Turistička web stranica European Best Destinations uvrstila je Cavtat među najbolje, odnosno najsigurnije europske destinacije u vrijeme dok korona kriza još uvijek traje, a tu listu prenijeli su i durgi portali poput Forbesa.

Odredišta su odabrana prema nekoliko kriterija između kojih su epidemiološke mjere koje se provode u toj destinaciji, broju oboljelih i bolničkim kapacitetima koji su na raspolaganju.

Osim Cavtata, na spisku su iz Hrvatske još uvršteni Rijeka i Zagreb.

Navodi se kako je u Hrvatskoj i do 20 puta manje oboljelih na milijun stanovnika u odnosu na druge europske zemlje, a destinacije na popisu sigurnih su opisane kao destinacije koje su najmanje pogođene COVID – 19 infekcijom te kao odredišta koja su implementirala vrlo specifične protokole koji se tiču higijene u smještaju, restoranima, trgovinama i mjere poput izmjene filtera za klimatizaciju između boravka svakog putnika, dostupnosti maski i socijalnog distanciranja.

dpp

Kao dio projekta „Dubrovački krovovi: Dokumentacija i glosar” koji je dio programa javnih potreba u kulturi Grada Dubrovnika i nositelja Sveučilišta u Dubrovniku, predviđeno je sakupljanje starih fotografija krovova iz privatnih zbirki građana.

Izvoditeljice programa doc. dr. art. Kristina Kojan Goluža, Vasilija Todorović i Dora Mihaljević, koje su ujedno osobe za kontakt, pozivaju sve građane da se svojim fotografijama uključe u ovakvu dokumentaciju nekadašenjeg stanja „pete fasade Grada”, te da zajedno prezentiraju sakupljeno na izložbi po završetku projekta.

Skenirane fotografije mogu se poslati na Facebook stranicu Dubrovački krovovi, ili e-mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. ili, ako nemate te mogućnosti, nazovite 095 93 16 789 radnim danom od 9 do 20 sati.

dm

Sezona dobrog priobalnog lova oliganja je prošla, sve lošije se lovi i sipa, ali se zato sve bolje lovi hobotnica, koja će uz obalu najdostupniji glavonožac biti sve do jeseni.

Hobotnica napada sve što joj je dohvatljivo i iole se mrda pa se može lovit bilo čime, ali je najekonomičnije koristiti lignjariće, kojima se se donedavno lovili olignji i sipe. Dovoljno je varalicu zavezati na kraj strune zajedno s dodatnom olovnicom. Lignjarić treba biti što veći, barem broj 3.0. Najbolji su plivajući i sporo tonući. Njihova težina se u pravilu kreće između 25 i 30 grama, pa da bi se s njima kompletirani pribor držao dna, ali i lako podizao s njega, ovisno o njihovoj plovnosti, lignjariće je najčešće dovoljno dodatno opteretit olovnicom teškom 10 do 30 grama.

Struna na koju se postavlja lignjarić i olovnica, ako je najlonska, kao što je to uglavnom kod nas, treba imati promjer od oko pola milimetra, ne samo zbog snage i moguće velike težine lovine, nego i zbog oštećenja strune struganjem o dno tijekom lova. Umjesto strune puno je bolje koristiti konop za krpanje mreža i to onaj plutajući. On ne samo što neće strugati po dnu nego ni zapinjati za manje prepreke na njemu. Najboljim se pokazao onaj promjera dva milimetra.

Lov je vrlo je jednostavan. S obale se pribor odbacuje 35 do 40 metara, odnosno na dubinu od 10 do 25 m. Potom se polako povlači, brzinom od jednog zamaha ruke svakih dvije sekunde. Istim se putem varalica provuče dva, tri puta, pa još toliko i manje ili više lijevo i desno. Onda se treba pomjeriti u stranu za 20 - tak metara i postupak ponavljati sve dok se ne pretraži cijelo lovno područje. Kada se osjeti snažno otežanje pribora, ti je znak da se hobotnica bacila na njega. Ne treba žuriti s izvlačenjem, ali ni popuštati. No, treba biti oprezan kad se plijen dovuče u manje od pola metra mora.

