Voditelj projektnog tima Sveučilišta u Dubrovniku Marko Potrebica, kad je posao u pitanju ima samo jednu novogodišnju želju, a ona je što skoriji početak radova na izgradnji studentskog doma u Dubrovniku. Naime, nakon što je Državna komisija za provedbu javne nabave još u listopadu 2017. srušila natječaj za odabir izvođača radova za izgradnju studentskog doma, 29. prosinca raspisan je novi natječaj, koji će, očekuje Potrebica, ovaj put proći bez naknadnih žalbi i prigovora.

- Sveučilište je sukladno izmjenama Zakon o javnoj nabavi prilagodilo troškovnik i krajem prosinca prošle godine raspisali smo novi natječaj za odabir izvođača radova na izgradnji Studentskog doma i ja zaista očekujem, a to je i moja jedina novogodišnja želja kad je posao u pitanju, da po okončanju natječaja više ne bude prigovora i žalbi te da s izgradnjom doma započnemo oko Uskrsa. - kazao je Potrebica.

Inače, Studentski dom u Dubrovniku, koji će se graditi u Čokolinu, trebao bi na četiri kata raspolagati s 254 sobe odnosno 503 kreveta te ostalim sadržajima.

Godina tek što je počela, a gradonačelnik Mato Franković startao je hvaleći se projektima koje je tobože realizirao kroz nekih šest mjeseci mandata koji je započeo još u lipnju 2017. godine.

Nije tiskao letke ni promidžbene biltene poput svog prethodnika Andra Vlahušića, ali je u 2018. koja tek što je počela, itekako nastavio Vlahušićevim stopama. Za Frankovića se može reći da je čak i nešto napredniji od Vlahušića. Naime, Franković je svojih deset projekata praćenih prigodnim fotografijama, koje zapravo ništa ne govore stanovnicima Dubrovnika, prikazao na dvije stranice plaćenog oglasa u jednoj lokalnoj tjednoj novini. Dok je ta novina nešto i zaradila na objavi tog Frankovićeva plaćenog oglasa, jedan portal napravio je to mukte, ili barem izgleda tako, a građani su zapravo ostali obmanuti jer od deset projekata kojima se Franković pohvalio da ih je riješio, rijetko je koji zaista i realiziran.
Franković je prihvatio time stil Andra Vlahušića, kojemu je toliko zamjerao reklamiranje.

Objavljen je taj pamflet i danas na službenim stranicama Grada Dubrovnika, u deset točki, a Franković je kao prvi projekt kojega je u proteklih šest mjeseci riješio naveo kako je „terminal u Gružu vraćen Gradu čime su zaštićeni strateški interesi Luke Dubrovnik“.

No, jeste li u Gružu vidjeli taj terminal, postoji li on uopće? Naravno da ne postoji jer njegova izgradnja još nije niti počela, a kamoli da je izgrađen. Tako nešto što ne postoji ne možemo zvati terminalom, a kamoli govoriti da je vraćeno Gradu. Osim što nije niti bio otet, taj je projekt zahvaljujući zaigranoj dječici daleko od ikakve izgradnje i realizacije.

Zadatak, za koji se Franković u plaćenom oglasu hvali kako ga je realizirao jest i Zaklada Blaga djela. Tako navodi kako je „imenovanjem Upravnog vijeća Blagih djela omogućeno ponovno humanitarno djelovanje Zaklade“.

Zaklada Blaga djela zapravo će bit riješena onog trenutka kad se gradska imovina na upravljanje vrati Gradu, koji će onda od prihoda koje ostvari od te imovine biti u mogućnosti sam znatno intenzivnije humanitarno djelovati prema onima kojima je takva pomoć potrebna.

U plaćenom oglasu kao prioritet, koji je navodno riješen, Franković je naveo kako su „dovršeni pregovori s tvrtkom Excelsa nekretnine, koncesija za žičaru se počinje naplaćivati“.

Možda je Franković s predstavnicima Excelsa nekretnina zaista i završio pregovore, no koncesijska naknada za žičaru još se uvijek ne naplaćuje, a ona zaostala teško da će ikada biti naplaćena. Osim toga, nije li Franković i njegova većina u Gradskom vijeću baš na posljednjoj prošlogodišnjoj sjednici Gradskog vijeća koncesiju s 10, Excelsi produžio, odnosno dao na 50 godina. Zanimljivo, pri tom ni on ni oni koji su zato glasali nisu razmišljali da će rijetko koji od njih živ dočekati isticanje te koncesije, ali što bi njih takve kakvi jesu to bilo i briga. Oni žive za trenutak, što njih briga što će ostaviti generacijama iza sebe. Njima je važno samo da osiguraju svoju djecu i bližu rodbinu te kumove.

