Neuobičajeni pad temperature priobalnog mora tijekom druge polovine ožujka odgodio je masovniji prilazak riba obali. Zato se ometcem još uvijek pretežito love ribe iz obitelji usnača, kojih je, na sreću, puno i po vrstama i po količini, a lako se i love.

Usnače se obično zadržavaju na stjenovitom, a najbolje love na miješanom dnu, s poljima posidonije, manjim nakupinama stijena te golim plohama pijeska ili koraljnog supstrata.

Kao i kod svakog drugog ribolova s kamenite obale, u ciljanom lovu usnača treba često odbacivati udice na različita mjesta, u daljinu i širinu, kako bi se pretražio teren. Neposredna blizina polja posidonije, koja se prepoznaje po tamnijoj boji mora poviše njih, najbolja su mjesta za lov ovih riba.

Jedna od glavnih karakteristika usnača jest sumnjičavost, ali još više radoznalost, zbog čega brzo prilaze i napadaju mamac. Najprije sitne pa ne treba reagirati odmah nego sačekati napad krupnijih. One uvijek malo pričekaju prije nego brzo uzmu i progutaju hranu, a zatim se obvezno vrate u rupu, skrovište i potom se umire. Zato kontrirati treba ka se osjeti jači trzaj ili povlačenje strune, no oprezno kao se ne bi pokidale usne ribe.

Zato što brzo napadaju mamac usnače treba loviti stalnim držanjem pribora. Kad se lovi štapovima može se loviti s dva s tim da drugi treba biti na osloncu ili držaču.

Univerzalno rješenje je štap težine bacanja 30 do 120 grama s nekoliko izmjenjivih vršnjaka različite osjetljivosti, koji se mijenjaju ovisno o uvjetima - dubini mora, konfiguraciji dna, vjetru, kurentu...

Štapom dužine 4 do 4,5 m najlakše se rješava problem zapinjana pribora, odnosno smanjuje struganje strune o dno. Na štap je dovoljno postaviti malu rolu jer su usnače male i neborbene, nisu ni daleko od obale, a pribor se stalno drži u rukama. No, zbog mogućnosti ulova ovrate, ipak je preporučljivo koristiti rolu veličine 25 ili 30.

Ni osnovna struna ne treba biti osobito jaka, dovoljna je najlonska debljine 0,25 do 0,30 mm, odnosno „PE“ višenitka debljine 0,10 do 0,14 mm. Višenitka omogućava bolju osjetljivost pribora i lakše čupanje riba koja se uvukla u rupu.

Kako bi se ograničilo njeno uvrtanje, osnovna struna treba završavati vrtilicom s kopčom, koja je neophodna i zbog brze zamjene završnjaka. Naime, u ribolov treba nositi nekoliko završnjaka različitih konstrukcija, prikladnih različitim uvjetima ribolova.

Svi oni trebaju biti tipa „očenaš“, s dva ili tri priveza, najbolje vezana „uz dlaku“, što je najlakše uraditi vezivanjem „kiruškog čvora“. Najbolje ih je izraditi od „FC“, fluorougljične strune. Za lov na čistom terenu dovoljna su dva priveza, obvezno malo duža kako bi ih kurenat pokretao i tako mamce učinio uočljivijim. Kad se lovi na čistom kamenitom dnu razmak među privezima treba biti mali, ali za lov u polju posidonije razmak između priveze, a time i dužina predveza moraju biti što veći, najbolje toliki da spoj gornjeg priveza bude u razini visine posidonije.

Boljoj vidljivosti i prezentaciji mamca znatno pridonosi i postavljanje plutnjaka na priveze. Preporučljivo je imati plutnjake nekoliko veličina kako bi se prilagodili težini mamaca, a ponekad trebati postaviti i više plutnjaka. Oni podižu priveze te nošeni kurentom njišu njima i mamcima. Najčešće su fluoroscentni žuti, narančasti ili bijeli, a mogu biti čak i crni, važno je da su kontrast okolišu.

Za lov usnača najprikladnije su tanke udice oblika „Crystal“ i „Aberdeen“ širine luka 6 do 8, najviše 10 mm, a pribor je potrebno opteretiti s olovnicom težine 30 do 60 grama.