Naime, ako pusti plijen, hobotnica to čini u plićaku. Zato je treba čim prije prihvatiti rukom, brankarelom ili ostima. Ako prije toga spadne, kao i sipu, treba je ponovo potražiti u užoj zoni bijega jer hobotnica ima iznimno kratko pamćenje pa će se i po pet puta u kratkom periodu ponovo baciti na varalicu s koje je spala!

Istim se alatom hobotnice mogu loviti i iz plovila, najbolje s boka plovila dok ono lagano plovi usporedno s obalom. Plovidbu treba započeti na oko dva metra dubine i u svakom naredni prolazu je povećavati za metar ili dva. U takvom lovu dobro je iskoristiti zakonsku mogućnost istovremene upotrebe najviše dva pribora.

Osim potezanjem, iz plovila se, također sporo pokretnog, može loviti i okomitim spuštanjem i dizanje pribora. Za takav se lov može koristiti opisani pribor s lignjarićem, ali i poseban alat. Radi se o loptastoj ili stožastoj olovnici s brojnim udicama po obodu. Taj je alat, zbog provlačenja pozornosti hobotnice, bijele i sedefaste boje. Zbog istog razloga, često je „ukrašen“ rakom ili čime drugim, obojenim u bijeloj kontrastnu boju, najčešće crvenu. Također, zbog bolje uočljivosti, poviše alata za lov mnogi na strunu postavljaju trake bijele krpe, aluminijske folije…

„Sanjkanje“ i „skosavanje“ hobotnice jedna je od rijetkih djelatnosti sportskih i rekreativnih ribolovaca koje je bolje obavljati bez štapa i role. Dovoljno je pedesetak metara strune namotane na veliko motovilo, najbolje valjkasto i od tvrde plastike. Osim što se tako kompletiranim priborom bolje kontrira i izvlači, bolje se i reagira na izgled dna.

A dno na kojem treba tražiti hobotnice mora imati rupe u kojima će se one skrivati. Ono je najčešće obraslo, kamenito ili šljunkovito, ali nerijetko i pjeskovito. Zapravo, mlađi primjerci zalaze u rupe na koje naiđu, dok starije pomnije biraju nastambe. Čak ih i grade kopajući jame u pijesku. Takva njihova skloništa mogu se prepoznati po uređenom okolišu. Naime, pred ulazom polukružno slažu predmete iz okoliša. Najbliže otvoru poredaju bijelo kamenje, a nešto dalje prazne školjke. Ako tko taj red poremeti, „pedantna“ hobotnica će preko noći opet uredi. To je od velike pomoći onima koji je love ostima. No, takvih je među rekreativcima malo, jer je taj način lova vrlo zahtjevan.

Najbrojnija staništa hobotnice su između pet i deset, a iako zalazi i u velike dubine, ne treba je tražiti na preko 20 metara dubine. Također, ne treba je tražiti ni u zaslađenoj vodi, kao ni uz strme obale. Mjestu uspješnog lova treba ponovo obići najranije za tjedan ili dva, kad se u ispražnjenu rupu useli novi stanovnik.

Iako u potragu za hranom ide noću, hobotnica se može loviti i danju. Ako je mjesečina, danju su ulovi slabiji. Najbolje ulove, ne samo poslije mraka, ostvaruju se ujutro, najdalje do 10 ili 11 sati. Nakon te ure ona je sita i vraća iz lova na odmor. No, bez obzira na doba dana, najuspješnije se lovi po mirnom moru, jer ako je ono u pokretu, hobotnica ne izlazi rado iz svog skrovišta. Još manje je raspoložena za šetnju kad se voda zamuti.

Ulovljenu hobotnicu treba pažljivo prihvatiti i izmjeriti jer joj je minimalna lovna težina jedan kilogram, kakva je obično dugačka 70 do 75 cm. Nakon toga je treba što prije usmrtiti ubodom noža ili šila između očiju. Manje zbog opasnog joj „kljuna“ nalik papiginom, kojim može neugodno ubosti, a više zbog mogućnosti dugog preživljavanja izvan vode i izvanredne sposobnosti pronalaženja najkraćeg puta do mora.

