Ribolov je jedan od najstarijih načina pribavljanja hrane, a samim tim i povijest ribolovnih alata seže iznimno daleko u prošlost pa tako i povijest udice. Koliko je točno duga povijest udica teško je utvrditi jer su prve bile od drveta, nedovoljno otpornog materijal, zbog čega do danas nisu pronađeni ostaci takvih udica. No, postoje crteži iz davnih vremena koji ukazuju na njihovo postojanje.

Za prethodnika današnjih udice smatra se „kopljasta udica“ - ravan štapić naoštren na oba kraja koji se vezuje u sredinu. Kada riba proguta mamac u kome je „kopljasta udica“, struna se zategne, a oštri vrhovi se zabijaju u njeno ždrijelo. Zanimljivo je da se i danas proizvode udice tog oblika, jasno od metala, koje se koriste za lov jegulja i sličnih riba.

Prve udice oblika kakvog su i danas - s tijelom, krivinom i vrhom - pojavile su se prije oko 40 tisuća godina. I one su bile od drveta. Izrađivane su od grančice s trnom ili sličnim izraštajem kako bi se lakše mogle oblikovati u karakterističan oblik udice. U tu svrhu najviše su korištene tvrde i žilave grančice i trnovi gloga te ostalih grmova i stabalaca iz obitelji ružovki. Udica od njih može biti oštra skoro koliko i suvremena metalna.

Interesantno je da su se drvene udice koristile sve relativno donedavno. Tako su do kraja 19. stoljeća u Velsu i Engleskoj, na Temzi, za lov iverka i lista koristili udice od glogovog trnja. Također, sve do kraja 19. stoljeća laponski su ribari lovili bakalara udicom od klekovog drveta, koje je bilo ojačavano zagrijavanjem. Sličnom su udicom od kleka sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća u Švedskoj lovili manjića, slatkovodnog bakalara, jer su smatrali da miris kleka privlači ribu, pa čak i da manjić izbacuje iz usta čeličnu udicu kada je osjeti, što je netočno. Velike drvene udice koristili su donedavno i ribari u Kanadi i na Aljasci, za lov halibuta, najveće plosnatice.

*S obzirom na to da fotografije nisu dio javnog događanja osobe koje se nalaze na njima u prvom planu, ukoliko to smatraju za potrebnim iz bilo kojeg razloga, uklanjanje mogu zatražiti na e-mail naveden u rubrici Kontakt.

Streljački klub „Dubrovačko primorje“ domaćin je Prvenstva Hrvatske u disciplinama TRAP i SKEET, koje će se održati 6. i 7. rujna na streljani u Visočanima. Na prvenstvu će nastupiti najbolji hrvatski strijelci u ovim disciplinama, a posjetitelje očekuje vrhunski sportski spektakl. Svoje ponajbolje vještine pokazat će preko 130 natjecatelja iz cijele Hrvatske.

Program događanja:
Subota, 6. rujna – natjecanje 75 meta
Nedjelja, 7. rujna – nastavak natjecanja 50 meta, finale i proglašenje pobjednika

Što su TRAP i SKEET discipline?

Na Prvenstvu Hrvatske u Dubrovačkom primorju natjecatelji će se okušati u dvjema najpoznatijim olimpijskim disciplinama streljaštva – TRAP i SKEET.

TRAP – Strijelci pucaju u glinene golubove koji iz stroja izlijeću ispred njih, svaki put iz drugačijeg smjera i visine. Meta je brza i nepredvidiva, što zahtijeva veliku koncentraciju i refleks.

SKEET – Mete izlijeću iz dvije kućice, s lijeve i desne strane strijelca, te se križaju u zraku. Strijelci pucaju iz osam različitih pozicija, pa disciplina traži iznimnu preciznost i prilagodljivost.

Obje discipline su olimpijski sportovi i smatraju se vrhunskim testom vještine, fokusa i brzine reakcije.

JPA

Dino Merlin nastupit će na dočeku Nove godine u Dubrovniku, potvrdio je jučer gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković.