„Potpisan je novi aneks ugovora s DPDS-om o gospodarenju zidinama koji je povoljniji za proračun Grada Dubrovnika“, hvali se Franković u plaćenom oglasu. Na dodatak tom ugovoru bjanko potpis stavio je i prije nego ga je amenovala većina koju drži u Vijeću. Bit će da mu je bila velika preša. Osim što nije baš zakonski poželjno stavljati potpise na bjanko ugovore, još je manje poželjno da dubrovački gradonačelnik i dalje ostaje talac skupine koju drugi političari nazivaju i masonskom ložom, nemoćan da najvrednije gradsko bogatstvo vrati na upravljanje Gradu.

Hvali se Franković tako dalje kako je „donesena odluka o kupnji Vile Čingrije kao primjera zdanja od iznimnog baštinskog značaja za Grad Dubrovnik“.

Da, Vila Čingrija svakako je primjer jednog od zdanja od baštinskog značaja za Grad Dubrovnik, no kad je iznimnost u pitanju, od nje su puno vrjedniji dubrovački ljetnikovci koji još uvijek nisu u gradskom vlasništvu. Vrjednija i palača Sponza koju bi država trebala vratiti Gradu, a ne mu je prodati, ukoliko je baš to nekretnina o čijoj kupnji razmišlja Franković, a o njoj još uvijek ne želi javno govoriti jer se, kako je kazao, radi o iznimno osjetljivoj nekretnini.

Čingrija koju će obnavljati DPDS, a u kojoj će poslije obnove biti javni i komercijalni sadržaji, a malo više komercijalni, ipak nije za građane toliko važan objekt. To što će DPDS obnavljati zdanje koje će potom biti dijelom komercijalizirano, dakle bit će na upravljanje dano nekom privatnom poduzetnikom, u ovom Gradu nikoga ne zanima. Baš kao što nikoga ne zanima što se za obnovu Čingrije neće možda ni raspisivati javni natječaj, a trebao bi. Kad smo kod javnih sadržaja u Čingriji će vjerojatno otvoriti kakav muzej ili galeriju, tek da javnosti zamažu oči. Onda će taj sadržaj predstavljati kao iznimno važan za Grad.

Za Frankovića je iznimno važan i ljetnikovac Bunić-Kaboga pa navodi kako se „pokretanjem procedure za prijenos vlasništva preostale 2/3 nekretnine ljetnikovac Bunić Kaboga vraća u cjelovito vlasništvo Grada“.
Što će se u tom ljetnikovcu događati važno za građane i na koji će način i s koliko novca održavati to zdanje, Franković u plaćenom oglasu ne navodi. Možda će i on nakon prijenosa vlasništva biti povjeren na čuvanje DPDS-u?! Kad ga već prenosi u vlasništvo Grada i kad će taj ljetnikovac biti od tolike važnosti za građane, možda nije na odmet da Franković malo promisli te projektira i izgradi kakav pločnik ili pješačku stazu do tog ljetnikovca, čisto da mu građani ne hodaju po cesti dok hrle u ljetnikovac Bunić-Kaboga. O adekvatnom parkingu koji bi mogao primiti veći broj automobila ili autobusnoj stanici suvišno je i razmišljati.

Od deset točaka navedenih na Facebooku, a koej su i u plaćenom oglasu, svakako je najzanimljivija točka, odnosno projekt pod rednim brojem sedam – „uveden red u upravljanje javnim površinama uz oslobađanje pješačkih koridora i javnih prostora“.

Zima je, nema turista pa taj navodni red u upravljanju javnim površinama, odnosno oslobođeni pješački koridori i javni prostori prostom oku još nisu vidljivi. No, nije predsezona tako daleko, brzo će Uskrs, a tada će biti vidljivo što je i koliko oslobođeno.

„Potpisan je ugovor s Ministarstvom branitelja o sufinanciranju izgradnje 108 stanova za branitelje“, navodi Franković.

Koliko im je stanova izgrađeno i zemljišta dodijeljeno, ida da se da u Dubrovniku ima više branitelja danas nego što ih je bilo u ratu. Osim toga, bilo bi lijepo da stanove, kad im već grade, gradi u potpunosti država, a ne jedinice lokalne samouprave. Inače, rijetko je koja država svojoj vojsci za ratovanje gradila stanove, ali eto, Hrvatska kao iznimno bogata zemlja blagostanja takvo nešto sebi može priuštiti.

Eh, da, navodi Franković i kako se „nastavlja obnova zgrade Državnog arhiva (zaustavljena prije 8 godina) uz sufinanciranje Grada Dubrovnika“.

To je inače za građane iznimno značajan projekt. I tu država zaostaje s parama pa će ih dati Grad preko DPDS-a jer Grad solada ima za bacanje, nema veze što roditelji u vrtiće moraju nositi papirnate ručnike, plastične čaše, drvene bojice i papire za crtanje, neka Grad obilato sufinancira obnovu zgrade Državnog arhiva.

