Povodom osvajanja srebrne medalje na Prvenstvu Hrvatske za klasu Optimist do 12 godina, gradonačelnik Mato Franković uputio je čestitku Mihu Miloglavu i Jedriličarskom klubu Orsan. Prenosimo je u cijelosti:

Dragi Orsanovci, upućujem iskrene čestitke Mihu Miloglavu na osvojenom srebru na Prvenstvu Hrvatske za klasu Optimist do 12 godina! Donio si svom klubu prvu medalju u klasi Optimist na državnom prvenstvu nakon gotovo tri desetljeća, a zahvaljujući odličnim rezultatima tijekom cijele sezone, proglašen si i pobjednikom Kupa Hrvatske. Samo tako nastavi i dalje, tvoja postignuća svijetleći su primjer mladim generacijama.

Koliko naši mladi Orsanovci uistinu vole jedrenje i ulažu puno truda dokazuje i činjenica da su na prvenstvu čak četvorica završila među deset najboljih. Osim Miha, priznanje zaslužuju i Igor Đanović (4. mjesto), Lovro Hladilo (6. mjesto) i Lovro Miloglav (8. mjesto). U ime Grada Dubrovnika, zahvaljujem i trenerima Marijanu Pamukliću te Brunu Kontiću i obitelji članova kluba na entuzijazmu, trudu i ponosu koji darujete gradu.

Posebno veseli što se ovi sjajni rezultati nadovezuju na bogatu, više od 90 godina dugu tradiciju Jedriličarskog kluba Orsan, koji je svojim radom i upornošću odgojio generacije zaljubljenika u more i naš grad trajno obilježio jedriličarskim duhom. Neka vas valovi uvijek vode prema novim pobjedama, a mi ćemo s radošću i ponosom pratiti svaki vaš novi uspjeh.

S poštovanjem,

Gradonačelnik Mato Franković

Tango i praizvedba „Muze Radidan“ Dubravka Detonija obilježili su sinoćnji koncert Stradun Classic Festivala u atriju Kneževa dvora. Program je obuhvatio djela Astora Piazzolle, Manuela de Falle i Heitora Villa-Lobosa, stvarajući dinamičnu glazbenu atmosferu. Od Piazzollinog Kicha do Četiri godišnja doba Buenos Airesa, koncert je prikazao snagu tanga kroz raznolika djela 20. stoljeća.

Posebnost koncerta bila je svjetska praizvedba „Muze Radidan“ Dubravka Detonija, skladbe posvećene rogistu Radovanu Vlatkoviću i pijanistu Danijelu Detoniju. Skladano 2015. godine u Dubrovniku, djelo čiji naslov proizlazi iz „Muzika za Radovana i Danijela“ spaja elemente proširene sonate i suite u pet stavaka, donoseći bogatu paletu zvukova i emocija.

Osim Radovana Vlatkovića i Danijela Detonija, na pozornici su nastupili i istaknuti glazbenici: violinist Asi Matathias, violist Roman Spitzer, cellistica Monika Leskovar, kontrabasist Zoran Marković, klarinetistica Marija Pavlović, pijanistica Maria Meerovitch, fagotist Pieter Nuytten te članovi DSO-a: violinistica Mirabai Weismehl, violist Šimun Končić, rogist Toni Kursar i cellistica Mihaela Martinović.

Večeras slijedi veliko finale. Solisti Stradun Classic festivala udružit će snage s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom predvođeni legendarnim violinistom Gordanom Nikolićem. Finale će obilježiti glazbeni „vatrometi“: „Fantazija na temu Thomasa Tallisa“ R. Vaughana Williamsa, Dvořákov Rondo u g-molu, Crusselov Treći stavak iz Concertante u B-duru, Bruchova Romanza u F-duru te za kraj Mendelssohnov Koncert za violinu u e-molu. Kao solisti nastupaju klarinetistica Marija Pavlović, rogist Radovan Vlatković, fagotist Pieter Nuytten, cellistica Monika Leskovar i violist Roman Spitzer.