Kako se usnače uglavnom hrane na dnu, plutnjacima podignuti mamac ostat će netaknut neko vrijeme, dok ribe ne stigne do njih. Najčešće to urade sitne ribe koje veoma brzo oštećuju mamce, a isjeckan i slabo prezentiran mamac neće zanimati krupnije ribe. Zato se za optimalno mamčenje preporučuje igla. Također, preporučuje se mamčenje komada velikog pjeskulja, muljaša te sitnijih uvoznih crva poput korejskog ili američkog.

Usnače su veoma šarene ribe, a onu posve zelenu sa sitnim svjetlijim točkicama treba obvezno vratiti neozlijeđenu u more jer se radi o drozdu, kojeg je zabranjeno loviti!

Želeći podržati kampanju #Ostanidoma te poslati podršku milijunima ljudi u Hrvatskoj i svijetu koji se trenutno nalaze u samoizolaciji, udružili smo snage i u skromnim uvjetima samoizolacije za vrijeme pandemije koronavirusa napravili smo pjesmu Ostani doma! Ljudi izdržite i ostanite doma! - poručuje dubrovački reper Slobodan Bobo Ljepava.

Pjesma je nastala u suradnji s reperom iz Sobe, a poslušajte je u prilogu.

Tekst i matrica: Otpisanimator
Tekst i gitare: Reper iz Sobe
Produkcija, miks, master: Adem Gušić

dpp

S obzirom na trenutnu situaciju s virusom Covid - 19, a zbog zatvorenog bazena i nemogućnosti treniranja, uprava kluba plivačkog kluba Jug obavještava sve članove da su slobođeni plaćanja članarina za ožujak I travanj.

Treninga nema do daljnjea, a obavijest o nastavaku rada bit će objavljena kada okolnosti dopuste.

PK Jug

Crkva Male braće poznata je po štovanju franjevačkog sveca svega svijeta Antuna Padovanskog.

Piše: fra Stipe Nosić

Pobožnost Trinaest utoraka sv. Antunu u toj crkvi obavlja se pred oltarom tog sveca još od 1899., kako je zabilježio fra Urban Talija.

Kao i u većini franjevačkih crkava po svijetu pored oltara ovog sveca nalazi se škrabica s natpisom „Kruh sv. Antuna“. Škrabica je u službi tradicionalne humanitarne franjevačke akcije davanja milodara za siromahe.

Akcija je zaživjela koncem pretprošlog stoljeća, najprije u Italiji, a potom po svijetu, tako da su majke moleći svečev zagovor za svoje dijete darivale kruha za siromahe, onolike težine koliko im je težilo dijete. Praksa je poznata pod imenom „pondus pueri“ (težina djeteta).

„Kruh sv. Antuna“ započeo je u Dubrovniku otprilike u isto vrijeme kad i pobožnost Trinaest utoraka. Darovi su namijenjeni siromasima, pa i danas od njih dobivaju oni koji u potrebi kucaju na vrata samostana.

Povodom 700. godišnjice smrti sv. Antuna 1931., po narudžbi samostana, dubrovački slikar i restaurator Ivo Scattolini (1872. – 1945.) dizajnirao je i oslikao minijaturama nosila za kip sv. Antuna, koja su se koristila za vrijeme procesije. Četiri minijature, ulje na drvu, koje se nalaze na nosilima, dvije dim. 40x21 i dvije 32x21 cm, prikazuju scene iz života odnosno štovanja sveca.

Na prvoj sceni prikazan je sveti Antuna kako na Stradunu ispred istočnih vrata crkve Male braće dijeli kruh siromasima. Natpis na latinskom jeziku na sve četiri strane nosila glasi:
“Ecclesiam tuam, Deus, Beati Antonii Confessoris tui deprecatio votiva laetificet, ut spiritualibus semper muniatur auxiliis, et gaudiis perfrui mereatur aeternis”.

Natpis je uzet iz molitve sv. Antunu, a znači: Crkvu tvoju, Bože, veseli zavjetni spomen blaženoga Antuna, tvojega ispovjedaoca, da bude vazda zaštićena duhovnom pomoći, i da zavrijedi uživati vječne radosti.

O umjetničkom djelu Scattolinija bilješku je 10. lipnja 1931. donio tjednik „Narodna svijest“.

