Jedinstveni ambijent Kneževa dvora i ove će godine ispuniti vrhunska komorna glazba festivala Stradun Classic koji započinje već dan nakon završetka Dubrovačkih ljetnih igara 26. kolovoza i traje do 1. rujna. Festival već godinama okuplja neka od najistaknutijih imena domaće i svjetske glazbene scene.

U organizaciji Dubrovačkog simfonijskog orkestra i cijenjene klarinetistice Marije Pavlović, Stradun Classic donosi pažljivo osmišljene koncerte komorne glazbe. Vrhunski umjetnici koji svojim interpretacijama zadivljuju publiku diljem svijeta, a s kojima je ova vrsna umjetnica već ostvarila brojne umjetničke suradnje, okupit će se u Dubrovniku osmu godinu zaredom.

Publiku očekuje niz uzbudljivih večeri, a festivalski program obuhvaća repertoar od klasičnih majstora do suvremenih skladatelja, stvarajući tako bogat i raznolik glazbeni doživljaj. Stradun Classic nije samo glazbeni događaj – to je spoj umjetnosti, vrhunskih glazbenika i jedinstvenog ambijenta.

Svaka večer donosi jedinstven programski koncept. Prva večer posvećana je jednom od najutjecajnijih skladatelja 20. stoljeća, Krzysztofu Pendereckom. Druga večer naziva „In pursuit of Romanticism” posvećena je romantičarskoj glazbi. „Masterpiece” je simbolični naziv treće večeri festivala, dok četvrta nosi naziv „It Takes Two for Tango”. Posljednji koncert „Finale” Festivalskog orkestra i Dubrovačkog simfonijskog orkestra bit će pravo glazbeno slavlje uz vrhunske soliste.

Umjetnički voditelj Stradun Classic festivalskog orkestra je legendarni violinist i dugogodišnji koncert majstor London Symphony Orchestra i Nizozemskog komornog orkestra, Gordan Nikolić. Tu je naravno naša klarinetistica međunarodne reputacije Marija Pavlović, po prvi put na festival stiže violinist Asi Matathias, čija virtuoznost osvaja publiku diljem Europe i svijeta; ugledna pijanistica Maria Meerovitch koja redovno nastupa u prestižnim svjetskim dvoranama, pijanist Danijel Detoni, istaknuti komorni glazbenik i solist; violončelistica Monika Leskovar, laureatkinja prestižnih međunarodnih natjecanja koja redovito nastupa na svjetskim festivalima i surađuje s vrhunskim orkestrima i dirigentima.

S njima će nastupiti i renomirani violist Roman Spitzer, zatim Radovan Vlatković, jedan od najcjenjenijih svjetskih rogist, profesor na Sveučilištu Mozarteum u Salzburgu fagotist, kao I Pieter Nuytten, prvi fagot Rotterdamske filharmonije. Uz njih je i kontrabasist Zoran Marković, profesor na Sveučilištu u Ljubljani. Spomenutim glazbenicima pridružit će se i solisti Dubrovačkog simfonijskog orkestra: violinistica Mirabai Wiesmehl Rosenfeld, violist Šimun Končić, violončelistica Mihaela Martinović i rogist Toni Kursar.

Ulaznice za koncerte dostupne su na blagajnama DSO-a u ljetnikovcu Crijević-Pucić i u Slanici, online u sustavu ulaznice.hr te u Luži, a popuste za građane moguće je ostvariti isključivo na blagajnama DSO-a.

Kontakti za rezervacije ulaznica i informacije su 417 110 i 091 613 7314.

rrd

Elvis Fatović je došao sa zviždaljkom u Zaton. Svojom. Onom s kojom vodi treninge. Uskoro će s njom put Pireja. Novog radnog mjesta. Tko ne zna, nakon četiri godine vođenja Barcelonete, u novoj sezoni bit će na kormilu Olympiacosa. Dakle, nakon vođenja najtrofejnijeg španjolskog kluba, vodit će najtrofejniji grčki.

– Moram ranije jer valja upoznati novu sredinu. – istaknuo je Fatović, koji u Zaton sa zviždaljkom nije došao voditi trening, nego suditi utakmice prvog dana ovogodišnje Divlje lige.

Prvo je svirao ogled Sovrnje Doli i Plaže ispod katamarana, zatim Kamena malog i Palacea, te na kraju Lozice i Srebrenog.

Sve je držao pod kontrolom, a već nakon prve utakmice se čulo: Pamtit ću i to da mi je sudio Elvis Fatović.