Merlin će tako Dubrovčane i njihove goste uvesti u 2026. godinu na Stradunu, a ovo je drugi put da nastupa na dočeku u Dubrovniku. Naime, Dino Merlin prvi put to je uradio na dočeku nove 2018. godine.

Time se nastavlja niz velikih zvijezda na dočecima u Dubrovniku, prije devet mjeseci, na dočeku 2025. nastupili su Zucchero i Tony Cetinski, a prije njih na Stradunu je na dočeku 2024. godine pjevao Zdravko Čolić.

JPA

Znanstveno je davno dokazano da lignje, kao ni ostali glavonošci, ne mogu razlikovati boje jer u njihovim očima postoji samo jedan vizualni pigment. Unatoč tome, potvrdili su ono što iskusni ribolovci odavno tvrde - da je za uspjeh u lovu lignji ipak veoma važna i boja varalice, točnije njen dekor. Naime, spoznali su da glavonošci imaju vrlo dobru sposobnost kontrastnosti, tj. razlikovanja dvije različite boje, jer ih vide kao nijansu jedne, pretpostavlja se sive. Zato tvrde da je vrlo važan dizajn varalice, osobito pruga i točaka, koje se jasno vide. To znači da je za varalicu dobro ako ima kontrastnom bojom izražene oči, tamne točke na svijetlom tijelu i obrnuto, jasno uočljive mrlje te uzdužne i poprečne pruge. Vrlo je poželjno, tvrde, da varalica ima i krvavo crvene „škrge“ i „rane“, ne samo zbog kontrasta nego i zato što je to obilježje ranjenog, lakog plijena.

Zbog svega toga znanstvenici tvrde da pri odabiru varalice treba voditi računa da se njezine boje što više razlikuju. Ne samo međusobno nego još i više od boje okoliša okoliša.

Danas na tržištu postoji sva sila varalica za lov lignji, s više dekora nego kod bilo kojih drugih varalica. Kojeg će dekora varalica biti uspješna ovisi o brojnim čimbenicima, često nepoznatim, nevidljivim ili promjenjivim u vrijeme lova.

Iskustvom generacija došlo se do nekoliko osnovnih pravila odabira. Najvažnija su da odabir treba obaviti ovisno o svjetlosnim uvjetima u kojima će se loviti te da dekor varalice mora biti u kontrastu s bojom okoliša.

Većina lovaca na lignje diljem svijeta smatra da je pri odabiru neusporedivo najvažnija dominantna boja dekora. Shodno tome, većina proizvođača, među njima i najveći koji imaju znanstvene istraživačke timove, za određene uvjete preporučuju varalice određenih dominantnih boja. Vezano uz vremenske uvjete, prozirnost mora, specifičnost terena i doba dana, čuveni japanski „DUEL“ preporučuje najviše, mogućnost odabira čak devet dominantnih boja:

1. ZELENA za duboke terene. Leđa prirodno zelene boje u kombinaciji s crvenom podlogom i luminiscentnim svjetlom potiče reakciju čak i neaktivnih olignji u dubokim vodama.

2. RUŽIČASTA (roza) za uvjete slabog svjetla poput noći bez ili oblačnih noći s mjesečinom. Učinkovitost dodatno povećava crvena holografska traka na crvenom tijelu jer jasno ističe siluetu u situacijama kada svjetlo ne dopire do varalice, što olignjama olakšava da je primijete.

3. LJUBIČASTA je najprikladnija za lov pod mjesečinom ili bez nje oko obalne javne rasvjete. Učinkovitost privlačenja lignji na širokom području dodatno poboljšava kombinacija jarko plavog luminiscentnog sloja, koji izrazito vidljiv olignjama, s nježnijom ljubičastom bojom.

4. NARANČASTA, osobito u kombinaciji s „UV“ ljubičastim tijelom izrazito je vidljiva u uvjetima slabijeg svjetla, poput svitanja i sumraka te u mutnom moru.

5. PLAVA, osobito u kombinaciji s „UV“ ljubičastom bojom najučinkovitija je u bistrom moru.

6. ROZA („pink“), je najučinkovitija u dnevnom ribolovu, posebno u kombinaciji s ljubičastim točkama s „UV“ ljubičastim efektom.