Franjevački klaustar je mjesto u kojem su mnogi željeli imati svoje vječno počivalište. Grobovi su se zato nalazili u čitavom klaustru, a bili su iskopani u podu pa su njihove nadgrobne ploče krasile donju šetnicu.

Piše: fra Stipe Nosić

Samo bogatiji mogli su sebi priuštiti sarkofage. Ostaci nekih od njih nalaze se u prostoru današnjeg muzeja. U klaustru je još uvijek jedan posve očuvani sarkofag. Taj kameni lijes ujedno je i jedinstveni nadgrobni spomenik velike umjetničke vrijednosti. Smješten je na istočnoj strani klaustra na vanjskom sakristijskom zidu, ispod posljednje lunete svoda. Na zidu ga podupiru tri kamene ukrašene konzole postavljene u formi obrnutih stepenica.

Sam sarkofag ukrašen je iznimno lijepim visokim reljefima. Na prednjoj strani prikazana su tri važna događaja iz života Crkve. U središtu je predočeno Uzašašće Gospodinovo na nebo, koje se dogodilo četrdeset dana nakon Uskrsnuća. Vidi se Isus u pratnji dva anđela kako biva podignut sa zemlje, a apostoli podijeljeni u dvije skupine gledaju začuđeni u molitvenom stavu. Između njih je Isusova Majka Marija. Od apostola je prepoznatljiv Petar koji stoji u prvom planu na desnoj strani i drži ključeve, simbol vlasti koju mu je Gospodin dao.

Sarkofag je ukrašen i s prikazom dva važna događaja iz života svetog Franje Asiškog, osnivača Franjevačkog reda. Scene na njemu odgovaraju duhu franjevačkih prostora.

Gledajući prema sarkofagu, s lijeve strane pročelja prikazan je Franjo kako od lebdećeg serafa prima stigme, znakove Isusove muke, koje je dobio u rujnu 1224. na brdu La Verni, biskupija Arezzo, u pokrajini Toskani.

Na desnoj strani pročelja sarkofaga predočen je Franjo kako podupire crkvu koja se ruši. Scena se temelji na opisu prvog službenog Franjinog životopisca Tome Čelana, prema kojem je Franjo prije obraćenja šetao pokraj crkve sv. Damjana u Asizu.

U razrušenoj i zapuštenoj crkvi, u koju je svratio pomoliti se, čuo je poziv Krista Propetoga, koji mu je s naslikanog raspela progovorio: „Franjo, idi, popravi moju kuću koja se, kako vidiš, sve više ruši!“ Na sarkofagu je Franjo prikazan kako podmeće rame pod crkvu koja se lomi na dva dijela. Njegovo rame ispod nagnutog dijela crkve znači želju za obnovom univerzalne žive Crkve, u čemu je na koncu zajedno sa sv. Dominikom uvelike i uspio.

Glasoviti slikar Giotto (1267. - 1337.) prikazao je na freskama u gornjoj bazilici u Asizu, u sličnoj sceni, Lateransku baziliku koju Franjo podupire. S obzirom da su stručnjaci skloni mišljenju da je sarkofag u klaustru djelo domaćeg majstora, u prizoru s Franjinim podupiranjem crkve možda se može tražiti izgled stare franjevačke crkve koja je bila izvan zidina grada, na Pilama, i koja je u vrijeme izrade sarkofaga još postojala. A Franjin lik u trenutku stigmatizacije vrlo vjerojatno uzet je s kamenog reljefa koji se također nalazio u toj crkvi, danas izložen u muzeju.

Sarkofag je zasigurno ovako bogato ukrašen po želji obitelji Gučetić (Goçe) za koju je napravljen, kako otkriva čak osam njihovih grbova na njemu. Dobivši počasno mjesto za svoj lijes u franjevačkom klaustru željeli su ga između ostaloga ukrasiti likovima franjevačkog utemeljitelja.

U sarkofag je prvi pokopan više puta birani knez Dubrovnika Marin (Maroje) Klementov Gučetić. Marin je rođen oko 1320. a bio je dubrovački knez 1359., 1361., 1364., 1366. i 1367.

