Konavoske ceste kao da su ovih dana rezervirane za incidente pa je tako, navodi se u jutrošnjem priopćenju iz PU dubrovačko –neretvanske, tijekom popodnevnih sati jučer na parkingu u Močićima došlo do narušavanja javnog reda i mira na način da se 23 – godišnjak iz Dubrovnika sa svojim osobnim vozilom zaustavio pored osobnog vozila 23 – godišnjaka iz Mihaljevca, izašao iz vozila te vikao i lupao po vozilu  23 - godišnjaka iz Mihaljevca.

Navodno je riječ o sukobu taksista i vozača UBER-a, no u priopćenju se to ne navodi.

„Vozač iz Mihaljevca se potom uputio na područje Zračne luke Dubrovnik gdje se nastavilo narušavanje javnog reda i mira na način da su se oba 23 - trogodišnjaka međusobno vrijeđala i vikali jedan na drugog.
Nitko od sudionika ovog narušavanja za sada nije zatražio liječničku pomoć, a oba su uhićena i u jutarnjim satima uz optužni prijedlog biti će dovedeni na Prekršajni sud u Dubrovniku.“ – navodi se u priopćenju.

„Još jedan sukob zabilježen je 28. srpnja u mjestu Čilipi kada je 36 - godišnjak iz Dubrovnika vikao, vrijeđao i udarao po vozilu 21 – godišnjaka iz Kaštel Lukšića. Nakon provedenog kriminalističkog istraživanja u dogovoru sa Općinskim državnim odvjetništvom u Dubrovniku, 36 –godišnjak je uhićen i predan pritvorskom nadzorniku Policijske uprave dubrovačko-neretvanske zbog kaznenog djela prijetnje.“ – piše u priopćenju.

D.M.

O temi bi li Dubrovnik i Dubrovačke ljetne igre, trebali služiti Bogu ili bogatstvu, između ostaloga, bilo je riječi na današnjoj konferenciji za novinare, koja se održala ususret premijeri predstave "Gospoda Glembajevi" Miroslava Krleže, koja će se u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara, održati u nedjelju, u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik.

Govoreći o premijeri, redatelj Zlatko Sviben kazivao je o samom Krležinom djelu, u kojemu se cijelo carstvo Glembajevih srušilo u jednoj noći, dodajući koliko tek danas vidimo da je to moguće. Upravo pojašnjavajući o bogatstvu, dotaknuo se i Dubrovnika, odnosno Dubrovačkih ljetnih igara.
- Dubrovnik je božanstvo ili Bog hrvatske kulture. Ali, kako onako stoji u Bibliji: "Ne može se služiti bogu i bogatstvu". A sad, Igre bi trebale služiti Bogu. Svome! Sad smo na temu financiranja u kulturi, čemu služe Igre, ali to nije tema o kojoj bih ja trebao govoriti. - objasnio je Sviben.

U tom trenutku, uskočio je intendant Dubrovačkih ljetnih igara Mladen tarbuk koji je kroz šalu rekao kako "smo po financijama nažalost bliži Bogu nego bogatstvu". Izazvalo je to smijeh kod nazočnih, a glumica Anja Šovagović Despot kazala je "kako će Bog platiti", dok je Tarbuk poentirao: "Na drugom svijetu".

- Bogatstvo i silni turizam možda remeti stvar, ali mislim da treba podržati Dubrovačke ljetne igre u smislu ovoga Boga! - dodao je Sviben.

- Pored te teme koja je u Glembajevima socijalna, mislim da Glembajeve treba tretirati mitski, napisao je to i pokojni Darko Gašparović. Krleža je poslije napisao i "Put u raj" i "Areteja", koji nisu realističke drame, kao što niti njegove legende "Michaelangelo" ili "Kolumbo" nisu povijesno točni romani, niti se bave povijesnošću. Radi se tu o onome što Krležu stvarno zanima, odnos prema smrti, ženi i obitelji. Nekim stvarima koji su njegov temelj, koji ga je inspirirao i opsjedao. U tom smislu sam pokušao koncipirati ovu predstavu. - rekao je Sviben.
Intendant DLJI Mladen Tarbuk još je rekao "kako su u njegovoj generaciji Glembajevi bila povijesna priča kad su po Zemlji hodali izuzetno bogati ljudi i mogli činiti čudesa zahvaljujući toj moći, dok smo mi živjeli u sustavu gdje smo vjerovali kako toga nema među nama".