Jugov legendarni kapetan, trofejni igrač, poslije trener, bio je pomoćnik Ratka Rudića na klupi hrvatske reprezentacije, a nakon što je u toj ulozi poslije zlata na Europskom prvenstvu osvojio i olimpijsko zlato u Londonu, vodio je reprezentaciju Australije od 2013. do završetka Olimpijskih igara u Tokiju 2021. godine. Potom je zadnje četiri godine bio stanovnik Barcelone (16 trofeja je uzeo u Španjolskoj). Jedini je kapetan Juga koji je dva puta podizao pokal prvaka Europe, koji je kao kapetan podigao četiri od ukupno osam europskih trofeja koliko ih je u vitrinama…

Uglavnom, Elvis je zasvirao u Zatonu. Odazvao se pozivu, nije mu bilo teško, gušto je, kaže, i on u ovoj ulozi, a drugog dana, u nedjelju, 10. kolovoza, na Dančama, u toj ulozi će biti još jedan trofejni vaterpolist – Paulo Obradović. Njega čekaju utakmice 1. kola u skupinama TOP-a 8. Obradović je bio prvak Europe s Jugom i Olympiacosom. Elvis je preuzeo klupu Olympiacosa s ciljem da i on kao trener odvede klub do europskog trona.

U Zatonu se na prvi pogodak ovogodišnje Divlje lige čekalo šest minuta i 37 sekundi igre. Prva četvrtina, prvih pet minuta, mreže su mirovale. Prvi je pogodio Matej Majić, igrač Sovrnje Doli. Na poluvremenu je bilo 1:1. Za Plažu ispod katamarana prvi je pogodio Mateo Delić. U trećoj četvrtini 3:0 serija Sovrnje Doli. Plaža ispod katamarana je četiri minute i 7 sekundi do kraja bila na pogodak zaostatka (3:4), te 57 sekundi do kraja četvrte četvrtine (4:5).
Zatim se gledao ogled prvaka (Palace prvak 2006., a Kamen mali tri puta – 2013., 2015. i 2019.) u kojem je obrana Palacea na čelu s Petrom Sambrailom bila sjajna protiv Kamena malog, a Palacea je išlo i u napadu: Rezultat, vodio je 5:0 početkom druge četvrtine, 8:2 na poluvremenu, te 13:2 početkom posljednje četvrtine… Dorian Raguž čak osam pogodaka za Palace u 13:6 pobjedi.

U zadnjoj utakmici, kao i u prvoj, rezultatski neizvjesno. Srebreno je izjednačilo na 6:6 dvije minute i dvadeset i jednu sekundu do kraja četvrte četvrtine. Lozica je u predzadnjoj minuti, u razmaku od 37 sekundi, postigla dva pogotka, povela s 8:6 te osigurala pobjedu.

Hrvoje Benić je bio reprezentativac, s Jugom osvajao trofeje, a što je uspio u zadnje vrijeme s WASPO 98 Hannoverom u Njemačkoj. Odlučio je sad zaključiti uspješnu igračku karijeru, ali ne može bez vaterpola. Zvala ga je ekipa Lozice, njegovi prijatelji, da im pomogne. Vodio ih je u Zatonu protiv Srebrenog. Ostvario je pobjeda u tom svom trenerskom debiju u Divljoj ligi.
Sve su to crtice po kojima će se pamtiti prvi radni dan Divlje lige 2025. godine.

SKUPINA ‘C’

Sovrnja Doli – Plaža Ispod Katamarana 5:4
ZATON Sudac: Elvis Fatović
SOVRNJA DOLI: Boris Fjorović, Marko Asić, Marino Mateljan, Dražen Oršulić, Matej Majić (1), Vlaho Kljunak, Marko Jovanović (2), Ivan Moretić, Perica Katušić, Matija Miloš (2), Mario Kraljević, Vido Kalinić.
PLAŽA ISPOD KATAMARANA: Ivo Džangradović, Jure Grbić, Tomo Zorić, Toni Miloslavić, Jozo Prcela (1), Nikša Kalinić, Mateo Delić (1), Ile Katić, Leo Pušić (1), Ivica Lučić (1), Danijel Butigan, Mario Lučić.
Četvrtine: 0:0, 1:1, 3:1, 1:2

SKUPINA ‘D’

Kamen Mali – Palace 6:13
ZATON Sudac: Elvis Fatović
KAMEN MALI: Vlaho Bošković, Antonio Zadro, Mihael Voinić (1), Nikša Vragolov, Mateo Čagalj, Marko Glavinić, Mihailo Vragolov (1), Matija Balić (1), Karlo Šabić (3).
PALACE: Petar Sambrailo, Ivan Begić, Ognjen Dabelić, Marijo Rašica, Maro Bjelokosić (1), Marin Zeko, Dorian Raguž (8), Tonci Pavlić, Šime Šimunović, Ivan Zeko, Marjan Radović (1), Božo Brajović (2), Maroje Paskojević, Luka Petković (1). Voditelj: Đivo Dimnić.
Četvtine: 0:3, 2:5, 0:3, 4:2

SKUPINA ‘F’

Srebreno – Lozica 6:8
ZATON Sudac: Elvis Fatović
SREBRENO: Marin Džamarija, Stijepo Matić (2), Ivan Ćorić, Tomo Petrović, Josip Lazarević, Mateo Crnčević (2), Krešimir Marić, Admir Čustović, Antonio Marić, Nikša Mišić, Marko Jankuleski (2), Frano Kordić, Ivan Ćorak. Voditelj: Ivan Jurić.
LOZICA: Ivan Džakula, Božidar Novak (1), Nikša Crnčević, Đivo Buconić (2), Paolo Miljanović (3), Nikola Mozara, Niko Gleđ, Vlatko Pavlović, Maro Fjorović (2), Goran Mičeta, Srđan Jovančević, Mihael Vidojević, Deamir Ćatović, Ivan Ljubimir. Trener: Hrvoje Benić.
Četvrtine: 2:3, 1:0, 1:3, 2:2

