U programu jedne od najuspješnijih američkih turističkih emisija „The Travel Detective“ PBS televizije objavljen je specijalni prilog o Dubrovniku, „skrivenom dragulju“ otvorenom za turiste u vrijeme pandemije uzrokovane koronavirusom. Autor priloga je Peter Greenberg, višestruki dobitnik nagrade Emmy i glavni urednik CBS Travela, priznati istraživački novinar te vrhunski poznavatelj turističkih tema.
 
Greenberg u gotovo desetominutnom prilogu na svojstven način dočarava dubrovačku povijest, kulturu i umjetnost. Uz impresivne snimke iz zraka i unutar zidina, prilog prikazuje prepoznatljive lokacije kao što su stara gradska jezgra, Lazareti, Srđ s tvrđavom Imperial, ali i otkriva skrivene ljepote podalje od vreve turista. Autor nije propustio priliku za šetnju i razgovor sa stanovnicima, a prilog u konačnici na kreativan način milijunskom auditoriju prikazuje Grad u najboljem svjetlu.
Nastavak je to aktivnosti usmjerenih ka promociji Dubrovnika na ključnim emitivnim tržištima tijekom globalne pandemije, u ovom slučaju američkom tržištu. U okolnostima zdravstvene i ekonomske krize, kada je turizam kao uslužna djelatnost posebno pogođen efektima globalne pandemije, ključno je zadržavanje vidljivosti i ciljana promocija Dubrovnika i Hrvatske kao atraktivne i sigurne turističke destinacije Takve strateške mjere priprema su za oporavak turizma s poboljšanjem epidemiološke situacije u budućnosti.
 
Prilog je sniman u razdoblju od 23. do 27. listopada u suradnji Hrvatske turističke zajednice i TZ grada Dubrovnika. Emisija „The Travel Detective“ prikazuje se u redovnom programu PBS nekomercijalne televizije, koja uz nacionalni ima i 300 lokalnih TV programa sa 70 milijuna stalnih gledatelja, a njihove web stranice mjesečno ostvaruju više od 15 milijuna posjeta.
 
Osim televizijske emisije, „putnički detektiv“ Greenberg je nedavno snimio i online razgovor sa zamjenicom gradonačelnika Jelkom Tepšić na temu partnerstva Grada Dubrovnika i Udruženja Cruise Lines International Association (CLIA). Intervju će emitirati CLIA u serijalu “Cruise Views”, a ovom prilikom zamjenica Tepšić govorila je o važnosti održivog i odgovornog turizma za daljnji razvoj Dubrovnika.

Sadržaj Grada Dubrovnika

Želeći nastaviti tradiciju radionica kolende i u vremenu pandemije, Grad Dubrovnik, odnosno Upravni odjel za obrazovanje, sport, socijalnu skrb i civilno društvo, izradio je video zapis snimljenih kolendi i božićnih napjeva. 
 
Naime, završnica treće radionice Foruma mladih za školsku godinu 20./21. pod nazivom „Smotra kolendara“ trebala se održati 19. prosinca u sklopu programa Dubrovačkog zimskog festivala „Šarena zima u Uvali“, a što zbog epidemioloških mjera neće biti moguće. No, to ne znači da se kolende neće izvoditi i pjevati.
 
Snimke korištene u videu nastale su tijekom proteklih desetak godina, a donose izvedbe djece polaznika Radionice kolende i božićne pjesme Matice hrvatske Ogranka Dubrovnik i Dječjeg zbora „Dubrovnik“, koje predano vode Paola Dražić Zekić i Sanja Dražić.
 
Uz Dubrovačku kolendu izvodi se Primorska kolenda, kolende iz Cavtata, Rijeke Dubrovačke, Zatona, s Gromače, Kalamote, Mljeta, iz Ponikava, Vele Luke...
 
Učenički literarni radovi, kao i oni u kojima su najrazličitijim tehnikama oblikovali svijet koji ih okružuje, prikazani su online radionicom Foruma mladih „O čemu sve pišemo“ i virtualnom izložbom „Rukama složeno“.

Video pogledajte u prilogu.

dpp

Turistička i ugostiteljska škola Dubrovnik, u sklopu provedbe projekta Uspostava regionalnog centra kompetentnosti u turizmu i ugostiteljstvu Dubrovnik pokrenula je online natječaj za sve učenike turističkih i ugostiteljskih smjerova u Republici Hrvatskoj. Cilj natječaja je odabir naziva novog zvanja iz područja kuharstva.