- Nismo mi vidjeli neku vezu oko Glembajevih i stvarnosti koja nas okružuje, ono što je fascinantno i jedan od temeljnih razloga zašto sam se odlučio za Glembajeve je činjenica da sam bio u krivu kad sam bio mlad. Oni ne da nas okružuju, nego kao da su jučer napisani. Danas nema autora koji uspijeva s toliko aspekata ući u problematiku koja je odnos bogatstva i siromaštva. Problematika je to 21. stoljeća, živimo u vrijeme kad će se to prenijeti u polje medicine, doslovno će postati pitanje kad će si netko moći kupiti zdravlje, a netko neće moći kupiti zdravlje, a to će biti pitanje hoće li biti Glembaj ili proleter s ulice, kako to sam Krleža kaže. - objasnio je Tarbuk.

Glumački ansambl predvode Predrag Ejdus u ulozi Ignjata Glembaja, Anja Šovagović Despot kao barunica Castelli te Mijo Jurišić u ulozi Leonea. Bojana Gregorić Vejzović Angelika je, Fabriczy je Damir Lončar, Puba Mladen Vujčić, Vladimir Posavec Tušek igra dr. Altmanna, a Amar Bukvić Silberbrandta. Robert Bošković u ulozi je Ballocsanszkog, a Lujo Kunčević Olivera. Perica Martinović igra više mrtvih lica koja se pojavljuju kao Leonove vizije, a uz nju je i kor mrtvih duša sastavljen od mladih glumaca koji koreo-pjevno uprizoruju Leonove misli: Stjepan Lach, Džon Gečević, Luka Bjelica, Šiško Horvat Majcan, Marina Bažulić, Marija Kolb, Karmen Sunčana Lovrić, Maro Drobnić te Vedran Komerički. Scenograf je Leo Vukelić, kostimografkinja je Bjanka Adžić Ursulov, glazbu je skladao Zlatko Tanodi, a koreografiju napravio Staša Zurovac.
Glumac Predrag Ejdus otkrio je kako je on već igrao Ignjata Glembaja prije 15 godina, dodajući kako smatra da se Krleža danas malo izvodi. Naveo je kako je ovaj projekt ozbiljan i kako su svi ozbiljno ušli u sami posao. Glumica Anja Šovagović Despot citirala je Krležu. rekavši da osjeća nepatvorenu sreću. Kazala je kako joj buka u Gradu diže adrenalin, naglasivši kako se tek tu osjeća komadićkom cijeloga svijeta, "posebno kad gleda Lokrum i zidine".

- Mislim da bi se i država trebala probuditi i uložiti sve duhovne, kulturne i financijske potencijale u ovo što je biser na Mediteranu. - dodala je.
Mijo Jurišić, koji igra Leona Glembaja, istaknuo je kako "mu je ovo prvi put na Igrama", dodajući kako nada da će svi članovi ansambla moći pogledati ljude u oči nakon što se predstava odigra.
Amar Bukvić je objasnio "kako mu je ovo šesta predstava na Igrama i da obožava Dubrovnik.

Predstava će se reprizno odigrati 7., 8., 9. i 10. kolovoza, svaku večer s početkom u 21.30 sati.

Policija je uhitila jednog od napadača na taksiste u petak na magistrali u blizini Zvekovice dok je za ostalim napadačima raspisana potjernica. Svi napadači su Splićani.

Podsjetimo, u petak su taksisti prosvjedovali protiv UBER-a te su blokirali magistralu zbog čega je prometovanje tijekom jutra bilo otežano. Zbog prosvjeda koji nije bio prijavljen policiji protiv 167 taksista podnesene su prekršajne prijave, a tijekom prosvjeda dogodio se napad na trojicu taksista od revolitiranih vozača, odnosno ostalih sudionika u prometu.

"28. srpnja oko 11.30 sati na državnoj cesti D-8 u mjestu Zvekovica došlo je do narušavanja javnog reda i mira u kojoj je sudjelovalo više osoba od kojih je jedna osoba  zadobila teže, a dvije lakše ozlijede, a nakon ukazane liječničke pomoći u Općoj bolnici Dubrovnik jedna osoba je zadržana na daljnjem liječenju. Provodeći kriminalističko istraživanje utvrđeno su počinitelji, te je za istima raspisana potraga i poduzete mjere traganja." - navodi se u policijskom priopćenju.

"Dana 30. srpnja na području Splita uhićen je  21 – godišnjak iz Splita koji je dana 31.07.2017 godine  priveden pritvorskom nadzorniku Policijske uprave dubrovačko-neretvanske te je protiv njega,  dvojice 22-godišnjaka , jednog 29-godišnjaka i jednog 21-godišnjaka, svi iz Splita  podnesena kaznena prijava zbog počinjenog kaznenog djela  „Sudjelovanja u tučnjavi“. iz članka 122.stavak 1.Kaznenog zakona Republike Hrvatske. Ostali počinitelji su za sada nedostupni, za istima je raspisana potraga i poduzimaju se mjere traganja." - piše još u priopćenju PU dubrovačko - neretvanske.

D.M.