Budući da najavljuje kako će od 1. lipnja 2018. građani piti čistu vodu i za vrijeme kiša, zaista nije jasno zašto se izgradnja pročistača našla u plaćenom oglasu u prvom siječanjskom izdanju lokalnog tjednika kad eto i sam navodi kako projekt nije završen.

Zanimljivo je kako gradonačelnik među navodno ostvarene projekte u prvih šest mjeseci svoga mandata nije uvrstio niti jedan koji će nadomjestiti turizam. Naime, ako turisti u posljednje vrijeme u Dubrovniku postaju nepoželjni onda bi bilo logično osmisliti projekte kojima će se nadomjestiti prihodi ostvareni od turizma, a takvih projekata još nema na reklami. Ipak, neka se gradonačelnik reklamira jer što bi se zamarao konferencijama za novinare na kojem bi ga netko možda nešto i pitao kad u svakom trenutku može platiti reklamu.
I eto, Šuica je imala katalog, Vlahušić letke i biltene, a Franković plaćene oglase u lokalnim tjednicima. Svi su se oni reklamirali s ciljem da njihove poruke i rad dopru do građana. No, osim što je besmisleno reklamirati se na početku mandata s projektima koji su zapravo u začetku, još je besmislenije nastaviti raditi isto ono što si svom prethodniku zamjerao. Ali sve se to može opravdati onom starom „vidila žaba gdje konja kuju pa digla nogu da i nju potkuju“.

Kazalište Marina Držića dobit će uskoro novog ravnatelja. Naime, raspisan je natječaj za imenovanje ravnatelja na četiri godine. Za očekivati je kako će novi-stari ravnatelj biti Ante Vlahinić, ukoliko on to bude želio, jer na prošloj sjednici Gradskog vijeća, kad je donesen program za četverogodišnje razdoblje kazališta, zapravo nitko nije imao najmanjeg problema sa smjerom kuda kazalište ide.

Istina, na sjednici Gradskog vijeća Grada Dubrovnika zamjenica gradonačelnika Jelka Tepšić rekla je kako se tu radi samo o općenitom programskom okviru uz koji nije potrebno ići u detalje, naglasivši kako novi ravnatelj mora predložiti program i definirati smjernice. No, neuobičajeno bi bilo da se praktički bez pogovora usvoji programski smjer za iduće razdoblje, pa da se naknadno ide u neke nove smjerove.

Ovaj natječaj može se sagledati i kroz kontekst riječi predsjednika DUSTRA-e Željka Raguža koji je na istoj toj sjednici Gradskog vijeća, doduše uz točku o proračunu govorio o stanju u kulturi, odnosno previsokim izdvajanjima za kulturu. Podsjetimo, Raguž je tada kazao kako se na kulturu troši 30 posto proračuna što on smatra prevelikim izdvajanjem uj odnosu na dobiveno. Smeta ga i što se niti približno toliko novca ne ulaže u sport te je dodao kako bi "kravi šarulji bilo dobro na našem stadionu". Sve to ponovo je izjavio za portal Dubrovnikpress.hr, ističući kako "mu je magla gdje sav taj novac ide".

Čini se kako se stanje s Kazalištem Marina Držića vjerno može oslikati kroz te Raguževe riječi. Naime, za Kazalište se godišnje izdvaja 9,5 milijuna kuna. Za što? Eto, kako je rekao Vido Bogdanović na istoj sjednici Gradskog vijeća, za program u "kojemu nema suvremenih dubrovačkih autora u literarnom smislu".

- Dubrovnik se prilično smatra nekakvim kulturnim središtem s vrlo bogatom dramaturškom, literarnom i književnom baštinom i zanimljivo je da u programu našeg lokalnog malog dubrovačkog provincijskog kazališta u programu nema dubrovačkih autora. Nitko ne spominje dubrovačku književnost i baštinu. - riječi su Vida Bogdanovića.

No, ne bi program Kazališta trebalo promatrati samo kroz nedostatak suvremenih dubrovačkih autora. Recimo, gdje su predstave za djecu koje se izvode u vlastitoj produkciji? Dakle, ne računajući gostujuće predstave ili one amaterskih lutkarskih sastava. Nažalost, već godinama u dubrovačkom kazalištu kao da nije opcija činiti program koji bi trebao i educirati djecu te naviknuti ih na teatarske tekovine. Priča tu u Dubrovniku ide tako da se rade tri do četiri premijere godišnje, koje se repriziraju koji put dogodine te stvar obično tu završava.

Sve to za cijenu od 9,5 milijuna kuna, unatoč svim troškovima koji se moraju uzeti u obzir, poput mjesečnih izdvajanja za plaće glumaca, definitivno je premalo vraćeno za takvo proračunsko izdvajanje. Sukus priče takav je onda da više zainteresirane publike bude na Lidranu nego na pojedinim predstavama.