RRD

Srđela, sarđela ili srdela je najzastupljenija i najpoznatija riba u Jadranskom moru. Unatoč tome, o ribi hraniteljici, kako joj u Dalmaciji tepaju, mnogi malo znaju. Tako je, između ostalog, skoro nepoznato, čak i većini ribara koji je love, da u Jadranu postoje dvije vrste srdela.

O srdeli malo znaju i oni koji tvrde da u Jadranu žive dvije vrste i to one pitome „plave“ koje sporo plivaju i lako se love, te one divlje „zelene“ koje brzo plivaju i teško se love. Uzrok toj pogreški je činjenica da relativno velike ljuske koje prekrivaju izduženo, bočno spljošteno tijelo srdele lako otpadaju. Kad je prekriveno ljuskama, tijelo joj je s leđne strane zelenkasto, ali ako su ljuske otpale s tijela, onda je ono s leđne strane plavkaste boje, često s nizom crnkastih točkica.

Zapravo radi se o tome da su one sarđele koje su dugo vremena bile u ribarskoj mreži umorne i izgubile su svoju ljusku, zbog čega su postale plave, pa i izgledaju mirno i pitomo. Nasuprot tome, one koje su kratko vrijeme bile zatvorene u ribarskoj mreži sačuvale su svoje ljuske i zelenkastu boju, a i svoju snagu pa kad ih se izvadi iz mora one „divljaju“ na brodu.

Da u Jadranu ipak postoje dvije vrste sarđela tvrde znanstvenici. Zapravo, radi se o dvije skupine, subpopulacije sarđela, i to sjevernojadranska koja obitava sjeverno od Jabučke kotline, te srednjojadranska koja obitava južno od Jabučke kotline. Međutim, sarđele iz te dvije skupine se po svom vanjskom izgledu gotovo uopće ne razlikuju. Na škržnim poklopcima srdele iz obje skupine jasno se vide lepezasto poredane brazdice, po čemu se sa sigurnošću mogu razlikovati od sličnih vrsta riba kao što su papalina i srdela golema kod kojih nema spomenutih lepezastih brazdica.

Velikim koncertom Stradun Classic festivalskog orkestra i Dubrovačkog simfonijskog orkestra zaključeno je osmo izdanje festivala komorne glazbe Stradun Classic. Bilo je to pravo glazbeno slavlje pred brojnom publikom u atriju Kneževa dvora, uz vrhunske soliste i glazbena remek djela na programu.

Koncert je započeo uzvišenom Fantazijom na temu Thomasa Tallisa R. Vaughana Williamsa, zatim je proslavljena cellistica Monika Leskovar nastupila kao solistica u Dvořákovom Rondu u g-molu, nakon čega je uslijedio Crusselov Treći stavak iz Concertante u B-duru u kojem su nastupili klarinetistica Marija Pavlović, fagotist Pieter Nuytten i rogist Radovan Vlatković. U drugom dijelu koncerta publika je mogla čuti Bruchovu Romanzu u F-duru u izvedbi orkestra i violista Romana Spitzera, te za kraj Mendelssohnov čuveni Koncert za violinu u e-molu u izvedbi orkestra i violinista Gordana Nikolića, koji je ujedno i umjetnički vodio čitav koncert.

Gostujući glazbenici Stradun Classic festivala i Dubrovački simfonijski orkestar, predvođeni Gordanom Nikolićem, te umjetnička voditeljica festivala Marija Pavlović ispraćeni su dugim pljeskom i stajaćim ovacijama.

Inače, festival je započeo 26. kolovoza te publici priredio pet bogatih koncerata, raznolik program i vrhunske izvedbe.

RRD

Fun H2O Mlini obranio je naslov prvaka dubrovačke vaterpolske Divlje lige.

U finalu ovogodišnje Divlje lige igranom u Portu Fun je pobijedio Elitu s 11:6. U susretu za treće mjesto Kokoti su pobijedili Porporelu 7:4.