Turistička i ugostiteljska škola Dubrovnik, zajedno sa svojim partnerima, u sklopu provedbe projekta intenzivno radi na razvoju standarda zanimanja, kvalifikacije i strukovnog kurikuluma za kvalifikacije novog zvanja iz područja kuharstva (četverogodišnji program). Tako će učenici koji razmišljaju o srednjoj turističkoj i ugostiteljskoj školi uskoro moći upisati još jedan smjer. Novi četverogodišnji program omogućit će učenicima stjecanje više razine školovanja kao i nesmetan nastavak obrazovanja.

Da bi učenici sudjelovali u natječaju, trebaju ispuniti prijavu putem platforme www.natjecaj.rckdu.hr. U sklopu prijave potrebno je unijeti svoje podatke, ispuniti upitnik te navesti prijedlog naziva zvanja.

Svi zainteresirani učenici turističko-ugostiteljskih škola u Republici Hrvatskoj imaju pravo prijaviti se s jednim nazivom zvanja do 22. prosinca 2020. godine. Važno je napomenuti da se na natjecanje isključivo mogu prijaviti učenici turističko-ugostiteljskih škola i drugih srednjih strukovnih škola sa smjerom turizma i/ili ugostiteljstva od prvog do četvrtog razreda s adresom prebivališta u Republici Hrvatskoj. Osim što jedan od učenika može postati zaslužan za naziv zvanja koji će se koristiti u cijeloj Hrvatskoj, prijavom na natječaj učenici imaju priliku osvojiti vrijedne nagrade.

Proglašenje tri najbolja prijedloga naziva novog zvanja iz kuharstva objavit će se na internetskoj stranici www.natjecaj.rckdu.hr. Imena dobitnika i škola iz kojih dolaze bit će objavljena 20. siječnja 2021. u 12 sati.

Podsjetimo Turstička i ugostiteljska škola izabrani su kao jedan od šest Centara kompetentnosti u turizmu i ugostiteljstvu u Hrvatskoj. Riječ je o projektu koji se financira s više od 102 milijuna kuna bespovratnih sredstava iz Europskog socijalnog fonda te Europskog fonda za regionalni razvoj.

Regionalni centar kompetentnosti u Dubrovniku će se izgraditi i opremiti u sklopu tri građevinska objekta, u postojećoj zgradi TUŠ-a, u zgradi na Stradunu (Garište 3) i u prostorima Vile Čingrija. Sva tri prostora tvorit će operativnu cjelinu centra i biti na raspolaganju svim učenicima, polaznicima obrazovanja odraslih, mentorima i nastavnom osoblju te ostalim dionicima.

Sadržaj Županije dubrovačko - neretvanske

Zima sigurno nije najbolje vrijeme za ribolov, ali jest za nabavku ribolovnog pribora jer se on u to vrijeme u pravilu nudi po sniženim cijenama. No, i jeftina kupnja može biti skupa ako se uzme proizvod neprikladne namjene i kvalitete. Zato je važno točno znati kojom će se tehnikom, na kojem terenu i koliko velike ribe loviti, odnosno koji konkretni pribor se želi. Ako se baš takvog ne nađe, ne treba kupovati drugi, koji je zbog nečega privlačan. Takvom kupovinom ubrzo će se imati nekoliko pribora, ali ne i onaj potrebni.

Ribolovac, također mora točno znati koliko će često odlaziti u ribolov, jer nema svrhe kupovati skup pribor ako će se upotrebljavati tek povremeno. Od svega ovog važnije je znati kako prepoznati dobar i kojoj tehnici lova prikladan pribor. Evo kao prepoznati dobar štap prikladan za lov brojnim tehnikama s obale, ali i bulentinom s plovila.

Kao što mu ime ukazuje, ovaj je štap osmišljen od strane ribolovaca iz talijanske Bologne, koji su zapravo samo dodali provodnike strune i rolu na dobro poznatu kalamoću, štap kod nas znan i kao direktaš te trstika iz vremena dok se od trstike i radio. Tako nastali štap ima iznimno široku primjenu, ne samo za ribolov s obale nego i iz plovila.

Radi se o teleskopskom štapu velike do vrlo velike dužine, zbog čega ima brojne segmenata, a time i provodnike. No, unatoč velikoj dužini, bolonjez je vrlo tanak, čak i na zadnjem kraju. Najčešća dužina mu je 5, 6 ili 7, ali ima i kraćih, oko 4 m, te dužih, čak do 10 metara. Najkraći, modeli dužine između 3,5 i 4,5 m, idealni su za svaštarski, ne selektivni ribolov u plićacima i malo dalje od obale, bez obzira na njezin izgled. Najbolji su i štapovi te vrste za lov iz plovila bulentinom.

Štap dužine pet metara idealan je za početnike u lovu s obale, a šestometarski je kod nas najpopularniji jer je najprikladniji za lov većinom tehnika s morske obale. Bolonjezi dužine 5 do 6 m idealni su za specijalizirani lov cipala u lukama, ali i s neuređene obalu. Iznimno su prikladni i za ribolov u morskoj struji te po nemirnom, valovitom moru, što su optimalni uvjeti za vrlo specifičan lov smuduta, saraka i ukjata u pjeni.