Jasno kako za sve tu nije i ne može biti kriv aktualni ravnatelj Vlahinić, ali zaokret u politici Kazališta Marina Držića je potreban. Kao i uostalom u puno drugih ustanova u kulturi Grada Dubrovnika. Nije problem u privređivanju vlastitih sredstava, kad bi recimo program bio izvrstan. Onda bi se jasno moglo reći da je kultura na prvom mjestu, da je bitno imati dobar proizvod, a da su novci sporedni. Međutim, u Dubrovniku, od kazališta pa nadalje, upravo je problem u tome što konačni proizvod nije dovoljno dobar da bi opravdao velika izdvajanja. Tada na prvo mjesto dolazi ekonomska računica.

Međutim, neće se to niti u budućnosti promijeniti. Neovisno o tome hoće li Vlahinić ponovo biti izabran za ravnatelja ili neće. Naime, kad se donosi četverogodišnji program, vrijedan dakle devet i pol milijuna kuna godišnje, a pritom među vijećnicima, osim Bogdanovićeve pecate, ne vlada interes za temom, jasno je kako stanje mediokritetstva većini očito odgovara.

Jednom kad ne bude odgovaralo, moglo bi biti prekasno, ako već i nije.

Još je u veljači 2017.godine načelnik Općine Ston Vedran Antunica za portal Dubrovnikpress.hr izjavio kako u tom malom slikopisnom gradiću bogate povijesti namjerava izgraditi uspinjaču. Prije nešto više od godinu dana projekt uspinjače bio je tek u povojima. Ipak, Antunica od svoje želje nije odustajao pa će Ston u dogledno vrijeme i dobiti svoju uspinjaču. Kao preduvjet za realizaciju tog projekta, Općinsko vijeće Općine Ston usvojilo je izmjene i dopune Općinskog prostornog plana.

Upravo je uspinjača jedan od projekata čiji početak realizacije Antunica priželjkuje u 2018. godini i za koji ima potporu stanovništva, jer osim što bi ona u Stonu bila dodatna atrakcija, ne treba posebno naglašavati koliko bi bili benefiti za samu Općinu jednom kad se uspinjača izgradi.

Iako se na Podzvizd nije odavno popeo, kad izgradnja uspinjače počne, Antunica će to morati češće činiti, a kako bi nadzirao radove jer stonskom će uspinjačom upravljati Općina.

Sama ideja o izgradnji stonske uspinjače potekla je zapravo od našeg poznatog alpiniste Stipe Božića koji je, snimajući reportažu o usponu na stonske zidine, zatečen nezaboravnim pogledom koji se s brda Podzvizd, osim na sam Ston, pruža na južnu i sjevernu stranu Pelješca, rekao kako bi trebalo izgraditi uspinjaču.

Priželjkuje Antunica u 2018. godini i početak izgradnje Pelješkog mosta. Iako se od potresa koji je to područje pogodio prije 20- tak godina Ston kroz proteklo razdoblje polako oporavio, izgradnja mosta u stonsku bi općinsku blagajnu donijela značajne prihode od komunalne i ostalih naknada, a koji bi u konačnici Općini olakšali realizaciju brojnih planova i projekata.

I dok mu se određene skupine protive, Antunica u 2018. očekuje početak realizacije projekta Duba Stonska u sklopu kojeg bi se gradio hotel i turističko naselje nad uvalom Bjejevica te turistički i sportsko-rekreacijski sadržaji na Zjatu. Dok se za Dubu Stonsku očekuje ishodovanje građevinske dozvole, Antunica je mišljenja kako će i taj projekt itekako utjecati na razvoj stonskog i pelješkog područja, a jamčit će i zapošljavanje tamošnjeg stanovništa.

Osim navedenih projekta, u Stonu će se tijekom 2018. godine nastaviti i obnova iznimno vrijedne stonske kulturne baštine sredstvima iz fondova Europske unije, a nastavit će se i radovi na poboljšanju komunalne infrastrukture.

Ponosno se vijori HDZ-ov barjak na zgradi u Petilovrijencima, koja je sjedište županijskog i dubrovačkog ogranka ove stranke. No, da se ne bi falilo što se točno nalazi u ovim prostorima, tu je i naljepnica "HDZ, a što drugo".

Za sve to se može reći da je i simpatično, baš jer tu nije prilijepljena neka naljepnica koja datira iz novijih vremena. Posebno u kontekstu u kojemu se u HDZ-u jako vole odricati prošlih politika.