Već prva heksafora klaustra Male braće dade naslutiti da su klesari kapitela zaokupljeni mitološkim bićima, jer su u njoj kapitele 2 i 4 posvetili njima. Još su barem tri kapitela na kojima se mogu prepoznati bića iz mitologije, a to su 14, 16 i 42.

Piše: Fra Stipe Nosić

Između takvih likova u klaustru ističe se figura boga Dioniza na kapitelu 14, poznatijeg pod imenom Bakho (latinski Bacchus). Riječ je o sinu Zeusa i Semele, antičkom bogu plodnosti, koji vrijedi kao simbol uživanja i opijanja vinom. Ovaj bog, prema mitološkoj priči, opio se sokom vinove loze, pa je i ljude naučio praviti vino za koje se smatralo da potiče stvaralaštvo, ljubav i zabavu.

Bakho je oženio Arijadnu, koju je po jednoj verziji Tezej usnulu ostavio na otoku Naksu, a po drugoj ona je sama pobjegla Bakhu. Ostala je Bakhu vjerna i s njim imala djecu, među kojima i blizance Enopiona („koji pije vino“) i Stafila („grozd“). U drugom mitu Bakho je progonjen, ubijen, te je ponovno rođen, što je istaknuto i u egipatskoj verziji mita gdje ovaj bog ima ime Oziris (latinski Osiris), koji u onostranosti živi vječno kao vladar podzemlja. U čast boga Bakha u starom Rimu bile su organizirane bakanalije (lat. Bacchanalia), svečanosti poznate po pijankama i razuzdanim predstavama. Zabranio ih je rimski Senat 186. prije Krista.

Zanimljivo je da je glasoviti pjesnik Ivan Gundulić (1589 - 1638), koji je pokopan u crkvi Male braće, napisao pjesmu Arijadne, koja je 1633. tiskana u Jaklinu, a koja govori o ljubavi Arijadne i Bakha. Čini se da je to izdanje u Hrvatskoj sačuvano samo u knjižnici Male braće i jedan primjerak u Hrvatskoj nacionalnoj knjižnici u Zagrebu.

A dubrovački slikar Mato Celestin Medović (1857. - 1920.), koji se školovao kod franjevaca, čija se stota obljetnica smrti ove godine obilježava, dobio je za vrijeme studija slikarstva 1893. u Münchenu u Njemačkoj nagradu za sliku na temu bakanala, s kojom se predstavio na više izložbi i koja mu je donijela međunarodnu slavu. Na kapitelu u klaustru Bakho je prikazan kao starac s dugom jakom bradom i brkovima, okrenut prema šetnici.

Da je ovdje riječ o tom božanstvu potvrđuje druga mitološka figura postavljena na istu stranu koju se zbog karakterističnih zašiljenih ušiju može prepoznati kao polubožansko biće Silen.

Ovdje je taj lik, koji se često izjednačuje sa Satirom i Panom, predočen s vilenjačkim ušima. To biće grčke mitologije ima ljudski lik s nekim životinjskim oznakama, kao što su zašiljene uši, rogovi, jarčev rep ili konjska kopita, a prati boga Bakha. Kao predstavnika raskalašena života Silena, Satira ili Pana, prikazuje se s vijencem na glavi i s frulom, s mijehom vina i slično, a štovan je i kao bog polja i pastira.

Da je ovdje riječ o Bakhu i njegovu pratitelju potvrđuju i reljefi velikih stiliziranih listova loze, koji se nalaze u sredini kapitela s istočne i zapadne njegove strane. Listovi su izvedeni kao završetak po dva režnja palmina lista koji se penju s dna kapitela a u njegovu vrhu pretvaraju se u veliki list loze. List loze inače vrlo je čest u formi reljefa na sakralnim objektima i liturgijskim predmetima, zbog simbolične veze s euharistijom. Ima ga dosta na reljefima u ulozi te simbolike i u klaustru, ali na ovom kapitelu listovi imaju očito zadaću ukazati na vezu ovih mitoloških figura s opojnim pićem vinom. S tim pićem može se zasigurno dovesti u vezu i grifon, koji je predočen na kapitelu 16, a koji je u grčkoj mitologiji vrijedio kao čuvar zlata i Dionizijevog vina.