Prema Programu utvrđivanja kakvoće mora na morskim plažama Dubrovačko-neretvanske županije za 2017. godinu, Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije obavio je peto redovno ispitivanje mora na 116 plaža u razdoblju od 17. srpnja do 26. srpnja, a uzorci mora na svim plažama odgovarali su uvjetima Uredbe o kakvoći mora za kupanje.

Od ukupno 116 plaža, more na 113 plaža ocijenjeno je kao more izvrsne kakvoće. Na plažama Skalinada na Malom jezeru i Mali Zaglavac u Sobri na otoku Mljetu more je bilo dobre kakvoće dok je more na plaži Grand Hotel Lopud na Lopudu bilo zadovoljavajuće kakvoće.

Detaljniji podaci dostupni su javnosti na web stranicama Ministarstva zaštite okoliša i energetike i Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije.

G.C.

Nakon konferencije za novinare na kojoj se gradonačelnik Mato Franković dotaknuo problema izgradnje na pročistaču u Komolcu o čemu možete pročitati OVDJE, novinarima je fotografije iz kanala ispod povijesne jezgre, podastro predsjednik Uprave Vodovoda Lukša Matušić, vidno ogorčen zatečenim stanjem, odnosno nakupljenim masnoćama.

- Dakle, evo sami ste vidjeli slike masnoća iz kanala stare gradske jezgre. Očigledno je da se ispuštaju ogromne količine, da se ne koriste tvrtke koje to odvoze, jer kako je moguće izvući ove količine masnoća? Ne poštuju se propisi! Vodovod ima ograničene mogućnosti djelovanja. Nismo sanitarna inspekcija, jedino da se u suradnji s Gradom Dubrovnikom, čim prije, dakle za iduću sezonu, počnu ugrađivati separatori. - rekao je Matušić.

- Tko ne bude imao separator, treba mu zabraniti mogućnost da uopće radi. Komunalni redari trebali bi vršiti kontrole zajedno sa sanitarnim inspektorom. U suprotnom mi ćemo imati i dalje ovo. Odnosno, imat ćemo katastrofu. Vodovod ima zavezane ruke, bez pomoći Grada, sanitarne inspekcije i Ministarstva zaštite okoliša mi možemo jedino ovu masnoću vaditi vanka, ali dugoročno to nije rješenje. - objasnio je Matušić.

Dotaknuo se i jučerašnjeg izljeva fekalnih voda, u more u Pilama.
- U Gradu je veliki broj gostiju u Gradu, crpna stanica je određenog kapaciteta, nažalost dogodio se kvar na elektronskom dijelu opreme, a na takvo nešto ne možete utjecati. Djelatnici su izašli na teren u najkraćem mogućem vremenu, popravili kvar, ali crpna stanica se prelila zbog velikih količina. Da se tako nešto dogodilo zimi, ovo se u Pilama ne bi izlilo. Zatekli smo stanje takvo, kakvo je, umjesto da smo radili na crpnim stanicama i na ispustima, radili smo dvorane. To je sve što imam reći. - zaključio je Matušić.

Inače, o ovom problemu izljeva fekalnih voda u Pilama, još za vrijeme konferencije za novinare, govorio je gradonačelnik Franković. Rekao je kako se kanalizacijska mreža općenito nalazi u lošem stanju te "kako je sustav grada preopterećen", zaključivši "kako je šteta nanesena Gradu jer grad šampion turizma si takvo nešto ne može dopustiti".

Sa slikarstvom, kažu, možeš što te volja, a ako si pak vidno talentiran svi putevi vode do strukovne Akademije, kao što je slučaj sa sugovornicom portala Dubrovnikpress.hr Mercedes Bratoš, sad već renomiranom slikaricom koju je slikarski put prvo naveo na školovanje u Firencu, a koja se zapravo usprkos završenom studiju drži metode da je slikati i slikati najbolja škola slikarstva. Neće ona to izravno reći, niti ne mora, ali oni koji razumiju djelo Mercedes Bratoš, upravo navode kako je pečat njezinog slikarskog nerva baš u tome što se ne ponavlja..

E, baš više o ovome nervu, kao i svemu onome proizašlom iz njega, Bratoš je rekla u razgovoru za portal Dubrovnikpress.hr, osvrnuvši se na prohodne i manje prohodne puteve kojima je morala proći, između ostaloga i o onima što laju na krivo drvo dovoljno ne razumijevajući umjetnička stvaralaštva, ali i o Dubrovniku u cjelini sa svojeg zagrebačkog odstojanja.

TRUDI SE IMATI SVOJ PEČAT

"Dosadašnji opus dubrovačke umjetnice Mercedes Bratoš prati izmjena ciklusa sadržajno različitih, ali karakterno povezanih odrednica", zapisala je Sonja Švec Španjol. Što ta izmjena ciklusa predstavlja samoj Bratoš?