7. LIMUN ZELENA („chartreuse“), jarko žuto- zelena je najbolje rješenje za lov u mutnim vodama i predjelima do kojih „UV“ zrake teško prodiru.

8.CRVENA je najbolje rješenje za lov po oblačnom vremenu kad je sunčevo „UV“ zračenje slabo, jer jasno ističe obris varalice, osobito kad emitira „UV“ „neon flash“ svjetlost.

9. SMEĐA, boja grebena i smeđe morske trave, koji se često nalaze uz i u području morskih livada najučinkovitija je za lov u i oko podmorskog raslinja. Njenu učinkovitost dodatno pojačavaju narančasti detalji.

Lea Hajdin i Anđela Šipka više nisu igračice Raguse, objavio je danas klub.

„Bliži nam se početak nove sezone, krenule su i pripreme, što je dobra prilika da se zahvalimo Lei i Anđeli na svemu učinjenom u dresu dubrovačkog kluba. A uspomena i uspjeha je bilo na pretek... Hajdin je u Ragusu stigla 2022. godine. Osvojila je dva Prvenstva i jedan Kup, a pamte se i nastupi u Eurokupu. Karijeru nastavlja u Italiji. Šipka je za Ragusu nastupala u prošloj sezoni, osvojivši Prvenstvo. Sljedeći izazov je Španjolska.” – navode iz ŽKK Ragusa.

„Cure, želimo vam puno sreće u novim izazovima. Jedno veliko hvala na svemu”, poželjeli su iz kluba svojim dosadašnjim igračicama.

JPA

Izložba slikarice Mihaele Rašice pod nazivom „Nebo iznad Dubrovnika” otvorena je u četvrtak u Galeriji Dulčić Masle Pulitika.

Na izložbi inspiriranoj Dubrovnikom, odnosno brojnim vizualnim sjećanjima i momentima iz djetinjstva u svom rodnom gradu, umjetnica nudi promatraču jednu sliku Grada koja će mu u prvi mah djelovati poznato, ali i otvoriti nove vizualne i emotivne prostore doživljaja. Na izložbi je predstavljeno trinaest radova nastalih 2024. i 2025. godine, većinom velikih formata, na kojima se izmjenjuju prizori kako osobnih uspomena, tako i dubrovačkih općih mjesta i kolektivnih sjećanja.

Kustosica izložbe, Jelena Tamindžija Donnart u izložbenom katalogu za Rašicin rad između ostaloga zapisuje: „Sjećanje u radu slikarice Mihaele Rašice služi kao oblikovna masa iz koje izranjaju narativni i vizualni sklopovi isprepleteni između prošlosti i sadašnjosti. Ovdje se sjećanje predstavlja kao živi organizam koji se pokreće, razvija, savija, uvija pri čemu ga autorica opisuje kao golemo, trodimenzionalno i nejasno. Autorica sjećanja percipira poput velikih prostora duše unutar kojih upisuje svoje doživljaje, trenutke, ljude kojih se prisjeća tijekom takozvanog hodočašća gradom svojeg djetinjstva. Tijekom tog procesa Rašica gotovo felinijevski poetizira sjećanje kao dio te stvarnosti koja je zapravo akumulacija uspomena i snova prepuna simbolike i metafore. Rašica reducira figuraciju te stvara apstrahirane plohe koje tvore novu apstraktnu kolorističku kompoziciju. Promatračevo je oko pritom aktivno, intrigirano da pronađe smisao prikazanog na granici figuracije i apstrakcije.
Na razvoj duktusa Rašičina slikarstva utjecao je francuski postimpresionizam, ali je i snažno prisutno nasljeđe dubrovačke kolorističke slikarske tradicije što čini izlaganje u kontekstu prostora Galerije Dulčić Masle Pulitika posebno zanimljivo.”

Izložba ostaje otvorena do 30. studenoga.