Zadarskim mirom potpisanim 18. veljače 1358. u sakristiji samostana sv. Frane u Zadru, između hrvatsko - ugarskog kralja Ludovika I. Anžuvinca i Mletačke Republike, Dalmacija je pripala Hrvatsko - ugarskom kraljevstvu. Iste godine 27. svibnja Višegradski ugovor omogućuje Dubrovniku da zadrži znakove državnosti, pa Dubrovačka Republika praktički poslije toga dolazi do vrhunca svoje moći, u čemu je i Marin imao veliku ulogu. Bio je otac sedmero djece, a umro je u Panoniji 1370. Prema terminu njegove smrti može se pretpostaviti da je sarkofag izrađen neposredno nakon izgradnje klaustra, na početku druge polovice 14. stoljeća.

Neposredni rad sa strankama privremeno prekida i JU Rezervat Lokrum, a do daljnjeg je kontakt moguć jedino e – mailom i telefonom.

„Za sada karte za Lokrum nećemo prodavati, a ukoliko odlučimo otvoriti otok u bilo kojem trenutku biti će te obavješteni putem naše web, FB stranice i medija . Ova ustanova nastavlja obavljati svoj redovan posao i radne zadatke te ćemo ažurno i pravovremeno odgovarati na upite građana putem emaila i telefona. Svoje upite možete uputiti na mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. ili na telefon: 020: 311-738 ili 311-739.” - navodi u priopćenju ravnatelj Ivica Grilec.

dpp

U tijeku karantene u kojoj se danas nalazimo, svi se trudimo pronaći nove načine za ubrzati vrijeme kod kuće. Trenutna situacija pokazuje da će karantena potrajati neko vrijeme, a za to vrijeme bilo bi dobro pronaći zanimaciju.

Iako smo svi zauzeti čitanjem i slušanjem vijesti i najnovijih brojki o trenutnoj situaciji kod nas i u svijetu, ljeto je na vratima. Karantena nam je onemogućila kretanje van kuće (ako si pametan!), ali zato nam Internet pruža bezbroj mogućnosti, kao i trenirati kod kuće.

Karantena je prilika da unatoč tome što smo svi zatvoreni u stanove i kuće, se održimo zdravim, vitalnim i u formi. Kako se ne bismo zalijepili za kauč i provodili svo vrijeme ispred TV - a ili mobilnih ekrana udruga Fortuna Vas je odlučila animirati u privatnosti Vašeg doma. Udruga Fortuna se bavi vježbanjem Zumba plesa. Za one koji ne znaju; Zumba je plesni fitness program koji spaja latino ritmove i jednostavne tjelesne pokrete.

Ovo je savršena prilika za sve vas koji ste se premišljali trebate li krenuti sa vježbanjem, s kojom vrstom vježbanja, imate li vremena ili ne i slično.

Sada sigurno imate sat vremena ujutro i/ili sat vremena navečer. Nemate baš puno izlika, na kraju krajeva trening je kod Vas doma.

Treninzi se održavaju ponedjeljkom, srijedom i petkom u jutarnjem terminu u 11 sati i večernjem u 20 sati. Priključite se jedan besplatni sat, možda Vam se i svidi. Sve informacije možete lako pronaći na Facebok stranici: https://www.facebook.com/fortunadubrovnik/

Odmorite se od realnosti, poklonite si sat vremena i zaplešite sa udrugom Fortuna.

Udruga Fortuna

Na jučerašnji blagdan sv. Josipa duž naše obale narod govori „Sveti Josip - najviše sip“ jer otprilike u to vrijeme počinje oko dva mjeseca dugi period najboljeg lova sipa. U to vrijeme mrijesta osim mrežama, sipe se odlično love i mamcima, posebice varalicama, kod nas najčešće lignjarićima.

Iako se tijekom mrijesta sipe u pravilu zadržavaju na ravnim pješčanim i blatnjavim dnima, u lovu na njih lignjarićima, čak i prilagođenim za sipolov, nisu rijetka zapinjanja za dno jer na njemu ima algi, trave, usamljenih kamenja i ostalih prepreka. Zapinjanja se ne mogu spriječiti, ali se mogu svesti na najmanji mogući broj te najlakše riješiti upotrebom varalica posebno pravljene za sipolov.

Takve varalice mnogi nazivaju sipcima, imenom prastarih varalica za sipolov laganim potezanjem za plovilom. Suvremeni „sipac“ je ponajprije namijenjen za lov s plovila i obale potezanjem po dnu, ali i malo poviše njega. U takvom lovu sipac se može potezati pravilinijski, ali i uz zastoje, gore- dole plovidbom. Iz plovila se njime može loviti i sporim vertikalnim skosavanjem, čak i priborom postavljenim na plovilo koje se ljulja.