- Uvijek nešto novo radim, ali s tim da zaista se trudim imati svoj pečat, rukopis, koji je prepoznatljiv. To je osnova. Valjda zato jer ne volim stereotipe, ne volim kad je sve isto. Odnosno, kad se  umjetnik prepozna samo po jednome. Ne mogu sad raditi portrete cijeli život i samo se baviti s njima. - govori ona.
- Najviše toga je u ideji. U redu, ideje su tu, gledam oko sebe, vidim, osluškujem. Tako dolaze ideje, ali problem je u tome što nemam vremena. I, onda se treba stati i promisliti koju ideju prvo realizirati, posebno kad je tržište kakvo je. Evo, što se tiče zadnje izložbe u prostoru Društva prijatelja dubrovačke starine, radila sam pola godine na tim slikama, na jednoj slici po deset sati, drugoj 15 sati, trećoj pet sati... Ali, ne radim samo to. Sad ponovo radim novi ciklus. Jedva čekam ustvari vratiti se u Zagreb i završiti taj dio slike, koja nema veze s ovim do sad što sam radila. Meni ima veze, jer znam što radim, ali netko bi drugi rekao da je nešto novo. - objasnila je Mercedes.

Odgovorila je na pitanje ljute li je možda paušalne ocjene o nečijoj umjetnosti.

- Najgore mi je kad netko reče:" Ovaj je dobar, ovaj je loš". Ili, recimo da je netko kič, a drugi nije. O tome se ne smije tako govoriti. To je subjektivna stvar. Može se svakome nešto svidjeti, kao što se i ne mora svidjeti. Ne sviđa se ni meni puno toga, ali neću reći da je to loše. Jer se meni ne sviđa. Nije lijepo kad se umjetnike vrijeđa na taj način. - precizirala je Bratoš.

NE PRIPADAM OVOM PODNEBLJU

Danas je dojam kako je u nekom smislu slikarstvo pomalo podcijenjeno, u onom kontekstu u kojemu se često ne poštuje apstraktnija umjetnost. Dobro, stari je to sindrom koji u osnovi se bazira na onome: "To i ja mogu nacrtati". Ali, čini se kako je najviše paušalnih komentara upravo u slikarstvu.

- Što se tiče mene osobno, volim kad se govori o mom radu. Ne volim ja pričati o tome, ali volim kad promatrač priča o onome što je vidio i doživio. Tu sebi stvaram drugu sliku. Možda sam malo mistična u tim stvarima i zatvorena. U tom slušanju, upijajući ga, nalazim ono novo što će mi pomoći u radu. Međutim, meni se doima da ja ne pripadam ovom hrvatskom podneblju. Slikarski. Mislim da dosta osoba ne razumije ono što ja radim. Svaka moja slika, naslov na toj slici i naziv izložbe je cijeli jedan koncept. Itekako razmišljam zašto baš određeno ime na nekoj slici, a zašto se cijeli ciklus zove tako. Ako se malo promisli, ne mora se biti povjesničar umjetnosti, samo se treba malo potruditi, sve  piše. Ali, treba pogledati sliku naziv slike, naziv izložbe, a naravno i tekst koji prati izložbu. Istina, ponekad tekstovi znaju biti nerazumljivi, ne samo onima koji nisu povjesničari umjetnosti, nego samom autoru teksta. - rekla je Mercedes.

Kad smo kod otvaranja izložbi, nemoguće se ne dotaknuti nekakvog dojma da većina, ne svi, ali većina, tu dolaze na društveni događaj kao takav, a ne nužno na nekakvo oplemenjivanje o umjetnosti. Bratoš, kao dakle osoba koja upravo kroz razgovor s publikom daljnje se inspirira, odgovorila je na pitanje koliko su joj sama ta otvaranja, u tom njezinom kontekstu daljnjeg stvaranja, korisna.
- Kad imam izložbu, ne povodim se za onom kako je to moje otvaranje, a eto tko zna možda će netko nešto i kupiti. Zaista to radim iz ogromne ljubavi. I, želim da slike vidi što veći broj ljudi. Nebitno mi je u kojem će prostoru to biti, svejedno je. Bitno je samo da se slike vide. Volim kad ljudi uživaju u lijepome. Osobno, lijepo se osjećam kad mi posjete izložbu, ljepše nego da mi nitko ne dođe. E, sad... Istina, na izložbe odlazi svatko. Ali, ponavljam, meni je lijepo. Ono što mi je najgore je potezanje i tu se gubi energija jer se ne može lijepo popričati o samoj umjetnosti, radu... - kazala je Bratoš.