Biografija:
Mihaela Rašica rođena je 1997. u Dubrovniku. Diplomirala je 2023. na studiju Likovne kulture i 2024. na studiju Slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagala je na više samostalnih i grupnih izložbi u Hrvatskoj, Sloveniji, BiH i Portugalu. Dobitnica je Kontrapunkt nagrade na 7. Hrvatskom bijenalu slikarstva. Objavila je dvije autorske zbirke poezije (Grimiz, kristal i sol 2023., Strune i stihije, 2020.). U svojoj se umjetničkoj praksi najviše bavi slikarskim problemima svjetlosti i boje, kadrirajući ekspresivno slikane figure u apstrahirane kolorističke kompozicije. Slika na nasljeđu francuskog postimpresionizma i američkog figurativnog ekspresionizma sa snažnim utjecajima dubrovačke kolorističke slikarske tradicije. Iako raznorodni, njeni se motivi uvijek tematski bave svjetlošću i bojom kao vizualnom, ali i metafizičkom, duhovnom pojavom. Živi i radi u Zagrebu.

Radionicama lemljenja završilo je ovogodišnje STEM ljeto u ZTK. Članovi Informatičkog kluba Futura Martin Kuzman i Marko Tomašević, zajedno s Tomom Sjekavicom i Victoriom Ogrestom iz ZTK GD i ZTK DNŽ, održali su u srijedu i četvrtak ukupno četiri radionice.

Polaznici su lemili setove robota, tako što su na tiskane pločice spajali elektroničke elemente poput otpornika, LED dioda, prekidača i držača baterije. Nakon stečenog znanja iz elektronike i elektrotehnike te uspješnog lemljenja svih komponenti dobili su svijetleće robote.

STEM ljeto u ZTK organizirale su Zajednica tehničke kulture Grada Dubrovnika i Zajednica tehničke kulture Dubrovačko-neretvanske županije u suradnji s Informatičkim klubom Futura, a program se održavao u Centru za djecu, mlade i obitelj Dubrovnik od 25. lipnja do 4. rujna 2025.

Tijekom ljeta održano je ukupno 40 radionica na kojima je sudjelovalo 492 polaznika, dok je prijavljenih bilo 582. Obrađeno je deset različitih tema: LEGO igraonice, WeDo 2.0 i mBot robotika, crtanje 3D olovkama, 3D modeliranje, programiranje bez ekrana, mali inženjeri, logički graditelji te lemljenje.

JPA

Sinoćnjim koncertom u atriju Kneževa dvora Dubrovački simfonijski orkestar započeo je ciklus novih koncerata. Iako ljeto još traje, u koncertom programu započela je glazbena jesen koja će trajati sve do kraja listopada.

Orkestrom je ravnao uvijek rado viđen gost Grada, maestro Pavle Zajcev, dok je kao solist nastupio vrsni violončelist Jasen Chelfi.

Koncert je započeo Haydnovom Uvertirom L’Isola disabitata, a zatim je uslijedo njegov Cello koncert u D-duru u kojem je publika imala priliku poslušati solista, Jasena Chelfija, inače vođu violončela u Zagrebačkoj filharmoniji. Koncert je zaključila Beethovenova Simfoniju br. 4 u B-duru.

Sljedeći koncert na rasporedu je u ponedjeljak 8. rujna kada će nastupiti Brass and Percussion septet DSO-a u sastavu: Karmen Pervitić – udaraljke, Džemal Cakić – truba, Toni Kursar – rog, Martin Hrćan – rog, Damir Butigan – euphonium, Ivan Kušelj – truba i Alan Polzer – bubnjevi. Program koncerta podijeljen je u tri dijela: Tribute to Mancini, Tango (Od Dubrovnika do Buenos Airesa) i Povratak korijenima. Aranžmane je priredio Damir Butigan.
Koncert će se održati u atriju Kneževa dvora s početkom u 21 sat.

Ulaznice za koncert dostupne su u Slanici, online u sustavu ulaznice.hr, u Luži i agenciji Perla Adriatica na Pločama te sat vremena prije početka koncerta pred ulazom. Kontakt za informacije je 091 613 7314.

rrd