Krajem svibnja obilježava se prva godišnjica smrti maestra Đela Jusića, koji nas je napustio 31. svibnja prošle godine. Ususret obilježavanju ove tužne godišnjice mnogi Đelovi prijatelji, kolege i suradnici odazvali su pozivu Dubrovačkog simfonijskog orkestra da u ovim otežanim uvjetima izazvanim pandemijom, zapjevaju antologijsku Đelovu pjesmu „La musica di notte” i na taj način još jednom odaju počast ovom glazbenom velikanu.

Maestro Đelo Jusić je skladatelj koji je svojim velikim opusom vrlo širokog spektra, od dječje i sakralne glazbe, filmske, kazališne, zabavne, klapske, instrumentalne, te klasičnih djela, ostavio bogato kulturno nasljeđe. Njegove vedre note njegov su prepoznatljiv rukopis prepoznat u cijelom svijetu, a mnoge njegove skladbe postale su već praktički evergreeni. Pjevaju ih sve generacije. Poseban naglasak davao je u svojim skladbama prepoznatljivom dubrovačkom glazbenom izričaju. Radio je s mnogim uglednim glazbenicima. Stoga su se mnogi s velikim poštovanjem i radošću odazvali pozivu da daju dio sebe i otpjevaju svi zajedno Đelovu pjesmu njemu u čast.

Đelo jr. Jusić okupio ih je zajedno s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom i složio dirljivu i emotivnu priču u sjećanje na svog oca. Legendarni Trubadur Luciano Lući Capurso, Ibrica Jusić, Jasna Zlokić, Goran Karan, Zorica Kondža, Klapa Kaše, Paula Jusić, Tomislav Mužek, Tedi Spalato, Ema Jusić, Frano Lasić, Dubravka Šeparović Mušović, bivši i sadašnji članovi Klape Maestral, Srdjan Givoje i Mario Romanović, Mia Dimšić, Hanka Paldum i Nina Badrić. Aranžman je priredio Damir Butigan, za obradu zvuka DSO - a zaslužan je Šimun Končić, a izvršni producenti su Paula i Đelo jr. Jusić.

„Njegove pjesme, njegovo muziciranje, i posebnost ostavili su neizbrisiv trag u kulturi i baštini. Njegova glazba sluša se diljem svijeta i pronosi neke od najljepših nota hrvatske glazbene scene. Svojim odlaskom ostavio je veliku prazninu u glazbenom svijetu i zadužio nas da njegujemo trajno sjećanje na glazbu koju nam je ostavio.” - pišu iz Dubrovačkog simfonijskog orkestra.

rrd

Danas, na Svjetski dan kulturnih raznolikosti, dijaloga i razvoja, u Postaji prometne policije Dubrovnik upriličena je dodjela zahvalnica i prigodnih poklona najljubaznijim vozačima u prometu, a ovogodišnji dobitnici su Špela Longyka Meszaroš, Karlo Kobilić i Darijo Mišković.

Projekt „Dan ljubaznosti u prometu“ ova Policijska uprava provodi već treću godinu zaredom, a akcija se provela 12. svibnja, kada se od vozača očekivalo da se zaustave ispred pješačkih prijelaza i rukom daju znak pješacima da prijeđu preko ceste. Ta gesta ima značenje da su viđeni i da sigurno i bez straha mogu prijeći cestu.