Prije samog razgovora, dotaknuli smo se pitanja "iskakanja iz paštete". Mercedes je već itekako renomirana umjetnica u Dubrovniku, jasno i u Zagrebu. Iza nje su izložbe u Makarskoj, Rijeci, Čakovcu, Vinkovcima, Pazinu... Ali, dodaje kako jako pazi "da je se nema previše".

- Ne može stalno jedan krug ljudi imati izložbe i pokazivati se. Postaneš dosadan, pa tko će to više gledati? Trebaš si dozirati neke stvari. Imao si izložbu pa ćeš imati još jednu za 20 dana ili mjesec dana. Možeš ti imati, ali onda nešto napravi novo. Totalno novo! To je onda u redu. Čak sam i ja bila odlučila svaki mjesec izlagati, u drugom gradu, s različitim slikama. To je krenulo, ali onda sam rekla: "Ne". To nije dobra ideja, sama sebe se zasitiš. A tu je i cijeli mehanizam kojega nije lako producirati. Od kataloga, pozivnica, grafičkog djela, postava. Jako je puno tih stvari kojih ima. Eh, bilo bi lijepo imati menadžere i asistente, ali baš ih se i nema. - kazala je kroz smijeh.

POSAO U UDRUZI SVITANJE

Od slikarstva, ističe, ne može se živjeti.

- Barem ja takve ne poznajem. Znam dosta ljudi u ovoj branši, ali da samo od toga žive, samo od slikarstva ili kiparstva, takve ne znam. Možda postoje, ali ja ih ne poznajem. - rekla je Mercedes, koja inače radi u zagrebačkoj udruzi "Svitanje", koja potiče različite programe za rehabilitaciju osoba sa psihičkim bolestima u zajednici.

- Radi se konkretno o osobama koje se liječe u ustanovama poput onih u Vrapču ili Jankomiru. S njima radim kreativne radionice, gdje se opuštaju. Nije to lagan posao, dolaze sa svojim problemima, sve ih poslušam... Radim s njima jer mogu raditi ono što hoću. Recimo, kako sam završila i nastavnički smjer na Pedagoškom fakultetu, rad u školi, iako djecu obožavam, nikad me nije zanimao. Ali, radi se o sustavu s granicama što me koči. Pak, u ovoj Udruzi imam slobodu kreativnosti, a uvijek dobijem i povratnu informaciju. Ispunjen mi je dan. Sad ćemo imati i izložbu što smo radili zadnja tri mjeseca. Oni su sretni, a ja još sretnija. - objasnila je Mercedes, dodajući "kako još radi i kao osobni asistent jednoj gospođi".

STRAH OD DOLASKA U DUBROVNIK

U Zagreb se Mercedes preselila nakon završenog studija na Accademia di belle arti, dok o samom studiranju govori kako je jedno nezaboravno iskustvo. U Zagreb, gdje, kako govori, nikad nije namjeravala živjeti, došla je zapravo tek u potrazi za literaturom za diplomski rad iz povijesti grafike. Ako bi išli i u daljnju povijest, prisjeća se kako je isprva upisala Medicinsku školu jer je htjela biti doktorica. Ipak, slikarstvo je presudilo. U Dubrovniku bude nekoliko puta godišnje.

- Osobno, imam strah kad dolazim u Dubrovnik. Ne znam što će me dočekati. Govore da smo biser. Jesmo, biser smo i kad netko to kaže jako se lijepo osjećam, ali s druge strane se mislim koji biser?! Biser koji ste uništili! Kojega se svjesno uništava! To me smeta i to me boli. Pola Grada više nema. Grozno mi je kad gledam to s ove strane. Kad bi tu živjela, prilagodila bih se, ali kad gledam sa strane, duša me boli. Čini mi se da nema stila, nema više stila niti u čemu. Cijeli Grad je izgubio tu estetiku, ljepotu. Malen je grad, i nekome sa strane se vide negativne strane. Stalno neki sukobi, tko s kim priča, tko s kim ne priča... - rezignirano je naglasila.
Što se tiče umjetničkog aspekta Dubrovnika, ono o čemu se ne govori, a što je gola istina, je da u Gradu postoji dosta prostora, u kojima bi i umjetnici mogli izlagati, a ne izlažu. Ne radi se tu samo o nekakvim zapuštenim objektima, radi se tu i o zgradama gdje su smještene institucije, a gdje postoji itekako prostora za izložiti, na neki način investirati u umjetnosti.

- To je ono što meni smeta. Ima tu i ustanova koje zjape prazne ili poluprazne, a u njima se ništa ne događa. Meni je palača Ranjina jedan od najljepših prostora za izlagati. Što je sad tamo? Koliko malih galerija više ne postoji... U Zagrebu se izlaže, recimo, i u zgradi Porezne uprave. U Dubrovniku je to nažalost jedna sasvim druga priča. - završne su misli slikarice Mercedes Bratoš.