Nedjelja, 10. kolovoza
Danče, 16.30 sati: Plaža Bellevue – Elita, 17.20 sati: Porporela – PVG Gruški mul, 18.10 sati: FUN H2O Mlini – Komarda, te 19 sati: Kokoti – Turčin Danče

tv

Lada Čale Feldman u nedjelju je u sklopu popratnog programa Dubrovačkih ljetnih igara u atriju palače Sponza predstavila knjigu „Moliere ponovljen”. Okupljenima se obratila vršiteljica dužnosti ravnateljice Dubrovačkih ljetnih igara Marijeta Radić Grabovac, a uz autoricu, knjigu je predstavila dr.sc. Ivana Lovrić Jović i dr.sc. Morana Čale, dok je glumac Frano Mašković na kraju izveo čitanje odlomka iz dubrovačke preradbe djela Moliera.

Vršiteljica dužnosti ravnateljice Dubrovačkih ljetnih igara Marijeta Radić Grabovac, pozdravila je okupljene te istaknula kako ova knjiga nije samo vrijedan uvid u Molierove komedije, već i podsjetnik na njihovu jedinstvenu dubrovačku priču. Posebno je zahvalila autorici što je omogućila da to naslijeđe publika sagleda u novome svjetlu.

Ivana Lovrić Jović istaknula je da knjiga ne impresionira samo opsegom, nego i bogatstvom novih znanstvenih spoznaja o Molierovim komedijama i njihovim dubrovačkim prilagodbama. Posebno je naglasila analizu fenomena frančezarija te prijedlog novog termina molierade.

- Ovo djelo otvara nova pitanja i donosi odgovore koji obogaćuju našu književnu povijest. Autorica je spojila znanstvenu preciznost i stil koji privlači i one izvan struke. - rekla je Lovrić Jović.
Morana Čale je naglasila kako je knjiga od iznimne važnosti za Dubrovnik, podsjetivši da Hrvatska i Grad nisu obilježili 400. obljetnicu Molierova rođenja, iako se mogu pohvaliti najvećim brojem adaptacija njegovih komedija. Istaknula je da naslov „Moliere ponovljen” priziva dubrovačku književnu baštinu te otvara temu dijalektike ponavljanja i inovacije, ključne za razumijevanje književnog stvaralaštva.

- Autorica spaja akribičnost, teorijsku širinu i osobni prijevod tamo gdje on ne postoji. Knjiga otvara nova čitanja Molièrea, ali i otkriva njegovu ulogu u prijenosu ideja o emancipaciji žena u dubrovački konteks. - istaknula je Čale.

Lada Čale Feldman istaknula je kako joj je ovo deseta knjiga, ali prva koja se promovira u Dubrovniku, čime zaokružuje značajan dio svog rada. Podsjetila je da su u prvih pedeset godina Dubrovačkih ljetnih igara frančezarije izvedene devet puta, dok je posljednjih dvadeset i pet godina interes za njima zamro.

- Nadam se da će se obnoviti interes za frančezarijama i da ćemo ih ponovno gledati na dubrovačkoj pozornici. - poručila je Čale Feldman, zahvalivši upravi Igara, izdavaču Josipu Panduriću i svim sudionicima predstavljanja.

Riječ je o jedinstvenom korpusu nastalom u 18. stoljeću, a publika je imala priliku čuti kako dubrovački korpus prerada nadmašuje tadašnju europsku modu adaptacija francuskog klasika. Knjiga donosi opsežnu rekapitulaciju dosadašnjih kritičkih pristupa dramskim frančezarijama te različite komparatističke i traduktološke analize, s naglaskom na trenutke u kojima prerade ostvaruju osobit komički učinak. Posebna se pozornost posvećuje i žensko - muškoj politici Molierovih komedija te načinima na koje je ona bila vrednovana ili prilagođavana lokalnoj publici.

Lada Čale Feldman rodila se 1963. u Zagrebu. Studij komparativne književnosti i francuskog jezika i književnosti upisuje na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojem je diplomirala (1986), a zatim magistrirala (1990) i doktorirala (1994) filologiju, s teatrološkim temama. Suradnica je Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža” i Hrvatske radiotelevizije. Članica je međunarodnog udruženja za izvedbene studije Performance Studies international, u čijem je upravnom odboru od 2009. Bila je predsjednica Hrvatskog semiotičkog društva 1999-2000, a članica je i niza drugih strukovnih udruga. Autorica je knjiga: Brešanov teatar. Aspekti Brešanove dramaturgije (1989), Teatar u teatru u hrvatskom teatru (1997), Euridikini osvrti, o rodnim izvedbama u teoriji, folkloru, književnosti i kazalištu (2001), Femina ludens (2005), U kanonu. Studije o dvojništvu (s Moranom Čale, 2008), U san nije vjerovati (2012), Uvod u feminističku književnu kritiku (2012), Onkraj pozornice (2019), Hiniti i biti (2023).