Pri odabiru dužine treba imati u vidu da će dovoljno dugačak štap omogućavati potrebnu dužinu odbačaja i učinkovitu kontru. Omogućit će i dobar kontakt između vrha štapa i plovka (ako se on koristi), odnosno smanjiti dužinu strune u zraku, pa tako spriječiti ili ublažiti pojavu luka, „trbuha“ na struni, čija je posljedica nemogućnost pravodobnog kontriranja, odnosno smanjenje osjetljivosti štapa. Štoviše, u uvjetima bočnog i čeonog vjetra, vrh dugačkog bolonjeza može se držati neposredno iznad površine mora i na taj način ukloniti „trbuh“. Osim toga, dugim štapom lakše se kontrira, lakše se zamara i izvlači plijen, posebice kad se lovi s visokih i škrapastih pozicija, primjerice obalnih stijena. Zato, kad se nabavlja bolonjez za ribolov s takvih terena, prednost treba dati nešto dužim štapovima, onima od šest metara.

Osim dužine, vrlo je važna akciju štapa. Kod ovako tankog ona mora biti takva da svojom elastičnošću totalno iscrpi ribu kako bi ona bila gotovo mirna pri podizanju iz mora. Najprimjerenija je vršna. Štapove takve akcije proizvođači označavaju slovom „A“ ili oznakom „Extra Fast“, vrlo rijetki brojkom „5“. Takvi se savijaju samo gornjim dijelom, vršnjakom, eventualno i segmentom ili dva ispod vršnjaka, ovisno o broju segmenata, dok se ostatak štapa pod opterećenjem ne savija. Ovakva akcija omogućuje daleko odbacivanje lakih pribora i mamaca pomoću fine strune, što je bit lova bolonjezima, odnosno bolonjez tehnikom. Kod ekstremnih opterećenja, međutim, na granici onih za koje je taj štap pravljen ili većih od njih, previše krut i neelastičan štap lako se lomi. Stoga se manje iskusnim ribolovcima preporučuje nešto sporiji, odnosno savitljiviji štap, bolonjez akcije „B“, „Fast“, odnosno „4“.

Zato što se tijekom ribolova stalno drže u rukama, bolonjezi moraju imati malu težinu i dobar balans, odnosno ne smije ići vrhom nadolje. Što je štap lakši i bolje izbalansiran, to će se udičar manje zamarati, a više uživati u ribolovu. Dobar bolonjez srednje dužine, od 6 m, ne smije biti teži od 300 grama, dok oni vrhunski teže i manje od 200 g. Međutim, pojedini modeli previše su nježni za ribolov na moru, posebice što nije uvijek moguće koristiti mrežnu prihvatnicu za izvlačenje ulova iz vode. Stoga, ako se lovi s visokog položaja, a prihvatnica je kratka, ribolovac je prisiljen podignuti teži ulov snagom štapa i tada je svakako bolje imati robusniji štap, čak i ako je malo teži.

Štap s povoljnim odnosom težine i snage može se izraditi samo od suvremenih vlakana. U pravilu su to karbonska vlakna, dok se drugi, bolji i skuplji materijali poput „borona“, „viskersa“ i „kevlara“, koriste tek kao dodaci pri izradi najlakših i najskupljih bolonjeza.

Jedini dio na bolonjezu koji se izrađuje i od staklenih vlakana („fiberglasa“) jest vršnjak, vršni dio štapa. Takav je teži, manje osjetljiv, jeftiniji te manje sklon pucanju od ugljičnog vršnjaka, zbog čega se preporučuje ribolovcima početnicima. Vršnjak mora imati nekoliko sprovodnika strune kako bi ona što vjernije pratila krivinu vršnjaka i time ga činila osjetljivijim i jačim. Osim onog na samom vrhu, ostali su klizni.

Svi osim vršnog, provodnici za bolonjez štapove su specijalnog oblika. Ima jednu stopu za postavljenje na štap te vrlo visoke držače prstena „V“ obilka, koje se postupno širi prema relativno malim prstenima. Takav oblik onemogućava lijepljenje strune za držače, ali i štap, što uzrokuje skraćenje odbačaja, petljanje, čak i pucanje strune. Prsteni provodnika moraju biti kvalitetni, od „Torzita“, silicij carbita („SiC“) ili barem aluminijskog oksida, jer lošije tanke strune kakve se koriste u bolonjez ribolovu brzo oštete.

Osim provodnika posebnog izgleda, „znak prepoznavanja“ bolonjeza je i držač role. On je isključivo tipa „plate“- tanki posve metalni.