Fun H2O je inače tek četvrta momčad kojom je pošlo za rukom obraniti naslov, prije su to uradili Danče, Kiks 04 i Solitudo.

JPA

Sinoć je u crkvi Male braće održan treći koncert Stradun Classic Festivala, naziva „Masterpiece“. Publika je imala priliku poslušati dva prava remek-djela glazbene literature. Najprije, Puccinijeve „Krizanteme“ (izveli su Gordan Nikolić i Mirabai Weismehl Rosenfeld, violine; Zoran Marković, kontrabas; Šimun Končić, viola i Mihaela Martinović, cello). Zatim je uslijedio Schubertov monumentaln Oktet u F duru (Godan Nikolić i MIrabai Weismehl, violine; Roman Spitzer, viola; Monika Leskovar, cello; Zoran Marković, kontrabas; Radovan Vlatković, rog; Marija Pavlović, klarinet i Pieter Nuytten, fagot).

Publika je izvedbe ova dva remek-djela ispratila velikim pljeskom, a novi koncert slijedi već večeras u atriju Kneževa dvora te nosi naziv „It takes two to tango“. Večerašnji koncert slavi strast, ritam i dijalog kroz djela koja utjelovljuju duh suradnje i raznolike glazbene izraze 20. stoljeća. Program se kreće između Južne Amerike i

Europe, tradicije i inovacije, intime i vatrenosti. Na programu su djela Piazzole, Villa-Lobosa, M. de Falle, ali i svjetska praizvedba „Muze Radidan“ Dubravka Detonija. Skladba je posvećena izvođačima večerašnje premijere – rogistu Radovanu Vlatkoviću i pijanistu Danijelu Detoniju – a naslov proizlazi iz Muzika za

Radovana i Danijela. Skladana je 2015. godine u Dubrovniku.

rrd

Mladi članovi dubrovačkog banda Agroni boravili su proteklih dana u Njemačkoj, u sklopu razmjene glazbenih talenata Centra za djecu, mlade i obitelj Dubrovnik u suradnji gradova prijatelja Dubrovnika i Bad Homburga.

Agroni su imali dva uspješna koncerta tijekom velikog Laternenfesta i odsvirali energičnu rock glazbu koju stvaraju tijekom cijele godine pod okriljem CDMOD i mentora iz udruge Podroom TUP. Prvi nastup imali su u na otvorenoj pozornici kluba e-Werk 29. kolovoza, a potom drugi sutradan u samom centru Bad Homburga na pozornici Schlossgarage, ispod stare gradske jezgre i dvorca koji je dijelom izgrađen još u 12. stoljeću.

Sve prisutne su svojim glasovima i zvukom oduševile djevojke i mladići u sedmeročlanom sastavu: Karmen Bajević, Ines Jerković, Eva Baletić, Leo Deranja, Mislav Muslić, Kristian Šišić i Andriano Čupić. Osim njih, na oba koncerta nastupila su još četiri banda: Kanti S-Wings (Chur, Švicarska), Skool Fighters, Test Gamma i Thruxtone (Bad Homburg, Njemačka).

JPA

Trideset i dvoje nas sniježničarki i sniježničara uspelo se na dva najviša vrha Zelengore – Bregoč (2014 m) i Kozje strane (2013 m). Uz svitanje preko Malaštice dan je započeo rano okupljanjem na Brgatu i vožnjom prema prijevoju i selu Čemerno. Nakon toga uslijedila je prava off-road avantura – truckanje kombijima NP Sutjeska do Orlovačkog jezera. Vožnja je bila toliko živopisna da su krenule šale kako bi se svi problemi s bubrežnim kamencima mogli rješavati upravo ovim putem. Inače ne pretjerano zahtjevan uspon od gotovo 2 sata postaje izazovan kroz maglu na prohladnih 10 stupnjeva, a u nekim trenucima vidljivost nije bila viša od 20 metara.