U proteklih deset godina zamjetna je tendencija povećanja broja savjesnih vozača, odnosno vozača koji poštuju prednost prolaska pješaka i grad Dubrovnik po tom pitanju može biti primjer ostalim gradovima u Hrvatskoj.
Pomoćnik načelnika Postaje prometne policije Dubrovnik Joško Vuletić ovom prilikom istaknuo je želju da se ovakvim ne represivnim projektima u što većoj mjeri potaknu građani na tolerantnije i kulturnije  ponašanje u prometu s krajnjim ciljem povećanja razine sigurnosti u prometu i smanjenja broja prometnih nesreća.

Najljubaznijim vozačima 2020. godine dodijeljene su prigodne zahvalnice.

dpp

Danas je prva obljetnica smrti Đela Jusića, a maestra se prigodnom objavom na svom Facebook profilu sjetio i gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković.

„Proletjela je godina dana od kada nas je napustio naš maestro, duša Grada, gospar Đelo Jusić. Nema više gospara s Lulom i onog mirisa tabaka koji bi se širio ulicom kada bi se spuštao laganim korakom s vrata od Ploča.” - napisao je Franković.

„Maestro, hvala na svemu što si napravio za naš Grad. A, posebno Hvala što si uz svoj Grad bio i onda kada je bilo najteže.” - objavio je dubrovački gradonačelnik.

dpp

Za stolnotenisače Libertas Marinkolora sezona u HEP superligi je i službeno završena. Naime, sva natjecanja pod nadležnošću Hrvatskog stolnoteniskog saveza su prekinuta zbog pandemije korona virusa i nemogućnosti završetka natjecanja u regularnim uvjetima, a prvaci su Starr u muškoj i dr. Časl. U ženskoj konkurenciji.

Starru je to treća uzastopna titula u HEP Superligi, dok je dr. Časl osvojio peti naslov uzastopce u ženskoj konkurenciji, ukupno sedmi.

Ipak, prije početka nove sezone koja starta sredinom rujna trebao bi se odigrati Kup za seniore.

dpp

Dubrovački band Embassy 516 i voditeljica medijske sekcije učeničkog doma Paola Di Rosa, časna sestra Ružica Dodig - ostvarili su suradnju na video spotu za pjesmu Solitude Signal s aktualnog albuma "Correlation" (Geenger Records, 2018.).

Članovi banda su na društvenim mrežama istaknuli ogromnu zahvalnost i zadovoljstvo "poklonom" koji su dobili u inbox prije nekoliko dana!
"Kada smo s redateljicom prije godinu dana razgovarali o mogućnosti suradnje, u vidu je bio tekst pjesme i Dubrovnik u fokusu kao grad gdje živimo. Planirali smo snimanje i rad s polaznicama video sekcije učeničkog doma Paola Di Rosa, ali uz mnogobrojne obveze i pandemiju posljednjih mjeseci, na kraju su ipak korišteni "royalty free" kadrovi urbanih sredina, vlakova, neaobilaznih hipstera (kada više nema puno pankera) i raznih slika iz djetinjstva - pogledajte!" - navodi članovi Embassyja 516.

Redovnica Službenice milosrđa s. Ružica Dodig, rodom je iz Ljubuškoga. Nakon teološkog studija, 2010. godine upisala je studij pod nazivom Accademia di Belle Arti u Bresci pokraj Milana, na kojemu se specijalizirala za grafičke, zvučne i "gaming" umjetnosti. Autorica je idejnog rješenja Uskrs fest 2014. i mnogobrojnih drugih priznatih projekata (himna SHKM Dubrovnik, video uz Godinu posvećenog života, ...). Osvajala je nagrade na fotografskim natječajima, a 2019. je uvrštena za fotografiju mjeseca ožujka od strane Nikona.

dpp

Od sredine svibnja do polovine srpnja većina jadranskih riba se najbliže primakne kopnu. Prilika je to za uspješan lov s obale najjednostavijim priborom, „a volo“ ometcem bez dodatnog utega.

„A volo“ tehnikom s obale se mogu ciljano loviti i najcjenjenije ribe poput ovrate i brancina, čak i zubaca, golim štrcaljcem, rakom kosmečom, velikim komadom velikog crva, cijelom srđelom, muzgavcem i olignjem te krakom hobotnice. No, njih treba dugo čekati, a veoma često umjesto njih plijen su grujevi i murine.