Pri odabiru štapa valja voditi računa i o dužini njegove drške, jer o njoj ovisi i preciznost odbačaja mamca, ali i balans štapa. Štapovi dužine 3,5 do 4,5 m, najprimjereniji za za svaštarski ribolov uz obalu i u njezinoj blizini, trebaju imati dršku dužine od barem 40, najbolje 50 cm. Ta dužina je rastojanje od kraja rukohvata do sredine nosa noge montirane role.

U pravilu, drška je gola, bez prevlake od kože ili „EVA“ pjenopastike.

Bolonjez štapovi se u pravilu namijenjeni lovu manjih, rijetki srednje velikih riba. Nažalost, proizvođači njihovu jačinu, snagu označavaju na razne najčine - pomoću težine bacanja u gramima, slovne oznake te navođenjem najveće težine koju štap može podignuti („Power-up“). Tako najnježnije neki označavaju sa težinom bacanja 5 - 10 g, „ L“ ili „Power-up 2 kg“. Najčešće rabljene, štapove težine bacanja 5 - 20 g, također označavaju slovnom oznakom“ L“ te težinom koju mogu izdržati. Također vrlo često rabljene štapove težine bacanja 10 - 30 g označavaju i oznakom „M“, kojom neki označavaju i štapove težibne bacanja do 45 grama. Štapove težine bacanja 30 - 60 g, ali i najjače, one od 80 do 120 g označavaju slovom „H“ te oznakom „Power-up 6 kg“, odnosno „Power-up 9 kg“. Neki, pak, štapove težine bacanja od 50 do 100 g i više označavaju i oznakom „HH“. S dva slova neki označavaju i štapove širokog raspona, primjerice s „ML“ označavaju štapove težine bacannja 10 - 50 g, a s „MH“ od 20 do 120 g. Zbog svega toga, pri kupnji treba pažljivo čitati oznake na štapu, a ako ih nema – onda ne treba ni kupovati takav štap.

Grupa Silente održat će humanitarni online koncert 29. prosinca u 20 sati s prijenosom iz Kazališta Marina Držića. Riječ je o donacijskom koncertu u organizaciji Rotary kluba Dubrovnik i Rotary Satellite kluba Dubrovnik Jug, a u sklopu Dubrovačkog zimskog festivala.

Prihod od koncerta namijenjen je za opremanje Snoezelen sobe za djecu s poteškoćama u razvoju. Cijena prijenosa je 100 kuna, a uplate su moguće na platformi www.ulaznice.hr od 18. prosinca.

Snoezelen soba oblik je multisenzornog prostora koji korisnicima pruža sigurno okruženje te ih potiče na interakciju s okolinom. U Hrvatskoj ih se može pronaći u domovima za starije i nemoćne, centrima za rehabilitaciju i različitim ustanovama koje pružaju usluge odgoja i obrazovanja ili socijalne skrbi za osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama.

Svrha ovog donacijskog koncerta i akcije „Silente - Online za pravu stvar” je pomoći opremanju jedne takve Snoezelen sobe u Osnovnoj školi Lapad koja će pomoći najmlađim i najosjetljivijim sugrađanima. Ovo će ujedno biti prva takva soba u gradu Dubrovniku, a projekt njezinog opremanja iznosi 140 tisuća kuna.

dpp

S nevremenom koje traje već desetak dana počeo je i period najboljeg lova brancina (lubina, smuduta) posebno spinanjem - povlačenjem varalice s obale. Kao i za ostale tehnika varaličarenja brancina, jedan od osnovnih preduvjeta za uspjeh u tome jest pravilan izbor veličine varalice.

Obzirom da „kralj priobalja“ ima izrazito velika usta, prvi i često i pogrešan zaključak bio bi da ga treba loviti varalicama većih dimenzija. Uz to, smatra se da krupna riba lovi krupni plijen, jer nastoji ekonomično raspolagati energijom. Međutim, u praksi je drukčije! Pokazalo se da će kapitalac od pet i više kilograma vrlo često napasti plijen dužine tek tri do pet centimetara. To se najčešće događa u onim dijelovima godine kada „kralj“ ima slabiji izbor krupnije hrane poput iglice, cipola ili srđele, odnosno kad je manje raspoložen za proganjanje krupnijih žrtava, a to se događa kad mu je metabolizam usporen zbog hladnoće.

Pod takvim uvjetima uzet će sve što mu bude na dohvatu usta. Zato, kada brancin progoni vladike, gavune i druge sitnije ribe, što osobito često čini u zimskim mjesecima, pravo je vrijeme za njegov lov malim varalicama.