Tako se Ivo Sanader praktički odricao politike Franja Tuđmana, dok je, recimo, Jadranka Kosor dala uhititi Iva Sanadera, unatoč tome što je svojevremeno govorila "kud Ivo tu i ja", što je kasnije opovrgnula. Pak, Tomislav Karamarko nastavio je neku svoju priču, ne bi li i on postao prošlost dolaskom na čelo Andreja Plenkovića.

Kako se u državnom HDZ-u ponašaju poput udavače kojoj je svaki zadnji najbolji, tako od tog poučka previše i ne zaostaju u dubrovačkom HDZ-u.

Nakon što je sad već 2014. godine Mato Franković naslijedio Dubravku Šuicu, koja je na čelu stranke stolovala 15 godine, mogu se tu opet pronaći neki obrasci uz koje se praktički negira bivša vladavina. Nisu Franković i Šuica zaratili nikad "na vanka", iako Franković jest odašiljao strjelice oko garaže. No, eliminiranje svih Šuičinih ljudi iz vrha stanke, kazuje kako se i dubrovački HDZ ponaša po principu "jedan vođa - jedna stranka".

Upravo zbog toga, naljepnica na HDZ-ovom prostoru u Petilovrijencima kao da živi neki svoj život iz davnina, netipičan za funkcioniranje samoga članstva.

No, pitanje i koliko će dugo ta naljepnica biti tu, budući da bi trebalo za očekivati da ovaj prostor zaživi u neke druge svrhe. Podsjetimo, kako je gradonačelnički kandidat HNS-a Valentin Dujmović govorio za vrijeme lanjskih lokalnih izbora, HDZ-ovci su prostor u Petilovrijencima površine 90 kvadrata "punih 12 godina plaćali tri kune po metru kvadratnom, a danas u punom komforu uživaju za 30 kuna po kvadratu".

Hoće li Franković, kao gradonačelnik, kako on to ističe, svih građana, koji je, nota bene, u kampanji upozoravao na nedostatak gradskih stanova, možda ovaj prostor prenamijeniti za neke druge svrhe?

To tek preostaje za vidjeti, iako sva logika nalaže kako postoje pametnija rješenja kako bi prostor u samom centru Dubrovniku poslužio nečemu korisnijem nego što su to stranačke prostorije, ali prije će biti kao što piše na naljepnici da će tu biti "HDZ, a što drugo".

Na graničnom prijelazu Metković, u petak, kontrolirano je vozilo stranih registarskih oznaka kojim je upravljao 36-godišnjak, dok se u svojstvu suvozača nalazio 37-godišnjak. U suradnji sa carinskim službenicima kod 37-godišnjaka je pronađeno 140 grama amfetamina i 194 tablete droge MDMA-ecstasy.

Provedenim kriminalističkim istraživanjem je utvrđeno da su obojica počinili kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i promet drogama, te su uz kaznenu prijavu dovedeni pritvorskom nadzorniku, a potom i sucu istrage koji im je odredio istražni zatvor.

PU DNŽ

U specifičnom političkom loncu u Hrvatskoj, pa tako i Dubrovniku, kao što su od HDZ-a progutane stranke desne preferencije, o čemu više možete pročitati OVDJE, ništa bolje ne stoje stranke lijevog predznaka. Dapače, stoje puno gore.

Jer, dok je HDZ preuzeo ulogu snažne desnice, što je dovelo do slabljenja ostalih stranaka s tog pola, SDP isto nije uspio učiniti na lijevom političkom polu. A nitko se nije pojavio tko ovu stranku tu može zamijeniti.

Dapače, SDP je radio sve u svojoj moći da se približi centru, a u trenucima nemoći Zorana Milanovića, koji je tako pobrojavao ustaše u svojoj obitelji, koketiralo je i s desnicom.

Uz ekonomske postulate koji su bili daleko od onih ljevih ideala, sve to dovelo je do toga da mjesto predvodnika ljevice ostaje prazno. I dok u Hrvatskoj postoje raznorazne Radničke fronte ili Antife, u Dubrovniku nema niti toga. Ukoliko se, dakle, logički zanemari SDP kao ljevičarska stranka, uopće ne postoji nitko tko bi mogao dati smisao na ovom političkom polu.

Tu je možda prostor za Živi zid, koji se na nacionalnoj razini prema anketama približio SDP-u kao drugoj političkoj opciji u Hrvatskoj, dojam je i kako šef dubrovačkog Živog zida Hrvoje Kukuljica zastupa određene ideje bliže ljevici, ali Kukuljica po svoj prilici nema dovoljno "herca" da bi na jugu Hrvatske uspio animirati one koji se osjećaju obespravljenima, a na kojima je Živi zid nacionalno ostvario poene.

Dojam je kao da to prazno mjesto vođe ljevice čeka na SDP, ukoliko bi se u ovoj stranci vratili osnovnim vrijednostima stranke.

Promašena politika na lokalnim izborima kandidatkinje za gradonačelnicu Tatjane Šimac Bonačić, bila je još jedan čavao u lijesu SDP-a.