db

Svi narodi koji imaju doticaj s morima i oceanima imaju legende i mitove vezane uz njih, nastale davno, kad su te slane vode bile velika nepoznanica i za one koji su živjeli od i na njima, ribare i pomorce. Kasnije, na sigurnom, na obali, priče su rasle i mijenjale oblik. U nekima je bilo i ostalo i zrnce istine, kao u legendama i mitovima o murini, osobito brojnim i prisutnim na cijelom Sredozemlju, a nastalim još početkom civilizacije jer su još tada bile poznate strahote uzrokovane njenim ugrizom, glavnim uzrokom legendi i mitova o njoj.

Tako poznati antički pisac i znanstvenik Gaj Plinije Stariji, koji je živio od 23 do 79 godine, u svojoj „Naturalis historia” prepričava već tada staru legendu da je murina uvijek ženka i da izlazi na kopno pariti se sa zmijom. Starorimski pisac Klaudije Elijan (oko 175.- 235,) u svom djelu „De Natura Animalium“ („Priroda životinja“) te starogrčki pisac Atenej tvrde da njezin ugriz može biti smrtonosan jer je začeta od mužjaka zmije koji „riga otrov prije negoli će oploditi murinu”.

Legenda kaže da su neki bogati i okrutni Rimljani, uživaoci mesa murine, na svojim posjedima imali bazene sa živim murinama koje su hranili neposlušnim robovima i poraženim gladijatorima. Strašan običaj u koji je teško povjerovati, premda je više starorimskih autora pisalo o tome.

Sveti Izidor Seviljski (oko 560. – 636.), biskup i svestrani znanstvenik, zapisao je da su žene kao zaštitu protiv zlih murina nosile ogrlice i naušnice u obliku svijene murine.

Sveti Jeronim ( 345. – 420.), najpoznatiji Dalmatinac starog vijeka, u prijevodu Biblije na latinski jezik poznatom pod nazivom svoje „Vulgata“, potvrđuje tu tvrdnju u prepjevu „Prve pjesme” i „Pjesmi nad pjesmama”: „Lijepi su obrazi tvoji/ među murininim naušnicama/ vrat tvoj pod njenim ogrlicama/ Učinit ćemo za tebe takve zlatne naušnice/ takve sa srebrnim privjescima/.”

Strašne priče o zlokobnoj murini nastavile su se i kroz srednji vijek, a neke su nastale i na našim prostorima. Tako u sačuvanom djelu anonimnog starofrancuskog putopisca iz 1395. godine, uz spominjanje Dubrovnik i Pule, stoji kako su „u tim dalmatinskim krajevima murine pustošile obalu i otoke, a jedini je spas stanovništvo pronašlo u paljenju svijeća u crkvama”.

Ako su podjednako brojne i zastrašujuće legende i mitovi o gruju, također velikoj zmijolikoj ribi, koje ga prikazuju kao morskog zmaja i čudovište, netočne, priče o murini, pak, imaju osnove.

Već zbog hladnog i okrutnog pogleda sitnih očiju svjetlo uokvirenih zjenica, murina se doima okrutnije nego ostali morski predatori. No, ona je i agresivnija i proždrljivija od svih njih te napada i bez očitog povoda. Pritom se nimalo ne obazire na veličinu plijena pa će bez premišljanja napasti i ronioca koji se previše približio njenoj rupi. Ulovljena, koliko god izgledala beživotno i iscrpljeno, uvijek će smoći snage za još jedan ugriz.

Poput zmije, pogotovo kad naraste preko pet kila, murina može progutati vrlo velike zalogaje. Sazdana od spleta mišića i tetiva ima vrlo snažan i opasan ugriz. Pored izuzetno oštrih zuba kojima s lakoćom pregriza i deblje ronilačko odijelo, usta murine kriju još jedno strašno oružje- otrovnu žlijezdu čiji sadržaj pri ugrizu putem njene sluzi dospijevaju u ranu. Rane izazvane ugrizom murine su uvijek ružne, a ugrizeno mjesto unatoč pravovremenoj liječničkoj intervenciji godinama ostaje modro i bolno utrnuto.

Osim toga, i krv murine je otrovna. No srećom, kao i svi riblji otrovi i ovaj je termolabilan, pa se kuhanjem ili pečenjem otrov u potpunosti neutralizira.