Koju od brojnih koristiti ovisi o brojnim čimbenicima, ponajprije o dostupnosti prirodne hrane, temperaturi mora, itd. Kako su to ribolovcima uglavnom nedostupni podaci, u kutiji za lov brancina treba biti mjesta za svakojake varalice, svih dekora. Kad brancin ne grize, eksperimentirati najprije treba s veličinom varalice, a tek potom s vrstom i dekorom, koji je, pokazalo se, najmanje važan, tim prije što se brancin najbolje lovi pri slaboj vidljivosti, u mutnom moru i tijekom noći.

Od „mrdavaca“ varalica izrađenih od mekane plastike, posebno dobrim su se pokazale imitacije jeguljice, izdužene forme i sitne vibracije, jer su u pravilu takve i ribice koje brancin napada. Najučinkovitijim su se pokazale „jeguljice“ dužine 5 do 7 cm. Istih dimenzija, ali i malo kraći trebaju biti i „wobleri“, teturavci. Iako se malo koriste, žlice su također veoma učinkovite u spinanju brancina, posebno one broj 1 do 2.

Upotreba malih varalica u lovu krupnijih riba uzrokuje jedan značajan problem. To su male udice, koje se često ispravljaju. Zbog toga je dobro originalne udice zamijeniti većim. Kako se pritom ne bi previše otežali, što dovodi do gubitka njihove akcije, na teturavce treba staviti samo za broj veće udice od originalne. Osim toga, zato što brancin plijen uzima za glavu, zadnja se udica može skinuti s varalice, a prednja zamijeniti i dva broja većom. Novopostavljene udice moraju imati kratki vrat i biti vrlo elastične. Kod mekanih varalica, treba paziti da veća udica ne izlazi kroz radni dio repa, jer u tom slučaju varalica ne bi vibrirala kako treba. kad je god moguće, koristiti treba udice oblika „O'Shaugnessy“, jer su jače i duže od onih tipa „Aberdeen“ iste veličine, kojima se najčešće tvornički „naoružavaju“ mekane varalice.

Za spinaje minijaturnim pa zato i laganim varalicama treba koristit posebno osjetljiv pribor. Umjesto vrlo tankog najlona, bolje je koristiti 0,15 mm debelu „PE“ višenitku jer je dovoljno tanka i jaka. Još bolje je kad samo zadnjih desetak metara osnovne strune čini višenitka, dok ostatak može biti od debljeg, ali i elastičnijeg najlona koji će ublažiti udarce plijena i trzaje od mogućih zapinjanja. Spinati je najbolje varaličarskom rolom srednjeg ili malog kapaciteta te varaličarskim štapom male težine bacanja (10 - 25 ili, još bolje, 20 - 40 grama). Štap može biti brz, ali i spor, koji se preporučuje kad se koristi višenitka. Dužina mu treba biti 3,0 do 3,5 metara. Unatoč tako osjetljivom priboru, kad se brancin zakači, treba biti brz i iskoristiti šok od uboda udice i što prije podignuti ribu od dna.

Spinati se može u bilo koje doba dana i bilo kakvim vremenskim uvjetima, ali najbolje po i neposredno poslije kiše po valovima i plimi, u mutnom moru. Osim oko ušća i otvorenim pozicijama položenih plaža te uz kamenite obale o koju se lome valovi, uspješno se može „spinati“ i u naseljenim mjestima, lukama i lučicama, u kojima je do 1. svibnja dozvoljen rekreacijsko - sportski ribolov.

Tijekom spinanja česti su napadi manjih brancina, pa sve vas koji ih namjeravate loviti malim varalicama podsjećamo da u more morate vratiti svakog kraćeg od 25 cm.

I ove godine Udruga za zaštitu prava psihijatrijskih pacijenata i unaprijeđenje duševnog zdravlja i kvalitete života Lukjernica organizira tradicionalni božićni humanitarni štand.

Ove godine štand će se biti na placi u Gružu u subota 19. prosinca od 9 do 12 sati.

„Prilika je ovo da sugrađane upoznamo sa radom Udruge te Vam predstavimo rezultate naših kreativnih radionica. Ovom prilikom pripremili smo za Vas različite božićne ukrase, kuglice, vijence, anđele, među kojima ćete zasigurno naći neku sitnicu kojom ćete razveseliti sebe i svoje najmilije. Zato pozivamo sve Vas da nam se pridružite i pružite podršku našim nastojanjima da održimo rad Udruge u ovim teškim vremenima.” - navode iz udruge.

„Za sve one koji nisu u mogućnosti biti s nama u subotu, a žele nas podržati, mogu to napraviti uplatom donacija na račun Udruge. Udruga Lukjernica, Otp banka, HR5324070001100310645.” - navode još iz Lukjernice.

dpp

Dubrovački tenor Stijepo Gleđ Markos uoči Božića objavio je novu pjesmu i spot pod nazivom „Božić na Stradunu".