Kako bi se nešto pokrenulo u tom smislu nužne su korjenite promjene u samome vrhu stranke na Iblerom trgu, a ne samo u dubrovačkom SDP-u gdje je veliki posao pred novim predsjednikom GO SDP-a Dubrovnik Jadranom Baračem.

No, kako je stanje u SDP-u već godinama takvo kakvo jest, bit će potrebno hrabrosti da bi se nešto i pokrenulo. Po svemu sudeći još dugo mjesto na dubrovačkoj ljevici stoga bi moglo biti upražnjeno.

Župan Nikola Dobroslavić i zamjenica župana Žaklina Marević održali su sastanak s ravnateljem Arheološkog muzeja Narona u Vidu Tonijem Glučinom.

Na sastanku je ravnatelj upoznao župana i zamjenicu s radom Muzeja, potrebama i planovima u nadolazećem razdoblju. Arheološki muzej Narona funkcionira kao galerijski prostor u kojem je izložen jedan od najatraktivnijih stalnih postava u Republici Hrvatskoj.

Razgovaralo se o nedostatku prostora za prikupljanje, čuvanje i obradu muzejske građe, što je primarna djelatnost Muzeja. Na sastanku je istaknuto kako se planira izgradnja nove zgrade Arheološkog muzeja u kojoj bi svoje mjesto našli radni prostori poput knjižnice, ureda, restauratorskih radionica, studijske zbirke, lapidarija, multimedijalne dvorane, dormitorija i niza drugih sadržaja. Jedna od tema bilo je izdavanje publikacije Emilija Marina „FORUM NARONITANUM“ na engleskom jeziku, kako bi postala dostupna europskoj stručnoj javnosti, na jednaki način kao što je sada hrvatskoj. Također, razgovaralo se o daljnjim arheološkim iskopavanjima u Naroni.

Župan Dobroslavić iskazao je spremnost za suradnju u realizaciji projekata koji će djelatnicima Muzeja omogućiti kvalitetniji stručni rad, te doprinijeti da se obogati kulturno-turistička ponuda grada Metkovića i doline Neretve.

DPP

Dubrovački zimski festival, kojega je još u najavi gradonačelnik Mato Franković prozvao "najboljim u zemlji", došao je svom kraju. Prilika je to za svođenje računa onoga što je Dubrovniku bilo ponuđeno i kako je to sve u svemu bilo. No, da bi se shvatio kontekst, trebalo bi poći unazad. U 2014. godinu.

Bio je ponedjeljak, dakle nije se ciljala nikakva subota ili nešto slično tome, a tadašnji gradonačelnik Andro Vlahušić na praznom Stradunu, tek u društvu svojih najbližih suradnika, otvorio je prvi Dubrovački zimski festival. U biti, samo se upalila rasvjeta, Orlando je dobio crveni šal, a osvanule su i dvije kućice. I to ne na Stradunu, nego preko puta gradske uprave. Dojam je bio takav da Dubrovnik ne može bolje, da je jednostavno nešto ukleto u Gradu u kojemu se godišnja doba tako postojano preslikavaju na pejsaže duše. Kad je već tako, jasno, zime su mrtve, kako na gradskim ulicama, tako i među stanovnicima koji nemaju nešto da ih pokrene.

Prošla je ta zima 2014. u tada standardnom praznom dubrovačkom ruhu. No, bio je to samo lakmus papir za dalje. Već iduće zime, godine 2015., sve je promijenjeno. Tada se Festival nije otvorio u ponedjeljak, nego u subotu, još u studenome, uz kućice na Stradunu i gomilu građana. Po prvi put tada je Dubrovnik uistinu živnuo zimi, o kućicama se pričalo, postale su mjesto za dogovor, a sve to skupa nastavilo se i lani, kad je Festival otvoren još pompoznije. Stoga, logičan slijed bilo je trend nastaviti i ove godine.

Do toga nije došlo. Programa je bilo, bilo je i koncerata, događanja za djecu... Ali, sve skupa prošlo je mlako. Ne računajući program uz doček Nove godine, koji je izvrsno odrađen, uključivo s koncertom The Frajla te Dinom Merlinom na samom dočeku. Što je ujedno i pokazatelj da su se i neke stvari mogle bolje odraditi i drugim danima.