Na prvom vrhu dočekala nas je također magla. Umjesto širokih pogleda na Leliju, Treskavicu, Visočicu, Maglić, Volujak i Durmitor na istoku, dobili smo scenografiju za horor film. Ipak, atmosfera je bila vesela - smijeh i šale grijali su bolje od sunca. Magla nas nije napustila ni na Kozjim stranama pa smo je proglasili našim stalnim vodičem toga dana.

Pri silasku se napokon razišla i otkrila očaravajuću divljinu Zelengore: prostrana polja borovnica i nevjerojatne krajolike. Mobiteli su odmah krenuli škljocati, pokušavajući uhvatiti dio te veličanstvene scenografije. Neki su zaronili u grmove borovnica, a drugi su osvježili noge u Orlovačkom jezeru.

Sve u svemu: 10 kilometara, 650 metara uspona i oko pet sati hoda – taman da se umorimo, ali i doživimo nezaboravan izlet.

Veliko hvala cijeloj ekipi na sjajnoj atmosferi, a posebno našim vodičima - Mariu Miljaku, te pomoćnoj vodičici Luciji Prišlić i pomoćnom vodiču Vlahu Koprivici - na sigurnom i veselom vođenju kroz ovu maglovitu pustolovinu.

Zelengora nas je osvojila - pašnjacima, borovnicama, travnatim vrhovima i jezerima. Vraćamo se sigurno, ovaj put po sunčane poglede.

Za kraj hvala NP Sutjeska, i hvala planini što nam je unatoč zahtjevnim uvjetima kretanja dopustila da ispenjemo njene vrhove.

I kroz maglu, i kroz polja borovnica, nema nas đe ne dođemo!

Katarina Čebulc Negodić

Foto: Fabijan Drnas

Odabir vrste strune od koje će se izraditi udičarska oprema može biti presudan za njenu kvalitetu te brojnost, veličinu i vrstu ulova ostvaren njome. Većina udičara pažljivo bira vrstu strune od koje će izraditi osnovu sistema te privez (primulu, pjok, pramu), njegov završni, dio koji drži udicu. Puno manje ih s jednakom pozornošću bira od čega će izraditi predvez, dio koji spaja osnovnu strunu i privez, iako je podjednako važan, u nekim situacijama presudni čimbenik uspješnosti ribolova.

Zato što se o izboru predveza neopravdano malo vodi računa malo se i zna o tome. Ne tako davno, izbor je bio lagan jer se osim u vrlo rijetkim specifičnim slučajevima predvez pravio od najlonske strune. Od pojave „FC“, fluorougljične, sve se češće pravi i od te najsuvremenije jednonitne strune.

Kada je koju od njih dvije najbolje iskoristiti za izradu predveza ovisi najviše o tehnici ribolova. Evo što se o tome za sada zna.

U okomitom ribolovu, prirodnim i umjetnim mamcima, kako bulentinom tako i „vertical jigging“, tehnikom okomitog skosavanja, presudno je da osnovna struna i predvez uvijek budu zategnuti kako bi što brže prenosile signale kontakta ribe s mamcem. Osim toga, u takvom ribolovu, mnoge ribe oštrih zuba i jakih čeljusti poput zubaca, nakon kačenja najčešće spas traže spuštanjem na dno i skrivanje u rupu ili iza kakve prepreke. U takvim situacijama zbog veće otpornosti na habanje i manje rastegljivosti predvez od fluorougljične strune je bolje rješenje od najlonskog.

Međutim, prilikom ribolova okomitim skosavanjem „tenia“, „madai“ i „live kab“ varalicama, čiji su obvezni dijelovi kozice, lignje i ostali glavonošci, bolje je koristiti najlonski predvez jer on omogućava prirodniju akciju varalice i mamca. No, „vertical jigging“ varalice s „assist“ udicama podjednako se dopro prezentiraju i s najlonskim privezom jer im udice imaju veliku pokretljivost, posebice ako su vezane kevlar i ostalim višenitnim strunama, što je najčešće slučaj. Osim toga, najlonski privez bolje apsorbira snažne udarce riba, a većina od njih poput škrpine i pagra neće odustati od napada ni ako vide privez.