Glazbu i aranžman za ovu pjesmu napisao je sam Stijepo Gleđ Markos dok je autorica teksta Aurelija Nadilo.

- Gospođa Aurelija me očarala svojim pjesmama, jedna od njih je bila i ova božićna pjesma koja me dotaknula na samom početku i za koju sam odlučio napisati glazbu. Pjesma kao da je čekala svoj pravi trenutak da bude objavljena. Odiše pravim dubrovačkim ugođajem koji svi mi Dubrovčani posebno osjećamo u ove dane. Posebno sam sretan i zahvalan mladim umjetnicima Step ' n Jazz Dubrovnik pod vodstvom sjajne voditeljice i koreografkinje Linde Valjalo koji su se pokazali kao vrhunski plesači, ali i profesionalci i svojim zaigranim plesnim koracima doprinijeli blagdanskom ugođaju. Pjesma je puna vedrine i blagdanske emocije koja će posebno odjeknuti u onim srcima koji žive Grad" - rekao je Stijepo Gleđ Markos uz objavu spota i pjesme.

Spot su snimali Mateo i Hrvoje Curić dok montažu i video produkciju potpisuje Unique Films i Mišo Sorić, ujedno zadužen za snimke Straduna i snimke iz zraka. Za posljednju snimku iz zraka i čestitku upućenu sa Straduna zaslužan je Nikša Radičević. Spot je režirao Stijepo Gleđ Markos, a izvršnu produkciju potpisuje Aria Artis.

Video pogledajte u prilogu.

dpp

Na poziv Veleposlanstva Sjedinjenih Američkih Država u Hrvatskoj Grad Dubrovnik se ove godine priključio obilježavanju „16 dana aktivizma protiv nasilja na rodnoj osnovi”, koji su trajali do 10. prosinca. Tako je jučer u večernjim satima Mala Onofrijeva fontana osvijetljena posebnim svjetlima, kao znak podrške ovoj međunarodnoj kampanji, koja je pokrenuta 1991. godine u SAD-u.
 
Podizanje svijesti o nasilju na rodnoj osnovi ove je godine izuzetno važno s obzirom na to da je pandemija povećala incidenciju obiteljskog nasilja diljem svijeta. Kampanja je ujedno i poziv da se radi na zdravijim odnosima u društvu i unutar obitelji.
 
Kako bi se simbolično povezala ljudska prava i nasilje na osnovi spola i roda te naglasilo da je nasilje nad ženama zapravo kršenje ljudskih prava, kampanja traje svake godine od 25. studenoga, Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama do 10. prosinca, Međunarodnog dana ljudskih prava.

dpp

Tradicionalna božićna karitativna akcija „Podijelimo radost Božića“ održat će se i ove godine na Pilama gdje će pakete s nekvarljivom hranom i higijenskim potrepštinama moći donijeti svi koji to žele kako bi, posebice ove godine, nekoga razveselili za Božić.
 
Akcija će se održati u subotu, 19. prosinca od 9 do 16 sati i u nedjelju, 20. prosinca od 9 do 13 sati. Prikupljena pomoć bit će usmjerena na župni Caritas župe Pohoda Blažene Djevice Marije u Čučerju, mjestu koje je najteže stradalo u nedavnom potresu koji je zahvatio Zagreb i okolicu.

Caritas Dubrovačke biskupije

Ideja o nastanku kratkog popisa dubrovačko–hrvatskih riječi vezanih za ugostiteljstvo, predmeta i jela, rodila se prije godinu dana u razgovorima s članovima udruge „Govorimo dubrovački” Izmirom Brautović i Davorom Magom. Na to nas je navela situacija u dubrovačkim ugostiteljskim objektima, a i u butigama gdje posljednjih godina radi puno ljudi koji nisu iz Dubrovnika i koji ne razumiju ni najosnovnije dubrovačke riječi pa se domaći osjećaju kao da su u nekom tuđem gradu kada došu u restoran ili uđu u butigu. - objasnila je Maja Milošević, autorica rječnika, zapravo priručnika koji bi itekako mogao dobro doći zaposlenicima u brojnim dubrovačkim butigama, a koji gledaju u prazno kada zatražite par balančana ili pet kila patata.

Kako je u uvodu „Rječnika dubrovačkih pojmova, izraza i riječi koje se vezuju za rad u ugostiteljskim objektima Dubrovački na pjatu” zapisala Maja Milošević „prvobitna ideja bila je napisati samo dvadesetak najčešćih dubrovačkih riječi koje su još uvijek u svakodnevnoj uporabi, no njihov broj ubrzo je prerastao početnu ideju”.