Svim užasima kojima su ispredene legende uz ovu ribu dodan još jedan zastrašujući, istiniti detalj. Naime, potkraj 20-tog stoljeća otkriveno je da murina nema jednu nego dvije neobično jake čeljusti, baš kao čudovišni vanzemaljac iz filma „Alien”. Zbog toga zalogaj koji zagrize nije moguće izvući iz njenih usta sve dok je murina živa! Prednja, oralna čeljust služi za hvatanje plijena, a druga ždrijelna, izvana nevidljiva, služi za premještanje plijena iz usta u ždrijelo. Kada murina zagrize svoj plijen tada se ždrijelna čeljust otvori i pomiče prema naprijed prihvaćajući zalogaj i onemogućavajući njegov povratak. Kada ga prihvati, prednja se čeljust otvori, a stražnja zalogaj povlači prema ždrijelu. Nakon što dospije u zadnji položaj, ponovo se zatvaraju prednje čeljusti i cijeli se postupak gutanja ponavlja.

O murini

Od 10 riba iz obitelji murinki, u Jadranu obitava samo dvije vrste, od kojih u velikom broju samo murina žutošarka (Mureana helena), u narodu poznata i kao murina, marina, morina, raina, moruna, žutošarka, morona, morena, mirina, mrina, mora, morinja, murinja, morska zmija i žutošarka mrinja.

Žutošarka može dostići nekih 8 kilograma težine i 1,3 metra dužine. Prosječna lovna težina joj je oko pola kilograma. Zmijoliko tijelo joj je sprijeda valjkasto, a straga spljošteno, po cijelom leđnom hrbatu i s donje strane od repa do analnog otvora porubljeno uskom kožastom perajom. Glava murine je spljoštena s nerazmjerno velikim ustima. Sluzava i naborana koža murine je bez ljuski, smeđe do tamno smeđe-ljubičaste boje i prošarana nepravilnim žutosmeđim mrljama.

Tri potpuno različite đirate u tri dana za desetoro nas Sniježničarki i Sniježničara - rezultat je produženog vikenda u Crnoj Gori. Još kad se uzme u obzir da je jedan od dana obilježen kišom i grmljavinom, a drugo jutro još i gustom maglom - izlet je ispao više nego zanimljiv.

Prvoga dana, nakon trosatne vožnje od Dubrovnika, uputili smo se u kanjon Mrtvice. Ovaj kanjon drugi je na svijetu po dubini, odmah iza kanjona Tare. Staza kreće od ušća rijeke Mrtvice u Moraču i većim dijelom prati tok rijeke. Odlučili smo se na gotovo sedam kilometara dugu stazu do riječne plaže i krenuli u kanjon.

Tirkizna Mrtvica u ovom je dijelu godine poprilično niskog vodostaja, na dijelovima kao da je presušila. No, svejedno je fascinantna u cijelom svom putu kroz kanjon koji je dubok na najvišem dijelu oko 1250 metara.

Posebna atrakcija su Mrtvičke grede - stotinjak metara dugi prolaz koji je kroz „živu stijenu“ napravio planinar i general Danilo Jauković. Danas bi ga vjerojatno napali kao devastatora zaštićene prirodne cjeline, ali 70-ih se na gradnju ove staze i povezivanje sela na vrhu kanjona gledalo sasvim drugačije.

Već sama najava vremenskih (ne)prilika za ponedjeljak pokazala je kako kod planinarenja ne samo da se treba imati Plan B, nego i Plan C, a ponekad i Plan D. Umjesto uspona na Komove stoga smo prije kiše iz smještaja na Kolašinu krenuli prema Nacionalnom parku Biogradska gora. Cilj izleta - fascinantne bukove šume i Biogradsko jezero.

Kružna tura oko jezera je u dužini od nešto manje od četiri kilometra. Cijelim putem gledali smo kako se kišni oblaci, ponekad praćeni grmljavinom, nadvijaju nad jezerom i parkom. Srećom, prve kapi kiše pale su tek kad smo završili turu i približili se vozilima.

Zadnjeg dana puta odlučili smo krenuti što južnije kako bi izbjegli maglu i oblake koji su nas pozdravili u kolašinsko jutro. Odluka je pala da idemo na Njeguše i od tamo do Pestingrada. Za raziliku od jutra i Kolašina s jedva desetak stupnjeva, na stazi za Pestingrad temperatura je bila preko 30 stupnjeva. Srećom, staza većim dijelom ide kroz šumu, pa i nije bilo toliko naporno hodati tih oko uru i kvarat u jednom smjeru.

Pestingrad je stijena iznad Kotora, na visini od 1009 metara, i zasigurno je najatraktivniji vidikovac ovog dijela Crne Gore. Sa stijene se pruža zaista nevjerojatan pogled na cijelu Boku kotorsku. I ne samo na nju nego i na veći dio masiva Orjena te na lovćenske vrhove.

Dakle, kanjon rijeke, jezero i planinarska staza na impozantnu stijenu iznad Boke. Điravamo svukuda, šaramo okolo prilagođavajući se prognozi. Nema nas na što nismo spremni i nema nas đe ne dođemo!

Goran Cvjetinović

Četvrti Ljetni robotički kamp za cure održao se proteklog tjedna u Dubrovniku, od srijede do subote, a bio je namijenjen učenicama od 4. do 8. razreda osnovne škole.

Kamp su organizirali Zajednica tehničke kulture Grada Dubrovnika i Women in Tech Croatia u suradnji s Pomorsko-tehničkom školom Dubrovnik, Centrom za djecu, mlade i obitelj Dubrovnik i Informatičkim klubom Futura.