Da bi što manje zapinjao i što lakše se oslobađao olovnica „sipca“ je unutar tijela i težak toliko da pribor s njim skoro nikad ne treba dodatno opteretiti. Olovnica je smještena u glavi, prednjem dijelu varalice zahvaljujući čemu, ali i alci za spajanje s ostatkom pribora, koja je s gornje strane glave, varalica u tonjenju, mirovanju na dnu i povlačenju zauzima uranjajući, glavom naniže nagnut položaj, kod većine modela optimalni od 45 stupnjeva. Zbog takvog položaja udice na kraju varalice su maksimalno moguće visoko odignjte od dna. A da bi što manje zapinjale i što se lakše oslobađale, glave „sipaca“ su oblikovane tako da lako klize po dnu i odbijaju se od prepreka.

Varalica posebno pravljenih za lov sipa, koje su odlično rješenje i za lov hobotnica, na našem je tržištu svega dvije.

Jedna od njih je „Sipa Master“, proizvod domaće tvrtke „Monarch Dock“. Iznimno je učinkovita u svim načinima i na svim dubinama lova sipa, ali i hobotnica iako se proizvodi se u samo jednoj težini i dužini, ali u sedam dekora, za sve svjetlosne uvjete.

Druga suvremeni sipac koji se kod nas može kupiti je „Power Tail Squid“ francuske tvrtke „Fiiish“. Radi se o varalici na čijoj je zadnjoj repnoj alki, umjesto udice kao kod sličnih varalica, posredstvom rascijepanog prstena montirana prozirna elipsoidna pločica.

Zbog takvog oblika pločica u povlačenju, čak i tonjenju stvara jak otpor koji rezultira specifičnim drhtajima koji se zbog smještaja pločice prenose na cijelu varalicu pa ona izgleda poput ribice u paničnom bijegu, što je svim grabljivicama posebno jaka provokacija.

Na repnom dijelu varalice s leđne strane ispred pločice smještena je krunica. Ona je bez udice s donje strane, što dodatno onemogućava zapinjanje.

Kao i „Sipa Master“, „Power Tail Squid“ se proizvodi u samo jednoj dužini- 95 mm, ali u tri različite težine: 15, 25 i 50 grama. Najlakša verzija varalice je savršena za lov s obale u svim slojevima mora te iz plovila na pozicijama sa slabim kurentom te na dubinama od 3 do 8 metara. Osim toga, ova je verzija pogodna i za lov lignje svim tehnikama povlačenja.

Srednje teški, model od 25 grama može se koristiti za lov s obale na plitkim, ali i dnima koji su čak 18 do 20 m pod površinom, ovisno o kurentu. Pogodan je i za lov iz plovila. Model od 50 grama, pak, daje mogućnost lova potezanjem i u dubljim predjelima, kako iz plovila tako i s obale.

„Power Tail Squid“ varalice su dostupne u pet dekora, s tim da neki imaju „UV“ te „glaw“, svjetlucavi premaz što ih čini idealnim i za noćni lov.

Na kapitelima u klaustru Male braće prikazano je više vrsta životinja. Tu se nalaze: zmajevi, psi, volovi, ovnovi, lavovi, ali ipak su najzastupljeniji orlovi.

Piše: fra Stipe Nosić

Ta ptica grabljivica nalazi se čak na četiri kapitela, a ukupno je prikazana deset puta.

Na kapitelu 23 jedan je orao okrenut prema šetnici, a jedan prema vrtu.

Isto je i na kapitelu 28.

Na kapitelu 33 čitava je orlovska obitelj. Na strani prema šetnici orao mužjak drži u kandžama zeca, kao hranu pripremljenu za mlade orliće, a prema vrtu je orao ženka koju s jedne i druge strane prati po jedan mladi orlić. Na kapitelu 16 je dvostruki prikaz grifona, mitološkog bića koje u sebi sjedinjuje osobine orla i lava, a kršćanstvo ga je prihvatilo kao simbol mudrosti i snažne vjere.