Koliko god da je onima bez nekog naročitog nacionalnog naboja čudno sa strane gledati narodna slavlja nakon uspjeha sportskih timova, odnosno općenito slavlja onih koji igraju ipak i jedino za sebe, lijepo su hrvatski vaterpolisti, bivši i sadašnji jugaši, sinoć dočekani na Stradunu. Pozdravio je tako popriličan broj Dubrovčana svoje sportske heroje, bili su tu gradonačelnik Mato Franković i župan dubrovačko-neretvanski Nikola Dobroslavić, svi skupa odavši priznanje vaterpolistima.

Ne postaje se jasno svaki dan svjetski prvak, ma koliko god da vaterpolo, cinik bi dodao, igra tek četiri nacije na svijetu. Trebalo je skinuti tu Srbiju, europskog, olimpijskog i do ove nedjelje svjetskog vaterpolo prvaka. Posebno je to značajno jer u Dubrovniku takva događanja prođu mirno i plemenito. Naime, koliko god da se uz slavlja u nekim drugim hrvatskim gradovima, ruku na srce, redovito podgrijavaju na vatri nacionalizma te "perverzna ispiru dna", Dubrovnik to zna napraviti dostojanstveno.

No, gdje su svi oni koji su slavili svjetski naslov tijekom ostatka godine u tom "gradu vaterpola"? Gdje su uz utakmice Juga, gdje su na Divljoj ligi? Tko od njih svakodnevno uopće govori o vaterpolu?

Lako je zamisliti sliku, recimo u studenome, gdje će Jug igrati protiv nekakvog Hannovera u terminu nogometne Lige prvaka, a na tribinama će biti niti 200 ljudi. Ma ne mora se tu raditi niti o Hannoveru, sličnu situaciju, ajde malo bolju, može se očekivati i protiv Pro Recca.

Jasno je kako je i gdje je sport točno aterirao. Jasno je zašto je na tim opjevanim utakmicama Divlje lige iz 80.-ih i 90.-ih bilo toliko više ljudi, zašto je u onome gruškom balonu bila atmosfera kakva je već bila, i kako je bilo za sport doslovno živjeti. Tajna je vrlo jednostavna, satkana u "pay per view", odnosno Internetu i raznim Arenama, koje puno spektakularnije dvoboje od onih Juga i Mornara koji su prije punili tribine, donose u domove obitelji.
Ukratko, problem je u globalizaciji, toj fatamorgani okrivljavanoj i za ono što je kriva, ali i za ono što nije kriva, no u ovom slučaju nije to tako niti ludo, jer s njom u tom sportskom smislu, sve počinje i završava.

U takvoj konstelaciji snaga, niti Jug, kao dio ipak, prema vani, zatvorenijeg sporta, odnosno sporta uz koji ne postoje stalne prilike za nekakvim napredovanjem (kakvo recimo ljubitelji nogometa i Hajduka imaju priliku doživjeti svakog kasnog ljeta), a u kojem se natječu eto te četiri famozne nacije, nema nekih prevelikih šansi za pobuđivanjem interesa. Dio je to takvog vremena. Tanke su tu šanse i Olimpijskih igara, a kamoli neće Juga, kad prosječni konzument sportskih sadržaja ustvari svoje želje za "brže, bolje, jače", može ispuniti kroz nekakav UFC događaj.

Poanta je kako se, u stvari, jučerašnjim dočekom ne treba zanositi. Slavit će se eto svjetski naslovi, a sve poslije toga bit će samo koturajuća gomila ničega uz sve Hannovere ovoga svijeta. Nije to priča samo Dubrovnika, priča je to puno sportskih gradova koji su izgubili interes za svojim junacima. Jednostavno, jučerašnje slavlje ne znači nikakav povratak Dubrovnika i Dubrovčana vaterpolu, barem ne sve do iduće prilike kad se postane svjetski ili europski prvak.

Veliki su problemi s građevinskim radovima na pročistaču u Komolcu, izvedeno je samo 13 posto radova, a projekt može biti gotov i tek za godinu dana, rekao je dubrovački gradonačelnik Mato Franković na konferenciji za novinare koja se održala nakon njegovog sastanka s predstavnikom tvrtke SUEZ za Hrvatsku Tonijem Zlatićem. Tvrtka SUEZ izvođač je radova.