Znatno češći, nerijetko i vrlo kvalitetni ulovi se postižu u „svaštarskom“ ribolovu. Za takav ribolov pribor je najbolje kompletirati s jednom udicom. Završnjak, zapravo samo privez je vrlo dugačak i malog promjera (2 m i 0,18 - 0,22 mm), a sve zato da bi se mamcu omogućilo što prirodnije tonjenje i ponašanje na dnu u struji mora. Najbolje ga je izraditi od nevidljive „FC“, fluorougljične strune. S osnovnom strunom najbolje ga je spojiti vrtilicom. Osnovna najlonska struna treba biti tek neznatno deblja od završnjaka, po mogućnosti ona specijalna za tzv. engleske, „waggler“ i „feeder“ tehnike ribolova, koja tone bez „trbuha“ i na kalemu role stoji dobro zategnuta što sve skupa povećava osjetljivosti pribora.

Iako se za priobalni ribolov u pravilu koriste udice oblika „Aberdeen“ i „Crystal“, za ribolov ovom tehnikom najbolje je koristiti udice oblika „Chinu“. One imaju širok luk i srednje dugi vrat te vrh povijen unutra, ali nešto manje nego vrlo slične udice oblika „Beak“. Ovisno o očekivanoj veličini plijena, širina udice treba biti 7 do 12, najviše 15 mm. Prednost treba dati modelima s vezištem u obliku prstena.

Osim najjednostavnijeg, dobro rješenje je završnjak s dvije udice, kakav se koristi u lovu komarče rakom kosmečom. Jedna, u pravilu veća udica, je na kraju završnjaka, a druga na 10 - tak centimetara dugom privezu vezanom 10 do 15 cm poviše prve udice. Takav završnjak omogućava lov s dva mamca, koji su teži od jednog pa se lakše mogu dalje odbaciti. Najbolje je kombinirati jedan veliki, tvrd i težak mamac na velikoj s mekanim i manjim mamcem na manjoj udici.

Kao i iz plovila, ribolov „u propadanju“ je vrlo fina tehnika koju je najbolje obavljati stalnim držanjem pribora u rukama zbog čega štap i rola obvezno moraju biti lagani. Najbolje je koristiti progresivni mekani fleksibilni štap, ali s brzim vršnjakom. To može biti lagani „surf casting“ štap dužine oko četiri metra, a poslužiti može i štap vrlo spore i progresivne akcije. No, najbolji rješenje je „bolognese“ štap duži od pet metara. Zbog dužine on omogućava daleko odbacivanje i dobro usmjeravanje mamca u kurentu, a zbog savijanja cijelom dužinom najbolje djeluje pod malim opterećenjem, ali i ublažava nalet i veće ribe.

Bez obzira na vrstu štapa, na njega je dovoljno montirati rolu niže srednje veličine, bilo kojeg prijenosnog odnosa jer se lovi na kratkim udaljenostima.

Da bi se što lakše i dalje odbacili treba birati mamce velike specifične težine. Najbolje rješenje su rakovi kosmelj, šuša i vodar te goli štrcaljac, mali cijeli ili u komadima, jer je vrlo mesnat i pun sokova, što ga čini iznimnom teškim. Spomenuti rakovi i goli štrcaljac se uspješno odupiru napadima neželjenim malim ribama i neoštećeni dočekuju dolazak velikih. Dobro rješenje su i tvrđi, od glave, dijelovi velikog crva.

Kad se, pak, lovi s dvije udice, dobro je na drugu, manju, postaviti neki mekši, ali primamljiv mamac koji se pomjera u kurentu i time dodatno provocira ribe. Najbolje rješenje su pjeskulj, muljaš, ali i uvozni crvići poput korejskog ili američkog, a odlično rješenje je i kišna glista!