Trend iz prethodnih godina nije nastavljen, ponajviše zbog smanjenog broja kućica na Stradunu. Svaka čast svim drugim dijelovima Grada, ali zna se što je za Dubrovčane Stradun, mjesto na kojem se odvija život. Lijepo je da je živnula Gundulićeva poljana, ali svejedno, broj kućica na Stradunu nije trebalo dirati, jer i prošle godine bilo je lijepo i na Gundulićevoj i na Pilama i s većim brojem kućica na Stradunu. Disperzija bilo čega, pa tako i sadržaja, ima smisla samo i jedino kad je nešto može zamijeniti. Ovako je osim Gundulićeve poljane, sadržaj disperziran i u park u Pilama, u Lapad i Mokošicu, koji jasno nisu zaživjeli, a Grad je umrtvljen. Prevedeno, ispražnjen je Stradun da bi npr. ekipa iz Mokošice imala gdje popiti pivu u Mokošici. Tada to nije ništa drugo nego pucanj u nogu.

Može se još raspravljati o vremenskim prilikama ili izboru izvođača, ali sve to na kraju biva sporednim, kad je i lani bilo hladnih i kišnih dana, a bilo je itekako posjetitelja na događanjima. Uostalom, lani je zasigurno bilo i izvođača koji nisu po svačijem gustu, isto kao i ove godine, a Grad je bio pun.

Očito, gradska uprava na čelu s gradonačelnikom Frankovićem te njegovom zamjenicom Jelkom Tepšić, smatrala je kako je moguće zadržati nekakav fiktivni sklad, misleći da isti valjda neće dovesti do gubitka posjetitelja. Jasno, radi se to o pogrešci jer adventski festivali, od famoznog Zagreba ili Beča, pa eto do Dubrovnika, ne počivaju na skladu, nego na zabavi, ako hoćete onoj koja graniči s vašarskim elementima.

Očekivati da se adventski festival dovodi u istoznačje sa skladom jednostavno je utopistički, negdje uz bok pojma kao što je topli led. Nažalost, zbog tog pokušaja, kako bi se zadovoljila glasna manjina kojoj su kućice smetale, imamo dvije dubrovačke zimske slike. Onu grandioznu s dočeka Nove godine i skromnu tijekom drugih dana, kad je Grad bio poluprazan. I to ne samo preko tjedna, nego i za vrijeme subotnjih koncerata.

Kako je svaki lanac jak koliko i najslabija karika, jasno je kako su ostali dani Festivala trebali biti življi, odnosno da je tu nažalost jača slika praznog Grada od one gdje je Stradun pun samo dva dana. Uostalom, atmosfera s dočeka Nove godine ne može amnestirati sva neispunjena očekivanja. Nažalost, neispunjena očekivanja i jesu ono sa čim se može u najkraćim mogućim crtama opisati četvrti Dubrovački zimski festival.

Video priloge raznih događaja i različitih atmosfera možete vidjeti OVDJE.

Stranke nominalno desnog predznaka mrtve su u Dubrovniku, a sama desnica živi kroz HDZ koji je očito toliko skrenuo udesno da više nema potrebe za onim arhetipskim predstavnicima desnice. No, nije samo Dubrovnik tu izdvojeni slučaj, Dubrovnik samo prati hrvatske trendove.

Što se samog Dubrovnika tiče stranke desnice nestale su još prije izbora, njihovi predstavnici našli su se na listi HDZ-a koja jest bila koalicijska, ali nigdje u nazivu liste nije bilo drugih stranaka.

HSP Ante Starčevića s dva vijećnika nakon izbora 2013. spao je na jednog vijećnika u prošlom sazivu Gradskog vijeća Grada Dubrovnika, a u ovom nema niti jednog iako je predsjednica dubrovačkog HSP AS Marijana Majić bila na listi HDZ-a.

Pak, u samoj hijerarhiji HSP AS, članovi stranke s juga Hrvatske sasvim lijepo napreduju. Tako je bivši saborski zastupnik i gradski vijećnik Ivan Šimunović ponovo izabran za predsjednika Glavnog stana, dopredsjednik Podružnice Dubrovnik Nikša Dubelj za političkog tajnika HSP AS, predsjednica HSP AS Dubrovnik Marijana Majić za članicu Predsjedništva, a predsjednik podružnice HSP AS Korčula Marinko Pažin izabran je za mjesto dopredsjednika stranke.

Ali, čini se da "pravaši" žive neki svoj san, zatvoren za širu javnost, kao što i njihove ideje ne dopiru do šireg pučanstva.

U Dubrovniku jedno vrijeme bila je aktivna i Hrvatska konzervativna stranka Ruže Tomašić, ali niti oni se nisu proslavili na izborima 2015. godine, na izbore 2017. nisu izašli, a trenutna predsjednica stranke je Dražana Martinović Mamić, izabrana lani u travnju.

Okvirno, od stranaka koje su u posljednje vrijeme bile aktivne na dubrovačkom političkom nebu, to bi bilo sve od onih desnijih opcija, koje sad, dakle, praktički ne postoje.

Odgovor zašto je jasan. HDZ je toliko desno da zadovolji potrebu birača ka onome konzervativnijem. Stoga, iako su praktički nepostojeće desne stranke, postoje političari izuzetno desne preferencije.