„Prerastanje se, zapravo, počelo događati u svim pravcima. Budući da sam nastavnica u Turističkoj i ugostiteljskoj školi Dubrovnik, razgovarajući o ovoj problematici u zbornici, veliku pomoć svojim poznavanjem dubrovačkog govora dali su kolege Dube Vidlička i Nikša Grabovac. Potom je sve krenulo kao lavina; svi su pokazali želju sudjelovati u ovom projektu pa su se u nekoliko dana pojavili prijevodi ovih riječi na engleskom, francuskom, talijanskom, španjolskom, njemačkom jeziku. Zbog aktualnosti situacije naši učenici, koji su mi nesebično pomogli u prepisivanju i dotjerivanju ovog rječnika (posebna zahvalnost Ani Baletić iz 3. tg), dodali su i kineski prijevod, najviše radi unošenja humora u cijelu priču. Google prevoditelj imao je ključnu ulogu u tome.” - napisala je Maja Milošević.

„U međuvremenu je gospar Davor Mage, utemeljitelj udruge Govorimo dubrovački, napravio popis od ukupno dvadeset tri naziva riba i školjaka, i to na standardnom hrvatskom jeziku, otočkom govoru i onom dužobalnih mjesta, potom stručnom, latinskom jeziku te dubrovačkom nazivu za ribe i školjke. Uskoro su postavljene i dvije strate (tipizirana bordo platna obješena na pročeljima zgrada na početku gradskih ulica na kojima stoje reklamni natpisi s piktogramima otiskani bijelom bojom) na gruškoj peskariji i u povijesnoj jezgri za što je ova udruga dobila dopuštenje Konzervatorskog odjela i Sanitata. Namjera je bila dubrovačke nazive s peskarija oživjeti u svakodnevnom govoru.

Baš kao i s ovim rječnikom, namjera je očuvati identitet grada i govoriti dubrovački. Stoga je sasvim prirodno i taj popis dodan u ovaj mali rječnik. Kao šlag na torti dobili smo i prekrasne fotografije jela koja se spominju u rječniku, a snimili su ih učenici kuharskog smjera na praktičnoj nastavi u kuhinji naše škole zajedno sa svojim mentorima. Na kraju je i ravnatelj škole Antun Perušina poslao svoje fotografije podmorja i lova riba i školjki koje se spominju u dijelu Nazivi čestih riba i školjaka na ribarnicama.” - stoji u uvodu autorice.

Inače, sve je bilo spremno za tisak već u ožujku, ali pandemija koronavirusa sve je zaustavila. „Dubrovački na pjatu” ipak je tiskan, a može se nabaviti u četvrtak u 9:30 sati kada će vas autorica s knjigama čekati ispred Gradske kafane. Knjigu možete uzeti i po volji uplatiti iznos na račun Turističko ugostiteljske škole s napomenom na uplatnici ili opisu plaćanja na internet bankarstvu „Za radost Božića”.
Uplatni račun TUŠ – a je HR98 2340 0091 1102 3757 3, a OIB, ako ga je potrebno unijeti na „poziv na broj” i sl. je 172 258 278 59.

U radu na ovom projektu sudjelovali su:
Dube Vidlička i Nikša Grabovac, savjetnici za dubrovački govor
Ivana Ljubimir Dobroslavić, prijevod na engleski i talijanski jezik
Nike Ljubimir, prijevod na njemački jezik
Barbara Di Ceglie, prijevod na španjolski jezik
Marina Kulušić, prijevod na francuski jezik
Učenici 3. tg i 4.b, prijevod na kineski jezik uz pomoć Google prevoditelja
Fotografije jela podijelila je s nama Marija Bazdan, nastavnica kuharstva i njeni učenici na praktičnoj nastavi
Fotografije podmorja nesebično je poklonio Antun Perušina, ravnatelj Turističke i ugostiteljske škole Dubrovnik
Udruga Govorimo dubrovački i njen predsjednik Davor Mage
Grafička urednica: Ana Misir, Dubrovački vjesnik
Naslovnicu nacrtala: Lucijana Margaretić, autorica „Sinjorina”, veselih, šarenih slika lijepih žena u ambijentu našega lijepog Grada

„U ova izazovna vremena ponosan sam reći kako je odrađen još jedan zanimljiv projekt, Dubrovački na pjatu, u kojem su sudjelovali djelatnici naše škole i članovi udruge Govorimo dubrovački. Kad sam saznao o čemu se radi, već je skoro sve bilo gotovo i od mene se očekivao samo pristanak i poneka dobra fotografija našeg podmorja. Nisam dvojio. Ovaj mali priručni rječnik može biti svima od koristi, od nastavnika stranih jezika, ugostiteljskog posluživanja i kuharstva, do svih onih koji rade u ugostiteljstvu u našem gradu.