JPA

Vojnovićev „Ekvinocijo” u režiji Krešimira Dolenčića, predstava koja se okitila brojnim nagradama, i ovog festivalskog ljeta vratila se u Posat. Tim povodom, voditeljica Zrinka Turalija u novoj epizodi festivalskog podcasta Dubrovačkih ljetnih igara ugostila je Zrinku Cvitešić koja u predstavi tumači ulogu Jele te Gorana Višnjića koji utjelovljuje ulogu Nika Marinovića. Razgovor je protekao u iznimnoj ležernosti s kojom su odgovarali na brojna pitanja, uz obilje smijeha i međusobnog zadirkivanja, čime su podcastu dali poseban šarm.

Hoće li neka predstava ostaviti trag, to se ne može unaprijed znati, a na pitanje voditeljice koja je tajna uspjeha „Ekvinocija”, što je publiku toliko ponijelo u predstavi, Zrinka i Goran složno odgovaraju kako su već u startu bili – ekipa!

- Nije bilo nijednog čovjeka s egom niti povišenog glasa, a to je jako bitno. Bili smo kao na akademiji s ciljem – želimo dati najbolji ispit! Sve kreće od glave, a Krešo je takav redatelj da mu je važno da je dobra atmosfera, da se ljudi vole. Možemo mi imati različita mišljenja i različite pristupe – dapače, ali moramo imati istu glad i istu ljubav prema poslu, a to se u ovoj ekipi i dogodilo. - kazala je Zrinka Cvitešić istaknuvši posebno ambijentalnu lokaciju Posat, koja je takva da u njoj nisu glumili, nego živjeli te ljude.

- Najveći uspjeh od svega bi istaknula činjenicu da smo ovom predstavom klince vratili kazalištu. - rekla je Zrinka.

- Na premijeru je došao moj nećak koji će sad navršiti 17 godina bilo me strah da će prasnuti u smijeh kad me vidi onakvu u rupcu i kad progovorim ovim jezikom, ali kad je završila predstava, on se zaletio prema meni i ridao kao kišna godina. I to mi je najveći uspjeh -ništa drugo nije bitno. - priznala je Zrinka, a slično iskustvo sa kćerima svoga prijatelja podijelio je i Goran Višnjić, koji se s ovom ulogom vratio na Igre nakon više od dva desetljeća.

- Lina i ja već godinama pričamo kad ću se ja vratiti na Igre s nekom predstavom i nikako da se nešto poklopi. Onda sam sreo Kreša koji mi je rekao da će raditi jednu predstavu u Dubrovniku pa smo ostali na tome da ćemo se čuti. Zove Krešo sutra i kaže - Ekvinocijo i Niko Marinović. Moja prva reakcija je bila – Ajme ne, opet negativac, opet će me zaklati kao Hamleta, pa je li mogu bar jedan put otići s predstave živ, ne da me nose i dave!? Ali sve se nekako poklopilo, jako sam se angažirao i već sam na prvoj probi imao sve akcente. Ipak nakon toliko godina dolazim prvi put u Dubrovnik, pa ne mogu doći bilo kako. - iskreno će Goran Višnjić.

Kako danas gledaju na predstavu i svoje uloge s godinom odmaka, kako im je vratiti se na domaći teren nakon dugogodišnjeg rada u inozemstvu, imaju li tremu te kako privatni život uspijevaju sačuvati od javnosti - pogledajte u najnovijoj epizodi festivalskog podcasta u prilogu! Podcast je realiziran u suradnji s dugogodišnjim partnerom Igara, VSP video, koji ove godine obilježava 30 godina suradnje s Dubrovačkim ljetnim igrama – tri desetljeća zajedničkog dokumentiranja, bilježenja i slavljenja vrhunske umjetnosti.

db

Vrhunski glazbeni užitak bio je sinoćnji koncert Dubrovačkog simfonijskog orkestra i svjetski poznate violinistice Aline Pogostkine, pod ravnanjem Gergelyja Madarasa, koji je održan u prepunom atriju Kneževa dvora. Ove vrsne simfoničare i briljantnu solisticu festivalska publika nagradila je gromoglasnim pljeskom! Tijekom bogatog programa publika je uživala u djelima Felixa Mendelssohna, ali i njegove sestre, Fanny Mendelssohn.

Dubrovački simfonijski orkestar ove godine obilježava 100. obljetnicu aktivnog rada. Kao važan dio bogatog i raznolikog kulturnog nasljeđa Dubrovnika i Hrvatske, Orkestar nastavlja nastupati u jedinstvenim ambijentima svojega grada te je nepresušan izvor kvalitetnih kulturnih događaja, a ovo je bio njihov treći nastup u sklopu programa 76. Dubrovačkih ljetnih igara.