No, ponekad mamac ne treba biti težak jer ga ni ne treba odbaciti. Naime, mnoge ribe, među njima i najcjenjenije ljuskavke često se hrane vrlo blizu obale, osobito noću. Nerijetko i ovrata te sarak jedu na zidu rive i obalnom kamenju.

Osobito važan čimbenik uspjeha u „a volo“ ribolovu s obale je odabir mjesta lova, ali i pravilno tumačenje stanja mora te prilagođavanje njemu. Najbolje poste su uglavnom kamenito dno ulaza, odnosno izlaza iz luka i pristaništa, stjenoviti nasipi, ušća, stjenovite uvale... Loviti treba u struji koja izlazi iz luke ili uvale kako bi se spriječilo da se struna ili udica vrati prema obali i zapnu među stjene. Vjetar koji puše u leđa je dobrodošao, ne samo pri odbacivanju mamca. Naime, dugotrajni vjetar će uzrokovati u plitkom i površinskom moru kurenat dovoljan da mamac odnese od obale. Lokalni kurenat u kanalu i na ulazu u luku može uzrokovati i plima ili oseka, čak i slaba kakva je na jugu Jadrana.

Zato je dobro znati vrijeme promjene nivoa mora kako bi se u to vrijeme na pravom mjestu, primjerice na izlazu kanala prema otvorenom moru, mamac prepustio kurentu da pluta prema ribama koje dolaze obali na ishranu. Pritom s role otpuštenu strunu strunu valja držati između palca i kažiprsta kako bi se priboru pružao najmanji mogući otpor, ali i kako bi se mamac doveo do željenog mjesta te što prije osjetio trenutak kada riba uzme mamac i krene odlaziti s njim. I kontra se može dati prstima, a onda treba zatvoriti preklopnik role i boriti se s ribom, ako može bez popuštanja kako bi se spriječio ulazak ribe u kakvi procijep ili rupu te vrlo moguće zapinjanje i kidanje strune.

Kao najstariji datirani sačuvani grobni natpis u klaustru samostana Male braće je onaj iz 1363.

Piše: fra Stipe Nosić

Nalazi se, uklesan u kamenu ploču sa strane šetnice na zidu koji dijeli južnu stranu klaustra od vrta, u sredini ispod dvostrukih stupova koji nose kapitele 14 i 15.

Na ploči piše: „+S. DEGINOFILIO. DEALEXIO. CVMO(mn)IB(us)SUIS. MCCCLXIII“. (Grob Đina, sina Aleksija sa svima svojima 1363.).

Već 1861. austrijski inženjer Eitelberger napisao je da je ipak stariji natpis onaj Miha Brajkova na istoj strani, na prvom pilonu, koji međutim nije datiran. Po njemu, Mihov grobni natpis ima tip starijih slova koja su manje zavinuta i manje razvijena.

Njegovu tvrdnju potkrepljuje činjenica da je Miho Brajkov već 1348. bio mrtav, pa se zaključuje da je on sam sebi dao napraviti grob zasigurno još dok je radio u klaustru, ali na njega nije stavio godinu izgradnje, jer se na takva mjesta obično pišu godine smrti. Uz zapise na papiru o početku izgradnje franjevačke crkve i sakristije, to je i najopipljiviji dokaz zabilježen u kamenu na osnovi kojeg se može odrediti vrijeme izgradnje klaustra.

I po tome klaustar je izgrađen u prvoj polovici 14. stoljeća. To potvrđuje i navod Tamare Gović, koja je u knjizi Epigrafski spomenici u Dubrovniku, 2004. navela nadgrobne spomenike u samostanu Male braće, po kojem su na grobovima neka imena ljudi koji su umrli u prvoj polovici 14. stoljeća, ali bez oznaka godine smrti. To su na primjer: Marino de Risa, plemić Pave de Cathena, zlatar Dimitrije i plemić Matija de Bocignolo.

Sve to govori da je klaustar građen i prije nego je završena crkva.