- Rok prve faze izgradnje je prošao 30 lipnja. Dužan sam obavijestiti javnost, sugrađane kojima je projekt iznimno važan, kako radovi nisu završili. Naime, tvrtka SUEZ suočila se s problemima s podizvođačem tvrtkom Skladgradnja, koja drži za taoce i Grad i SUEZ. Naime, SUEZ je ugovorni partner Vodovoda, a na tom natječaju je SUEZ ponudio Skladgradnju kao podizvođača. U međuvremenu Skladgradnja je upala u financijske poteškoće, od siječnja je 15 puta bila blokirana. Izvjesni su problemi s nastavkom izgradnje pročistača. Dogovorili smo s predstavnicima SUEZA kako bi Skladgradnja trebala napustiti gradilište, jer bi to odgovaralo Gradu Dubrovniku, Vodovodu i SUEZ-u. Onda bi se mogao potpisati i ugovor s nekim drugim podizvođačem ili bi SUEZ preuzeo odgovornost za dovršetak pročistača. - rekao je Franković.

- Kad bi to tako bilo, projekt bi bio gotov do 31. prosinca. Pozivam tvrtku Skladgradnja da ne drži za taoce građane Dubrovnika, svjesni smo njihovih problema i pozivamo ih da mirno napuste gradilište. Sve drugo nas uvodi u daljnje probleme i činjenicu da pročistač nećemo završiti još onda barem 10 do 12 mjeseci ako se krene u pravnu bitku odnosa SUEZ-a i Skladgradnje, a jedine žrtve će biti građani Dubrovnika, kojima je obećana pitka voda. - izjavio je Franković, dodajući kako je sad na gradilištu dvadesetak radnika "što nije dovoljno s obzirom na opseg posla".

Rekao je kako će Grad naplatiti penale u iznosu od pet milijuna kuna, naglasivši da je to sad sporedno, ističući kako je najbitnije dobiti proizvod koji će služiti građanima.

Na novinarsko pitanje "je li bivša gradska uprava, odnosno vodstvo Vodovoda bilo svjesno problema", Franković je odgovorio:
- Sigurno da su bili svjesni problema, posebno znajući da je od 1. siječnja čak 15 puta tvrtka Skladgradnja bila u blokadi i da je izvedeno 13 posto radova, a rok bio 30. lipnja. Njihova obećanja su bila manipulacija građanima. - zaključio je Franković.

U sklopu glazbenog programa 68. Dubrovačkih ljetnih igara nastupilo je kvartet gitara koji čine Zoran Dukić, Petrit Çeku, Tvrtko Sarić i Maroje Brčić sinoć, 30. srpnja u atriju Kneževa dvora.

Ovaj gitari posvećen program sjajno se uklopio u vruću dubrovačku ljetnu večer i festivalskoj publici donio djela hrvatskih i inozemnih skladatelja; Luigija Boccherinija, Mauricea Ravela, Isaaca Albéniza, Berislava Šipuša, Federica Morena Torrobe, Viktorije Čop, Paula Bellinatija, Manuela De Falle i Astora Piazzolle, u vrhunskoj izvedbi nagrađivanih gitarista.

Zoran Dukić je nastupao na svim kontinentima solistički i uz orkestralnu pratnju, a i mnogi su mu skladatelji i posvetili svoja djela.

Dubrovčanin Maroje Brčić na koncertnim je podijima prisutan više od dvadeset i pet godina, a potaknuo je brojne autore da pišu za gitaru. Za koncert sa Zoranom Dukićem na Dubrovačkim ljetnim igrama 2009. nagrađen je nagradom Orlando.

Tvrtko Sarić kao solist, nastupao je sa Zagrebačkom filharmonijom, Zagrebačkim solistima, Celjskim gudačkim orkestrom, gotovo svim gudačkim kvartetima u Hrvatskoj, te kao član ansambla za suvremenu glazbu Cantus. Svira i lutnju.

Petrit Çeku glazbenik je iznimnog senzibiliteta i ekspresivnosti koji privlači publiku i kritičare diljem svijeta, a festivalsku publiku redovno oduševljava na svojim čestim nastupima, a tako je bilo i sinoć, baš kao i večer prije kad je nastupio uz violončelisticu Moniku Leskovar.

K.L.

Sustav oko Petke nije saniran, samo je privremeno začepljen, to je latentna opasnost, a mi radimo na rješavanju cjelokupnog sustava financiranjem iz sredstava EU fondova, rekao je dubrovački gradonačelnik Mato Franković na konferenciji za novinare o podmorskom ispustu uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Lapad.

- Prije dva tjedna smo održali prve sastanke na tu temu, pronašli smo tehničko rješenja, dakle izgradnjom novoga sustava, jer stari je zastario i to nema smisla obnavljati. - objasnio je Franković.

Na novinarsko pitanje gdje bi se novi ispust trebao nalaziti, kazao je "na lokaciji do dosadašnjeg", odnosno također na predjelu Male Petke.
- Vidjet ćete sve kad projekt bude gotov, ja nisam arhitekt pa neću unaprijed nuditi rješenja. Ali, rješenje će biti kvalitetno i dugoročno te ćemo s njim riješiti problem pitanja fekalne odvodnje i otpadnih voda. - zaključio je Franković.