Alina Pogostkina hvaljena zbog svojih "duboko dirljivih" izvedbi (Hamburger Abendblatt), pobjednica natjecanja Sibelius 2005. u Helsinkiju, nastupa na mnogim od najpoznatijih svjetskih festivala i koncertnih dvorana te surađuje s dirigentima kao što su Sakari Oramo, Lionel Bringuier, Gustavo Dudamel, Jonathan Nott, Paavo Järvi, Kristiina Poska, David Afkham, Robin Ticciati, Thomas Hengelbrock, Anja Bihlmaier i John Storgårds. Alina Pogostkina pokazuje impresivnu svestranost u raznolikom i širokom repertoaru od baroka i klasike – često svirane na gudačkim žicama – do modernih remek-djela. Godine 2018., slijedeći svoju želju za daljnjim istraživanjem duhovnog aspekta glazbe, kreirala je 'Mindful Music Making', posebno kurirani program čiji je cilj donijeti osnaživanje, svjesnost i dublje istraživanje individualne kreativnosti relevantne za klasične glazbenike 21. stoljeća.

Gergely Madaras glazbeni je dirigent Orkestra Philharmonique Royal de Liège od 2019. Zajedno su nastupali diljem Belgije i bili na turnejama po Europi i Južnoj Americi, redovito su prikazivani na Mezzo i Medici.tv te su izgradili opsežnu diskografiju u rasponu od Césara Francka preko Liszta i Dohnányija za Alpha, BIS, Fuga Libera i Palazzetto Bru Zane etikete. Gergely je prethodno bio glazbeni direktor orkestra Dijon Bourgogne i šef dirigent Simfonijskog orkestra Savaria. Gergely se pojavljivao kao redoviti gost na glazbenim festivalima Lucerne, Gstaad, Milano Musica, Bucharest Enescu, Festival d’Automne à Paris, Murten Classics, Septembre Musical Montreux, MiTo Settembre Musica, Budimpeštansko proljeće i Tokyo Stradivarius glazbeni festivali te je napravio visoko hvaljene snimke sa Simfonijskim orkestrom BBC-ja, Deutsches Symphonie-Orchester Berlin, WDR Sinfonieorchester, Bamberger Symphoniker i Simfonijski orkestar grada Birminghama.

Dubrovački simfonijski orkestar nastavlja dugu glazbenu tradiciju koja se već razvila u razdoblju Dubrovačke Republike (1358.-1808.), a ove godine obilježava svoju jubilarnu, stotu obljetnicu. Dubrovački simfonijski orkestar osnovali su mladi entuzijasti, maturanti Gimnazije u Dubrovniku pod nazivom Dubrovački orkestar, koji od 1925. godine mijenja u Dubrovački filharmonijski orkestar. U prvim godinama djelovanja Orkestru se pridružuje sve veći broj članova, a tako se obogaćuje i sam repertoar složenijim glazbenim djelima. Uz poznate dirigente Tadeusza Sygietynskog i Josefa Vlacha Vrutickya praizvode djela poljsko-dubrovačkog skladatelja Ludomira Michala Rogowskog.

DLJI

Ribama, vrstama i količinom, najbogatija područja su obrasla morska dna, osobito kamenita. Unatoč tome, ribolov udicom na i oko podmorskih livada može biti bezuspješan ako se obavlja priborom i načinom za neobrasli teren. To posebno vrijedi za lov povlačenjem mamca, pendulom kao i „spining“ tehnikom, osobito s obale. Zato mnogi varaličari izbjegavaju loviti na tim terenima jer se umjesto riba na udice češće nego ribe ili čak uvijek hvataju samo alge i trave, koje mogu poremetiti akciju mamca i tako ga učiniti neprimamljivim, čak i spriječiti kačenje ribe koja ga je ipak napala.

Taj se problem može izbjeći ili barem ublažiti povlačenjem mamca tik uz livade i poviše njih te na čistim predjelima unutar njih. To zahtjeva odlično poznavanje lovnog područja i precizno vođenje mamca, što nije uvijek moguće. Međutim, uvijek je moguće pribor i način lova prilagoditi za uspješan ribolov oko, čak i u livadi. Evo kako.

Koliki će problemi biti i što je potrebno učiniti da se oni izbjegnu ili umanje ovisi o vrsti livade te stanju mora. Najmanje problema ima na livadama algi jer su one niske rastom i nježne, zbog čega teže zapinju i lakše spadaju s udica i ostalog pribora. U lovu na terenu s njima potrebno je samo češće nego inače kontrolirati pribor i s njega uklanjati eventualno zakačene alge.

Puno više problema udičarima, ne samo potezanjem nego i u lovu bulentinom, zadaju trave, morske cvjetnice. One su puno jače i duže od algi - morska svilina ili zostera ima list širine do 9 mm, naraste do 100 cm, a list voge, posidonije, lažine, može biti dugačak do 140 cm i širok 10 mm.

Za što manje problema u ribolovu potezanjem u i oko livada cvjetnica neophodno je s pribora ukloniti ili svesti na minimalne dimenzije sve što na što se mogu zakačiti listovi trave. Najlakše je skratiti dužinu krajeva struna koji vire iz vezanih čvorova, pazeći da se ne pretjera i tako dovede do samo odvezivanja strune. Puno bolje rješenje je čvorove učiniti glatkim nanošenjem ljepila na njih ili štitnika čvora, mekane i tanke plastične cjevčice.