Orla se od davnina smatralo kraljem među pticama, zbog oštrog sluha i fantastičnog vida, i zbog njegovih vještina u letu. Od starine je kod ljudi vladalo uvjerenje da orao ima sposobnost očuvati mladost tako što leti visoko prema suncu, kako bi mu ono spržilo očnu mrenu i staro perje. Poslije toga on bi tri puta uranjao u vodu kako bi mu se obnovilo perje.

To uvjerenje preuzeo je i pisac psalma: „K'o orlu ti se mladost obnavlja“ (Ps 103,5). Biblija se divi orlovskim sposobnostima i uspoređuje njegovu brigu za mlade s Božjom brigom za čovjeka: „Poput orla što bdi nad gnijezdom, nad svojim orlićima lebdeći, tako on krila širi, uzima ga, pa ga na svojim nosi perima“ (Pnz 32,11). Orao u predodžbi biblijskog pisca takoreći postaje Božji lik, koji poručuje: „Vi ste vidjeli što sam učinio Egipćanima; kako sam vas nosio na orlovskim krilima i k sebi vas doveo“ (Izl 19,4).

Između orlova na kapitelu 28, prema jugu, znak je velike kugle s „kabanicom“ i „razdjeljkom“ na njezinu vrhu. Kugla je slična onima na kapitelu 17, pa ako one tamo predstavljaju dvanaest plemena Izraelovih, onda je klesar, u skladu s biblijskom poredbom Jahve i orla, u ovoj velikoj zaogrnutoj kugli htio predstaviti samog Boga. Njega se u knjizi Postanka, poglavlje 28, povezuje uz Jakovljev kamen, pa zasigurno i izbor kapitela 28 nije ovdje slučajan, nego ga je po svemu sudeći radio čovjek upućen u biblijski tekst.

Kršćanstvo je preuzelo simboliku orla, kao simbol uzvišena nadahnuća, pa on simbolizira i čovjekovu sposobnost da se poput njega vine u visine i da spozna Božjeg sina. Zato je orao atribut evanđelista Ivana, Isusovog najdražeg učenika, koji je jedini od apostola ostao uz Isusa na Golgoti, i koji se svojim spisima uzdigao do nebesa poput orla. Zbog toga je simbol orla često na propovjedaonicama, krstionicama i na drugim mjestima u crkvi.

Nije stoga čudno da su orlovi toliko puta predočeni u klaustru, pogotovo stoga što se zna da su srednjovjekovni redovnici uz njih vezivali mnoštvo duhovnih elemenata, baš zbog nevjerojatnih poteza koje ta ptica koristi u pristupu i odgoju mladih.

Može se stoga s pravom pretpostaviti da su klesari kod njihovih prikaza na kapitelima bili pod znatnim utjecajem redovnika. Čak i više od toga, jer na kapitelu 28 prema sjevernoj strani nalazi se vrlo precizni portret čovjeka u reljefu, koji možda predočava redovnika franjevca Vida iz Kotora, graditelja klaustra, a koji se svojim graditeljskim umijećem zaista „digao u visine“.

Toj tezi u prilog ide i činjenica da, od svih ljudskih muških figura na kapitelima samo ova nema klasičnu srednjovjekovnu kapu. Možda je fra Vid osobno isklesao svoj portret, s malo podignutim pogledom prema nebu? Uostalom, ako je on na pravoslavnom manastiru u Dečanima ostavio svoj „potpis“ tako vidljiv na pročelju crkve, zašto ne bi u svom klaustru ostavio skromni potpis u portretu?

U ribolovu udicom, osim u prvim trenutcima kačenja, najveći broj već prevarenih riba gubi se pri njihovom izvlačenju iz mora. Osim toga, u tim momentima događa se i najveći broj povreda ribolovaca i riba. Da bi izbjegli ili smanjili na što manju mjeru te gubitke koje najteže podnose, ribolovci moraju biti oprezni do kraja, imati znanje kako na najbolji način prihvatiti i izvući plijen. Od velike, nekad i presudne pomoći je i specijalna oprema za prihvat, prihvatnice. Osim tradicionalnih, posljednjih godina se sve više koristi i prihvatnica u obliku kliješta.