U ribolovu bacanjem varalica, bez obzira lovi li se s obale ili plovila, dvojbe nema - osim u vrlo, vrlo rijetkim slučajevima, kao i osnovnu strunu, predvez je bolje izraditi od fluorougljične strune. S njim je lakše dosegnuti željenu daljinu odbačaja, a on bolje podnosi trljanje o dno i prepreke na njemu. Osim toga, manje rastegljiva fluorougljična struna omogućava preciznije vođenje varalice te jaču kontru.

Posve suprotno, najlonski predvez najčešće je bolje rješenje za lov s obale čekanjem na dnu mamcem, osobito mekanim. Elastičnija i podatnija struna omogućava prirodniju prezentaciju mamca, ali i dovoljnu napetosti sistema. Uz sve to, njena vidljivost ne dolazi do izražaja jer je polegnuta na dno, među kamenjem i biljem.

Kada je u pitanju ribolov pendulom, odabir vrste strune za izradu predveza ovisi o ciljanoj lovini, bez obzira lovi li se mamcem ili varalicom. Ukjate i vrnute te ostale pelagrične ribe koje vrlo energično i silovito napadaju mamac najbolje je loviti priborom čiji je barem predvez, ako ne i osnovna struna izrađen od najlona. Osim toga, elastičniji najlonski predvez omogućava prirodnije kretnje mamca.

U organizaciji Turističke zajednice grada Dubrovnika i Grada Dubrovnika, tijekom ovog tjedna nastavlja se program kulturno-glazbenih manifestacija Ulicama našeg Grada i Ljetne priredbe u turističkim mjestima.

Tjedan započinje glazbenim nastupom Klape Malfi koji će se održati u utorak, 2. rujna u 21 sat na šetnici u Uvali Lapad. Istoga dana, u 22 sata ispred Kneževog dvora, u okviru programa Serenada Gradu, nastupit će Klapa Kaše.

U srijedu, 3. rujna u 21 sat na šetnici Uvale Lapad koncert će održati Klapa Staro vino, a potom u 22 sata ispred Kneževog dvora nastupa Klapa Ragusa.

U četvrtak, 4. rujna u 21 sat na šetnici Uvale Lapad održat će se folklorni nastup Kulturno-umjetničkog društva Osojnik.

U petak, 5. rujna nastavlja se program Serenada Gradu koncertom Klape Amfora ispred Kneževog dvora u 22 sata, dok će istoga dana u 22 sata ispod platana u Orašcu nastupiti glazbeni sastav Rišpet.

Ovotjedne manifestacije završavaju u subotu, 6. rujna, na rivi u Gružu, gdje će u 22 sata započeti tradicionalna Gruška noć koncertom Nena Belana & Fiumensa. Uz vrhunsku glazbu i nezaboravan ambijent gruške rive, Gruška noć i ove će godine biti jedan od vrhunaca ljetnog programa.

TZ GRADA DUBROVNIKA

Ovogodišnje nacionalno natjecanje „Hrvatsko stablo 2025. godine” započinje 1. rujna u ponoć otvaranjem javnog glasanja za izbor pobjednika natjecanja. Za titulu Hrvatskog stabla 2025. godine natjecat će se dva kandidata, a jedan će imati priliku predstavljati Republiku Hrvatsku na međunarodnom natjecanju Europsko stablo 2026. godine.

Ovogodišnji kandidati su alepski bor (Pinus Halepensis Mill) iz Vrboske, Splitsko - dalmatinska županija, prijavitelj Društvo prijatelja kulturne i prirodne baštine Vrboska i hrast medunac, (Quercus pubescens) iz Kostrene, Primorsko-goranska županija, prijavitelj KD Kostrena d.o.o.

Glasanje za Hrvatsko stablo 2025. godine započinje 1. rujna i trajat će do 30. rujna. Glasat se može samo za jednog kandidata putem službene stranice Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko - neretvanske županije.