Nekima kako bi obnovili poznavanje dubrovačkih riječi, a nekima kako bi ih naučili. Dubrovnik je specifična sredina, posebice kad je riječ o govoru, koja jednostavno zahtijeva poznavanje tog dijela dubrovačke kulture, barem poneki djelić svakodnevnog govora koji se čuje u kući, susjedstvu i na ulici. U vrijeme kad sve nekadašnje vrijednosti padaju u zaborav i kad se olako odričemo svog identiteta, izlazak u javnost s ovim malim podsjetnikom na ono kako smo nekad govorili, pravi je pogodak.” - zapis je ravnatelja TUŠ -a Antuna Perušine u predgovoru „Dubrovačkog na pjatu”.

dm

Obilna kiša koja je padala na širem dubrovačkom području poplavila je Konavosko polje, ali i zamutila more pod Konavoskim stijenama na mjestu gdje tunel koji skuplja vodu iz Konavoskog polja, prolazeći Popovićima, ponire u more. Slike poplavljenog Konavoskog polja, ogromne količine vode koja protiče te zamućenog mora pod konavoskim stijenama, portalu Dubrovnikpress.hr ustupio je čitatelj Vlaho Dragić zajedno s videom utoka Konavčice u Ljutu i izlijevanje vode u more iz tunela pokraj Pasjače, a koji je, između ostalog naveo kako se voda u polju nakon obilnih kiša znala zadržati i po nekoliko mjeseci.

„Sredinom pedesetih dovršen je proboj tunela kojim se je omogućilo isušivanje Konavoskog polja,a koje je redovito bilo poplavljivano svake godine i voda bi se na njemu zadržavala više mjeseci. Dobro od poplava je bio da bi se zamućena voda staložila i talog ostao u polju a onda je bistra voda postepeno otjecala u more kroz takozvane jazove.

Struka je također predvidjela vrata na tunelu kada bi se poslije plavljenja bistra voda ispuštala u more. Također je bila i planirana komasacija, ali onda su „pametni” političari rekli ne i vratima i komasaciji. Od tada pa do danas nastavlja se erozija Konavoskog polja. Možda je baba Vanga predvidjela isušivanje Jadrana i nastajanja novog polja ispod konavoskih stijena. Tko zna,možda?Uslijedila je ekspropiracija i danas je stanje u polju koje ne odgovara nikom.

Polje nikada nije bilo dovedeno u stanje koje je bilo predviđeno eksproprijacijom. Dolaskom Republike Hrvatske predviđen je povrat oduzete imovine poništenjem eksproprijacije, jer polje nikada nije privedeno svrsi za koju je i oduzeto. Kada se počela pomalo vraćati zemlja po ovom zakonu zakon je stavljen van snage. Stop povratu. Danas polje uz poticaje uživaju pojedinci koji nemaju niti kvadratni milimetar zemlje u polju.” - naveo je Vlaho Dragić.

Inače na dubrovačkom području u protekla je 24 sata palo najviše kiše. Na mjernoj postaji DHMZ-a Dubrovnik izmjereno je 62,7 litara kiše po metru kvadratnom.

Ako se uzme u obzir da je na mjernoj stanici Dubrovnik aerodrom u posljednja 24 sata izmjereno 118,4 litara kiše po metru kvadratnom, nije ni čudo što je dobar dio Konavoskog polja po vodom.

Polje, je baš kao što navodi čitatelj portala Dubrovnikpress.hr plavilo i prije. Prosječno se inače, prema podacima „Geografskog glasnika” iz 1958. voda u Konavoskom polju u prosjeku podizala na 52,5 metara nadmroske visine. Prema istoj studiji iz „Geografskog glasnika” za velikih poplava 1901. i 1915. voda se podigla na 55 metara nadmorske visine. Najveća poplava u Konavoskom polju zabilježena je 1889. kada se razina vode podigla na nepunih 60 metara nadmorske visine. No, što ta nadmorska visina znači u dubini vode koja se nakupila u Konavoskom polju.. Jezero koje se formiralo u polju tada je kod ponora bilo duboko skoro 20 metara, a površina mu je iznosila 12 kvadratnih kilometara.

Prvu studiju o problemu odvodnjavanja Konavoskog polja 1892. izradio je inženjer Tomino dok je projekt odvodnjavanja Konavoskog polja 1940. izradio inženjer Mamatzi prema kojemu voda otiče dva kilometra dugim tunelom kroz greben koji odvaja polje od morske obale. Prema tom projektu započelo je bušenje tunela, a radovi su nekoliko puta prekidani. Potom je pitanje odvodnje i melioracije Konavoskog polja pokrenuo JAT pa inženjer Gjurović, u ondašnjem Inženjersko projektnom zavodu u Zagrebu, izrađuje novi idejni projekt odvodnje Konavoskog polja po kojem su nastavljeni radovi. Probijanje tunela završeno je u proljeće 1958.