Iako ih ima i nešto dužih, kliješta su uglavnom znatno kraće od tradicionalnih prihvatnice pa se najviše koriste za prihvat riba koje su dovučene na dohvat ruke. Prvobitna namjena im je bila samostalno ili u kombinaciji s ostalim vrstama prihvatnice prihvaćanje iznimno borbenih te riba koje imaju opasne zube ili bodlje na tijelu. Prihvatnice u obliku kliješta su se pokazale i kao najbolje rješenje za pridržavanje ribe tijekom njihovog oslobađanja od udica. Najbolje su rješenje, bolje i od prihvata golim rukama ili kakvom tkaninom, i za prihvat riba koje se zbog nekog razloga vraćaju u vodu.

Kliještama za prihvat plijena se hvata za vrh donje čeljusti, zbog čega i nose naziv „Lip grip“. U odnosu na mrežnu i kukastu prihvatnicu, vrlo su malih dimenzija pa se mogu nositi obješena o pas, ribolovni prsluk ili jaknu. Tako su uvijek pri ruci, a ne smetaju.

Postoji nekoliko vrsta ove prihvatnice, no sve se mogu podijeliti u dvije osnovne skupine. Jednu čine prihvatnice koje se aktiviraju i plijen stiskaju uz pomoć opruge ugrađene u vlastito tijelo, a najčešće izgledaju poput kliješta u obliku pištolja. U drugoj skupini su prihvatnice koje se stišću snagom šake ili pak samo jednog prsta na ruci.

Osim u obliku pištolja, kliješta mogu biti i teleskopska, a tada služe za prihvat riba na nešto većim rastojanjima. Kako bi spriječili potonuće kliješta u slučaju da padnu u more, dobro ih je opremiti prikladnim komadom pluta ili malom plutačom. Neki modeli su već se izrađuju od posebne vrste plastike koja pluta na vodi, no takva kliješta stišću ribu isključivo snagom ribolovca. To je dobro za doziranje stiska, ali loše ako on popusti, jer plijen ispada.

Neka kliješta s oprugom imaju i ugrađenu vagu pa su posebno pogodna za prihvat ulova za koji je propisana minimalna lovna težine, što je kod nas trenutačno slučaj s hobotnicom, koja se smije zadržati samo ako je teža od kilograma.

Bez obzira na vrstu, sva kliješta prihvatnice jako dobro drže ribu, a uz to je s njima lako baratati. Jedini problem može biti velika težina ribe ili njeno snažno opiranje, što zna dovesti do cijepanja donje čeljusti. Da se to ne bi dogodilo, neophodno je čim prije plijen drugom rukom odozdo pridržati.

U trenutku otkazivanja svih javnih okupljanja i kulturnih događanja tijekom pandemije virusa COVID - 19, Kazalište Marina Držića će u idućim tjednima omogućiti pregled uspješnica iz proteklih sezona koje možete gledati iz sigurnosti vlastitog doma!

Prva u nizu predstava je uspješnica „Adam i Eva” prema tekstu Miroslava Krleže u režiji Helene Petković s kojom je u KMD - u zaokružena protekla kazališna sezona, a koju možete pogledati u video prilogu.

U predstavi igraju: Mladen Kovačić (Adam), Nika Lasić (Eva), Frane Perišin (Nepoznati), Tomislav Krstanović (Čovjek sa zagonetkom), Marija Šegvić (Žena u crvenom), Anđela Bulum (Opatica), Boris Matić (General), a band „Hotela Eden" svira u sastavu: Bojan Beribaka, Vlaho Bonačić, Žarko Dragojevići Nikša Sentić.

dpp

Načelnik Općine Konavle Božo Lasić primio je jučer judašice OŠ Cavtat koje su nastupile na školskom prvenstvu hrvatske u Vinkovcima.

Na prvenstvu škola, na kojem su nastupile kao županijske prvakinje, Petra i Antonija Đurković su osvojile prvo mjesto, Nika Katušić i Mihaela Baule drugo mjesto, a Mia Marević i Dobra Obradović treće mjesto.

Vrijedi istaknuti kako je Petra Đurković osvojila treće mjesto na državnom prvenstvu za kadete, i treće mjesto na seniorskom prvenstvu države.

Načelnik Lasić čestitao je judašica na njihovim uspjesima koji su rezultat upornosti, truda i ljubavi prema sportu, kao i vodstvu kluba.

Na primanju su bili i trener JK Konavle – Cavtat Matko Klarić, tajnik kluba Niko Đurković te Ispred Zajednice sporta Općine Konavle Ivan Kralj.

dpp