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko - neretvanske županije kao nacionalni koordinator natjecanja „Stablo godine” u ime Republike Hrvatske nominirat će pobjednika natjecanja „Hrvatsko stablo” na natjecanje za „Europsko stablo”. Natjecanje „Stablo godine”, kako na nacionalnoj tako i na europskoj razini, iz godine u godinu poprima sve veće razmjere broja sudionika, ali i glasača. Pobjednik natjecanja Europsko stablo godine simbolično se proglašava ususret Svjetskom danu šuma 21. ožujka svake godine. Ceremonija proglašenja tradicionalno se održava svake godine u Bruxellesu.

Upute za glasanje:

Glasanju se može pristupiti direktno putem poveznice https://www.zastita-prirode-dnz.hr/glasaj-za-hrvatsko-stablo-2025-godine/ i službene stranice Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije – https://www.zastita-prirode-dnz.hr/

JPA

Izložba slikarice Mihaele Rašice pod nazivom „Nebo iznad Dubrovnika” bit će otvorena u Galeriji Dulčić Masle Pulitika u četvrtak, 4. rujna u 20 sati.

Na izložbi inspiriranoj Dubrovnikom, odnosno brojnim vizualnim sjećanjima i momentima iz djetinjstva u svom rodnom gradu, umjetnica nudi promatraču jednu sliku Grada koja će mu u prvi mah djelovati poznato, ali i otvoriti nove vizualne i emotivne prostore doživljaja. Na izložbi će biti predstavljeno 13 radova nastalih 2024. i 2025. godine, većinom velikih formata, na kojima se izmjenjuju prizori kako osobnih uspomena, tako i dubrovačkih općih mjesta i kolektivnih sjećanja.

Kustosica izložbe, Jelena Tamindžija Donnart u izložbenom katalogu za Rašicin rad između ostaloga zapisuje: „Sjećanje u radu slikarice Mihaele Rašice služi kao oblikovna masa iz koje izranjaju narativni i vizualni sklopovi isprepleteni između prošlosti i sadašnjosti. Ovdje se sjećanje predstavlja kao živi organizam koji se pokreće, razvija, savija, uvija pri čemu ga autorica opisuje kao golemo, trodimenzionalno i nejasno. Autorica sjećanja percipira poput velikih prostora duše unutar kojih upisuje svoje doživljaje, trenutke, ljude kojih se prisjeća tijekom takozvanog hodočašća gradom svojeg djetinjstva. Tijekom tog procesa Rašica gotovo felinijevski poetizira sjećanje kao dio te stvarnosti koja je zapravo akumulacija uspomena i snova prepuna simbolike i metafore. Rašica reducira figuraciju te stvara apstrahirane plohe koje tvore novu apstraktnu kolorističku kompoziciju. Promatračevo je oko pritom aktivno, intrigirano da pronađe smisao prikazanog na granici figuracije i apstrakcije. Na razvoj duktusa Rašičina slikarstva utjecao je francuski postimpresionizam, ali je i snažno prisutno nasljeđe dubrovačke kolorističke s

Izložba ostaje otvorena do 30. studenoga.

Biografija:

Mihaela Rašica rođena je 1997. u Dubrovniku. Diplomirala je 2023. na studiju Likovne kulture i 2024. na studiju Slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagala je na više samostalnih i grupnih izložbi u Hrvatskoj, Sloveniji, BiH i Portugalu. Dobitnica je Kontrapunkt nagrade na 7. Hrvatskom bijenalu slikarstva. Objavila je dvije autorske zbirke poezije (Grimiz, kristal i sol 2023., Strune i stihije, 2020.). U svojoj se umjetničkoj praksi najviše bavi slikarskim problemima svjetlosti i boje, kadrirajući ekspresivno slikane figure u apstrahirane kolorističke kompozicije. Slika na nasljeđu francuskog postimpresionizma i američkog figurativnog ekspresionizma sa snažnim utjecajima dubrovačke kolorističke slikarske tradicije. Iako raznorodni, njeni se motivi uvijek tematski bave svjetlošću i bojom kao vizualnom, ali i metafizičkom, duhovnom pojavom. Živi i radi u Zagrebu.