Ostaci grobova u samostanu Male braće sačuvani su još u crkvi ispod podnih ploča, ali oni više nisu vidljivi. Grobne ploče ili nadgrobni natpisi koji se danas vide, osim u velikom klaustru, nalaze se u koru, u sakristiji, u kapeli Presvetog Trojstva, u prostoru iza te kapelice do samostanskog zida i u kapitularnoj dvorani (prostor današnjeg muzeja). Mnoge grobne ploče poslužile su za obnovu oštećenih dijelova klaustra, pa je u istu svrhu upotrijebljena i ploča groba znamenitog pomorca i trgovca Miha Pracata.

Dom Marina Držića će i ove godine bogatim programom obilježiti Međunarodni dan muzeja, 18. svibnja, ali u novim uvjetima, virtualnom komunikacijom s publikom putem mrežnih stranica ustanove www.muzej-marindrzic.eu kao i društvenih mreža.

„Pripremili smo online kviz o poznavanju lika i djela Marina Držića "Neka te upitam jednu stvar" na hrvatskom i engleskom jeziku. Pozivamo vas da na mrežnim stranicama Doma Marina Držića https://muzej-marindrzic.eu/kviz/ i https://muzej-marindrzic.eu/en/quiz/ provjerite svoje znanje o najvećem hrvatskom komediografu, a ukoliko odgovorite točno na određeni broj pitanja putem e-maila ćemo vam poslati diplomu.” - pišu iz DMD – a.

„Predstaviti ćemo i Ljubav u doba Marina Držića dostupnu na https://muzej-marindrzic.eu/ljubav-u-doba-marina-drzica/. Radi se o crtežima odabranih Držićevih likova autorice Jasmine Runje, muzejske pedagoginje Doma Marina Držića, koji su poslužili kao primjeri za opisivanje različitih vrsta ljubavi što ih je Marin Držić obradio u svojim djelima, uz popratni tekst kustosice Doma Marina Držića Valerije Jurjević. To je ujedno i obol Doma Marina Držića 25. Edukativnoj muzejskoj akciji (EMA) Hrvatskog muzejskog društva, čija je ovogodišnja tema Ljubav.
A što je ljubav? "Ljubavi ke oblas, pod suncem koje sja, / satira svaku vlas" ili upravo suprotno: "Amor nije amor, zlato je amor"? Otkrit ćete kako je u djelima Marina Držića ona sve to i još puno više.” - navode iz DMD – a.

„I ljubav prema knjigama ima svoje mjesto među brojnim oblicima ljubavi, stoga će ovo biti još jedna prilika za predstavljanje bogate izdavačke djelatnost Doma Marina Držića dostupnu na https://muzej-marindrzic.eu/izdavacka-djelatnost-doma-marina-drzica/

Za naše najmlađe i najdraže posjetitelje pripremili smo Držićevu online stvaraonicu -  edukativne  likovne materijale za djecu  - listići za bojanje vezanih uz život i djelo Marina Držića dostupni na našim mrežnim stranicama https://muzej-marindrzic.eu/drziceva-online-stvaraonica/

Ne zaboravite na elektronička izdanja svih djela Marina Držića koja se mogu  besplatno preuzeti u različitim formatima(web,pdf i ePub) na mrežnim stranicama Doma Marina Držića
http://muzej-marindrzic.eu/e-knjiznica/ kao i na audio vodič Doma Marina Držića na hrvatskom jeziku http://muzej-marindrzic.eu/audio-vodic-kroz-dom-marina-drzica/ i na engleskom jeziku https://muzej-marindrzic.eu/en/audio-guide/
 
Za sve držićoljupce tu je i digitalno izdanje Leksikona Marina Držića  - temeljito obrađen Držićev književni opus , njegova tiskana i rukopisna djela uz svaku natuknicu sadrži bibliografski opis, kratak sadržaj, žanrovski, versifikacijski, stilski i komparativni opis, kazališni aspekt Držićevih djela, prostore u kojima su izvođene njegove drame, kazališne družine, kostimografiju, renesansne traktate o scenografiji, 950 natuknica, sve na jednom virtualnom mjestu https://leksikon.muzej-marindrzic.eu/ - piše još u priopćenju Doma Marina Držića.

dpp