Pribor treba opremiti što manjim vrtilicama i kopčama prikladne jačine. Osim toga, koristiti treba kopče čiji krajevi žica od kojih su načinjene nisu s vanjske nego s unutarnje strane tijela kopče. Bez obzira na vrstu primijenjene kopče na ju je nakon montaže dobro navući štitnik čvora.

Sve navedeno je uzaludno činiti ako se ništa ne promjeni na samom mamcu, osobito umjetnom. Na njemu nikako ne smije biti višekraka nego samo jednokraka udica. Najbolje samo jedna, vez obzira na veličinu udice. Posebno se to odnosi na površinske u lovu nad plitkim obraslim dnom jer one pokupe sve što im se nađe u dometu.

Najbolje rješenje su „weedless“, udice koje izbjegavanje kvačenja trave, ali ne i riba.

Bez obzira na sve prilagodbe pribora, kao i nad livadama algi, u lovu nad poljima trave treba učestalo kontrolirati i čistiti pribor. Učestalost provjere ovisi o jačini kurenta u zoni lova. Što je on jači to češće treba vršiti kontrolu jer kurenat otkida ili podiže s dna istaložene travke, nosi ih i podiže iznad livada pa one mogu ometati ribolov i u gornjim slojevima mora.

Premijera filma „Stoljetni Allegro Vivace” u sklopu 100. obljetnice Dubrovačkog simfonijskog orkestra održana je u petak u sklopu Dubrovačkih letnih igara u ljetnom kinu „Jadran”. Redatelj Vedran Benić proveo je gledatelje kroz brojne tonske videozapise s koncerata Dubrovačkog simfonijskog orkestra od 1950-ih godina do danas koji su uvršteni u dokumentarac te na svoj način svjedoče o ozračju svog vremena i zaokružuju priču o Orkestru i njegovom gradu. Film je nastao u suradnji Dubrovačkog simfonijskog orkestra i Hrvatske radiotelevizije.

Okupljenima se obratio ravnatelj Dubrovačkog simfonijskog orkestra, Slobodan Begić te rekao kako mu je želja zaustaviti vrijeme, no kako je to nemoguće, odlučio je zajedno sa suradnicima zaroniti u prošlost kroz lijepi film u režiji Vedrana Benića.

- Ovaj film je naš mali pokušaj da u slici i zvuku uhvatimo ljepotu trenutaka koji su obilježili naš rad i naš grad. - istaknuo je Begić.
Također, ravnatelj Begić uručio je zahvalnice Luki Obradoviću, Ivu Breškoviću, Peru Glaviniću, Damiru Milatu te Dubrovačkim ljetnim igrama, istaknuvši kako su svojim radom i suradnjom pridonijeli očuvanju i promicanju kulturne baštine.

Na kraju projekcije redatelj Vedran Benić obratio se okupljenima te u svoje ime i u ime snimatelja i montažera Dominika Miljka zahvalio svima na podršci. Posebno je zahvalio Dubrovačkim ljetnim igrama što su film uvrstile u svoj program, naglasivši kako mu je izuzetna čast što je mogao raditi na projektu koji spaja umjetnost, povijest i ljubav prema Gradu.

Ove godine Dubrovački simfonijski orkestar obilježava svoju 100. obljetnicu i povodom toga redatelj Vedran Benić je u suradnji s Hrvatskom radiotelevizijom režirao dokumentarni film o Dubrovačkom simfonijskom orkestru, oformljenom prilično bizarnim povodom. Naime, maturanti dubrovačke Gimnazije generacije 1923/24. javno su u tadašnjem tisku pozivom objavili da okupljaju orkestar, a razlog je bio njihova maturalna zabava. No, može se pretpostaviti da su od samog početka ipak imali mnogo ambiciozniji cilj, jer je već 13. travnja 1925. orkestar s nazivom Dubrovačka Filharmonija održao „Prvi veliki sinfonički koncerat“ u dubrovačkom teatru. U prvim godinama djelovanja Orkestru se pridružuje sve veći broj članova, a tako se obogaćuje i sam repertoar složenijim glazbenim djelima. Uz poznate dirigente Tadeusza Sygietynskog i Josefa Vlacha Vrutickya praizvode djela poljsko-dubrovačkog skladatelja Ludomira Michala Rogowskog.

Dubrovački simfonijski orkestar od početaka Dubrovačkih ljetnih igara redoviti je sudionik festivala o čemu svjedoči podatak da je, uključujući i ovoljetne nastupe, na Igrama održao 250 koncerata s najeminentnijim svjetskim solistima i dirigentima. O doprinosu orkestra Igrama, koji je u jednom razdoblju imao i naziv Festivalski orkestar Dubrovnik, svjedoči nagrada „Grand prix Orlando” 2020. godine za „osobit i naročiti umjetnički doprinos u ostvarenju cjelokupnog programa DLJI”.

db