Evo, možda idealan primjer za to je HSLS-ov Ivo Gjaja, koji se Gradskog vijeća dokopao kao priljepak na HDZ-ovoj listi na izborima 2013. i 2015. Doduše, 2013. za predsjednika Gradskog vijeća nije podržao nositelja koalicijske liste Nika Bulića, što onako spada pod posebno "briljantan" trenutak dubrovačkih političkih budalaština. No, iako liberal na papiru, Gjaja je u Gradskom vijeću bio sve samo ne liberal, raspredajući na primitivan način o sudjelovanju u Domovinskom ratu tadašnjeg gradonačelnika Andra Vlahušića.

Upravo je Gjaja idealan primjer kako nije nužno pripadati stranci desne orijentacije, kako bi se zastupale takve ideje.

U trenutnom sazivu Gradskog vijeća je i hrastovac Krešimir Marković, opet kroz listu HDZ-a. Sve to govori kako je HDZ-ova kapa dovoljno široka i duboka kako bi prigrlila sve one koji koketiraju sa snažnom desnicom, a zbog čega same stranke ideološki bivaju potpuno nebitnima. Kako u Hrvatskoj pa tako i u Dubrovniku.

Donedavni Mostovac Vlaho Orepić kazao je kako u Županijskoj skupštini Dubrovačko-neretvanske županije ostaje kao nezavisni vijećnik, naglasivši kako se njegovo djelovanje izlaskom iz Mosta neće promijeniti.

Podsjetimo, bivši ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić izašao je iz Mosta sredinom prosinca, naglasivši "da se sužavaju prostor i mehanizmi za realizaciju same ideje Mosta".
- Bit ću nezavisni vijećnik u Skupštini Županije dubrovačko-neretvanske, a branit ću i dalje, da se tako kategorično izrazim, boje Škanja i interes Grada Ploča. Naravno i cijele Dubrovačko neretvanske županije. Nikakva neće biti velika razlika u odnosu na razdoblje na ono što sam bio do sada u Županijskoj skupštini. - rekao je Orepić.

Što se tiče suradnje sa svojim nekadašnjim kolegama iz Mosta, dodao je kako će sve ideje podržati, bez obzira s koje strane one dolazile.
- Neću dijeliti inicijativu prema stranačkoj pripadnosti nego prema onome što smatram da je pozitivno i dobro. Znači, isključivo će na prvom mjestu biti briga o javnom interesu. - kazao je Orepić.

Osvrnuo se i na stanje u oporbi u Županijskoj skupštini.
- Što se tiče oporbe, svaka boja goni nekakvu svoju priču što nije prema mom mišljenju korektno. Treba se vezati za konkretne političke ciljeve i nastojati ih provoditi, odnosno stvarati uvjete da se oni sprovedu. A ne se samo baviti strankom koja je na poziciji i sve što oni predlože rušiti. To jednostavno nije politika kakvu ja zamišljam. - objasnio je Orepić.

- Političko djelovanje zamišljam kroz konkretne političke ciljeve za koje se treba boriti. Ako su u skladu s vladajućima, dobro. A ako nisu, idemo u drugom smjeru. Ali, isključivo, kako je ja zovem, konfliktna politika, meni nije svojstvena niti želim da bude dio mog političkog angažmana. - zaključio je za portal Dubrovnikpress.hr nezavisni vijećnik u Županijskoj skupštini dubrovačko-neretvanskoj Vlaho Orepić.

Uz tradicionalni pozdrav "Mir Božji, Hristos se rodi", danas su u Dubrovniku vjernici koji slave Božić po julijanskom kalendaru, u pravoslavnoj crkvi svetog Blagovještenja, obilježili blagdan rođenja Isusa Krista.

Liturgijsko slavlje predvodio je paroh srpske pravoslavne crkvene općine u Dubrovniku protojerej-stavrofor Vladan Perišić.

- Hristos se rodi! Ovaj pozdrav ne bi trebalo izgovarati bez pobožnog unošenja u nedokučivu tajnu koju on u sebi krije. Ove dvije riječi otvaraju završno poglavlje historije spasenja. Hristos nije prezime Isusovo, nešto što treba prihvatiti zdravo za gotovo. Kao kad saznamo da se naš komšija Marko preziva Marković. Hristo s je grčki izraz za mesiju, a na našem jeziku bi značio pomazanik, što označava onoga koji duom Božjim pomazan za najvažniji zadatak. - rekao je Perišić.
[youtube url="https://youtu.be/CWcb4fV_TDA"]
Ispred biskupa dubrovačkog Mate Uzinića liturgijskom slavlju nazočio je generalni vikar Dubrovačke biskupije don Hrvoje Katušić.

Sinoć je, na Badnji dan, održana i večernja služba uz tradicionalno paljenje badnjaka.

V.Salvia