štapa mogli pratiti sve što se u dubini događa. Ako je popuštanje izvedeno kako treba, ubrzo slijedi i onaj pravi griz koji se ne može pobrkati ni sa čim drugim, a za njim lagana kontra kao potvrda kačenja te uspješno izvlačenje bez taktiziranja.

Pribor za proljetni lov arbuna nije bitno drukčiji od onog uobičajenog. Zbog lova na većoj dubini i relativno rijetkih i slabašnih napada, osnovna struna mora biti od neistezljive „PE“ višenitke, debljine 0,16 mm, kojom se može izvući i riba od 8 kg. Cijeli završnjak treba biti od „FC“, fluorougljične strune debljine 0,20 do 0,22 mm i nešto dulji od uobičajenog kako ne bi probudio nepovjerenje lijenih arbuna. Privezi ne bi trebale biti deblji od 0,16 mm i kraće od 40 centimetara, s tim da je donji obavezno vezan neposredno uz olovnicu tako da lovi na dnu, a ostali međusobno razmaknuti barem koliko su dugački. Idealno je ne loviti direktno ispod plovila već nekoliko do deset metara iza. Na taj će način zbog ostvarenog kuta svi privezi biti na najdostupniji arbunu na dnu i neposredno iznad njega. Zato što je arbun radoznala riba, dobro je koristiti obojenu olovnicu, najbolje oblika kapljice i crvene, narančaste ili žute boje.

Preporučene udice za one manje vješte ribolovce su tipa „Crystal“ širine luka do 10 mm jer će s njima imati lakša kačenja. Kako su plijen najčešće krupniji arbuni, najbolje je koristiti nešto veće udice, širine luka 9 do 12 mm. To mogu biti „parangalke“, odnosno udice oblika „Aberdeen“, ali je puno bolje koristiti one oblika „Crystal“ i „Limerick“. Zbog oblika posve prilagođenog zubalu arbuna, posebno je dobra udica „Abumi“ veličine 1 do 6 tvrtke „Sasame“.

Ako se lovi štapom, poželjno je da bude duži kako bi se u trenucima neodlučnih grizeva lakše manevriralo s otpuštanje i zatezanjem strune. Rola je stvar osobnih sklonosti s tim da ipak ne bi trebalo koristiti najjeftinije modele, pogotovo ako je osnovna struna višenitka.

Tijekom svibnja, a tako će biti sve do rujna, arbun najintenzivnije jede od izlaska sunca do 10 ili 11 sati te poslije podne sat i pol prije sumraka.

Zajednica športa Dubrovačko-neretvanske županije održala je u utorak u Sponzi, uz Dan županije i blagdan sv. Leopolda Bogdana Mandića, proglašenje najuspješnijih sportašica i sportaša u protekloj godini.

Izvršni odbor krovne županijske sportske organizacije za najuspješniju sportašicu proglasio je Ivu Oberan dok je u muškoj konkurenciji to igrač VK Jug Adriatic osiguranja Loren Fatović.
Dobitnik nagrade za najuspješnijeg trenera je Vjeko Kobešćak, trener seniorske momčadi Vaterpolskog kluba Jug Adriatic osiguranje, koja je proglašena najuspješnijom muškom momčadi, dok je seniorskoj ekipi Ženskog košarkaškog kluba Ragusa pripala nagrada za najuspješniju žensku ekipu.

Čelnici Zajednice športa Dubrovačko-neretvanske županije i ovaj put su dodijelili nagradu Najveća sportska nada u obje konkurencije, ženskoj i muškoj. Laureati su judašica Šejla Škaljić i rukometaš Zvonimir Srna.

Izvršni odbor Zajednice športova Dubrovačko-neretvanske županije Nagradu najuspješniji sportski savez (članica saveza) u 2019. godini dodijelio je Zajednici športova Općine Konavle, koja je osnovana 2012. godine s ciljem poticanje i promicanje sporta u Konavlima, stvaranju i unapređenju uvjeta za svekoliko bavljenje sporta.

Svečanosti su nazočili i župan Nikola Dobroslavić sa zamjenicima Žaklinom Marević i Joškom Cebalom te predsjednicom Županijske skupštine Vilmom Kosović i pročelnicom UO za društvene djelatnosti Jelenom Dadić.

Župan Dobroslavić ovom je prilikom čestitao svim dobitnicima istaknuvši kako vjeruje da će se čim prije moći vratiti normalnom treningu kako bi mogli i dalje postizati vrhunske rezultate.

dpp

Vjerojatno nema nikoga u Dubrovniku tko se ozbiljnije bavi fotografijom, a da u vrijeme pandemije korona virusa nije iskoristio prigodu za pokoji kadar praznoga Grada.

No, osim vizualnog doživljaja Grad ovih dana treba doživjeti i na drugi način, osluškujući samo zvukove, zvukove života bez turizma u gotovo pa iseljenom Gradu.

Umjesto glazbe iz obližnjih kafića i zveckanja pantarula i noževa gradskim ulicama dominira glasanje čiopa, osjećaj je kao da ih nikad više nije bilo, a na ulice su se vratila i djeca, dok se u Portu umjesto prodavača izleta i turista mogu čuti zvukovi zibanja barki i zatezanja konopa.

Uostalom, kako Grad ovih dana zvuči poslušajte u prilogu.

dm

U nastavku ciklusa Glazba iz doma koji je Dubrovački simfonijski orkestar započeo kako bi svojoj publici, s kojom se ne može susretati na koncertima, ipak poslao glazbu u njihove domove, orkestar nastavlja promovirati hrvatske skladatelje i našu glazbenu baštinu.

Ovoga puta, članovi Dubrovačkog simfonijskog orkestra iz svojih domova sviraju prvi stavak Festivo djela „Hommage a Sorkočević“ jednog od najvećih hrvatskih skladatelja, ujedno i dirigenta i pijanista, Borisa Papandopula.

Uz promociju hrvatskih skladatelja, cilj simfoničara jest glazbom uljepšati dane sugrađanima i podsjetiti na bogatstvo glazbene baštine koju posjedujemo.

Video pogledajte u prilogu.

rrd