Podsjetimo, upravo je na ovome ispustu, uslijed oštećenja ispusnog cjevovoda, prije dvije godine došlo do incidentne situacije, kad su fekalije istjecale u more. 

V.S.

Povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, Grad Dubrovnik u suradnji s ustanovama u kulturi i Muzejom Domovinskog rata Dubrovnik, organizira svečanu proslavu u petak, na Stradunu.

Program obilježavanja započet će u 20 sati izložbom povijesne ratne fotografije "Zoran Filipović 1991." u Muzeju Domovinskog rata Dubrovnik u tvrđavi Imperial nakon čega će uslijediti svečani koncert Dubrovačkog simfonijskog orkestra i klape Subrenum. Koncertom će ravnati maestro Đelo Jusić, početak je u 22 sata ispred crkve svetog Vlaha, a sam koncert poklon je Grada Dubrovnika njegovim sugrađanima.

Građani će imati priliku čuti neke od najljepših pjesama posvećenih domovini i gradu u izvedbi čuvara dubrovačke i hrvatske kulturne baštine kroz desetljeća - Dubrovačkog simfonijskog orkestra i klape Subrenum. Bože čuvaj Hrvatsku, Od stoljeća sedmog, Dubrovniče slavni, Zemlja dide mog, Dubrovnik spava, Ako sada spavaš, Croatio iz duše te ljubim te Ovo je Grad, samo su neke od njih.

Osim najljepših domoljubnih pjesama, publika će imati priliku poslušati i recitacije najljepših stihova domoljubne poezije po odabiru dr. sc. Katije Bakije, a u izvedbi dubrovačkog glumca Edija Jerteca.

Pozivamo sve sugrađane da se pridruže proslavi i svojom nazočnošću uveličaju Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.

Grad Dubrovnik

Izložba Antuna Masle naziva Riječi boje i boja riječi - ljuske vida i privida u istoj oniričkoj bajci, koju Dubrovačke ljetne igre priređuju povodom pedesete obljetnice smrti umjetnika, bit će otvorena u utorak, s početkom u 21 sat u atriju palače Sponza, a prikazat će 31 djelo tog velikog dubrovačkog „slikara s pticom i zavičajnim suncem u njedrima.“  

Antun Masle rođen je u Orašcu, a u Dubrovniku dobiva prve poduke od Koste Strajnića i dolazi u dodir s likovnom umjetnošću. Prvi je put izlagao kao osamnaestogodišnjak, u Splitu u Salonu Galić 1937. godine. Sljedeće godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Marina Tartaglie. Tartaglia je bio sklon stišanom koloritu, a Masle je težio boji pa je prešao u klasu prof. Vladimira Becića. Prvu samostalnu izložbu priredio je 1952. u Dubrovniku, a 1963. prvi je put samostalno izlagao u inozemstvu, u New Yorku. Od 1955. do 1964. priredio je niz izložbi sa slikarom i prijateljem Đurom Pulitikom. Godine 1965. obolio je od neizlječive bolesti, a umro je 20. kolovoza 1967. ne napunivši 48 godina života. Iako skroman i samozatajan Masle je u mnogo čemu bio predvodnik, poglavito sredinom 50-ih godina prošloga stoljeća, kada je na supstratu fovizma, ekspresionizma, art bruta i likovnog izričaja djece ostvario posebnu varijantu ekspresionističkim, artbrutovskim i poetskim nabojem uzdignutog kolorizma. Bio je to, u tom trenutku, oblik likovnog govora posve drukčiji od govora njegovih suvremenika, što ga je činilo izdvojenom i iznimno vrijednom pojavom i u dubrovačkom i u hrvatskom slikarstvu njegova vremena. Danas, na pedesetogodišnjicu slikarove smrti, prisjećajući se njegovih slikarskih domašaja i neiscrpne širine i bogatstva njegove neukrotive mašte kao, uostalom i iznimne slojevitosti koju je u svom pedagoškom i umjetničkom radu iskazao, bez sustezanja se može ponoviti i vrlo jasno reći: Antun Masle je veliko slikarsko ime, jedno od najvećih što ih je hrvatska likovna umjetnost (druge polovice 20. st.) dala.

Antun Karaman, autor teksta kataloga te s Nikolinom Puticom i autor postava ove izložbe, zapisao je kako je Masle umro „prerano, u naponu stvaralačke snage, no njegovo slikarsko djelo, (kao i ono pjesničko) nije prestalo rasti; dapače, što vrijeme više prolazi, ono sve više nastavlja rasti. Slike koje je slikao Masle nije samo slikao, on ih je i živio. Zato one i jesu tako neposredne i tako životno istinite.“

Izložba će se u Sponzi moći razgledati do 20. kolovoza od 18 do 22 sata.

K.L.